EGIPAT: DIKTATOR HOSNI MUBARAK ODBIO DA PODNESE OSTAVKU

USA su EU imali odličnu saradnju sa Hosnijem Mubarakom, ali je egipatskom narodu
dosta torture i represije.

Amerika može imati samo štete njegovim odlaskom sa vlasti, ali je B.Obama bez obzira
na to podržao želju egipatskog naroda za slobodom i demokratijom
.
:lol: Evo ti tekst, pročitaj možda i naučiš nešto.

Takozvana “narodna revolucija” u Egiptu je završena bez revolucije. Tajni organizatori su postigli cilj – da u Egiptu ne bude promena, i iz konkurencije za budućeg predsednika Egipta je eliminisan Gamal Mubarak, sin Hosnija Mubaraka. Ogromna akumulacija narodnog nezadovoljstva i energije, nade da će doći bolje vreme, hiljade besmislenih hvalospeva “demokratiji” u zapadnim medijima i veličanje “novih snaga”. Sve je to otišlo niz Nil. Bila je to jedna velika prevara.

Sve je to bila već viđena američka tehnologija zloupotrebe realnog narodnog nezadovoljstva i želje da se preduprede moguće promene, i tako zadrži kontrola nad tom strateški izuzetno važnom zemljom. Predsednik Hosni Mubarak je na vlasti već 29 godina i ključni je američki saveznik na Bliskom istoku. Za uzvrat, Egipat je sa 1,5 milijardu dolara godišnje američke vojne pomoći, odmah posle Izraela, na blagajni američkih poreskih obveznika. Uz to, pre dvadesetak godina Egiptu su otpisani svi dugovi i kroz razne vidove pomoći iz Amerike je u Kairo stiglo oko 45 milijardi dolara. Ali, priroda ima svoje zakonitosti i Mubarakovo vreme se biološki bliži kraju. Amerika, međutim, ne želi iznenađenja – politika Egipta ne sme da se promeni posle Mubaraka. Već najmanje tri godine je jasno, to je javna tajna, da Hosni Mubarak odlazi sa političke scene i da se na izborima u septembru ove godine neće kandidovati. On ne samo da ima dosta godina (82) nego je i veoma slabog zdravlja, posebno u poslednje dve i po godine kako mu je jašući konja poginuo jedanaestogodišnji unuk. U poslednjih godinu dana očekivalo se, čak, da će da umre.

Javna je, takođe, tajna da je Mubarak po “demokratskoj” tradiciji arapskog sveta pripremao svoga sina Gamala za naslednika. Tada je, međutim, nastao problem za egipatsku “demokratiju”. Iako je Gamal godine proveo na Zapadu, najduže je živeo u Londonu, izgleda da su američki stratezi procenili, verovatno na osnovu obaveštajnih informacija, da Gamal za Zapad ne bi bio dobar. Otprilike u to vreme, pre tri godine, kreće poznata američka mašinerija sa stvaranjem “civilnog društva” i mreže nevladinih organizacija u Egiptu. Novac se nije žalio, a taj posao je poveren već proverenim američkim institucijama – National Endowment for Democracy (NED) i Freedome House (FH), organizacijama za koje je poznato da su vezane za Centralnu obaveštajnu agenciju (CIA). Formirana je mreža nevladinih organizacija, a hiljade aktivista je prošlo kroz kurseve i školovanja u Americi. Od Mubaraka je traženo da iz zatvora oslobodi mnoge aktiviste koji su onda išli u Ameriku na školovanje. Naravno da Hosni Mubarak nije naivan čovek, i verovatno mu je bilo jasno o čemu se radi, ali nije imao izbora. On je u kandžama Amerike od prvog dana svoje vlasti i tu više nema velikih mogućnosti. Pripreme su obavljene i čekao se samo povoljan trenutak. Taj trenutak je došao sa generisanom euforijom o “arapskom proleću”, od Tunisa do Jordana. Zanimljivo, sve su te zemlje stari američki klijenti. Tokom tri decenije vlasti Hosnija Mubaraka Egipat se temeljno promenio i postao je zemlja sa izuzetno velikim brojem nezadovoljnih ljudi. Prema nekim procenama, od oko 80 miliona stanovnika čak njih 40 odsto živi ispod granice siromaštva, što znači da preživljava sa manje do dva dolara dnevno. Istovremeno, stvorena je mala klika izuzetno bogatih ljudi. Egipat je u osnovi veoma bogata zemlja sa stalnim prilivima gotovog novca, od Sueckog kanala, turizma, nafte i poljoprivrede, ali raspodela tog bogatstva je pogrešna. Najveći deo tih milijardi dolara je završavao u rukama malog broja ljudi okupljenih oko vrha vlasti, koji su istovremeno bili i garanti da Egipat ostaje na američkoj liniji. To je, ustvari, model Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i takozvanog Vašingtonskog konsenzusa koji je Mubarakov Egipat prihvatio početkom devedestih godina prošlog veka. To je isti model koji sada sprovodi Srbija. Oni koji su nametnuli taj model dobro znaju koliko je i nezadovoljstvo većine Egipćana.

Procenjeno je, dakle, da je baš sada pravi trenutak da se to nagomilano nezadovoljstvo stavi pod potpunu kontrolu, i da se umesto na stvarne probleme već rečenog modela MMF-a i svetske ekonomske elite ono personalizuje, usmeri ka Hosniju Mubaraku koji ionako, i bez demonstracija, uskoro odlazi sa vlasti. Uz to, sa legitimitetom tog nezadovoljstva treba obezbediti kontinuitet američke kontrole nad Egiptom, da se ništa ne promeni ni posle Mubaraka. Digla se “raja”, a jedini krivac za sve je jedan čovek. Primetno je da nije bilo anti-američkih parola, a ni protesta ispred Američke ambasade u Kairu. Zanimljivo? Ali, kao i uvek kada su živi ljudi u pitanju, ne ide sve baš po planu. Masovne ulične demonstracije su, izvan plana, izrodile neželjenu energiju koja nije u američkom interesu, pa je Vašington, uprkos izjavama podrške demonstrantima i zahtevima da Mubarak odmah podnese ostavku, na brzinu u Kairo poslao Frenka Viznera (u Srbiji poznatog po kosovskom slučaju), bivšeg ambasadora u Egiptu i starog majstora zakulisnih igara. Americi je sada bio cilj da odbrani Mubaraka od onih koje je školovala i platila da se bore protiv njega. Jer, kako reče jedan moj slavni kolega, većina demonstranata su bili ljudi “gladni hleba i siti Amerike”. Mubarak je onda javno saopštio da se neće kandidovati na narednim izborima u septembru, što nije nikakva novost, znači nije ustupak, ali to nije umirilo ni “razjarenu masu”, ni Ameriku. Potom dolazi glavni cilj: Mubarakov sin Gamal saopštava da se povlači iz politike i da je podneo ostavku na mesto predsednika Političkog savetnika vladajuće Nacionalne demokratske partije (NDP), čiji je i dalje lider njegov otac. Tada opada energija demonstracija i život se vraća u “normalu”.

U međuvremenu, intenzivno se radi da se obezbedi infrastruktura kako američki interesi ne bi bili ugroženi i kako se ništa ne bi promenilo. Kao ustupak demonstrantima, Mubarak je po prvi put imenovao potpredsednika Egipta i to je njegov dugogodišnji najbliži saradnik i šef tajne službe, Omar Sulejman. On je kao izlaz iz krize. Neverovatno. Pa taj čovek je decenijama direktno izvršavao sve naloge Amerike u “prljavim poslovima”, i ako bi na nekoga Egipćani trebalo da budu ljuti to je on, a ne sam Mubarak.

Teško je objektivno proceniti kolika je stvarna snaga opozicije u Egiptu i da li ona, izvan američke mreže, uopšte i postoji. Uz američku podršku bilo kakav istinski opozicioni pokret je brutalno gušen. Dežurni “krivac” je islamistička organizacija Muslimanska braća ili Muslimansko bratstvo, za koju se tvrdi da je najjača organizacija na političkoj sceni Egipta. Izgleda, međutim, da je i to velika zabluda. I ta organizacija je, uprkos svoj njenoj javnoj retorici, u funkciji politike Zapada. Ta organizacija je osnovana 1928. godine i to pod kontrolom Britanije koja se tada, koristeći islam, koristila Muslimanskom braćom u borbi protiv egipatskih nacionalista koji su tražili oslobođenje od kolonijalne vlasti. Dolaskom na vlast Gamala Abdela Nasera, 1952. godine, Muslimanska braća postaju zabranjena organizacija što ih je još više približilo Zapadu koji ih je koristio za borbu protiv levičara u Egiptu. Na javnu scenu ih vraća Naserov naslednik Anvar el-Sadat koji ih, po američkom zahtevu, koristi za formiranje mreže islamskih boraca, mudžahedina, u Avganistanu. Njihova tajna veza sa Zapadom je nastavljena i u Mubarakovo vreme. U tom smislu su Muslimanska braća, kao organizacija, opasna za Egipat, a ne islam.

Ali, uprkos prevari, egipatska priča nije završena. Naprotiv. Jer, posledice kratkog i ranog “egipatskog proleća” su velike. Egipat je sada potpuno podeljeno društvo sa pokidanim socijalnim tkivom. Duh je pušten iz boce. Biće potrebno mnogo vremena i velike veštine da se to društvo sa izuzetno kompleksnom, i etničkom i kulturološkom, strukturom vrati u kakvu-takvu normalu. U nemirima je, prema do sada poznatim podacima, život izgubilo 97 ljudi. Ta posledica je na nivou zločina od strane onih koji su organizovali demonstracije. Mubarak je u političkom smislu ličio na diktatora, ali je izuzetno vešt i iskusan čovek. On je na vlast i došao kao već iskusan čovek, pilot i general Ratnog vazduhoplovstva. Teško je verovati da će ga, ko god to bude, zameniti čovek i približno njegovih kapaciteta.
 
nastavak

Posledice će imati i Amerika koja je, prema analizama londonskog “Dejli telegrafa”, i organizovala “egipatsko proleće”. Još jednom se pokazalo da Amerika zaista ima moćnu mrežu nevladinih organizacija i medija širom sveta, i da može da izazove nestabilnost kada to želi. Ali, pokazalo se da sve manje ima veštine u tom poslu. Kompromitovana je i uloga medija koji su u velikoj meri plasirali laži ili polu-istine. To je toliko puta rađeno da više ogroman broj ljudi ništa ne veruje. Američka administracija i dalje pati od “hronične bolesti” pogrešnih procena i veoma razuđenog sistema odlučivanja, mnogo je centara moći unutar administracije koje je, izgleda, sada nemoguće kontrolisati. Egipatska zbivanja su to još jednom veoma očigledno pokazala. Na primer, u isto vreme američki predsednik Barak Obama javno tvrdi da Mubarak odmah mora da podnese ostavku, a njegov izaslanik Fren Vizner u Kairu kaže da Hosni mora da ostane na vlasti. To je loš znak. Uz to, Amerika i dalje ne uvažava realnost, što se najbolje vidi po izboru njenih lokalnih kandidata. Tako, na primer, Amerika kao lidera opozicije u Egiptu nudi svog starog klijenta Muhameda el-Baradeja. Prvo, taj čovek već godinama nije u Egiptu, još uvek živi u Beču, pa je stvarno problem inteligencije kako on može da bude nada nezadovoljnim Egipćanima. Drugo, sasvim je jasno da je on “američki čovek” odavno, a najveću ulogu je imao u prljavim poslovima u Iraku i Iranu kao direktor Agencije Ujedinjenih nacija za nuklearnu energiju. Uz to, on je član Međunarodne krizne grupe, jednom od izvorišta egipatskih problema, a poznato je da mu je politički mentor Zbignjev Bžežinski. Naravno, njegov izbor otkriva pravi cilj američkog sadašnjeg angažmana u “demokratskim promenama” – da se ništa ne promeni. Sve je to oslabilo pozicije Amerike.

U ovoj fazi, dakle, sve je to prevara u Egiptu, ali priča nije završena.
Siniša Ljepojević
 
MILIONI EGIPĆANA VIČU "ODLAZI, ODLAZI":rtfm:

hahahhhhahahahahha ... na kom jeziku ?? ....

Mubraracino care - tvoje finte su zasenile Mesijeve . :worth:

Naravno da su svi upuceni znali da Muba nece podneti ostavku , racunajuci ti mene - jedino se Obmana zahebo ko sivonja ...

A sto mi zao onog derpeta Dzemsa Rubina i onu kucku Amanpur ... :hahaha:

Zao mi je i olos ,,Otporasku ,, - sad mnoge vlade izucavaju kako je stari i iskusni Mubara zahebo ,, revolucionare ,, ... :rotf::rotf::rotf:

Licno , zao mi je i Trabunja , Minga , Hurgana & comp pa ovu priliku koristim da im porucim : ,,Ne klonite duhom iako vam je medjunarodna politika i ovog puta pr*nula u facu ,, . :mazi: .. jos su u steku nepoznati snajperisti ... ;) ...
 
Poslednja izmena:
Egypt's Mubarak refuses to quit



Egypt's President Hosni Mubarak has said he will stay in office and transfer power only after September's presidential election.

His comments confounded reports he was preparing to stand down immediately. He said he would ignore "diktats from abroad".

President Mubarak said he would delegate some powers to Vice-President Omar Suleiman.

Egypt's military earlier said it was standing ready to "protect the nation".

"I express a commitment to carry on and protect the constitution and the people and transfer power to whomever is elected next September in free and transparent elections," Mr Mubarak said.

Ahead of Mr Mubarak's announcement, thousands of Egyptians had again gathered in central Cairo to call for him to step down.

Doctors, bus drivers, lawyers and textile workers were on strike in the capital on Thursday, with trade unions reporting walk-outs and protests across the country.

Mr Mubarak, 82, had previously said he would leave office only after presidential elections due to be held in September.

Negotiations between the government and opposition groups have made little progress, with protesters disillusioned at plans for reform put forward by Mr Mubarak's government.

In recent days, the US government had stepped up its call for the protesters' concerns to be addressed.


http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12424587
Znači pseto nas je slagalo? :mrgreen:
 
kul je to shto egipcani hoce da se reshe lika koji ih krade cirka 30 godina. ali tim marshal je dobro zapazio: nemojte se zavaravati previse, ovde trenutno najvise konce vuce muslimansko bratstvo a ne nikakav baradej ili kakvi studenti koji osnivaju fejsbuk grupe i ostavljaju poruke na tviteru.
fazon je ipak da mudzosi ne prevagnu, jer ako prevagnu u egiptu, onda moz' da naidje domino efekat
 
kul je to shto egipcani hoce da se reshe lika koji ih krade cirka 30 godina. ali tim marshal je dobro zapazio: nemojte se zavaravati previse, ovde trenutno najvise konce vuce muslimansko bratstvo a ne nikakav baradej ili kakvi studenti koji osnivaju fejsbuk grupe i ostavljaju poruke na tviteru.
fazon je ipak da mudzosi ne prevagnu, jer ako prevagnu u egiptu, onda moz' da naidje domino efekat
:ok: :ok:

Ово је суштина.
 
USA su EU imali odličnu saradnju sa Hosnijem Mubarakom, ali je egipatskom narodu
dosta torture i represije.

Amerika može imati samo štete njegovim odlaskom sa vlasti, ali je B.Obama bez obzira
na to podržao želju egipatskog naroda za slobodom i demokratijom.

Тако је!

На власт треба да дође Исламско братство и уведе шеријат у Египат!

:hahaha::hahaha::hahaha: Трибун... :hahaha::hahaha::hahaha:

A, tako isto i u Tunisu i ostalim severnoafričkim-arapskim zemljama, a onda će Amerikanci "morati" da okupiraju taj deo Sredozemlja da "uvedu demokratiju" kao u Irak i Avganistan.
Lepo su to oni smislili, a kako vidim, i uspešno privode kraju fazu br.1.

A, ti Tribune, samo veruj američkoj želji da se ispoštuje volja naroda severne Afrike, pa i po cenu navodne štete koju će pretrpeti USA. :cool:
 
Genije, hajde mi objasni gde vidiš interes Amerike u svrgavanju Hosnija Mubaraka sa
vlasti?

Znam da ti od patološke mržnje i zatucanosti mozak slabije radi, ali ipak pokušaj da
argumentovano objasniš svoju tezu.

Dovešće na vlast islamske ekstremiste, kako bi imali alibi za okupaciju severne Afrike i potpunu kontrolu Sredozemlja.
 
Ako padne Mubarak, Mingo ide da dize piramide u vazduh..

I ako padne, ove godine mogu da se pozdrave sa urizmom, tj na narednih 10-tak godina... Ima da im propadne cela drzava...

Talibani su srušili one veličanstvene Budine statue u Dolini Suza u Avganistanu, pa me ne bi začudilo da islamisti u Egiptu sruše piramide, hramove u Dolini Kraljeva i Sfingu, kojoj je već jedan obrezani iz zabave topom otkinuo nos.
I, to je osnovna zajednička crta islamista i amerikanaca, nijedni ne haju za kulturnu baštinu čovečanstva. Islamisti što su fanatični idioti, a Amerikanci što su bezrepa stoka, bez kulture, istorije i tradicije, a sa ogromnom silom u rukama.

Isti ti Ameri kurrcem nisu mrdnuli kada su Talibani činili onoliki vandalizam nad svetskom istorijskom i kulturnom baštinom, ali su odmah napravili invaziju kada su talibani zabranili uzgoj maka i proizvodnju opijuma.

 

Back
Top