Ekonomski atentatori, šakali i istina o globalnoj korupciji

gost 41715

Elita
Poruka
17.690
Odlomak iz transkripta intervjua sa Džonom Perkinsom nekadašnjim agentom NSA i službenikom konsultantske firme ,,Charles T. Main” i, kako sam sebe naziva, nekadašnjim ekonomskim atentatorom, koji objašnjava kako uska sprega vlade SAD i krupnih kapitalista preko dužničkog ropstva, podmićivanja, ucena, atentata i otimačine još više osiromašuje zemlje trećeg sveta, porobljava ih i preuzima njihovu ekonomiju puneći džepove šačici odabrane elite sa domaćeg terena.

Ekonomski atentatori, finansijski savetnici i izaslanici SAD-a, koji preko Svetske banke i sličnih institucija uvlače siromašne zemlje putem kredita u neizmirljive dugove, da bi zatim tim ,,pozajmicama” finansirali projekte američkih kompanija u tim zemljama.

Šakali, plaćeni atentatori ili operativci koji sprovode svrgavanje režima, koji stupaju u akciju tamo gde ovi prvi ne mogu da prošiju.

Rat - zemlje koje odbijaju otvaranje tržišta prema SAD-u, ne hvataju se na kreditnu udicu, ne daju svoje prirodne izvore pošto-zašto, a čiji lideri su dobro obezbeđeni tako da ne mogu biti ubijeni ili svrgnuti, postaju žrtve američke vojne ofanzive kao konačnog rešenja sprovođenja američkih interesa.

Ejmi Gudmen: Stotine hiljada demonstranata okupilo se je u Nemačkoj pred sutrašnji G8 samit najbogatijih nacija sveta. Trodnevni samit se održava u obalskom odmaralištu Hajligendama. Nemačka policija je potrošila 18 miliona dolara da bi podigla trinaest kilometara dugu i dva metra visoku ogradu oko mesta sastanka.

Globalno zagrevanje će biti među prvima na spisku. Dolazeći na sastanak, Predsednik Buš je predložio da se Sporazum iz Kjotoa, koji podržavaju UN, ostavi po strani i da se uspostave dobrovoljne tačke smanjenja emisije gasa staklene bašte. Ostala bitna pitanja obuhvataće stranu pomoć i nove trgovinske sporazume.

Danas ćemo provesti sat vremena sa čovekom koji tvrdi da je radio duboko unutar sila koje pokreću korporativnu globalizaciju. U svojoj prvoj knjizi, ,,Ispovest ekonomskog atentatora, Džon Perkins ispričao je priču o svom poslu visoko plaćenog savetnika unajmljenog da primorava lidere da stvaraju politiku koja će biti povoljna po vladu SAD i korporacije, što naziva ,,korporatokratijom”. Džon Perkins kaže da je pomogao SAD da na prevaru izvlači trilione dolara od siromašnih zemalja širom planete pozajmljujući im više novca nego što mogu da otplate, a zatim preuzimajući njihovu ekonomiju. Džon Perkins je upravo objavio svoju drugu knjigu na ovu temu. Zove se ,,Tajna istorija američke imperije: ekonomski atentatori, šakali i istina o globalnoj korupciji. Džon Perkins će nam se sada pridružiti u studiju vatrogasnog doma. Dobrodošli u ,,Demokratiju sada!”

Džon Perkins: Hvala Vam, Ejmi. Drago mi je da sam ovde.

Ejmi Gudmen: Dakle, pre nego što nastavimo, ,,ekonomski atentatori” – za one koji Vas nisu čuli kako to opisujete, a kamoli, kako tako sebe opisujete, šta pod time podrazumevate?

Džon Perkins: Pa, stvarno mislim da se slobodno može reći da smo od Drugog svetskog rata mi ekonomski atentatori uspeli da stvorimo prvu pravu globalnu imperiju na svetu, a to smo učinili pre svega bez vojske za razliku od drugih imperija u istoriji. To smo uradili preko ekonomije, jako suptilno.

Mi radimo na razne načine, ali je možda najčešći onaj kada identifikujemo zemlju trećeg sveta koja ima izvore za kojima naše korporacije žude, kao što je nafta, a onda sredimo veliki zajam toj zemlji od Svetske banke ili jedne o njenih srodnih organizacija. Novac nikada zapravo ne ode toj zemlji. Umesto toga odlazi korporacijama SAD, koje grade velike infrastrukturne projekte – električne mreže, industrijske zone, luke, autoputeve – stvari od kojih se okoristi nekolicina jako bogatih ljudi, ali koje uopšte ne dopru do sirotinje. Siromašni nisu povezani sa električnim mrežama. Oni nemaju veštine koje su neophodne da nađu posao u industrijskim zonama. Ali njima i čitavoj zemlji se na teret ostavlja taj ogromni dug i to je tako velika svota da zemlja nikako ne može da je otplati. Tako da se u određenom trenutku, mi ekonomski atentatori vratimo u zemlju i kažemo, ,,Gledajte, znate, vi nam dugujete mnogo novca. Vi ne možete da odužite svoj dug, tako da nam morate isplatiti danak u krvi.”

Ejmi Gudmen: I objasnite nam svoju prošlost. Šta je vas nateralo da postanete ekonomski atentator?

Džon Perkins: Pa, kada sam dimplomirao na poslovnoj školi pri Bostonskom univerzitetu, regrutovala me je Nacionalna bezbednosna agencija (NSA), najveća i možda najtajanstveniji nacionalna špijunska organizacija.

Ejmi Gudmen: Ljudi ponekad misle da je to CIA, ali je NSA mnogo puta veća.

Džon Perkins: Jeste, veća je. Bar je onda bila. I vrlo je, vrlo je tajanstvena. Svi mi – kruže razne glassine. Mislim da znamo dosta o CIA-i, ali vrlo, vrlo malo znamo o NSA. Oni tvrde da se bave samo kriptografijom, znate, šifrovanjem i dešifrovanjem poruka, ali ustvari svi znamo da su oni ljudi koji su prisluškivali naše telefonske razgovore. To je tek skoro procurilo. I oni su vrlo, vrlo, tajanstvena organizacija.

Poslali su me na niz testova, jako podrobnih testova, testova na detektoru laži, psiholoških testova, tokom moje poslednje godine na koledžu. I mislim da slobodno mogu reći da su me identifikovali kao dobrog potencijalnog ekonomskog atentatora. Takođe su identifikovali izvestan broj mojih karakternih slabosti na osnovu kojih će me lako navući, uvući. I mislim da su te slabosti koje slobodno mogu nazvati tri velike droge naše culture: novac, moć i seks. Ko među nama nema jedno od ovoga? Ja sam imao sva tri istovremeno.

A onda sam pristupio Peace Corps-u. Nacionalna bezbednosna agencija me je ohrabrivala da to učinim. Proveo sam tri godine u Ekvadoru živeći sa domorodačkim stanovništvom na Amazonu i Andima, ljudima koji danas kao i tada počinju da se bore sa naftnim kompanijama. Ustvari, ovi ljudi su upravo pokrenuli najveću ekološku parnicu u svetskoj istoriji protiv Teksakoa i Ševrona. I to je bila izuzetno dobra obuka za ono što ću raditi.

A onda, dok sam još bio u Peace Corps-u, uveden sam i regrutovan u američku privatnu korporaciju poznatu kao Charles T. Main, konsalting firmu iz Bostona od oko 2.000 zaposlenih, vrlo neupadljivu firmu koja je obavljala ogroman deo posla onoga što sam ja počeo da smatram radom ekonomskih atentarora, kao što sam ranije objasnio, i to je uloga koju sam dobio i konačno donekle dospeo u sam vrh te organizacije kao njen glavni ekonomista.

Ejmi Gudmen: I kako se to uklapa sa NSA? Ima li neke veze?

Džon Perkins: Znate, Ejmi, ono što je jako zanimljivo oko ovog sistema je što nema nikakve direktne veze. NSA me je intervjuisala, identifikovala, a onda me u suštini predala privatnim korporacijama. To je jako suptilan i jako pametan sistem, pri čemu je privatni sektor taj koji odlazi i obavlja ovaj posao. Tako da ako nas uhvate da nešto radimo, ako nas uhvate da podmićujemo ili korumpiramo lokalne zvaničnike u nekoj zemlji, krivica se svaljuje na privatni sektor, a ne na vladu SAD.

A zanimljivo je da u retkim prilikama kada ekonomski atentatori omanu, ono što zovamo ,,šakalima”, što su ljudi koji dolaze da svrgnu vlade ili da izvrše atentat na njihove lidere, takođe dolaze iz privatnog sektora. To nisu službenici CIA-e. Svi mi imamo tu predstavu o 007, vladinom agentu koji je unajmljen da ubije, znate, sa dozvolom za ubijanje, ali u današnje vreme vladini agenti, iz mog iskustva, to ne rade. To rade privatni konsultanti koji se dovedu da obave taj posao. I lično sam znao brojne takve pojedince i još uvek ih znam.

Ejmi Gudmen: U svojoj knjizi, ,,Tajna istorija američke imperije”, pričate o preuzimanju globalne vlasti na svim nivoima. Upravo sada vidimo ove masovne demonstracije koje se održavaju u Nemačkoj pred samit G8. Recite nam kakav je značaj tih deonstracija.

Džon Perkins: Pa, mislim da je to jako značajno. Danas se u svetu dešava nešto što je jako, jako važno. Jeste, dok smo jutros gledali naslove, znate, ono što svakako možemo reći jeste da živimo u veoma opasnom svetu. To je takođe veoma mali svet, gde smo odmah u stanju da saznamo šta se događa u Nemačkoj ili usred Amazona ili bilo gde drugde. I smatram da napokon počinjemo da shvatamo po svetu da je jedini način da moja deca ili unuci ili bilo koje dete ili unuče bilo gde na ovoj planeti imaju miran, stabilan i održiv svet jeste da ga ima svako dete. G8 to još uvek nisu shvatile.

Ejmi Gudmen: Objasnite šta je Grupa Osam.

Džon Perkins: Pa, Grupa Osam su najbogatije zemlje na svetu i one, praktično upravljaju svetom. A predvodnik su Sjedinjene države i zapravo su korporacije unutar ovih kompanija – zemalja, izvinite – koje njome upravljaju. To nisu vlade, jer, na kraju krajeva, vlade služe zadovoljstvu korporacija. U našoj sopstvenoj zemlji, znamo da će sledeća dva finalna predsednička kandidata, i republikanac i demokrata, morati da skupe nešto kao pola miliona dolara. I to neće dobiti od mene ili Vas. To će rpe svega dobiti od ljudi koji imaju i upravljaju velikim korporacijama. Njih je vlada potpuno zadužila. Tako da je G8 ustvari grupa zemalja koje predstavljaju najveće multinacionalne korporacije na svetu i zaista izvršavaju njihova naređenja.

I ono što sada vidimo po Evropi – i što jako dobro vidimo u Latinskoj Americi, što vidimo na Bliskom Istoku – vidimo tu snažnu struju otpora, protesta, protiv imperije koja je izgrađena na ovome. A to je bila tako suptilna imperija da je ljudi nisu ni bili svesni, jer nije izgrađena vojskom. Izgradili su je ekonomski atentatori. Većina nas nije svesna toga. Većina Amerikanaca nema pojma da je ovaj neverovatni životni stil kojim svi živimo moguć zahvaljujući jako zlokobnoj imperiji koja bukvalno porobljava ljude širom sveta, zlostavlja ljude. Ali počinjemo to da shvatamo. I Evropljani i Latinoamerikanci su u prvim redovima te spoznaje.
 
  • Podržavam
Reactions: 27E
to i svrake znaju. ne treba tu nikakva svedocenja bivsih 007. od svog rodjenja znam sta radi onaj sljam preko velike bare.
neverovatno je da to neki tek danas saznaju. ta americka politika nije ni najmanje ni suptilna ni tajna ni neosetna . ona je oduvek bila toliko brutalna otvorena jasna da je samo najveci debili ne mogu ukapirati.

Da, ali kad to kazes, onda krene prica kako smo mi Srbi paranoican narod, kako su to teorije zavera, kako to ne moze tako...

Medjutim, ovo je svedocanstvo iz prve ruke.
 
mmf je sredstvo za porobljavanje zemalja, a nasa vesela dragutinovicka kaze da MMF nema alternativu, jadna je srbija sa takvom debilkom na celu finansija kad je njoj mmf jedini spas.......... sve u svemu ,dosmanlije su odradile odlican posao za svoje gazde na zapadu, unistili su i rasprodali srbiju, kada narodu dozlogrdi, pokupice stvari , sesti u avion, i dovidjenja naivne srpske ovce.......
 
mmf je sredstvo za porobljavanje zemalja, a nasa vesela dragutinovicka kaze da MMF nema alternativu, jadna je srbija sa takvom debilkom na celu finansija kad je njoj mmf jedini spas.......... sve u svemu ,dosmanlije su odradile odlican posao za svoje gazde na zapadu, unistili su i rasprodali srbiju, kada narodu dozlogrdi, pokupice stvari , sesti u avion, i dovidjenja naivne srpske ovce.......

MMF i Svetska Banka.

Ne ide to bas tako.

Kad narodu dozlogrdi, ima na narod da se puca, ako treba samo da kauboji ne ispuste dizgine.

U Indoneziji je pobijena trecina stanovnistva kad im je dozlogrdilo da bi se odrzao uticaj SAD.

https://video.google.com/videoplay?...Hqb22gKfva2LDQ&q=john+pilger+indonesia&hl=en#
 

Ovo je iz dokumentarca, ,,Let’s make money” ili ,,Hajde da previmo pare”, gde je sve ovo malo podrobnije objasnio:

Ja sam Džon Perkins. Državljanin sam SAD. Odrastao sam u SAD.

Ja sam bivši ekonomski atentator. Mi radimo vrlo slično nekim mafijaškim atentatorima, jer kasnije tražimo uslugu, a mafijaši i gangsteri su to oduvek radili. Samo što mi to radimo na jako visokom nivou sa vladama, sa zemljama. To je ogroman nivo i mnogo smo profesionalniji.

Radimo to na mnoge načine, ali je možda najčešći taj da ekonomski atentator identifikuje zemlju koja ima sirovine, za kojima žude naše korporacije, kao što je nafta, a onda toj zemlji sredimo ogromni zajam kod Svetske banke ili neke od njenih srodnih organizacija. Međutim, novac nikada ne odlazi stvarno toj zemlji. Umesto toga odlazi našim sopstvenim korporacijama za izgradnju velikih infrastrukturnih projekata u toj zemlji. To u stvari od kojih korist ima samo malo jako bogatih ljudi u toj zemlji kao i naše sopstvene korporacije, ali ne pomažu većini ljudi koji su previše siromašni. Međutim, tim ljudima, tim siromašnim ljudima se na teret ostavlja ogroman dug, koji je toliko ogroman da ga nikako ne mogu otplatiti, ali tokom samog procesa pokušavanja da ga otplate stvaraju situaciju u kojoj ne mogu da priušte dobre zdravstvene ili obrazovne programe. Onda se vratimo mi, ekonomski atentatori i kažemo, ,,Slušajte, vi nam dugujete mnogo novca, ne možete da otplatite svoje dugove, pa dajte nam onda danak u krvi. Prodajte svoju naftu jako jeftino našim naftnim kompanijama ili glasajte sa nama na sledećem kritičnom glasanju u Ujedinjenim nacijama ili pošaljite trupe kao podršku našima negde u svetu, kao npr. u Irak. I na taj način smo stvarno uspeli da stvorimo ovu imperiju, jer je suština stvari u tome da mi pišemo zakone, mi kontrolišemo Svetsku banku, mi kontrolišemo MMF, mi čak dobrim delom kontrolišemo i UN, tako da mi pišemo zakone, pa stvari kao što su ekonomski atentatori nisu protivzakonite. Dovođenje zemalja u ogromne dugove, a onda traženje usluga zauzvrat – to nije protivzakonito; trebalo bi da bude, ali nije.

Jedna od karakteristika imperije jeste ta da ona nameće svoju valutu ostatku sveta, a mi smo to stvarno učinili sa dolarom. Tako su 1971. SAD imale ogroman dug, a mnogo toga je bilo posledica rata u Vijetnamu, A bili smo na zlatnom standardu. Neke od tih drugih zemalja su odlučile da naplate svoja potraživanja u zlatu, jer nisu imale poverenja u dolar, a Nikson je odbio da plati u zlatu… ustvari skinuo nas je sa zlatnog standarda, jer je znao da nije mogao da plati u zlatu. Nismo imali vrednost. Tako da smo jako brzo zatim prešli na naftni standard, a ja sam imao veliku ulogu u tom sporazumu koji smo sklopili sa Saudijskom Arabijom, insistirajući da OPEC (Organizacija zemalja izvoznica benzina) prodaja naftu samo u dolarima. I tako dolar iznenada sa zlatnog prelazi na naftni standard, koji je na mnogo načina daleko bitniji standard, jer je nafta u suštini vrednija od zlata u današnje vreme. Dakle, odjednom svet može da kupuje naftu samo za dolare i dolari postaju vrlo, vrlo važna valuta. Danas su SAD još jednom bankrotirana zemlja. Imamo dug ogromnih razmera; više duga nego što je ijedna zemlja pre u svetskoj istoriji imala i ako bi neka druga zemlja zatražila isplatu tog duga u bilo kojoj valuti osim dolara, bili bismo u vrlo, vrlo ozbiljnoj nevolji. Sada ga trenutno naplaćuju samo u dolarima, jer je nafta važna roba i naftu možete kupiti samo u dolarima. Ali Sadam Husein je pretio da će prodati naftu za nešto drugo umesto dolara, malo pre nego što je svrgnut.

Ponekad ekonomski atentatori ne uspevaju da korumpiraju lidere drugih zemalja kao što ja nisam uspeo kod Omera Torihosa sa Paname i Haima Roldosa u Ekvadoru. To se ne dešava često, ali kada se desi, onda se šalju ,,šakali”, a to su ljudi koji ruše vlade ili likvidiraju njihove vođe. Tako da kada meni nije uspelo kod Haima Roldosa u Ekvadoru i kod Omera Torihosa sa Paname, ,,šakali” su ušli i likvidirali ih. U retkim prilikama kada ni ekonomski atentatori, ni ,,šakali” nisu uspešni, onda, i samo onda, šaljemo vojsku i to je upravo ono što se je dogodilo u Iraku. Ekonomski atentatori nisu mogli da korumpiraju Sadama Huseina, nisu uspeli da ga nagovore, ,,šakali” nisu mogli da ga smaknu, tako da je poslata vojska. Prvi put kad smo poslali vojsku 1991. uništili smo njegovu vojsku i mislili da je bio dovoljno kažnjen i da će se sada opametiti, pa su se tako tokom 90-ih ekonomski atentatori vraćali da pokušaju da ubede Sadama, ali on nije popuštao. Da jeste, on bi i dalje upravljao zemljom, a mi bismo mu prodavali mlaznjake i tenkove i šta god bi drugo hteo. Ali nije popuštao. ,,Šakali” nisu mogli da ga likvidiraju. Njegove snage bezbednosti su bile jako dobre i imao je gomilu sličnih dvojnika, tako da ni ljudi iz njegove sopstvene službe bezbednosti nisu znali da li čuvaju njega ili dvojnika. Dakle, ni ekonomski atentatori, ni ,,šakali” po drugi put nisu uspeli kod Sadama Huseina i u tom trenutku smo ponovo poslali vojsku i ovoga puta smo ga uklonili, a ostalo je istorija.
 
Poslednja izmena:

Back
Top