DZEPARAC

Bas lepa tema.
Ja sam sa 4 godine pocela da dobijam dzeparac i to je bilo jako malo novca, recimo za dve kutijice zvaka nedeljno. U sestoj sam vec dobijala nesto vise, a sa sedam smo sestra i ja, pored nedeljnog dzeparca dobijale i USD100 jednom ili dva puta godisnje na racun, pa smo od toga mogle da kupimo po neku drangulijicu, ili da ponesemo svoj novac kada putujemo negde, ako naidjemo na neku stvarcicu koju roditelji nisu zeleli da nam kupe. Neretko se desavalo da smo i na racun uplacivale novac sakupljen od dzeparca, pa makar to bilo i samo par dolara mesecno.
 
e.xotica:
Bas lepa tema.
Ja sam sa 4 godine pocela da dobijam dzeparac i to je bilo jako malo novca, recimo za dve kutijice zvaka nedeljno. U sestoj sam vec dobijala nesto vise, a sa sedam smo sestra i ja, pored nedeljnog dzeparca dobijale i USD100 jednom ili dva puta godisnje na racun, pa smo od toga mogle da kupimo po neku drangulijicu, ili da ponesemo svoj novac kada putujemo negde, ako naidjemo na neku stvarcicu koju roditelji nisu zeleli da nam kupe. Neretko se desavalo da smo i na racun uplacivale novac sakupljen od dzeparca, pa makar to bilo i samo par dolara mesecno.

tako smo i ja i brat ulagali svako na svoj devizni racun, pa smo zajedno kupili kompjuter i video rekorder, ali to je vec bilo poglavlje zajednickih ulaganja. ostalo mi je kao prijatna uspomena odnosenje kasice pecurkice u banku, pa ona prva razmisljanja: isla bih autobusom u skolu, ali ako idem pesice mogu da kupim farmerice. kad se zaboravim i odem na tulumbe, a onda se natenane kajem i pitam da li sam upravo pojela dzep svog buduceg levisa :)
 
mojra:
tako smo i ja i brat ulagali svako na svoj devizni racun, pa smo zajedno kupili kompjuter i video rekorder, ali to je vec bilo poglavlje zajednickih ulaganja. ostalo mi je kao prijatna uspomena odnosenje kasice pecurkice u banku, pa ona prva razmisljanja: isla bih autobusom u skolu, ali ako idem pesice mogu da kupim farmerice. kad se zaboravim i odem na tulumbe, a onda se natenane kajem i pitam da li sam upravo pojela dzep svog buduceg levisa :)

Da, zajednicka ulaganja :-D
Mi smo od svog novca uglavnom kupovale deseti par farmerica, ili dvadeset i peti dzempercic isl. :lol: i mami i tati poklone :lol:
 
Bas me ovih dana muci taj problem.Dete ni otislo u srednjoskolski internat i kuci ce dolaziti vikendom.Kaze da su mu obroci hrane koje dobije nedovoljni.Ne znam koliko da mu dam dzeparca za tih 5 dana.Kad je bio kuci dobijao je po potrebi s tim da kaze za sto mu treba i ja procenim jeli to u redu i dali je zasluzio.Nije bilo fiksno i uvek sam imala uvid na cega ode.A sta sad?Ima 15 godina.
 
neces uvek moci da kontrolises sve njegove troskove, a i trebalo bi da on razvije odgovoran odnos prema novcu. ako grad u kojem se skoluje nije daleko, zasto ne prosetas sa njim po okolini internata i sama vidis koliko sta kosta, onda ces najlakse da procenis koliko mu je neophodno, a koliko mozes da mu das preko. ili popricaj sa njim, on verovatno ima ideju o tome koliko bi mu para bilo dovoljno. ako mu pokazes da imas poverenja u njega i da uzimas njegovo misljenje u obzir, ima sansi da razvijete odnos na novim osnovama. ja bih tako, ako ti nesto od ovoga odgovara, prilagodi tvojoj situaciji
 
Sad i on ispituje teren a ja cekam za vikend izvestaj.Nesto mislim da bi svota od 800 do 1000 dinara bila dovoljna,no videcemo.Uzecu ja brojeve telefona mama njegovih cimera pa cu ih pitati koliko one daju i jos neke za koje znam da su im deca tamo.
 
Ja mislim da dok je neko u osnovnoj skoli treba da dobija 100 dinara dnevno. Ako dajete manje npr. 50 dinara odnos prema novcu ne moze da se formira, jer tada novca skoro da nema.Naravno sve zavisi od finansijske situacije,ali za 50 dinara dete moze da kupi jednu kiflu i vodu od pola litre i to je to, ili ako hoce bez vode moze i da pije onu iz cesme u skoli, a ko ide u skolu ili je do skora isao valjda zna sta rade pojedinci. Npr. ja u srednjoj skoli nikada nisam video osobu da pije vodu iz cesme, jer su svi svesni sta se radi.
 
Ja baš mislim da je 250-300 din. dovoljno jer je poenta džeparca naučiti dete da koristi novac i da ne može da dobije sve i kad hoće.Tako je i sa većinom odraslih, barem ovde kod nas, nemamo baš uvek za sve što poželimo. Dakle 11 godina 250-300 din nedeljno.
 
pitanje za moju dragu ww :)
znaju svi da mi je dete malo za dzeparac ali mi smo uveli neku drugu vrstu zarade i pitam se je l to ok ili ne
naime ona malo zeza u skoli,znas vec,a tamo imaju sistem kazne i nagrade preko tackica.te je crna tackica kazna ako si bio nemiran,crvena je ako si pricao bez dizanja ruke,zuta je ako si bio dobar a zelena ne znam jer moja cerka je nikad nije dobila,to je verovatno nesto super :)
e mi smo joj rekli ako donese kuci 4 zute tackice dobice neku igracku(ne dobijaju ih svaki dan,samo za isticanje dobro ili lose)
da li to moze da dovede do toga da ona zaboravi poentu da treba da se prilagodi drustvu(jer ce da misli samo na igracku) ili je ovo ok nacin?
 
Horbil:
Ja mislim da dok je neko u osnovnoj skoli treba da dobija 100 dinara dnevno. Ako dajete manje npr. 50 dinara odnos prema novcu ne moze da se formira, jer tada novca skoro da nema.Naravno sve zavisi od finansijske situacije,ali za 50 dinara dete moze da kupi jednu kiflu i vodu od pola litre i to je to, ili ako hoce bez vode moze i da pije onu iz cesme u skoli, a ko ide u skolu ili je do skora isao valjda zna sta rade pojedinci. Npr. ja u srednjoj skoli nikada nisam video osobu da pije vodu iz cesme, jer su svi svesni sta se radi.

Овде је реч о џепарцу, а не о новцу за ужину.
Џепарац је нешто што се троши необавезно, а дете мора да једе...
 
hanibal77:
pitanje za moju dragu ww :)
znaju svi da mi je dete malo za dzeparac ali mi smo uveli neku drugu vrstu zarade i pitam se je l to ok ili ne
naime ona malo zeza u skoli,znas vec,a tamo imaju sistem kazne i nagrade preko tackica.te je crna tackica kazna ako si bio nemiran,crvena je ako si pricao bez dizanja ruke,zuta je ako si bio dobar a zelena ne znam jer moja cerka je nikad nije dobila,to je verovatno nesto super :)
e mi smo joj rekli ako donese kuci 4 zute tackice dobice neku igracku(ne dobijaju ih svaki dan,samo za isticanje dobro ili lose)
da li to moze da dovede do toga da ona zaboravi poentu da treba da se prilagodi drustvu(jer ce da misli samo na igracku) ili je ovo ok nacin?

Хм, и ја сам имала сличну дилему раније, а сада сам некако против тих ''тачкица'', ''цветића'' и сличних ствари.
Знам да деца најчешће уче условљавањем, али овде код нас се вредновало само да ли је дете било добро (Шта уопште значи бити добар?), да ли је јело и да ли је спавало.
Никада није добила похвалу или ''цветић'', или бомбону ако нешто лепо нацрта, отпева, уради задатак, сложи играчке.....добијале су се награде само за јело и спавање, као да је то најважније у вртићу.
Васпитачица је делила бомбоне деци која спавају, а моја деца никада нису могла да спавају у то време. Оне одлеже мирно, али не могу да заспу. Онда им васпитачица каже:''Не можеш да добијеш бомбону - ниси била добра, ниси спавала!'' ..и деца дођу плачући из вртића. Да не бих отишла и рашчерупала васпитачицу, напунила сам им џепове бомбонама и рекла да их једу када друга деца буду јела своје ''зарађене'' бомбоне!
 
mislim da zaista ljudi nisu dovoljno hvaljeni kad urade nesto dobro,kako u skoli,tako na poslu,i u zivotu.u pravu si za to.i sama pomisli koliko puta te je direktor pozvao na razgovor samo da ti kaze da je jako dobro to sto si izvela prosle nedelje,lepo spremljena priredba ili sta znam vec.suvise lako se naviknemo na dobro.i ja kao menadzer ne hvalim dovoljno svoju ekipu,ali zato kad urade nesto lose to nam bode oci i ne kasnimo sa kritikom
bas sam razmisljala kako je okrutan taj njen sistem tackica.mislim pa oni imaju 4 god,jos zele da se igraju,ludiraju.naravno ta vaspitacica meni izlazi s pricom kako treba da se nauci da funkcionise u drustvu ,na pravila,kako ce joj biti tesko u osnovnoj ako je sad ne nauce
ali posto ja ne mogu da menjam skolu(jer dadilja ne moze da je vodi u neku dalju skolu nego joj ta odgovara,mislili smo da ipak treba da se prilagodimo njenom sistemu,bolje neo da mi pise pisma svaki drugi dan sto je bio slucaj
 
Dobra ideja! Oprobana. Uspesno kod dvoje od troje dece. Dete kod kog je ovo proslo neuspesno i danas (18 god.) trosi do poslednje pare, pa i preko toga kad ima od koga da pozajmi. A svo troje su prosli istu praksu. Radili su kucne poslove za dodatni dzeparac (pranje kola, bacanje djubreta, kupovina u radnji, kosenje trave, sakupljanje lisca u dvoristu...), a osnovni dzeparac im je bio simbolican. Taj dzeparac je sluzio samo za neke njihove sitnice. Sve ostalo su imali placeno (uzinu, autobus, mobilni...). Mladje dete je cak sa exkurzije vracalo sve pare koje bi ponelo, jer mu je bilo zao da kupi "gluposti", pa su mu te pare ostajale u stednji. Danas sa 13 godina ima ustedjevinu na stednoj knjizici i samo odlucuje za sta ce to da potrosi. Uglavnom su to neke vece stvari tipa bicikl, mobilni itd.
 

Back
Top