Edipov kompleks / Elektra situacija da li je svi prerastu?

Dechije istrazzivanje seksualnosti ne mozze biti aseksualno. Jer upravo ih njihova seksualnost i navodi na to da je istrazzuju. Dechija seksualnost se ne ispoljava na isti nachin kao kod polno zrele osobe ali to ne znachi da ne postoji.
Ne postoje bespolna ljudska bicha. Ili si dechak ili si devojchica. Ili dechak u telu devojchice i obrnuto, oche priroda ponekad da se zbuni.
Ono shto ti zovesh "bespolnim" je zapravo polna nezrelost, koja ne negira postojanje seksualnosti, naprotiv, potvrdjuje njeno postojanje u fazi razvijanja u polnu zrelost.
Kao zelena jagoda dok ne pocrveni. I kao zelena je jagoda, jel, iako nema razvijene sve odlike i iako je ne koristimo tj jedemo.
U socialnom smislu itekako postoje razlike izmedju dechaka i devojchica i uglavnom su uslovljena vaspitanjem ali i polnim razlikama iako u manjoj meri nego kod odraslih.
 
Poslednja izmena:
Dechije istrazzivanje seksualnosti ne mozze biti aseksualno. Jer upravo ih njihova seksualnost i navodi na to da je istrazzuju. Dechija seksualnost se ne ispoljava na isti nachin kao kod polno zrele osobe ali to ne znachi da ne postoji.
Ne postoje bespolna ljudska bicha. Ili si dechak ili si devojchica. Ili dechak u telu devojchice i obrnuto, oche priroda ponekad da se zbuni.
Ono shto ti zovesh "bespolnim" je zapravo polna nezrelost, koja ne negira postojanje seksualnosti, naprotiv, potvrdjuje njeno postojanje u fazi razvijanja u polnu zrelost.
Kao zelena jagoda dok ne pocrveni. I kao zelena je jagoda, jel iako nema razvijene sve odlike i iako je ne koristimo tj jedemo.
U socialnom smislu itekako postoje razlike izmedju dechaka i devojchica i uglavnom su uslovljena vaspitanjem ali i polnim razlikama iako u manjoj meri nego kod odraslih.
Da, mislim na polnu nezrelost. U nekim drugim situacijama koristila sam, i verovatno ću koristiti reč "bespolna". Uglavnom se te situacije svode na neke teme gde se vaspitanjem pokušava veštački, nasilno stvoriti razlika između dečaka i devojčica koja, na tom uzrastu, realno i ne postoji.
Ali ljudi vole da projektuju svoja osećanja na decu. Dok su deca opsednuta prihvatanjem, socijalizacijom, zabavom i dokazivanjem.

A za ovo prvo, šta znam. Ostanimo na tome. Sebe nikada nisam doživljavala kao seksualno biće (kao dete), ne na način na koji se doživljavam sada. I mi se sada nalazimo u pat poziciji gde ja pišem iz ugla iskustva (kakva ironija) a vi (izgleda) iz ugla posmatrača, a ne želim da negiram ulogu posmatrača, naprotiv. Ali se donekle sećam kako je bilo biti dete. Ta "seksualnost" nije imala veze sa ovom. Detetu fali 90% onoga (biološki!) što ga čini polno definisanom jedinkom.
Dotle, deca su samo oklopi, nacrti onoga što će eventualno biti, kad postanu polno zrela bića. Prazan papir na koji se može staviti i plava i crvena boja. Većina ovih papira ima naznaku kojom će bojom biti obojeni, mada ima i onih koji su sasvim prazni.
Zato muško-ženska prijateljstva traju (skoro) jedino ako su iz detinjstva, zato se prijatelj poistovećuje sa bratom, zato u stegama i zabranama, umerenim, i nema nikakvog zločina, jer su nam date kao opcija!, dozvoljeno je modifikovati malo dete, samo treba voditi računa čime i kako...
Kako onda definisati dete kao "seksualno biće" i zašto? Zato što smo na njima nazreli tragove onoga što smo mi fulltime 100% 24/7 (i svi ostali jezivi izrazi :lol: ) dok ta deca 1% ne daju na tu našu seksualnost, i imaju neke svoje, samo svoje jasne brige..... i ne bi se mrzela niti svađala zato što bate dobijaju jedne, a seke druge igračke, ne bi jednima bilo dato jedno, drugima drugo, a svi žele sve :( ne bi, da im ljudi ne nameću svoju seksualnost i svoje razlike i da danas, bože, nije tako IN pričati o razlikama među polovima i glorifikovati ih, dizati u zezde, praviti karijeru na tome :neutral: makar i o deci bila reč, deci koja su totalno operisana od svih tih razlika i zabrana.

I sad, može biti da se niko ne slaže sa mnom :rumenko:
Al' to je, što bi reko Patak :rumenko: prosto ono čega se sećam i kako se osećam u vezi dece i njihove..... kakve god..... seksualnosti.
 
Chinjenica je da je dete polno definisano, bioloshi i da itekako ima razlike izmedju dechaka i devojchica josh na najranijem uzrastu. Jer da nije tako, mi bi mogli npr. vaspitanjem da pretvorimo devojchicu u dechaka i obrnuto.
A ne mozzemo. Mozzemo da napravimo zbunjene odrasle jedinke na taj nachin, polno zbunjene ili socialno zbunjene, a ipak im ne mozzemo uzeti pol, jer je to odlika oblika postojanja kao zzivog bicha.

Znachi na problem gledam iz ugla deteta- jer sam bila dete, iz ugla majke, iz ugla vaspitacha i iz ugla nekog ko se i teorijski bavio dechijom psihologijom i mogu rechi da se vechina teorijskih zapazzanja poklapa sa praksom.
Uglavnom mi se chini da je ceo nesporazum nastao u neadekvatnom korishchenju pojmova, shto i nije strashno ako raschistimo shta ko oderedjenim pojmom definishe.
 
Teorija je da dete pocinje svoj seksualni razvoj kroz oralnu(dojenje) i analnu fazu.Oko treće godine dete otkriva razliku među polovima.
Tek poslednja faza je genitalna,ulaskom u pubertet.
Ovo u decijem dobu je verovatno zadovoljenje radoznalosti i osecanje prijatnosti,a ne seksualni nagon.

Ono proživljava u tim prvim godinama ključne događaje, koji se možda nikad nisu realno desili, ali koji dotiču njegovu svest: predstava koitusa i kastracije.
Za malog dečaka, u pitanju je pretnja odsecanjem polnog organa kao kaznom za njegovu masturbaciju, koja je za njega normalno pražnjenje edipovske požude. Za malu devojčicu, saznanje o "onome što joj nedostaje" vodi je ka želji za penisom, odnosno od seksualnosti ka želji da ima dijete od svog oca, što je zapravo uvod u normalan razvoj heteroseksualnosti
Svasta :lol:
Mislim,moguce da je nekada neka devojcica imala ovakvu "fazu",ali bas sve...jer je to normalno,ne.
 
Poslednja izmena:
Ova tema je isuviše neozbiljno prihvaćena, a čini mi se da se malo ko od učesnika upuštao u neku detaljnjiju analizu i suštinu samog pitanja - kolike i kakve posledice nerazrešenog Elektrinog ili Edipovog kompleksa mogu biti i kako one utiču na kvalitet samog života osobe kod koje ovaj kompleks ostaje nerazrešen, pri čemu treba imati u vidu da takve osobe ne žive po napuštenim šumama i gorama, već su tu, među nama; mogu nam biti u komšiluku, za susednim stolom na radnom mestu...pa čak i u samoj porodici i time uticati i na kvalitete života i ljudi oko sebe, a ne samo na svoj.

http://webcache.googleusercontent.c...trin+kompleks&cd=2&hl=en&ct=clnk&client=opera
 
moj surak koji je meni veoma cudan.do sada nisam sreo takvog coveka,niti znam da neko slicnog poznaje.ima 28 godina nikad ga nisam video ni sakim sem sa svojom majkom koja ga izvodi po parku,pored reke ili kod mene kuci mislim kod moje zene koja mu je sestra.Dali je to normalno da covek nikad nije imao druga niti devojku samo svoju majku koja mu je sve i koliko vidim da ona upravlja sa njegovim zivoto posto svoj nema nikako.A pravi se toliko pametan i sve druge gleda ispod njega glas mu je skroz feminiziran mada fizicki normalno izglda.Rece mi jedan drug koji je doktor da je moguce da ima seksualni odnos sa majkom kad tako radi.Dali je to moguce?
 
Edipov kompleks je privlačnost koju dete oseća prema roditelju suprotnog pola te neprijateljstvo i rivalstvo prema roditelju istog pola (suparniku). Dete je ljubomorno na roditelja istog pola te ga želi ukloniti i zauzeti njegovo mesto.

Kompleks se pojavljuje tokom tzv. falusne faze psiho-seksualnog razvoja osobnosti u dobu od treće do pete godine. Normalno se razrešuje postupnom identifikacijom s roditeljem istog pola te odricanjem od seksualnog zanimanja za roditelja suprotnog pola.

Većina ljudi preraste edipsku fazu, iako to nije pravilo. Neki mentalno bolesni pojedinci kad odrastu imaju snažan Edipov kompleks.
Prema Freudu, glavni razlog za razrešenje Edipovog kompleksa jeste strah od očeve kazne.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kod devojčica je Edipov kompleks sličan te se kod njih naziva i Elektrin kompleks ili situacija.Devojčica kao i dečak u početku želi posedovati mamu i ukloniti tatu.

Razrešenje počinje kad djevojčica otkrije da joj je uzet penis i to uzrokuje ljubomoru. Devojcica je ljuta na mamu i njenu ulogu u gubitku penisa i seksualni libido ulaže u vezu s ocem, a neprijateljstvo razvija prema mami.

Razrešenje kompleksa kod devojčice završava se istom vrstom identifikacije kao kod dečaka - prvenstveno s roditeljem istog pola (mamom), a u manjem opsegu s ocem. Ona takođe potiskuje pamćenje na ovaj period kad uđe u fazu latencije.
Ja bih da prokomentarišem ono o devojčicama i penisu :) (sram te bilo-ti što se smeješ)
Nikada nisam bila ljuta što nemam penis. Mogu to da kažem, jer sam u tim godinama, razmišljala, na detinji način o različitosti polova. Mislila sam da je to stvar izbora. Dugo sam se dvoumila da li da budem Dečak ili Devojčica. Prednosti za dečaka su mi bile-imala sam mnogo više drugara muškoga pola (jurcali smo, malo se tukli i bili su brži i snažniji od devojčica i to je bio plus), ali Devojčice su mogle sve to (u mom detinjstvu, iz te perspektive), a mogle su i da imaju i dugu kosu i da nose haljinice - bilo je jako toplo leto i tada sam odlučila da budem Devojčica.
 

Back
Top