"Dva prikladna konja, molimo"

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
334.091
Britanska kraljica zahtevom iznenadila političare u poseti Nemačkoj 1978. Godine

"Dva konja prikladna za kraljicu, molimo". To je ono što je protokol britanske krune tražio kao poklon tokom državne posete britanske kraljice Elizabete II Nemačkoj 1978. godine, navodi se u tekstu nemačkog nedeljnika Špigl.
Zahtev da Nemačka obezbedi ovako skup poklon za britansku kraljicu izazvao je tada nevericu među nemačkim političarima koji su izračunali da kraljičin zahtev košta više od bilo kog drugog zahteva nekog šefa strane države koji je posetio Nemačku od kraja Drugog svetskog rata, prenosi AP.
Ipak, tadašnji nemački predsednik Valter Šel odobrio je ovaj "kraljevski poklon" u interesu dobrih bilateralnih odnosa, navodi se u članku hamburškog nedeljnika koji se poziva na arhivske podatke.
U članku Špigla se takođe navodi da je omiljeni aperitiv pokojne britanske kraljice bio džin-tonik, kao i to da Elizabeta II nije volela helikoptere.
U arhivskoj građi se navodi da je britanska ambasada bila zabrinuta zbog mogućih protesta lokalnog stanovništva ukoliko bi Elizabeta II tokom svoje posete Nemačkoj 1992. godine posetila Drezden, grad koji je bio sravnjen sa zemljom u savezničkim bombardovanjima tokom Drugog svetskog rata.

Na kraju je ipak prisustvovala službi u lokalnoj crkvi i uglavnom je dobro dočekana od strane lokalnog stanovništva, piše Špigl.
Još jedno osetljivo pitanje iskrslo je tokom te posete - da li da Elizabeta II održi govor u Bundestagu.
Špigl je piše da je tadašnji nemački kancelar Helmut Kol izneo primedbe s tim u vezi, verovatno zbog svog dugotrajnog nezadovoljstva u vezi sa naporima
koje je ulagala Velika Britanija u nameri da blokira ponovno ujedinjenje Nemačke.
Elizabeta je ukupno pet puta bila u državnim posetama Nemačkoj, poslednji put 2015. godine, ali Špigl je objavio samo arhivske podatke starije od 30 godina.

159939_tan2023-03-2714471413-6_s.jpg

link
 
Britanska kraljica zahtevom iznenadila političare u poseti Nemačkoj 1978. Godine

"Dva konja prikladna za kraljicu, molimo". To je ono što je protokol britanske krune tražio kao poklon tokom državne posete britanske kraljice Elizabete II Nemačkoj 1978. godine, navodi se u tekstu nemačkog nedeljnika Špigl.
Zahtev da Nemačka obezbedi ovako skup poklon za britansku kraljicu izazvao je tada nevericu među nemačkim političarima koji su izračunali da kraljičin zahtev košta više od bilo kog drugog zahteva nekog šefa strane države koji je posetio Nemačku od kraja Drugog svetskog rata, prenosi AP.
Ipak, tadašnji nemački predsednik Valter Šel odobrio je ovaj "kraljevski poklon" u interesu dobrih bilateralnih odnosa, navodi se u članku hamburškog nedeljnika koji se poziva na arhivske podatke.
U članku Špigla se takođe navodi da je omiljeni aperitiv pokojne britanske kraljice bio džin-tonik, kao i to da Elizabeta II nije volela helikoptere.
U arhivskoj građi se navodi da je britanska ambasada bila zabrinuta zbog mogućih protesta lokalnog stanovništva ukoliko bi Elizabeta II tokom svoje posete Nemačkoj 1992. godine posetila Drezden, grad koji je bio sravnjen sa zemljom u savezničkim bombardovanjima tokom Drugog svetskog rata.

Na kraju je ipak prisustvovala službi u lokalnoj crkvi i uglavnom je dobro dočekana od strane lokalnog stanovništva, piše Špigl.
Još jedno osetljivo pitanje iskrslo je tokom te posete - da li da Elizabeta II održi govor u Bundestagu.
Špigl je piše da je tadašnji nemački kancelar Helmut Kol izneo primedbe s tim u vezi, verovatno zbog svog dugotrajnog nezadovoljstva u vezi sa naporima
koje je ulagala Velika Britanija u nameri da blokira ponovno ujedinjenje Nemačke.
Elizabeta je ukupno pet puta bila u državnim posetama Nemačkoj, poslednji put 2015. godine, ali Špigl je objavio samo arhivske podatke starije od 30 godina.

Pogledajte prilog 1318671
link
nama da neki državnik traži dva prikladna konja ili magarca mogli bi da im udelimo bilo kog od političara iz zadnjih trideset ili sto godina... :D
 
Ja neznam sta je u Ovom zahtevu cudno- ipak je to Kraljica..Kralj..jedna polu-feudalna ustanova do pre jedno 200-tinak god..istorijski mnogo kratko vreme..trazili su i mnogo vece stvari na poklon..napr..Glave neprijatelja na posluzavnicima...
 
PROKOPIJE, GOTSKI RATOVI, 550. GODINA

JARMIGSLAVOV SIN RATKO I ENGLESKA PRINCEZA

Varnima je ne tako davno kraljevao čovjek po imenu Jarmigslav. On je, želeći da ojača svoje kraljevstvo vjenčao sestru Tedberta, vladara Franaka. Jer mu je prva žena bila nedavno preminula i posto mu je rodila jedno dijete po imenu Ratko, sin je ostao ocu na cuvanje; I otac je tražio za brak svome sinu djevojku rođenu u Britaniji čiji je brat tada bio Engleski Kralj, i za to joj je predao veliku sumu novca dok je pregovarao kao provodadzija za sina.
E sada, ovaj covjek, dok je jahao s najistaknutijim Varnjanima na nekom mjestu, vidio je pticu kako sjedi na drvetu i glasno krekeće. I bez obzira da li je zaista razumio ptičji glas ili se posjedujući neko drugo znanje jednostavno pretvarao da razumije proročanstvo ptice, on je u svakom slučaju odmah rekao onima koji su bili s njim da će umrijeti četrdeset dana kasnije. Jer mu je to, kako je rekao, otkriveno glasom te ptice.

Rekao je: "Ja sam sada obezbjedio da živite najsigurnije i najlakše. Povezao sam nas sa Francima tako što sam iz njihove zemlje uzeo ženu koja mi je sada supruga, a svom sinu sam namjenio Britanku. Ali sada, pošto čekam skoru smrt, što se moje žene tiče, ja s njom nemam drugog potomastva, a moj sin je još uvek neoženjen a nema jos ni te nevjeste. Zato, pridjite da vam kazem moju zamisao i ako smatrate da nije beskorisna, vi onda čim umrem potvrdite je pečatom vašeg odobrenja i izvršite je.

Mislim dakle da će Varnima biti više u korist ako sinu sklopimo brak kroz savez sa Francima nego s otočanima. Jer Britanci s jedne strane ne mogu ni da skupe vojsku s vama osim nakon dugog vremena i teške plovidbe, dok Varni i Franci s druge strane imaju samo onu vodu Rajne između sebe, tako da oni budući da su vam vrlo bliske komsije, i pošto imaju ogromnu moć, imaju spremna sredstva pri ruci i da vam pomognu i da vam naude i odmognu kad god požele; nesumnjivo je da će vam nauditi ako ih predlozena bračna veza ne spriječi. Jer ljudi prirodno smatraju da moć susjedne države, kada ona prevazilazi njihovu vlastitu, nesnosljiva je i najdirektniji uzrok zla, jer moćni susjed može s relativnom lakoćom uzrokovati rat protiv svojih susjeda koji ne čine ništa loše.

Pošto su dakle to činjenice, odreknite se vi ostrvljanke koja je pod zarukama za mog sina, a sav novac koji je primila od nas u tu svrhu neka zadrži kao nadoknadu za uvredu, kao što je to opste pravo medju ljudima; ali neka se moj sin Ratko oženi svojom maćehom kao što je u redu po zakonu naših predaka.
Tako im je rekao, i četrdesetog dana kasnije razbolio se i zavrsio svoju sudbinu. Tada je sin Jarmigslava, nakon što je preuzeo kraljevstvo Varna, voljom uglednih ljudi među ovim varvarima, ispunio zelju mrtvog kralja, i odmah se odrekao braka sa svojom zaručenicom, i oženio se svojom maćehom.


UVREDJENA ENGLESKA PRINCEZA I NJENA ODANA VOJSKA

Kada je to saznala Ratkova engleska vjerenica, nije mogla podnjeti takvo poniženje prema svom statusu i namjerila se da mu se osveti za tu veliku uvredu. Jer vrline su toliko na cijeni među tim varvarima, da kada se među njima samo spomene brak, iako se nista nije zapravo desilo, smatra se da je žena izgubila svoje djevojaštvo i da je zarucena. E, prvo mu je zatim poslala ambasadu nekih svojih rođaka i raspitivala se iz kojeg razloga ju je uvrijedio, iako nije bila nevjerna niti mu je učinila išta drugo zlo. Ali pošto ovim putem ništa nije mogla postići, nije dobila odgovor, preuzela je ulogu muškarca i pristupila ratnim dejstvima.

Shodno tome, odmah je prikupila četiri stotine brodova i ukrcala vojsku od ne manje od sto hiljada boraca, a ona je lično zapovjedala ovom ekspedicijom protiv Varna. I sa sobom je povela i jednog od svoje braće koji joj je trebao pomoći u rješavanju situacije, a nije jos bio Kralj, jer je još uvijek živio u položaju obicnog covjeka. E sad, ovi ostrvljani su hrabriji od svih barbara koje poznajemo i ulaze u bitku pješice. I to nije samo zato što su neiskusniji u jahanju konja, nego je činjenica da oni ni ne znaju što je konj, jer na tom otoku nikada ne vide ni sliku konja; jer je jasno da ova životinja ni u jednom trenutku nije živjela u Britaniji. I kad god se dogodi da neki od njih kao ambasador ili u nekoj drugoj misiji dođu u posjetu Rimljanima ili Francima ili bilo kojoj drugoj naciji koja ima konje, a oni su tamo prisiljeni da jašu na konjima, oni uopste ne znaju ni skočiti na konja pa ih drugi ljudi podižu u vazduh i tako ih uzdižu na konje, a kada požele da siđu, ponovo ih podižu i postavljaju na zemlju. A ni Varni u stvari nisu konjanici i oni svi marširaju pješice. Takvi su, dakle, ovi varvari. A u ovoj floti nije bilo suvisne posade jer su svi u posadi veslali svojim rukama. Niti ovi ostrvljani imaju jedra, kako je uobicajeno, već uvijek plove sami veslajući.

Nakon sto su uplovili na kontinent i nakon što su postavili cvrstu ogradu oko kampa blizu ušća rijeke Rajne, princeza je ostala tu s malim brojem vojnika, a bratu je zapovjedila da povede naprijed svu ostalu vojsku protiv neprijatelja. U to vrijeme Varni su se bili ulogorili nedaleko od obale okeana i ušća Rajne. Dakle, kada su Englezi stigli do tog mjesta hodajuci brzo, dvije vojske su se suprotstavile a Varni su bili potpuno poraženi. I mnogi od njih su pali u boju, a oni koji su ostali su zajedno s kraljem krenuli u povlačenje, a Engelezi su se nakon što su bili u kratkoj potjeri za njima kao što je uobičajeno za pješadiju povukli nazad u svoj kamp. Medjutim, princeza ih je opasno naruzila kada su se vratili k njoj i najoštrije nasrnula na brata rekavši da vojska nije postigla ništa vrijedno spomena, jer joj Ratka nisu doveli živog.

Zatim je odabrala najbolje vojnike među njima naloživši im da smjesta krenu u potjeru da ga nadju, zarobe, i dovedu bez oklijevanja i grešaka. Zatim je vojska u cilju izvršenja njene misije krenula unaokolo pretraživati cijelu zemlju sve dok nisu našli Ratka kako se krije u gustoj šumi; onda su ga vezali i doveli pred princezu.
On je tako stajao pred njenim očima drhteći i očekujući da će odmah umrijeti od najokrutnije smrti; ona ga, međutim, suprotno njegovim očekivanjima nije niti ubila niti mu nanijela bilo kakvu drugu štetu, već ga je prekorivši zbog uvrede koju joj je nanio upitala zašto je zaboga omalovažio sporazum i udružio se s drugom ženom, i to iako njegova verenica nije bila nevjerna.
A on je nastojeći da se odbrani od optužbe iznjeo naredbe svog oca i odluku svojih podanika te je preklinjuci i miješao mnoge molitve sa svojom odbranom opravdavajući svoj postupak pritiskom nužde. A ako je bila njena zelja da se vjenčaju, obećao je da će ono što je učinio nepravedno u prošlosti popraviti svojim kasnijim ponašanjem.
Kada je princeza to odobrila a Ratko bio oslobodjen i odvezan a i dobio ljubazan tretman u svim drugim stvarima, on je odmah otpustio Tedbertovu sestru i oženio djevojku iz Britanije.
 

Back
Top