Egzistencija je lična ili univerzalna?

Zar nije torta hladna

Aktivan član
Poruka
1.201
Dragi forumaši,

Danas se okupljamo kako bismo raspravljali o jednoj od najdubljih i najizazovnijih filozofskih tema - egzistenciji. U srcu naše diskusije leži pitanje: Je li egzistencija lična ili univerzalna?

Egzistencija, kao pojam, obuhvata našu postojanost, način na koji se osećamo, razmišljamo i delujemo u svetu koji nas okružuje. Ali, da li je to iskustvo nešto što je duboko ukorenjeno u svakom pojedincu, jedinstveno za svaku individuu, ili je ono deo nečeg univerzalnog, što nas sve povezuje i prelazi granice našeg individualnog postojanja?

Argument koji podržava ideju da je egzistencija lična može se temeljiti na našem jedinstvenom iskustvu života. Svako od nas ima svoje jedinstvene perspektive, emocije i životne priče koje oblikuju naše razumevanje sveta. Svaka individua se suočava sa svojim unutrašnjim demonima, težnjama i ličnim izazovima. Stoga se može tvrditi da je egzistencija intimna i jedinstvena za svakog pojedinca.

S druge strane, postoji argument koji podržava ideju da je egzistencija univerzalna. Možda je egzistencija naša zajednička ljudska iskustva koja nas povezuju kao vrstu. Bez obzira na naše individualne razlike, svi prolazimo kroz osnovne ljudske emocije kao što su radost, tuga, strah i ljubav. Možemo se identifikovati sa drugima i razumeti njihove patnje, jer delimo zajedničku egzistenciju na ovoj planeti.

Ova tema takođe otvara vrata mnogim drugim pitanjima. Da li je naše postojanje ograničeno na naš fizički svet ili može postojati nešto izvan toga? Da li je egzistencija samo biološki fenomen ili ima neku dublju metafizičku dimenziju? Da li naša svest i duhovnost utiču na našu egzistenciju ili su one samo proizvod našeg materijalnog postojanja?

Vreme je da započnemo duboku i otvorenu raspravu o ovoj temi. Pozivam vas da iznesete svoje ideje, argumente i sopstvena iskustva kako bismo zajedno istražili prirodu egzistencije. Da li je ona lična ili univerzalna? Ili možda nešto između?
1686406253115.png
 
Dragi forumaši,

Danas se okupljamo kako bismo raspravljali o jednoj od najdubljih i najizazovnijih filozofskih tema - egzistenciji. U srcu naše diskusije leži pitanje: Je li egzistencija lična ili univerzalna?

Egzistencija, kao pojam, obuhvata našu postojanost, način na koji se osećamo, razmišljamo i delujemo u svetu koji nas okružuje. Ali, da li je to iskustvo nešto što je duboko ukorenjeno u svakom pojedincu, jedinstveno za svaku individuu, ili je ono deo nečeg univerzalnog, što nas sve povezuje i prelazi granice našeg individualnog postojanja?

Argument koji podržava ideju da je egzistencija lična može se temeljiti na našem jedinstvenom iskustvu života. Svako od nas ima svoje jedinstvene perspektive, emocije i životne priče koje oblikuju naše razumevanje sveta. Svaka individua se suočava sa svojim unutrašnjim demonima, težnjama i ličnim izazovima. Stoga se može tvrditi da je egzistencija intimna i jedinstvena za svakog pojedinca.

S druge strane, postoji argument koji podržava ideju da je egzistencija univerzalna. Možda je egzistencija naša zajednička ljudska iskustva koja nas povezuju kao vrstu. Bez obzira na naše individualne razlike, svi prolazimo kroz osnovne ljudske emocije kao što su radost, tuga, strah i ljubav. Možemo se identifikovati sa drugima i razumeti njihove patnje, jer delimo zajedničku egzistenciju na ovoj planeti.

Ova tema takođe otvara vrata mnogim drugim pitanjima. Da li je naše postojanje ograničeno na naš fizički svet ili može postojati nešto izvan toga? Da li je egzistencija samo biološki fenomen ili ima neku dublju metafizičku dimenziju? Da li naša svest i duhovnost utiču na našu egzistenciju ili su one samo proizvod našeg materijalnog postojanja?

Vreme je da započnemo duboku i otvorenu raspravu o ovoj temi. Pozivam vas da iznesete svoje ideje, argumente i sopstvena iskustva kako bismo zajedno istražili prirodu egzistencije. Da li je ona lična ili univerzalna? Ili možda nešto između?
Сматрам да је истина на средини.

Образложићу и зашто

Истина је да сви ми на свет гледамо кроз своје очи, слушамо кроз своје уши, боримо се са својим демонима... Али је такође чињеница то да, бар у нашем личном универзуму, постоје и други људи са којима делимо сличности и разлике.

Да је свет само индивидуалан, тј егзистенција, у том случају не бисмо могли ни да разумемо туђе емоције, туђа осећања па чак и када су једнака нашим, што би значило да она настају скроз другачијим процесима код свакога. Ипак, наука живот и здрав разум кажу да све нас људе спаја много "општих" особина, а није лаж и да смо сви опет своја верзија себе и да не постоји нико ко је у потпуности исти нама. Али, матрица сваког човека је слична у мери у којој смо сви људи, и сви доживљавамо све оно што и остали - глад, тугу, срећу, бес....патњу, бол...

Е сад, за нас је наравно егзистенција наша, особена. Јер ми смо сам свој инструмент спознаје свега око нас. Када нема нас, просто нас нема. И тада је крај нашег света (у овом облику у ком смо на њему приситни сада). Међутим, видимо да се људи око нас рађају и умиру и да нечија смрт не утиче на то да цео свет стане. Ако бисмо умрли, под неком премисом да је смрт крај и да након ње све стаје, за нас свет стаје, што је дефинитивно

За друге људе, највероватније не. Али ми то не можемо знати док не умремо

Јаки су аргументи за оба, и најискреније мислим да је истина на средини - да је наше постојање и лично и опште.
 
Zašto egzistencija, a ne postojanje ili bivanje?
И ја сам пре за наше изразе. Баш ћу гледати убудуће да њих пре користим. Али туђице су толико упрљале наш језик да ми некад прва мисао буде страна па тек онда домаћа реч.

Но, није тема, да не идемо у бестемље (офтопик)
 
И ја сам пре за наше изразе. Баш ћу гледати убудуће да њих пре користим. Али туђице су толико упрљале наш језик да ми некад прва мисао буде страна па тек онда домаћа реч.

Но, није тема, да не идемо у бестемље (офтопик)
И тема је страна реч :d
 
Prihvatam kritiku i slažem se da treba da koristimo naše reči ali eto moja greška.
Ма да, опусти се, мени не смета али ја лично гледам да користим што више наших речи и гледаћу

По мени је више речита особа она која зна више домаћих употреба него страних.

Но, бестемље... Офтопик. Извини што ти кварим тему
 
И ја сам пре за наше изразе. Баш ћу гледати убудуће да њих пре користим. Али туђице су толико упрљале наш језик да ми некад прва мисао буде страна па тек онда домаћа реч.

Но, није тема, да не идемо у бестемље (офтопик)
Nije mi namera bila da skrenem temu na tu stranu. Izvinjavam se.

Nego mi naši izrazi lepše odgovaraju na postavljeno pitanje. Da li je
bivanje kolektivno ili individualno? Egzistencija nije osećaj, nego
intelektualna konstrukcija. Osećaj bivanja svi imamo, kao što imamo
i ostala osećanja i emocije.
 
Nije mi namera bila da skrenem temu na tu stranu. Izvinjavam se.

Nego mi naši izrazi lepše odgovaraju na postavljeno pitanje. Da li je
bivanje kolektivno ili individualno? Egzistencija nije osećaj, nego
intelektualna konstrukcija. Osećaj bivanja svi imamo, kao što imamo
i ostala osećanja i emocije.
Па да, осећај бивања сви имамо али главно питање се поставља например у ситуацијама

Да ли ја видим плаво другачије него што ти видиш плаво, нпр?

Договор је да ми обоје видимо плаво, а да ли би ти кад би гледала кроз моје очи видела за моје плаво своју зелену например? То су неки примери који ипак показују да обоје видимо нешто и то је универзално, за нас обоје је то плаво. А сад, да ли је моје плаво исто као и твоје плаво, најврв да није. То би могле да одговоре биологија, офталмологија, психијатрија и неурологија, али то је баш добар пример

Надам се да те нисам збунио причом😆😆
 
Verovatno su to moja uverenja i asocijacije, ali da podelim. Kada čujem
reč egzistencija, to je napor. Nekakav se napor u to mora uložiti.
Trebaju se rešiti egzistencijalni problemi i tako dalje. Do te mere to
može učiniti život nepodnošljivim, da se pitaš vredi li uopšte truda.

Dok kada kažeš bivanje ili postojanje, to je neopisiva lakoća. Eto samo
postojiš.
 
Verovatno su to moja uverenja i asocijacije, ali da podelim. Kada čujem
reč egzistencija, to je napor. Nekakav se napor u to mora uložiti.
Trebaju se rešiti egzistencijalni problemi i tako dalje. Do te mere to
može učiniti život nepodnošljivim, da se pitaš vredi li uopšte truda.

Dok kada kažeš bivanje ili postojanje, to je neopisiva lakoća. Eto samo
postojiš.
Плуташ што се каже😆
 
Па да, осећај бивања сви имамо али главно питање се поставља например у ситуацијама

Да ли ја видим плаво другачије него што ти видиш плаво, нпр?

Договор је да ми обоје видимо плаво, а да ли би ти кад би гледала кроз моје очи видела за моје плаво своју зелену например? То су неки примери који ипак показују да обоје видимо нешто и то је универзално, за нас обоје је то плаво. А сад, да ли је моје плаво исто као и твоје плаво, најврв да није. То би могле да одговоре биологија, офталмологија, психијатрија и неурологија, али то је баш добар пример

Надам се да те нисам збунио причом😆😆
Moj osećaj bivanja i tvoj osećaj bivanja se ne razlikuju. Postojanje je univerzalno.
 
Egzistencija nije osećaj, nego
intelektualna konstrukcija. Osećaj bivanja svi imamo, kao što imamo
i ostala osećanja i emocije.
Možemo se složiti da egzistencija ima i intelektualnu dimenziju. Kao ljudi, sposobni smo za razmišljanje, refleksiju i svest o sopstvenom postojanju. Naša sposobnost da razumemo svet oko nas, postavljamo pitanja o našem postojanju i razmišljamo o smislu života, svakako doprinosi intelektualnoj konstrukciji naše egzistencije.

S druge strane, osećaj bivanja, koji si takođe pomenula, često je prisutan u našim iskustvima. Osećamo se živima, svesnima, prisutnima u trenutku, i to je deo našeg postojanja. Takođe, naše emocije, kao što su sreća, tuga, strah ili ljubav, mogu oblikovati naše iskustvo bivanja i doprineti našem razumevanju egzistencije.

Važno je imati na umu da postojanje nije samo jednostrani osećaj ili intelektualna konstrukcija, već kompleksna kombinacija različitih aspekata. Ona obuhvata kako našu subjektivnu percepciju i osećaje, tako i naše intelektualne razmišljanja i razumevanje.

Razmišljanje o egzistenciji kao intelektualnoj konstrukciji takođe otvara pitanja o tome kako naša svest oblikuje naše iskustvo bivanja i kako naše razumevanje sveta može biti podložno promenama i interpretacijama.

U zaključku, mogućnosti i granice našeg razumevanja egzistencije su duboko filozofska i kompleksna pitanja. Ova rasprava nas izaziva da istražimo različite perspektive i da nastavimo sagledavati prirodu postojanja iz različitih uglova.

Hvala ti na tvom argumentu, koji pruža važan uvid u diskusiju o prirodi postojanja.
 
Verovatno su to moja uverenja i asocijacije, ali da podelim. Kada čujem
reč egzistencija, to je napor. Nekakav se napor u to mora uložiti.
Trebaju se rešiti egzistencijalni problemi i tako dalje. Do te mere to
može učiniti život nepodnošljivim, da se pitaš vredi li uopšte truda.

Dok kada kažeš bivanje ili postojanje, to je neopisiva lakoća. Eto samo
postojiš.
Сад сам погледао ово за боје и за очи. Изгледа да наука мисли да већина људи боје види слично, са благим разликама (у нијанси)

Али да ли је чињеница то да је стварност подређена нама, или смо ми подређени стварности, мислим да је једнако тачно у оба случаја.

Постоји нешто што је опште и што је слично за све нас а опет сви то доживимо на неки свој начин. Да немамо чула, и осећаје, не бисмо доживели стварност, чула су ваљда наша веза са светом око нас

Мислим да нема одговора на ово питање, тј, нема тачног. Оба су тачна. Зависи шта ти више одговара у животу😆😆
 
Možemo se složiti da egzistencija ima i intelektualnu dimenziju. Kao ljudi, sposobni smo za razmišljanje, refleksiju i svest o sopstvenom postojanju. Naša sposobnost da razumemo svet oko nas, postavljamo pitanja o našem postojanju i razmišljamo o smislu života, svakako doprinosi intelektualnoj konstrukciji naše egzistencije.

S druge strane, osećaj bivanja, koji si takođe pomenula, često je prisutan u našim iskustvima. Osećamo se živima, svesnima, prisutnima u trenutku, i to je deo našeg postojanja. Takođe, naše emocije, kao što su sreća, tuga, strah ili ljubav, mogu oblikovati naše iskustvo bivanja i doprineti našem razumevanju egzistencije.

Važno je imati na umu da postojanje nije samo jednostrani osećaj ili intelektualna konstrukcija, već kompleksna kombinacija različitih aspekata. Ona obuhvata kako našu subjektivnu percepciju i osećaje, tako i naše intelektualne razmišljanja i razumevanje.

Razmišljanje o egzistenciji kao intelektualnoj konstrukciji takođe otvara pitanja o tome kako naša svest oblikuje naše iskustvo bivanja i kako naše razumevanje sveta može biti podložno promenama i interpretacijama.

U zaključku, mogućnosti i granice našeg razumevanja egzistencije su duboko filozofska i kompleksna pitanja. Ova rasprava nas izaziva da istražimo različite perspektive i da nastavimo sagledavati prirodu postojanja iz različitih uglova.

Hvala ti na tvom argumentu, koji pruža važan uvid u diskusiju o prirodi postojanja.
Да слажем се. Сви ми упијамо неку општу истину али је доживљавамо другачије. Мада тај наш осећај не утиче на ту истину, утиче на наше поимање света, а наш видик и наш угао је једини инструмент и једино помагало које нам може доставити податке о свему око нас
 
mislim da je egzistencija iluzija. Vidi sig.
Ја не верујем да је илузија. Видим што видим, чујем што чујем, осетим што осетим и "опстајем"

Објашњење илузије би била да ми видимо или живимо нешто што је доказиво другачије од онога како нешто стварно јесте

И ту опет долазимо до става да ми упијамо једнаке сигнале из света око себе, али их доживљавамо на другачије начине , додуше, не на много различите али на довољно различите начине да неко воли нешто што други не воли

Тако да, све док ти успеваш да опстанеш у свету уз своје осећаје, не верујем да је оно што видиш и осетиш далеко од неке "опште истине"

Ала се исфилозофирах машала😆
 
Ја не верујем да је илузија. Видим што видим, чујем што чујем, осетим што осетим и "опстајем"

Објашњење илузије би била да ми видимо или живимо нешто што је доказиво другачије од онога како нешто стварно јесте

И ту опет долазимо до става да ми упијамо једнаке сигнале из света око себе, али их доживљавамо на другачије начине , додуше, не на много различите али на довољно различите начине да неко воли нешто што други не воли

Тако да, све док ти успеваш да опстанеш у свету уз своје осећаје, не верујем да је оно што видиш и осетиш далеко од неке "опште истине"

Ала се исфилозофирах машала😆
Kako god okreneš illuzija je i po duhovnom i po materijaiističkom. Po duhovnom zbog toga što smo ništa i zbog toga da bi imali
iluziju postojanja grabimo da se identifikujemo sa nečim. Kad skineš sve identiikacije ne ostaje ništa. Po materijalističkom
što smo samo skup hemijskih procesa i um i svest ne postoji.
Dakle, naše ja je samo varka.
 
Kako god okreneš illuzija je i po duhovnom i po materijaiističkom. Po duhovnom zbog toga što smo ništa i zbog toga da bi imali
iluziju postojanja grabimo da se identifikujemo sa nečim. Kad skineš sve identiikacije ne ostaje ništa. Po materijalističkom
što smo samo skup hemijskih procesa i um i svest ne postoji.
Dakle, naše ja je samo varka.
Па јесмо скуп хемијских процеса ал то не значи да нисмо то што смо

Као комп, склапаш га из делова ал то не значи да није комп :D

Све око нас се може разложити на а томе ал није то неки аргумент да је све илузија. То је само доказ да постоји биолошко утемељеље свега
 
Hladna torto i ostali koji ste danas uzeli učešća u ovoj temi - vi kao da ste pali s kruške. Da li ste se vi danas prvi put pojavili na ovom forumu, pa pojma nemate da se potpuno i filozofsko, tj. logičko i naučno-fizičko i metafizičko i psihološko rešenje pojma "egzistencija" ili "postojanje" prezentira i nalazi na ovom forumu već dugi niz godina. ili, možda, znate za njega, ali ono prelazi vaše intelektualne sposobnosti, pa obigravate oko njega kao "kiša oko Kraguhevca"?

Evo ponovo tog rešenja, pogledajte i poslušajte pažljivo, pa se posle javite da proverimo da li je iko od vas uspeo išta da razume?

 

Back
Top