Не ЛАЖИ, Фато!
Vitez Ibrahim Pjanić je iz Gračanice, Zeleni kadar.
"
Pregovori s partizanima
Pjanić je dva puta pregovarao s partizanima o prelasku u njihove redove, krajem 1943. i početkom 1944. godine. Bilo je to u doba previranja među bošnjačkim stanovništvom u okolini Gračanice i na širem prostoru sjeveroistočne Bosne, kada je sve više jačalo nepovjerenje u institucije i cjelokupan državni okvir NDH, te razočarenje politikom ustaškog režima. Iz prvih pregovora Pjanić se, prema nekim izvorima, povukao pod utjecajem nekih predstavnika bošnjačkih autonomističkih krugova, koji su ga upoznali sa proglasom člana Ulema medžlisa Muhamed ef. Pandže o osnivanju "Muslimanskog oslobodilačkog pokreta".
U veljači 1942. godine (nakon što je i sam Pandža pristupio Narodnooslobodilačkom pokretu), Pjanić je ponovo poveo pregovore s partizanima, zatraživši sastanak sa majorom Omerom Gluhićem, komandantom Tuzlanskog partizanskog odreda i nekadašnjim pobočnikom bojnika
Muhameda Hadžiefendića. Komunisti su, međutim, izdali internu direktivu da se od Pjanića "energično zahtijeva razoružanje zelenog kadra" i mobilizacija za Tuzlanski partizanski odred i 16. muslimansku brigadu, a nakon toga da se sa Pjanićem postupi kao sa narodnim neprijateljem" (što je podrazumijevalo likvidaciju po kratkom posstupku.
[5] Međutim, Pjanić se iz ovih pregovora iznenada povukao, vjerojatno upozoren od članova lokalne ćelije KPJ iz Gračanice, koja je nešto kasnije zbog toga kažnjena i raspuštena.
[6]"
"Brojna usmena svjedočanstva kazuju da je Pjanić kao logornik poduzeo sve mjere da se zaustave progoni, hapšenja i teror, založivši se za zaštitu Srba i nekolicine preostalih Židova u Gračanici. Prilikom jedne njemačke racije, osobno je sakrio židovsku liječnicu dr. Jolandu Rauhnic, spasivši je na taj način od sigurne smrti. U nekoliko slučajeva je intervenirao kod hapšenja osumnjičenih komunista, založivši se za njihovo oslobađanje, a također je u travnju 1945. spriječio ustaše iz Plehana da izvrše odmazdu u nekom srpskom selu, u vrijeme dok je boravio na tom području.
Kasnije, kasnih 1960-tih godina (nakon Brijunskog plenuma i pada Rankovića), službenici
SDB-a su preko općinskih vlasti u Gračanici ponudili Pjaniću povratak u domovinu i garantirali mu sigurnost, no on je to odbio, iako je već otvoreno komunicirao sa obitelji i rođacima u Sokolu i Gračanici.
[8]"
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ibrahim_Pirić-Pjanić
Ibrahim Pjanić se u emigraciji često koristio i pseudonimom "Ibrahim Pirić" (Pirić je, inače, djevojačko prezime njegove majke). Tako se potpisivao i kao "pukovnik Ibrahim vitez Pirić-Pjanić".
Pirić pa materi, Hercegovke se udavale u Bosnu u Gračanicu
Inače su se na tom području dosta školovali, pametni na matere
