Duševne bolesti, poremećaji i stanja - neki fakti

  • Začetnik teme Začetnik teme leki1
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

leki1

Iskusan
Poruka
5.025
Bruka i sramota

Kod bolesti sa dijagnozama F20 - F39 prosto je neverovatna činjenica da lekari (ne svi) koji leče osobe sa tim problemima nesvesno vrte te bolesnike u krug lečući ih godinama antidepresivima, blokerima, stabilizatorima i drugim lekovima i ustvari samo ih drže u stanju privremene zalečenosti, a ustvari ne izlečivši ih gotovo nikad. Retki su slučajevi. A da uzmemo na stranu koliko ti lekovi imaju i štetnih dejstava i nus pojava (nesanica, zavisnost, nervoza, uspavanost, usporenost, odsutnost, izbočene oči). Da ne bude zabune mislim da je izlečenje od tih bolesti moguće. Ali ne ovim putem. Iako su se lekari svojski potrudili da u praksi odbrane ono što su učili na fakultetima, uglavnom to nisu uspevali. Da li materijalni lek može da izleči dušu? Teško. Moguće je da bromazepan umiri čoveka za jedno vreme i to je to. On je ustvari za zdrave ljude koji se trenutno iznerviraju i dožive stres, pa da se malo smire....Obično kad se čovek, psihički oboleo, zaleči lekovima jedno vreme ga drži prividno dobro stanje i vrati mu se problem. To je otprilike svakih 6,7 meseci. Reč je ustvari o duhovnom problemu... koji zahteva duhovni proces i lečenje (ne psihoterapijom).
Kad biste me pitali kome više verujete Gospodu Isusu Hristu ili Jungu i Frojdu izabrao bih prvo.
Kada biste me pitali da li više verujete Svetom Savi ili Jungu i Frojdu, pa opet bih izabrao prvo.
Na žalost društvo nameće neke standarde, nauke....psihologija, psihijatrija... a one su ušle u medicinu. Ljudi se često odazovu standardima koje društvo nudi..Tako je to..

Imao sam sreću što sam udostojen da mi Gospod pokaže mesta (posebni manastiri) gde se vrše isceljenja od pomenutih bolesti i da razgovaram sa ljudima koji su prošli taj put. Isceljeni su 100% kažu. Znaju kako je bilo pre, znaju kako su ranije bili lečeni, a konačno su upoznali i šta znači duhovnost... Iako je lečenje bilo proces, kažu nikad ih više neće zadesiti slučaj da se vraćaju posle 6 meseci lekaru....
Lečenje se vrši posebnim molitvama i posebnim službama kojih ni nema u Beogradu i većim gradovima.... Zovu se jeleosvećenja. Potrebna je i želja da se hoće isceljenje, ali većina koja dodje na ta mesta i ne bi došla da nisu hteli da se izleče. Oni koji ne žele ni ne dolaze....

Eto tako....a bruka i sramota je za one lekare koji obmanjuju pacijente, mada i oni to i ne znaju, ali se nisu potrudili da znaju. Duhovnost i psihijatrija nemaju veze s vezom.
 
Poslednja izmena:
Otkrio si ameriku. Tretiraju ono čime imaju. I oni znaju da se samim lekovima niko nije izlečio. Nije njihova krivica, što lekovi imaju gadne nuspojave. Onaj ko vidi, da ga terapija uništava i da to nema smisla, treba da odstupi iz toga i traži sebi leka. Ja verujem da "izlečenje" može doći samo i najvećih ljudskih dubina. Ako neko misli, da je u redu da godinama pije lekove od kojih se ugoji kao prase, postane srčani bolenik i dobije tremor, onda drugo ne može ni očekivati.
 
ako ne gresim postoje i pod drugim siframa, takodje dusevna oboljenja,

a sem toga, u tvoju klasifikaciju spadaju i blazi oblici depresije, koje danas (nazalost) ima svaki 2 covek, a bogami i tezu depresiju.

Dobro ja nisam zavirivao u klasifikaciju i sortiranje oboljenja, tako da ne znam bas opseg sifara....
Poenta je u tome da te bolesti mogu da se sprece zdravim zivotom...ali kad se dobiju...dzaba vam zdrav zivot...potrebna je intervencija sa strane.
A psihijatri ne intervenisu vec smiruju, ublazuju, drze pod kontrolom, ali ne zadaju zavrsni udarac :)
 
Bruka i sramota

Kod bolesti sa dijagnozama F20 - F39 prosto je neverovatna činjenica da lekari (ne svi) koji leče osobe sa tim problemima nesvesno vrte te bolesnike u krug lečući ih godinama antidepresivima, blokerima, stabilizatorima i drugim lekovima i ustvari samo ih drže u stanju privremene zalečenosti, a ustvari ne izlečivši ih gotovo nikad. Retki su slučajevi. A da uzmemo na stranu koliko ti lekovi imaju i štetnih dejstava i nus pojava (nesanica, zavisnost, nervoza, uspavanost, usporenost, odsutnost, izbočene oči). Da ne bude zabune mislim da je izlečenje od tih bolesti moguće. Ali ne ovim putem. Iako su se lekari svojski potrudili da u praksi odbrane ono što su učili na fakultetima, uglavnom to nisu uspevali. Da li materijalni lek može da izleči dušu? Teško. Moguće je da bromazepan umiri čoveka za jedno vreme i to je to. On je ustvari za zdrave ljude koji se trenutno iznerviraju i dožive stres, pa da se malo smire....Obično kad se čovek, psihički oboleo, zaleči lekovima jedno vreme ga drži prividno dobro stanje i vrati mu se problem. To je otprilike svakih 6,7 meseci. Reč je ustvari o duhovnom problemu... koji zahteva duhovni proces i lečenje (ne psihoterapijom).
Kad biste me pitali kome više verujete Gospodu Isusu Hristu ili Jungu i Frojdu izabrao bih prvo.
Kada biste me pitali da li više verujete Svetom Savi ili Jungu i Frojdu, pa opet bih izabrao prvo.
Na žalost društvo nameće neke standarde, nauke....psihologija, psihijatrija... a one su ušle u medicinu. Ljudi se često odazovu standardima koje društvo nudi..Tako je to..

Imao sam sreću što sam udostojen da mi Gospod pokaže mesta (posebni manastiri) gde se vrše isceljenja od pomenutih bolesti i da razgovaram sa ljudima koji su prošli taj put. Isceljeni su 100% kažu. Znaju kako je bilo pre, znaju kako su ranije bili lečeni, a konačno su upoznali i šta znači duhovnost... Iako je lečenje bilo proces, kažu nikad ih više neće zadesiti slučaj da se vraćaju posle 6 meseci lekaru....
Lečenje se vrši posebnim molitvama i posebnim službama kojih ni nema u Beogradu i većim gradovima.... Zovu se jeleosvećenja. Potrebna je i želja da se hoće isceljenje, ali većina koja dodje na ta mesta i ne bi došla da nisu hteli da se izleče. Oni koji ne žele ni ne dolaze....

Eto tako....a bruka i sramota je za one lekare koji obmanjuju pacijente, mada i oni to i ne znaju, ali se nisu potrudili da znaju. Duhovnost i psihijatrija nemaju veze s vezom.

Како немају?
Имаш Владету Јеротића који има управо тај духовни прилаз.

Али факат је да се медицина убрзано претвара у бизнис.
 
Често нисам задовољан својим схватањем неког појма.
Тада пронађем неки други појам који је супротан или такав да ми помаже да боље схватим онај први.
Е па кад говоримо о душевној патологији има један народни израз који сви користимо, али како га схватамо ?

Бити луд.

Шта то значи ?
Шта би могло да буде супротно или такво да боље осветли ову реч: Луд !

Ево моје еуреке па коме се свиди, свиди !
Реч која помаже у схватању речи луд је реч зао.

Зао је онај који другоме чини зло,
а луд је онај који то чини себи.
 
Како немају?
Имаш Владету Јеротића који има управо тај духовни прилаз.

Али факат је да се медицина убрзано претвара у бизнис.

Владету Јеротића ценим штоје привео многи народ вери.
Ипак причајући са њим видео сам да се плаши особа која су имала духовна искуства, објашњавајући тиме да су те особе вероватно душевно болесне. Има ту истине, али он често да неко негативно мишљење о монасима повижницима који су имали таква искуства. Е ту се ја не слажем са њим. Кад је неко душевно болестан то се види по симтомима која та особа показује. Монаси подвижници те симптоме немају.
 
Владету Јеротића ценим штоје привео многи народ вери.
Ипак причајући са њим видео сам да се плаши особа која су имала духовна искуства, објашњавајући тиме да су те особе вероватно душевно болесне. Има ту истине, али он често да неко негативно мишљење о монасима повижницима који су имали таква искуства. Е ту се ја не слажем са њим. Кад је неко душевно болестан то се види по симтомима која та особа показује. Монаси подвижници те симптоме немају.
Pricao si sa Vladetom Dr Jeroticem?
 
Владету Јеротића ценим штоје привео многи народ вери.
Ипак причајући са њим видео сам да се плаши особа која су имала духовна искуства, објашњавајући тиме да су те особе вероватно душевно болесне. Има ту истине, али он често да неко негативно мишљење о монасима повижницима који су имали таква искуства. Е ту се ја не слажем са њим. Кад је неко душевно болестан то се види по симтомима која та особа показује. Монаси подвижници те симптоме немају.
Чуди ме то. Бар он који предаје на Богословији требао би да зна да Црква признаје свет духова.
 
Чуди ме то. Бар он који предаје на Богословији требао би да зна да Црква признаје свет духова.

U princupi psihijatri ne priznaju postojanje duhovnog sveta, sem psihijatra koji su vernici. Pa eto i Vladeta priznaje svet duhova...ali vidim da ima averziju malu prema tome... sto je logicno za njega. Ipak se on u svojoj karijeri neuropsihijatra sreo sa mnostvom pacijenata i iako ne porice duhovna iskustva ljudi i monaha, znam da je u Srbiji rekao da postoje gomila "mesija" koji su navodno izabrani a ustvari on im bi po mom misljenju rado dao dijagnoze. Mislim da je njegov stav da postoji duhovni svet i da postoje duhovna iskustva a da se to dogadja veoma retko....a da ustvari ima gomila ljudi koji ustvari imaju neki problem.... Necu vise o Jeroticu...to je ono kako sam ga ja video.... i mislim da je covek sasvim OK.
 
То је онда сасвим ок. Јер и сама сам уверена да је много оних који имају ''Ф'' дијагнозу међу тима који су као имали нека духовна искуства.
Скоро сам прочитала његову књигу ''Јунг између истока и запада'' и нисам стекла утисак да пориче духовна искуства. Зато ми је био чудан твој коментар. ;)
 
Па ево шта каже један од изврсних православних духовника Свете Горе
Старац Порфирије Кавсокаливит:

Психијатри и психолози су као слепци који, путем чула додира, покушавају да разумеју ствари око себе. Душа је веома дубока и само је Бог познаје.
 
Pa zato sto me nervira kad se nadje laik koji prica o stvarima u koje se ne razume.Zavrsio sam medicinu,nisam psihijatar,ali sam dovoljno upoznat da kazem da ti ljudi itekako pomazu.Bipolarni poremecaj,sizofrenija,depresija i ostalo nema veze sa duhovnim svetom vec sa sasvim drugim stvarima.Poremecaji u radu neurona centralnog nervnog sistema i proizvodnji neurotransmitera se ne popravljaju molitvom vec lekovima.Nema to veze sa duhovnim svetom vec samo sa poremecajem jednog organa u ljudskom telu.Nisam vernik,ali postujem Crkvu i svestenike,i znam da oni mnogo znace ljudima u ovako teskim vremenima.Ljudi imaju u nesto da veruju,necemu da se nadaju,ali nije njihovo da lece!Stvara se kontraefekat i daje se ljudima lazna nada.Nek se svako drzi svoje profesije.
 
Pa zato sto me nervira kad se nadje laik koji prica o stvarima u koje se ne razume.Zavrsio sam medicinu,nisam psihijatar,ali sam dovoljno upoznat da kazem da ti ljudi itekako pomazu.Bipolarni poremecaj,sizofrenija,depresija i ostalo nema veze sa duhovnim svetom vec sa sasvim drugim stvarima.Poremecaji u radu neurona centralnog nervnog sistema i proizvodnji neurotransmitera se ne popravljaju molitvom vec lekovima.Nema to veze sa duhovnim svetom vec samo sa poremecajem jednog organa u ljudskom telu.Nisam vernik,ali postujem Crkvu i svestenike,i znam da oni mnogo znace ljudima u ovako teskim vremenima.Ljudi imaju u nesto da veruju,necemu da se nadaju,ali nije njihovo da lece!Stvara se kontraefekat i daje se ljudima lazna nada.Nek se svako drzi svoje profesije.

Svidja mi se tvoj komentar...
Ipak ako negiramo jevandjelsku poruku da su cuda moguca onda bi izgledali kao oni bez nade....
Molitva moze da bude lek, pogotovo kod onog ko je uznapredovao.....(iako si ateista mogu ti reci da nije isto kad neko cita molitvu i neko kad obavlja molitvu uz prisustvo bozje blagodati)
Cuo sam da su za bipolarni poremecaj krivi mijazmi, ne zelim da ulazim duboko u to, ......Slazem sa za tvoj opis bolesti koje si nabrojao. S medicinske strane to je ok ... za te bolesti nisu krivi duhovi..... ali zasto ne prihvatiti stav da duhovnost moze leciti te bolesti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top