Džoni Štulić - napustio filozofiju da bi je živeo

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
''Slobodan čovjek se bavi onim što najbolje zna.''
Branimir Džoni Štulić

d5e14d1a67d92d24a9766715cb79e41afbe61b00.jpg


Džoni Štulić je još u gimnaziji proučavao istočnu filozofiju. Proveo je neko
vreme i na filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao, već je napustio studije
da bi se bavio onim što najbolje zna.

Da ga ne predstavljam više. Onima koji nisu upoznati sa njegovim likom
i delom, zapravo ne znam ni kako da ga opšem.

Smatrate li da mu je mesto ovde, na Filozofiji?

Kako i koliko je na vas uticao? Delite li njegov pogled na svet?
 
Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico,
Mogućnost prosvijećenosti razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom
Miris zemlje,
Koncentrični krugovi gluposti i neznanja kao prstenje…
Ono dalje ne razumijem,
Izgleda mi da je mrtva straža

Rekoh sebi, moj Bože,
Koliko demagogije sustavno poređane u artiljerijske salve,
Koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti,
I koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge,
I kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare

I rijeka nije bila rijeka u samom početku
I nije nužno da ne bude ponornica do kraja,
Što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava,
Kad mrtvi fazani lete, a nijedan ne pada

Što se događa kad očajanje zahvati ljude,
Kad očajanje neumitno prelazi u kajanje,
Gledajući iz daljine konture na sceni,
Padaju mi na pamet vodene boje,
Umazane ruke brzo se peru

Kad fazani lete.. Možda i najbolji tekst.

Zašto tražiš harizmu u sebi punjena ptico.. :rotf:
 
Ljudi me zovu po imenu
ja im odgovaram u dobrom raspolozenju
proklete lazi za naivne
i nije me briga, nije me strah
ne mogu pomoci nikome od nas

Nije me briga za gadarije prepucavanja
i lovu bez koje se ne moze
i nije me briga, ne bojim se
ne mogu pomoci nikome od nas

Emotivno me je ovo najviše dotaklo. Čuj dotaklo.. rasturilo u param
parčad na nekoliko godina.. samo se vrtelo u glavi ko pokvarena
ploča, sa sve njegovim očajem u glasu prilikom izvođenja.
 
"Flash"

Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
I kad noći vuku u podsvijest sve do sjećanja
Lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska
I znoj tek kasnije počinje da smeta
Tek kasnije budi se grad

Neke poderane ulice
Bljesak mokrih tračnica
Prvi tramvaj preko trešnjevke
Raste u mojim očima

Jutro obilazi scenu rutinski
S dužnim poštovanjem ja se uklanjam s puta
Dvostruka krinka na njegovom licu
Čini suvišnom svaku providnost
Kako da se kontroliram kad me ubija osjećaj
Tako drukčiji od svega što razumijem
Od svega što želim da vidim
Nešto kao flash

Kako da se kontroliram

Gledao sam opet film o beznađu
Ili je to možda bila kronika nepoznatog
Jer tako se zvao čovjek ni živ ni mrtav
Ni pomorac
Ako ikad ispunim želju
I ti mi daš za pravo misleći
To je jedini način da ga zadržim
Ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
Bit ću spreman da zaboravim...
 
Duboko u tebi
mozda sam ostavio trag svjetlosti
u noci izmedju zidova
ni svi dobri ljudi
ni svi oni koje znas
ni bjeg od samoce u koju se povlacih kad provali ocaj
jedva da su dovoljni
pred surovom snagom
krajnom i konacnom
Duboko u tebi
strasti slamaju
i sve ono sto je preostalo
i sve ono sto ne postoji
zelju za smrcu
zudnju za slobodom
i volju da se poklonis sudbini kao na dlanu
Duboko u tebi
tisuce dobosara
fanfara iz daljine
koga oplakujes ljubavi moja
crno znamenje na licu svog dragog
sjetu u recima
Jednom u zivotu
dat cu da me zarobi muskarac
muskarac
hladnog stiska
i celicnog pogleda :heart2:
 
Zašto tražiš harizmu u sebi punjena ptico.. :rotf:
Kada je za vreme SFRJ organizovan lov za druga Tita,postojali su ljudi koji su bili sakriveni i cekali da opale u isto vreme kada i sam Tito da se slucajno ne desi da neka ptica proleti i da Tito ispadne los strelac.I tako jednom prilikom njih par je pucalo na istog fazana koji je odbijao da padne tako su nastali stihovi "
Što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava,
Kad mrtvi fazani lete, a nijedan ne pada"..
 
''Slobodan čovjek se bavi onim što najbolje zna.''
Branimir Džoni Štulić

d5e14d1a67d92d24a9766715cb79e41afbe61b00.jpg


Džoni Štulić je još u gimnaziji proučavao istočnu filozofiju. Proveo je neko
vreme i na filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao, već je napustio studije
da bi se bavio onim što najbolje zna.

Da ga ne predstavljam više. Onima koji nisu upoznati sa njegovim likom
i delom, zapravo ne znam ni kako da ga opšem.

Smatrate li da mu je mesto ovde, na Filozofiji?

Kako i koliko je na vas uticao? Delite li njegov pogled na svet?
Rambo je za njega hegel :cool:
 
Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja

Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu

I mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid

A oholost nekad suđena da bude vrlinom

Splašnjava na očigled i smrdi nadaleko

I nitko nema snage da odagna propadanje

I nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine

Koja laprda među krajnostima kao rijetko *****

Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji

I samozvani štovaoci onog što ne razumiju

I svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese

I svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula

Hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom

Koji štiti vjernike od zaraženih

A svaku duhovitost uvijek I na vrijeme

Efikasno liječe u samom začetku

Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja

Krivo srastanje gospodine krivo srastanje

Kao kad bogate prose za miraz

A talon nose ružni i opaki

S nečuvenom moći da tjeraju što zažele

Mnogo ih je i strašno galame

Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu

Da ne ostane ni pomen na ljepotu....

:heart:
 
Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja

Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu

I mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid

A oholost nekad suđena da bude vrlinom

Splašnjava na očigled i smrdi nadaleko

I nitko nema snage da odagna propadanje

I nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine

Koja laprda među krajnostima kao rijetko *****

Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji

I samozvani štovaoci onog što ne razumiju

I svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese

I svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula

Hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom

Koji štiti vjernike od zaraženih

A svaku duhovitost uvijek I na vrijeme

Efikasno liječe u samom začetku

Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja

Krivo srastanje gospodine krivo srastanje

Kao kad bogate prose za miraz

A talon nose ružni i opaki

S nečuvenom moći da tjeraju što zažele

Mnogo ih je i strašno galame

Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu

Da ne ostane ni pomen na ljepotu....

:heart:
Verujem da je ovo najbolje što sam čuo od njegove lirike.

Što se tiče ukupnog opusa, mislim da sam sa tobom jednom davno vodio privatnu prepisku u vezi Petra Petrovića ( banatskog) i Joakima Stulija.
Volim Džonija i znam da je uticao na moj razvoj iako verovatno ne bih mogao da provedem ni minut u njegovom društvu.
 

Back
Top