Ekonomski migranti u Srbiji

Vaš stav o ekonomskim migrantima?

  • Ne znam/Ne zanima me

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    19
Kao što Srbi idu na Zapad u potrazi za boljim poslovnim i životnim uslovima, tako postoje i ljudi iz trećih zemalja koji su zainteresovani za rad i život u Srbiji. U Srbiji trenutno žive migranti iz Afganistana, Pakistana itd. koji su došli sa sirijskim izbegličkim talasom i odlučili da ostanu ovde, i migranti poput Iranaca, Indijaca itd. koji su u Srbiju direktno došli radi zaposlenja. Vlada je više puta upozoravala na nedostatak radne snage i mogući dolazak stranaca za rad. Šta mislite o ovome? Podržavate li imigraciju stranaca i pod kojim uslovima?
Država koja sticajem okolnosti 90% stranih investicija privlači subvencijama ne bi mogla da se okarakteriše kao final destination. Čak ni ogavnim muhamedancima.
 
Srbijanci su vise turski gen. Mi lale smo cisti Srbi. Selite ih u Srbiju a ovamo saljite Kineze. Moze i sa koronom.
Сиријци су добар народ, сличан нама. Срби из јужне Србије су пореклом из тог краја. И нису сви муслимани. Има ту да се нађе.

Neviđeno pseudoistorijsko proseravanje.

Zapravo narod juga Srbije ima u sebi najviše autohtonog balkanskog gena.
 
Kao što Srbi idu na Zapad u potrazi za boljim poslovnim i životnim uslovima, tako postoje i ljudi iz trećih zemalja koji su zainteresovani za rad i život u Srbiji. U Srbiji trenutno žive migranti iz Afganistana, Pakistana itd. koji su došli sa sirijskim izbegličkim talasom i odlučili da ostanu ovde, i migranti poput Iranaca, Indijaca itd. koji su u Srbiju direktno došli radi zaposlenja. Vlada je više puta upozoravala na nedostatak radne snage i mogući dolazak stranaca za rad. Šta mislite o ovome? Podržavate li imigraciju stranaca i pod kojim uslovima?
Nemamo šta tu da podržavamo ili ne, to je proces koji se odvija mimo naše volje.

Mislim da će mnogi migranti više voleti Srbe i Srbiju od tobožnjih Srba čiju je polusvest oblikovao titoizam.

Nemam ništa protiv adaptivnih migranata jer njihova sposobnost prilagođavanja svedoči tome da se ne radi o glupim ljudima.

A ove što dolaze da bi nam ukazali na slasti šerijata treba slati nazad u tu slatkoću.
 
To naravno nije tacno inace ne bi nepismenost i siromastvo tamo bili najveci u Srbiji.
Ne znaš šta pričaš.

Taj kraj je uništavan i plačkan svirepo od kraja DSR sve do okončanja ***********ke dikrature SFRJ.

Evo šta je sve oteto od NEPISMENIH i SIROMAŠNIH južnjaka.






SVE ŠTO NISTE ZNALI O LESKOVCU, A TREBA, AKO BISTE DA GA RAZUMETE

Javni okvir i interesi Leskovčana kroz decenije

A) Građanska država (do 1940. god.)

Uoči Drugog svetskog rata Leskovac je, kao grad od 18.000 stanovnika, imao:
– 45 većih i manjih preduzeća iz 7 industrijskih grana,
– 375 trgovačkih radnji i 13 grosističkih firmi, od kojih je10 poslovalo sa inostranstvom,
– 579 registrovanih zanatlijskih firmi i 200 neregistrovanih zanatlija,
– 150 kafana i 2 solidna hotela,
– Potpunu energetsku nezavisnost,
– 7 novčanih zavoda,
– Finansiranje privrede sopstvenim kapitalom i ekspanziju kapitala u zemlji i inostranstvu,
– Oko 5.000 zaposlenih (277 na 1.000 stanovnika).

Podatak za pamćenje:

REČ JE O SAMONIKLOM PREDUZETNIČKOM UPORIŠTU !

Pitanje za razmišljanje:

DA LI SU LESKOVČANI TADA IMALI VIŠE OD ONOGA ŠTO IMAJU DANAS, PA SU POSTALI MODERNIZACIJSKO UPORIŠTE NE SRBIJE, VEĆ BALKANA ?

B) Antigrađanska država (1945-2009)

1) “Ostrašćena država” (1945-1953)

Nakon II Svetskog rata, nova vlast razorila je institucije postojećeg građanskog društva i uspostavila nove, po ugledu na boljševičku Rusiju. Leskovac, kao središte kapitalističke, buržoaske, racionalne Srbije, prvi se našao na udaru nove vlasti. Posledica toga je da je Leskovac postao jedini grad na svetu čije su fabrike ne samo oduzeli, već kojekuda odneli, i to oslobodioci, ne okupatori.
U prvih 8 posleratnih godina iz grada je ODNETO sledeće:

– Fabrika gume “MORAVA” (odneta u Niš, pripojena fabrici “Vulkan”),
– Fabrika gume “REKORD” (preseljena u Beograd),
– Fabrika sapuna “JABLANICA” (odneta u Kruševac i ustupljena Merimi),
– Fabrika sapuna i kozmetike “KUKAR” (odneta u Kruševac, Novi Sad i Osjek),
– Fabrika stonog ulje “DUBOČICA” (preneta u Uroševac),
– Fabrika tekstila “GLIGORIJE PETROVIĆ i komp”, kasnije “Kosta Stamenković” (raskomadana i preneta u Pirot, Podgoricu, Prokuplje, Višegrad, Požarevac, Zemun, Beograd i Tetovo),
– Fabrika kudeljnih i pamučnih proizvoda “KOSTA ILIĆ I SINOVI” (Preneta u Bačku Palanku i Odžake),
– Fabrika vunenih tkanina Laze Teokarevića (preneta “Varteksu” – Varaždin i “Belišću” iz istoimenog grada),
– Fabrika vunenih tkanina Jovanovića i Popovića (raskomadana i odneta neznano kuda),
– Štamparsko preduzeće “POKRET”, kasnije “NAPREDAK” (preneto u Vranje, Vladičin Han i Beograd),
– Grafički zavod “SOKO” (najmodernija štamparija od Beograda do Đevđelije, preneta u Beograd za potrebe “Borbe” i “Politike”),
– Štamparsko preduzeće “MLADI POKRET” (preneto neznano kuda),
– Štamparsko preduzeće “ŽIKA OBRENOVIĆ” (preneto neznano kuda),
– Metalsko preduzeće “MONTAFON” (preneto u Beograd),
– Gradjevinsko preduzeće “TRUDBENIK” (predato Nišu),
– Sekcija za izgradnju i održavanje puteva u Leskovcu (preseljena u Vranje),
– Gradska električna centrala (raskomadana i preneta u Nikšić, parna pivara “Trebjesa”).

Podaci za pamćenje:

U OVOM PERIODU MAŠINE I POSTROJENJA IZ LESKOVCA PRENETI SU U 23 GRADA IZ SVIH REPUBLIKA POSLERATNE JUGOSLAVIJE (izuzev Slovenije). STRADALA SU SVA ZNAČAJNA INDUSTRIJSKA PREDUZEĆA I FABRIKE. BEZ POSLA JE OSTALO 1.470 LJUDI. REALNI DRUŠTVENI PROIZVOD JE PREPOLOVLJEN.

Pitanje za razmišljanje:

ZAŠTO SU ĆUTALI ONI KOJI SU MORALI DA GOVORE ?

2) “Država skakavaca” (1954-1963)

Već tokom 1953. godine u zemlji se otpočelo sa uspostavljanjem novog sistema lokalne vlasti, zasnovanom na komunama. Mada niko nije umeo da objasni šta je to komuna, praktična dešavanja su pokazivala da je reč o primeni tri osnovna pravila:

a) Nije važno čija je livada, važno je da se nešto jede („paradigma skakavaca“);
b) Važno je da isto mislimo, nije važno što različito živimo („paradigma egalitarista“);
c) Vlast vama titulu, vi njoj pare („paradigma skorojevića“).

Na primeru Leskovca, novi sistem lokalne vlasti, zasnovan na komuni, ispoljio se kroz sledeća dešavanja:

– Leskovac je 1955. godine dobio titulu političkog sedišta velike skupine zavađenih sela (Postojeća gradska opština od 25.000 stanovnika pretvorena je u seosku opštinu od 65.000 stanovnika, pripajanjem 50 okolnih sela).

– Istovremeno, Leskovac je dobio i titulu političkog sedišta velike skupine zavađenih opština (3 tadašnja sreza, leskovački, lebanski i vlasotinački spojeni su u jedan, nazvan leskovački srez, sastavljen od 17 opština sa 260.000 stanovnika i 347 naseljenih mesta). Godine 1960. ovaj srez je zvanično proglašen za nerazvijeno područje Republike.

– I najzad, Leskovac je 1963. godine dobio i titulu političkog sedišta zavađenih srezova (spojeni su tadašnji leskovački i vranjanski srez, pri čemu je Vranje dobilo pare, a Leskovac titulu).

– Iako centar jednog od najnerazvijenijih delova zemlje, tadašnja opština Leskovac (51 naseljeno mesto) učestvovala je u narodnom dohotku Republike sa 1,62%, a u javnoj potrošnji Republike sa 0,9%.

Podatak za pamćenje:

LESKOVAC JE I TADA, UPRKOS SVEMU, ODRŽAO NIVO NATPROSEČNE RAZVIJENOSTI U ODNOSU NA REPUBLIKU (1963. godine OPŠTINA LESKOVAC BILA JE ZA 9,2% RAZVIJENIJA U ODNOSU NA PROSEK).

Pitanje za razmišljanje:

KAKO JE MOGUĆE DA CENTRALNA VLAST VEĆ 54 GODINE LESKOVČANIMA USKRAĆUJE PRAVO DA ODLUČUJU O SEBI, A UPORNO IM DODELJUJE ULOGU POKRETAČA RAZVOJA JUGA SRBIJE?

Alternativno pitanje za razmišljanje:

KAKO JE MOGUĆE DA SU LESKOVČANI POD TURCIMA IMALI SVOJ PAŠALUK, A DANAS POD SRBIMA NE MOGU DA IMAJU NI SVOJU OPŠTINU?


3) “Odumiruća država” (1964-1989)

Vlast kojoj se dopao život u državi skakavaca, nastavila je da usavršava taj koncept u formi odumiruće države. Postojeća pravila igre dopunjena su sledećim:
a) Nema posrednika između dželata i žrtve (1966. godine ukinuti su srezovi),
b) Sva vlast tutorima, i
c) Što veća opština, to veći tutor. Obrnuto nije važilo, zato što je obrnuto pravilo glasilo: Što važniji tutor, to nevažnija opština.

Na primeru Leskovca, primena ovog koncepta donela je sledeće:

– Tadašnja opština, koja je već imala 51 naseljeno mesto, uvećana je 1964. godine za još 90 sela i 3 varoši (Grdelica, Vučje i Brestovac), tako da je stvorena jedna od najvećih teritorijalnih jedinica (po broju naseljenih mesta) na svetu;

– Istovremeno, time je stvorena jedna od najnestabilnijih političkih jedinica na svetu;

– Blokiran je razvoj i grada i sela;

– Sami gradjani nove opštine, po mogućnosti političke participacije, postali su gradjani drugog reda u sopstvenoj državi;

– Godišnje štete od izgubljenog realnog društvenog proizvoda iznose oko 50 miliona dolara;

– Nastavljeno je i intenzivirano fiskalno prelivanje dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje. Na kraju ovog perioda opština je učestvovala u narodnom dohotku Republike sa 1,52% a u javnoj potrošnji Republike sa 1%;
– Razvojni zaostatak u odnosu na prosek povećan je sa 15 na 20%.

Podatak za pamćenje:

PRVI PUT POSLE OSLOBOĐENJA OD TURAKA GRAD LESKOVAC JE POSTAO NERAZVIJENO PODRUČJE (SREDINOM 70-tih GODINA)

Pitanje za razmišljanje:

KAKVA JE TO DRŽAVA KOJA UZIMA OD SIROMAŠNIH, DA BI DAVALA ONIMA KOJI IMAJU VIŠE?

4) “Nacional-socijalistička država” (1989-2000)

Buđenje nacionalizma u Srbiji i posledični raspad države, inflacija, ratovi i sankcije, materijalizovali su se u apsolutizaciji i centralizaciji vlasti. Tokom 1991. Godine donet je, po ugledu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, Zakon o lokalnoj samoupravi. Nasađivanje funkcija lokalne samouprave na teritorijalnu strukturu iz vremena odumiruće države (1964), pretvorilo je lokalnu samoupravu u farsu koja traje do današnjeg dana. To je na građane delovalo oslobađajuće, otprilike kao što je na Jevreje delovao oslobađajuće natpis na ulazu u koncentracioni logor (Arbeit macht frai – rad oslobađa).

Ova forma antigrađanske države donela je Leskovcu sledeće:

– Grad je ostao bez kosovskog tržišta, koje je oduvek predstavljalo izvor njegove egzistencije. Nacionalistički izmanipulisano lokalno stanovništvo stalo je na stranu politike koja je ljudima sekla granu na kojoj su sedeli;

– Nastavljeno je sa politikom fiskalnog prelivanja dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje (2000. godine opština je učestvovala sa 1,31% u narodnom dohotku Republike, a sa 1% u njenoj javnoj potrošnji);

– Centralna vlast je nastavila da uskraćuje pravo gradjanima Leskovca da odlučuju o sebi, dok im je sve vreme dodeljivala ulogu pokretača razvoja juga Srbije;

– Razvojni zaostatak opštine povećan je sa 20 na 36%;

Podatak za pamćenje:

U OVOM PERIODU LESKOVAC JE PRVI PUT U SVOJOJ ISTORIJI IZLOŽEN PROCESU DEPOPULACIJE, tj. STANOVNIŠTVO GRADA POČELO JE DA SE SMANJUJE.

Pitanje za razmišljanje:
DA LI JE U INTERESU SRBIJE DA SE VLAST PREMA LESKOVCU ODNOSI KAO PREMA KOLONIJALNOJ TERITORIJI?

5) “Divlja država” (od 2000. god do danas)

Nakon oktobarskih dešavanja, u zemlji su pokrenuti procesi koji su društvo i državu usmerili u potpuno suprotnom pravcu od dotadašnjeg. Međutim, uprkos tome, lokalni političari nisu učinili ništa da bi se problem Leskovca u zemlji sagledao na način koji je u skladu sa njegovim realnim dimenzijama. Čak, dok se zemlja, naročito poslednjih godina, sve više pretvara u skupinu teritorijalnih grupa, koje se između sebe bore na život i smrt, Leskovac nestaje sa životne scene Srbije, predvođen političarima koje i dalje postavlja i smenjuje najmoćnija od tih grupa, ona beogradska.

U ovom periodu, interes građana Leskovca izložen je daljoj i sve većoj degradaciji:

– Razvojni zaostatak ovog područja povećan je sa 36% na 50%;
– Uprkos sve većem razvojnom zaostajanju nastavljeno je sa fiskalnim prelivanjem dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje.

– Bruto naplata javnih prihoda sa ovog područja iznosila je u 2008. godini 88,4 miliona evra. Zajedno sa zahvatanjima po osnovu PDV-a, akciza, taksi i carine taj iznos se uvećava na oko 160 miliona evra;
– Na svaki dinar koji država zahvati sa ovog područja u budžet grada vrati se 14 para;
– Prema podacima iz gornje tabele proizilazi da je svaki zaposleni iz Leskovca finansirao državu godišnje sa 261.865 dinara, odnosno mesečno sa 21.822 dinara;
– Kada se od ukupnih zahvatanja (160 miliona evra) oduzme ono što se finansira u Leskovcu od strane države (budžet, obrazovanje, zdravstvo, policija, penzioneri itd.) proizilazi da gradjani Leskovca finansiraju sa oko 55 miliona evra gradjane iz drugih delova zemlje. To znači, da svaki zaposleni iz Leskovca finansira u proseku ostala područja u Srbiji sa oko 2.000 evra godišnje, ili mesečno sa 167 evra;

– Centralna vlast je pokrenula proces privatizacije koji je, na primeru Leskovca, kompromitovao, a ne uspostavio poverenje građana u vlast, privatnu svojinu i preduzetništvo. Na primer, jedan isti čovek, koji se izdaje poreklom za Leskovčanina, kao direktor konsultantske kuće„Deloitte Touche“, procenio je „Zdravlje“ na 120 miliona dolara, a kao direktor Agencije za privatizaciju, prodao ga je za 3,5 miliona evra.

Kako se troše pare Leskovčana?

Građani Leskovca, kao ekonomski najznačajniji deo postojećeg grada, finansiraju oko 80% zajedničke kase. Iz te kase, između ostalog, finansira se:
– 93 osnovne škole;
– 34 zdravstvene institucije;
– 606 km putne mreže, od čega 397 km čini lokalna putna mreža;

Građani Leskovca, s obzirom na to da dolazi do konstantnog fiskalnog prelivanja dohotka iz opštine u druge delove zemlje, finansiraju i:
– 28.000 zaposlenih u državnoj upravi;
– Izgradnju Kusturičinog filmskog grada (86 miliona dinara);
– Toranj na Avali;
– Obilaznicu oko Beograda;
– Izgradnju mostova u Beogradu;
– Realizaciju ugovora sa FIAT-om u Kragujevcu (sa ulaganjima od 105.000 evra po jednom novootvorenom radnom mestu);
– Sanaciju RTB Bor (130 miliona evra);
– Pripremu za izgradnju metroa u Beogradu.
– …

U Leskovcu, 28.03.2008.
Srđan i Suzana Dimitrijevi
 
Ne znaš šta pričaš.

Taj kraj je uništavan i plačkan svirepo od kraja DSR sve do okončanja ***********ke dikrature SFRJ.

Evo šta je sve oteto od NEPISMENIH i SIROMAŠNIH južnjaka.






SVE ŠTO NISTE ZNALI O LESKOVCU, A TREBA, AKO BISTE DA GA RAZUMETE

Javni okvir i interesi Leskovčana kroz decenije

A) Građanska država (do 1940. god.)

Uoči Drugog svetskog rata Leskovac je, kao grad od 18.000 stanovnika, imao:
– 45 većih i manjih preduzeća iz 7 industrijskih grana,
– 375 trgovačkih radnji i 13 grosističkih firmi, od kojih je10 poslovalo sa inostranstvom,
– 579 registrovanih zanatlijskih firmi i 200 neregistrovanih zanatlija,
– 150 kafana i 2 solidna hotela,
– Potpunu energetsku nezavisnost,
– 7 novčanih zavoda,
– Finansiranje privrede sopstvenim kapitalom i ekspanziju kapitala u zemlji i inostranstvu,
– Oko 5.000 zaposlenih (277 na 1.000 stanovnika).

Podatak za pamćenje:

REČ JE O SAMONIKLOM PREDUZETNIČKOM UPORIŠTU !

Pitanje za razmišljanje:

DA LI SU LESKOVČANI TADA IMALI VIŠE OD ONOGA ŠTO IMAJU DANAS, PA SU POSTALI MODERNIZACIJSKO UPORIŠTE NE SRBIJE, VEĆ BALKANA ?

B) Antigrađanska država (1945-2009)

1) “Ostrašćena država” (1945-1953)

Nakon II Svetskog rata, nova vlast razorila je institucije postojećeg građanskog društva i uspostavila nove, po ugledu na boljševičku Rusiju. Leskovac, kao središte kapitalističke, buržoaske, racionalne Srbije, prvi se našao na udaru nove vlasti. Posledica toga je da je Leskovac postao jedini grad na svetu čije su fabrike ne samo oduzeli, već kojekuda odneli, i to oslobodioci, ne okupatori.
U prvih 8 posleratnih godina iz grada je ODNETO sledeće:

– Fabrika gume “MORAVA” (odneta u Niš, pripojena fabrici “Vulkan”),
– Fabrika gume “REKORD” (preseljena u Beograd),
– Fabrika sapuna “JABLANICA” (odneta u Kruševac i ustupljena Merimi),
– Fabrika sapuna i kozmetike “KUKAR” (odneta u Kruševac, Novi Sad i Osjek),
– Fabrika stonog ulje “DUBOČICA” (preneta u Uroševac),
– Fabrika tekstila “GLIGORIJE PETROVIĆ i komp”, kasnije “Kosta Stamenković” (raskomadana i preneta u Pirot, Podgoricu, Prokuplje, Višegrad, Požarevac, Zemun, Beograd i Tetovo),
– Fabrika kudeljnih i pamučnih proizvoda “KOSTA ILIĆ I SINOVI” (Preneta u Bačku Palanku i Odžake),
– Fabrika vunenih tkanina Laze Teokarevića (preneta “Varteksu” – Varaždin i “Belišću” iz istoimenog grada),
– Fabrika vunenih tkanina Jovanovića i Popovića (raskomadana i odneta neznano kuda),
– Štamparsko preduzeće “POKRET”, kasnije “NAPREDAK” (preneto u Vranje, Vladičin Han i Beograd),
– Grafički zavod “SOKO” (najmodernija štamparija od Beograda do Đevđelije, preneta u Beograd za potrebe “Borbe” i “Politike”),
– Štamparsko preduzeće “MLADI POKRET” (preneto neznano kuda),
– Štamparsko preduzeće “ŽIKA OBRENOVIĆ” (preneto neznano kuda),
– Metalsko preduzeće “MONTAFON” (preneto u Beograd),
– Gradjevinsko preduzeće “TRUDBENIK” (predato Nišu),
– Sekcija za izgradnju i održavanje puteva u Leskovcu (preseljena u Vranje),
– Gradska električna centrala (raskomadana i preneta u Nikšić, parna pivara “Trebjesa”).

Podaci za pamćenje:

U OVOM PERIODU MAŠINE I POSTROJENJA IZ LESKOVCA PRENETI SU U 23 GRADA IZ SVIH REPUBLIKA POSLERATNE JUGOSLAVIJE (izuzev Slovenije). STRADALA SU SVA ZNAČAJNA INDUSTRIJSKA PREDUZEĆA I FABRIKE. BEZ POSLA JE OSTALO 1.470 LJUDI. REALNI DRUŠTVENI PROIZVOD JE PREPOLOVLJEN.

Pitanje za razmišljanje:

ZAŠTO SU ĆUTALI ONI KOJI SU MORALI DA GOVORE ?

2) “Država skakavaca” (1954-1963)

Već tokom 1953. godine u zemlji se otpočelo sa uspostavljanjem novog sistema lokalne vlasti, zasnovanom na komunama. Mada niko nije umeo da objasni šta je to komuna, praktična dešavanja su pokazivala da je reč o primeni tri osnovna pravila:

a) Nije važno čija je livada, važno je da se nešto jede („paradigma skakavaca“);
b) Važno je da isto mislimo, nije važno što različito živimo („paradigma egalitarista“);
c) Vlast vama titulu, vi njoj pare („paradigma skorojevića“).

Na primeru Leskovca, novi sistem lokalne vlasti, zasnovan na komuni, ispoljio se kroz sledeća dešavanja:

– Leskovac je 1955. godine dobio titulu političkog sedišta velike skupine zavađenih sela (Postojeća gradska opština od 25.000 stanovnika pretvorena je u seosku opštinu od 65.000 stanovnika, pripajanjem 50 okolnih sela).

– Istovremeno, Leskovac je dobio i titulu političkog sedišta velike skupine zavađenih opština (3 tadašnja sreza, leskovački, lebanski i vlasotinački spojeni su u jedan, nazvan leskovački srez, sastavljen od 17 opština sa 260.000 stanovnika i 347 naseljenih mesta). Godine 1960. ovaj srez je zvanično proglašen za nerazvijeno područje Republike.

– I najzad, Leskovac je 1963. godine dobio i titulu političkog sedišta zavađenih srezova (spojeni su tadašnji leskovački i vranjanski srez, pri čemu je Vranje dobilo pare, a Leskovac titulu).

– Iako centar jednog od najnerazvijenijih delova zemlje, tadašnja opština Leskovac (51 naseljeno mesto) učestvovala je u narodnom dohotku Republike sa 1,62%, a u javnoj potrošnji Republike sa 0,9%.

Podatak za pamćenje:

LESKOVAC JE I TADA, UPRKOS SVEMU, ODRŽAO NIVO NATPROSEČNE RAZVIJENOSTI U ODNOSU NA REPUBLIKU (1963. godine OPŠTINA LESKOVAC BILA JE ZA 9,2% RAZVIJENIJA U ODNOSU NA PROSEK).

Pitanje za razmišljanje:

KAKO JE MOGUĆE DA CENTRALNA VLAST VEĆ 54 GODINE LESKOVČANIMA USKRAĆUJE PRAVO DA ODLUČUJU O SEBI, A UPORNO IM DODELJUJE ULOGU POKRETAČA RAZVOJA JUGA SRBIJE?

Alternativno pitanje za razmišljanje:

KAKO JE MOGUĆE DA SU LESKOVČANI POD TURCIMA IMALI SVOJ PAŠALUK, A DANAS POD SRBIMA NE MOGU DA IMAJU NI SVOJU OPŠTINU?


3) “Odumiruća država” (1964-1989)

Vlast kojoj se dopao život u državi skakavaca, nastavila je da usavršava taj koncept u formi odumiruće države. Postojeća pravila igre dopunjena su sledećim:
a) Nema posrednika između dželata i žrtve (1966. godine ukinuti su srezovi),
b) Sva vlast tutorima, i
c) Što veća opština, to veći tutor. Obrnuto nije važilo, zato što je obrnuto pravilo glasilo: Što važniji tutor, to nevažnija opština.

Na primeru Leskovca, primena ovog koncepta donela je sledeće:

– Tadašnja opština, koja je već imala 51 naseljeno mesto, uvećana je 1964. godine za još 90 sela i 3 varoši (Grdelica, Vučje i Brestovac), tako da je stvorena jedna od najvećih teritorijalnih jedinica (po broju naseljenih mesta) na svetu;

– Istovremeno, time je stvorena jedna od najnestabilnijih političkih jedinica na svetu;

– Blokiran je razvoj i grada i sela;

– Sami gradjani nove opštine, po mogućnosti političke participacije, postali su gradjani drugog reda u sopstvenoj državi;

– Godišnje štete od izgubljenog realnog društvenog proizvoda iznose oko 50 miliona dolara;

– Nastavljeno je i intenzivirano fiskalno prelivanje dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje. Na kraju ovog perioda opština je učestvovala u narodnom dohotku Republike sa 1,52% a u javnoj potrošnji Republike sa 1%;
– Razvojni zaostatak u odnosu na prosek povećan je sa 15 na 20%.

Podatak za pamćenje:

PRVI PUT POSLE OSLOBOĐENJA OD TURAKA GRAD LESKOVAC JE POSTAO NERAZVIJENO PODRUČJE (SREDINOM 70-tih GODINA)

Pitanje za razmišljanje:

KAKVA JE TO DRŽAVA KOJA UZIMA OD SIROMAŠNIH, DA BI DAVALA ONIMA KOJI IMAJU VIŠE?

4) “Nacional-socijalistička država” (1989-2000)

Buđenje nacionalizma u Srbiji i posledični raspad države, inflacija, ratovi i sankcije, materijalizovali su se u apsolutizaciji i centralizaciji vlasti. Tokom 1991. Godine donet je, po ugledu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, Zakon o lokalnoj samoupravi. Nasađivanje funkcija lokalne samouprave na teritorijalnu strukturu iz vremena odumiruće države (1964), pretvorilo je lokalnu samoupravu u farsu koja traje do današnjeg dana. To je na građane delovalo oslobađajuće, otprilike kao što je na Jevreje delovao oslobađajuće natpis na ulazu u koncentracioni logor (Arbeit macht frai – rad oslobađa).

Ova forma antigrađanske države donela je Leskovcu sledeće:

– Grad je ostao bez kosovskog tržišta, koje je oduvek predstavljalo izvor njegove egzistencije. Nacionalistički izmanipulisano lokalno stanovništvo stalo je na stranu politike koja je ljudima sekla granu na kojoj su sedeli;

– Nastavljeno je sa politikom fiskalnog prelivanja dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje (2000. godine opština je učestvovala sa 1,31% u narodnom dohotku Republike, a sa 1% u njenoj javnoj potrošnji);

– Centralna vlast je nastavila da uskraćuje pravo gradjanima Leskovca da odlučuju o sebi, dok im je sve vreme dodeljivala ulogu pokretača razvoja juga Srbije;

– Razvojni zaostatak opštine povećan je sa 20 na 36%;

Podatak za pamćenje:

U OVOM PERIODU LESKOVAC JE PRVI PUT U SVOJOJ ISTORIJI IZLOŽEN PROCESU DEPOPULACIJE, tj. STANOVNIŠTVO GRADA POČELO JE DA SE SMANJUJE.

Pitanje za razmišljanje:
DA LI JE U INTERESU SRBIJE DA SE VLAST PREMA LESKOVCU ODNOSI KAO PREMA KOLONIJALNOJ TERITORIJI?

5) “Divlja država” (od 2000. god do danas)

Nakon oktobarskih dešavanja, u zemlji su pokrenuti procesi koji su društvo i državu usmerili u potpuno suprotnom pravcu od dotadašnjeg. Međutim, uprkos tome, lokalni političari nisu učinili ništa da bi se problem Leskovca u zemlji sagledao na način koji je u skladu sa njegovim realnim dimenzijama. Čak, dok se zemlja, naročito poslednjih godina, sve više pretvara u skupinu teritorijalnih grupa, koje se između sebe bore na život i smrt, Leskovac nestaje sa životne scene Srbije, predvođen političarima koje i dalje postavlja i smenjuje najmoćnija od tih grupa, ona beogradska.

U ovom periodu, interes građana Leskovca izložen je daljoj i sve većoj degradaciji:

– Razvojni zaostatak ovog područja povećan je sa 36% na 50%;
– Uprkos sve većem razvojnom zaostajanju nastavljeno je sa fiskalnim prelivanjem dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje.

– Bruto naplata javnih prihoda sa ovog područja iznosila je u 2008. godini 88,4 miliona evra. Zajedno sa zahvatanjima po osnovu PDV-a, akciza, taksi i carine taj iznos se uvećava na oko 160 miliona evra;
– Na svaki dinar koji država zahvati sa ovog područja u budžet grada vrati se 14 para;
– Prema podacima iz gornje tabele proizilazi da je svaki zaposleni iz Leskovca finansirao državu godišnje sa 261.865 dinara, odnosno mesečno sa 21.822 dinara;
– Kada se od ukupnih zahvatanja (160 miliona evra) oduzme ono što se finansira u Leskovcu od strane države (budžet, obrazovanje, zdravstvo, policija, penzioneri itd.) proizilazi da gradjani Leskovca finansiraju sa oko 55 miliona evra gradjane iz drugih delova zemlje. To znači, da svaki zaposleni iz Leskovca finansira u proseku ostala područja u Srbiji sa oko 2.000 evra godišnje, ili mesečno sa 167 evra;

– Centralna vlast je pokrenula proces privatizacije koji je, na primeru Leskovca, kompromitovao, a ne uspostavio poverenje građana u vlast, privatnu svojinu i preduzetništvo. Na primer, jedan isti čovek, koji se izdaje poreklom za Leskovčanina, kao direktor konsultantske kuće„Deloitte Touche“, procenio je „Zdravlje“ na 120 miliona dolara, a kao direktor Agencije za privatizaciju, prodao ga je za 3,5 miliona evra.

Kako se troše pare Leskovčana?

Građani Leskovca, kao ekonomski najznačajniji deo postojećeg grada, finansiraju oko 80% zajedničke kase. Iz te kase, između ostalog, finansira se:
– 93 osnovne škole;
– 34 zdravstvene institucije;
– 606 km putne mreže, od čega 397 km čini lokalna putna mreža;

Građani Leskovca, s obzirom na to da dolazi do konstantnog fiskalnog prelivanja dohotka iz opštine u druge delove zemlje, finansiraju i:
– 28.000 zaposlenih u državnoj upravi;
– Izgradnju Kusturičinog filmskog grada (86 miliona dinara);
– Toranj na Avali;
– Obilaznicu oko Beograda;
– Izgradnju mostova u Beogradu;
– Realizaciju ugovora sa FIAT-om u Kragujevcu (sa ulaganjima od 105.000 evra po jednom novootvorenom radnom mestu);
– Sanaciju RTB Bor (130 miliona evra);
– Pripremu za izgradnju metroa u Beogradu.
– …

U Leskovcu, 28.03.2008.
Srđan i Suzana Dimitrijevi
U SFRJ su svi imali isti tretman. Cak su siromasni krajevi dobijali pomoc Vojvodine i ostalih bogatijih delova. Vi dole ste bili i ostali golje a uspeli ste dosta i Vojvodinu u svoje ekonomsko blato da povucete. Sreca Vojvodina ima kulturnu bastinu koja ce joj omoguciti brz oporavak cim se izabere neka normalna vlast.
 
U SFRJ su svi imali isti tretman. Cak su siromasni krajevi dobijali pomoc Vojvodine i ostalih bogatijih delova. Vi dole ste bili i ostali golje a uspeli ste dosta i Vojvodinu u svoje ekonomsko blato da povucete. Sreca Vojvodina ima kulturnu bastinu koja ce joj omoguciti brz oporavak cim se izabere neka normalna vlast.
Taj mit o tome kako je Vojvodina izdržavala bilo koga je takođe besmislica. Žuta banka iz Vojvodine nije uložena nigde van Vojvodine.

Ti si golja u glavi jer ne samo da se držiš svoje neodržive priče već nisi u stanju da razumeš pisani tekst, takorekuć deisleksičar.

Jug Srbije je bio višestruko industrijski razivineniji od Vojvodine dok nije bombardovan do pepela, pljačkan i jezički i na sve druge načine diskriminisan tokom SFRJ ere odnosno titoističke diktature.
 
Kao što Srbi idu na Zapad u potrazi za boljim poslovnim i životnim uslovima, tako postoje i ljudi iz trećih zemalja koji su zainteresovani za rad i život u Srbiji. U Srbiji trenutno žive migranti iz Afganistana, Pakistana itd. koji su došli sa sirijskim izbegličkim talasom i odlučili da ostanu ovde, i migranti poput Iranaca, Indijaca itd. koji su u Srbiju direktno došli radi zaposlenja. Vlada je više puta upozoravala na nedostatak radne snage i mogući dolazak stranaca za rad. Šta mislite o ovome? Podržavate li imigraciju stranaca i pod kojim uslovima?
culi od Vucica da je prosecna plata u Srbiji 500€ pa navalili. Gde ti zivis,u kojoj dimenziji?
 
Taj mit o tome kako je Vojvodina izdržavala bilo koga je takođe besmislica. Žuta banka iz Vojvodine nije uložena nigde van Vojvodine.

Ti si golja u glavi jer ne samo da se držiš svoje neodržive priče već nisi u stanju da razumeš pisani tekst, takorekuć deisleksičar.

Jug Srbije je bio višestruko industrijski razivineniji od Vojvodine dok nije bombardovan do pepela, pljačkan i jezički i na sve druge načine diskriminisan tokom SFRJ ere odnosno titoističke diktature.
Ti si lud. Vojvodina je uvek bila naj deo Srbije. U svakom pogledu.
 
Ti si lud. Vojvodina je uvek bila naj deo Srbije. U svakom pogledu.

Na uređenosti Vojvodina može da zahvali AU monarhiji.

Leskovac je pak počeo da se čupa iz namernute mu orjentalne zaostalosti sopstvenim kapacitetima:

gradski-park-i-sokolski-dom.jpg


I sve je išlo odlično dok Tito i drugari nisu odlučili da ga opljačkaju, sravne sa zemljom i dovedu novo stanovništvo te ga pretvore u nedovršenu socrealističku kasabu nad kojom se ti i tebi slični zgražavaju.

roshtilyada-leskovac-serbia-all-come-to-roshtilyadu-holiday-city-where-day-night-roshtile-roasted-variety-76969443.jpg


A nad njim su se najviše zgražavali baš oni koji su ga unakazili.
 
где си то прочитао
Naselje na mestu koje se danas zove Leskovac naseljeno je hiljadama godina u kontinuitetu.


Грчки историчар Херодот помиње у V веку пре нашег рачунања времена, да је на месту или у близини данашњег Лесковца постојало извесно илирско ( дарданско ) насеље, око којег се гајила конопља. У II веку после нашег рачунања времена, пошто су победили Илире, Римљани су нашли једно насеље на левој обали Ветернице, и на брду Хисар подигли тврђаву, која је доминирала градом и друмом.

Ovo je isto zanimljivo:

Arheolozi Arheološkog Instituta u Beču od juče borave u Narodnom muzeju u Leskovcu zbog saradnje sa odeljenjem za arheologiju, odnosno, istraživanje vezano za najstariji period praistorije Leskovačke kotline – srednji neolit. Glavni deo tima obilaziće lokalitete na teritoriji Leskovačkog kraja u potrazi za najstarijim podacima naseljavanja ovog područja, gde će im lokalitete predstaviti arheolog Vladimir Stevanović, dok će ostatak tima proučavati materijal iz Praistorijske zbirke i zbirke Hisar Narodnog muzeja u Leskovcu gde će sarađivati sa arheolozima Smiljom Jović, Julijanom Pešić i Vladimirom Stojanovićem. Saradnja između ove dve institucije ugovorno je uspostavljena u septembru prošle godine, dok su ovonedeljna istraživanja samo uvodna prospekcija i priprema za obimnija arheološka istraživanja koja će biti vršena u drugoj polovini 2017. godine.

Kao i:

U SEPTEMBRU 1999. radili smo arheološka iskopavanja na lokalitetu Hisara tragajući za nasleđem brnjičke kulturne grupe koja se razvijala od 1300. do 1050. godine pre naše ere - govori za "Novosti" dr Stojić. - Odmah smo našli niz kapitalnih dokaza da se radi o najbogatijem nalazištu iz ovog perioda praistorije na svim meridijanima, ali pronalazak Turovićeve igle ostavio nas je bez daha. Naime, postoje istorijski dokazi da u ovom periodu civilizacije samo Hetiti, narod uglavnom poznat iz Biblije, pravi predmete od gvožđa. O hetitskom gvožđu znalo se iz spisa na klinastom pismu ovog naroda koji je živeo na tlu Male Azije, a čija je prestonica bila na severu Turske.

Rezultati analiza u Nuklearnom institutu u Vinči i laboratoriji smederevske železare bili su šokantni. U moćnoj laboratoriji Instituta, metodom energetsko-disperzione iks-fluoroscentne spektroskopije, dokazano je da je predmet načinjen od čistog gvožđa i da nema drugih metala, što ga čini "izuzetnim u globalnim razmerama".
 
Da
Na uređenosti Vojvodina može da zahvali AU monarhiji.

Leskovac je pak počeo da se čupa iz namernute mu orjentalne zaostalosti sopstvenim kapacitetima:

gradski-park-i-sokolski-dom.jpg


I sve je išlo odlično dok Tito i drugari nisu odlučili da ga opljačkaju, sravne sa zemljom i dovedu novo stanovništvo te ga pretvore u nedovršenu socrealističku kasabu nad kojom se ti i tebi slični zgražavaju.

roshtilyada-leskovac-serbia-all-come-to-roshtilyadu-holiday-city-where-day-night-roshtile-roasted-variety-76969443.jpg


A nad njim su se najviše zgražavali baš oni koji su ga unakazili.
Da je kakvih para u budzetu,pa srušiti neke zgrade i vratiti u pređašnje stanje.
 

Back
Top