Duh i Dusa

zorzi

Obećava
Poruka
75
Postavio bih vam neka pitanja, pa ako mozete da mi odgovorite, bio bih vam zahvalan.
Da li je tacno da postoji samo jedna Svest, koju jos nazivamo Bicem ili Apsolutom?
Sta su Duh i Dusa?
 
Poslednja izmena od moderatora:

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.686
Postavio bih vam neka pitanja, pa ako mozete da mi odgovorite, bio bih vam zahvalan.
Da li je tacno da postoji samo jedna Svest, koju jos nazivamo Bicem ili Apsolutom?
Sta su Duh i Dusa?

Tačno je da postoji samo jedna Svijest ali Svijest nije biće niti apsolut.
Svijest je potvrda biću-apsolutu da ono sve jest.

Svijest je dakle sadržaj duha, a duh je nerazdvojivi dio apsoluta, stoga duh takođe je apsolut.
Ipak, Svijest nije duh.
Duh je sadržilac Svijesti.
Razlika između bića, duha i Svijesti je sledeća:
Biće je ono-što-jeste, dakle to je sverožetost nemanifestovanih kvaliteta.
Kvaliteti ne mogu biti stvoreni niti pak uništeni.
Kvaliteti su dakle ono-što-jeste; biće-apsolut.

Zašto apsolut?
Zato što je svaki kvalitet sadržilac svih drugih kvaliteta, stoga je sadržan u svim kvalitetima.
Zato što i kada sebe ogleda u duhu i tada ostaje nerazdojiva Jednota u Jednom i Jedno u Jednoti.
Zato što biće ostaje apsolutno, cjelovito, i kada sebi projektuje iskustva iz sopstvene Svijesti.
Jer iskustva ne mogu postajati bez prisustva njegove volje i budne pažnje.
Jer, ono je apsolutno prisutno u svim emanacijama sopstvene Svijesti.
Jer je svaki kvalitet bića (svega-što-jeste) Jedno sa svim drugim kvalitetima i ničim ne može biti razdvojen i podijeljen iz i od cjeline-Jednog-Jednote.
Stoga, biće jeste apsolut, nepromjenjivo, neuništivo, jer nikada ne prestaje da bude.

Svijest nije biće.
Svijest je znanje-o-sebi biću.
Bez Svijesti, bez znanja-o-sebi, biće ne bi moglo doživjeti sebe, dakle bilo bi samo sebi nevidljivo, nepostojeće, a to je apsurd.
Upravo to se i dešava u dimenzionalnim iskustvima; biće je sebi nevidljivo.
Ali šta je to onda što je vidljivo i ko sve to gleda?
Vidljiva je predstava, projekcija iskustva, a posmatrač je uvijek isto biće-apsolut.
Bivajući voljom centrirano u bilo kojem ja jastva, ono se poistovjećuje sa ja kao centrom volje i budne pažnje ali i dalje sebe u tom centru ne vidi sve dok je okupirano projekcijom stvarnosti.
Budna pažnja mu je dakle usmjerena u emanaciju ostatka jastva (ostatka Svijesti).
Pošto je biće nerazdvojivo od svoje volje, budne pažnje i duha, jasno je da i u emanaciji Svijesti duh ostaje isti, nedjeljiv od bića.
Iako je duh nedjeljiv od bića, iako je nepromjnejiv, njegov sadržaj je promjenjiv i uslovljen je usmjerenjem budne pažnje.
Kada mu je pažnja usmjerena u sve-što-jeste duh je ispunjen Sviješću, tj, znanjem-o-svemu-što-jest.
To znanje je apsolutno, jer je to odraz samog apsoluta u duhu.
Duh je nevidljivo ogledalo, služi biću da mu da reflektuje ono (blo šta) što se nađe u fokusu njegove budne pažnje.

Pomijeranjem pažnje iz svega-što-jest (iz sebe-bića) u bilo koji dio duha nastupa dualnost.
Dualnost podrazumijeva Tvorca i Tvorevinu, ali takođe i pojavu Svjesnosti.
Duh je u dualnosti ispunjen znanjem-o-postajućem sebi-stvorenju, a to znanje jeste Svjesnost.
Svjesnost sobom iz duha isključuje Svijest, a to je zato jer je duh ogledalo i u njemu je potvrda onoga što se u njemu ogleda.
Kada je Svjesnost aktivna Svijest je potisnuta iz duha, ali sjećanje na nju nije nestalo. adfa je Svijest aktivna u duhu Svjesnoist je isključena.
JA JESAM je potsjetnik biću da postoji nešto što je vezano za tu potvrdu, a to je dovoljan razlog da se posije sjeme znatiželje.
Biće će u jednom trenutku poželjeti da sazna ko ono jeste.
Ta želja će ga pokrenuti na put samospoznaje na čijem kraju ga čeka isto, nepromjenivo znanje-o-sebi, o svemu-što-(ono)-jest; Svijest.
Svijest će se u duh bića uzdići nebrojeno puta, svaki put kada se njegova volja i budna pažnja vrate iz dualnosti u Jednotu.

Svijest je dakle sadržaj duha i od nje, od jastva, biće stvara mogućnosti, stvarnost.

...

Duh je stoga nerazdvojivi dio bića, te je kao takav apsolutan. Njegova svrha je da biću potvrđuje njegovo (svoje) postojanje kao ono-(sve)-što-jest ili pak da istom biću potvrđuje stanje projekcije. Odatle Svijest i Svjesnost.
Svijest je jedna, jer uvijek predstavlja jedno te isto; sve-što-jest=biće-apsolut.
Svjesnosti su mnoge i predstavljaju potvrdu stanja tvorevine.
Uistinu, sve Svjesnosti pripadaju Tvorcu. Tvorevina, stvorenja, ljudi recimo nemaju Svjesnost.
Ljudska Svjesnost je uistinu (poistovjećenjem sa centrom iskustva) ograničena Svjesnost Tvorca.
Čovjek ne odlučuje ni o čemu. Tvorac, bilo da je svjestan sebe u čovjeku ili ne, odlučuje, misli, ima slobodu izbora.
Tvorčev duh je uistinu duh apsoluta koji apsolutu (biću) potvrđuje stanje projekcije, stanje stvaranja.
To je dakle duh.

..
Duša je namjera za samorealizacijom.
Čija namjera?
Čija i može biti do namjera bića-apsoluta.
Apsolut sa duhom ispunjenim Sviješću jeste Bog.
Odatle i porijeklo duša, iz božanskog duha, iz Svijesti.
Duše su ideje satkane od inicijalnog i izabranog ja.
Inicijalno ja postaje subjekat a izabrano ja njegovim objektom.
Svaki objekat bilo koje subjektivne predstave po sebi jeste i jedan subjekat.
Duša je stoga subjekat+objekat.
Pažnja bića se pokreće od subjekta ka objektu spoznaje i znanje-informacija o manifestovanom potencijalu se ponovo vraća njemu, biću centriranom u subjektu.
ABBA je kružna putanja samorealizacije.
Sve što se kreće jeste pažnja.
 

coco bill

Poznat
Poruka
9.430
Znao sam da ce se javiti neki saljivdzija .:) Bas zbog toga sam ovo pitanje postavio clanu @JA KOJI JESAM ,pa ako moze on da mi odgovori.
A moze i @coco bill :)
Pa svest je jedna i ona je objektivna jer sadrži znanje o svemu zajedno.
Ali mislim da je Sizif mislio na svesnost, jer svesnost je subjektivno stanje budne prisutnosti u sadašnjem trenutku i od stanja budnosti zavisi na kojem se nivou svesnosti neko nalazi.
Verujem da će Ja koji jesam to dublje objasniti, ako još nije.

P.S. sad vidjeh komentar iznad koji je, kao što sam pretpostavio, znatno detaljniji.
 
Poslednja izmena:

Ljubo2

Domaćin
Poruka
3.709
JA KOJI JESAM:
Tačno je da postoji samo jedna Svijest ali Svijest nije biće niti apsolut.
Svijest je potvrda biću-apsolutu da ono sve jest.
Greška u startu. Potvrda biću-apsolutu da ono sve jest, nije SVEST, već SVESNOST o sebi koju Apsolut postiže uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

A šta je Apsolut?

Apsolut je SVEST.
 

zorzi

Obećava
Poruka
75
Tačno je da postoji samo jedna Svijest ali Svijest nije biće niti apsolut.
Svijest je potvrda biću-apsolutu da ono sve jest.

Svijest je dakle sadržaj duha, a duh je nerazdvojivi dio apsoluta, stoga duh takođe je apsolut.
Ipak, Svijest nije duh.
Duh je sadržilac Svijesti.
Razlika između bića, duha i Svijesti je sledeća:
Biće je ono-što-jeste, dakle to je sverožetost nemanifestovanih kvaliteta.
Kvaliteti ne mogu biti stvoreni niti pak uništeni.
Kvaliteti su dakle ono-što-jeste; biće-apsolut.

Zašto apsolut?
Zato što je svaki kvalitet sadržilac svih drugih kvaliteta, stoga je sadržan u svim kvalitetima.
Zato što i kada sebe ogleda u duhu i tada ostaje nerazdojiva Jednota u Jednom i Jedno u Jednoti.
Zato što biće ostaje apsolutno, cjelovito, i kada sebi projektuje iskustva iz sopstvene Svijesti.
Jer iskustva ne mogu postajati bez prisustva njegove volje i budne pažnje.
Jer, ono je apsolutno prisutno u svim emanacijama sopstvene Svijesti.
Jer je svaki kvalitet bića (svega-što-jeste) Jedno sa svim drugim kvalitetima i ničim ne može biti razdvojen i podijeljen iz i od cjeline-Jednog-Jednote.
Stoga, biće jeste apsolut, nepromjenjivo, neuništivo, jer nikada ne prestaje da bude.

Svijest nije biće.
Svijest je znanje-o-sebi biću.
Bez Svijesti, bez znanja-o-sebi, biće ne bi moglo doživjeti sebe, dakle bilo bi samo sebi nevidljivo, nepostojeće, a to je apsurd.
Upravo to se i dešava u dimenzionalnim iskustvima; biće je sebi nevidljivo.
Ali šta je to onda što je vidljivo i ko sve to gleda?
Vidljiva je predstava, projekcija iskustva, a posmatrač je uvijek isto biće-apsolut.
Bivajući voljom centrirano u bilo kojem ja jastva, ono se poistovjećuje sa ja kao centrom volje i budne pažnje ali i dalje sebe u tom centru ne vidi sve dok je okupirano projekcijom stvarnosti.
Budna pažnja mu je dakle usmjerena u emanaciju ostatka jastva (ostatka Svijesti).
Pošto je biće nerazdvojivo od svoje volje, budne pažnje i duha, jasno je da i u emanaciji Svijesti duh ostaje isti, nedjeljiv od bića.
Iako je duh nedjeljiv od bića, iako je nepromjnejiv, njegov sadržaj je promjenjiv i uslovljen je usmjerenjem budne pažnje.
Kada mu je pažnja usmjerena u sve-što-jeste duh je ispunjen Sviješću, tj, znanjem-o-svemu-što-jest.
To znanje je apsolutno, jer je to odraz samog apsoluta u duhu.
Duh je nevidljivo ogledalo, služi biću da mu da reflektuje ono (blo šta) što se nađe u fokusu njegove budne pažnje.

Pomijeranjem pažnje iz svega-što-jest (iz sebe-bića) u bilo koji dio duha nastupa dualnost.
Dualnost podrazumijeva Tvorca i Tvorevinu, ali takođe i pojavu Svjesnosti.
Duh je u dualnosti ispunjen znanjem-o-postajućem sebi-stvorenju, a to znanje jeste Svjesnost.
Svjesnost sobom iz duha isključuje Svijest, a to je zato jer je duh ogledalo i u njemu je potvrda onoga što se u njemu ogleda.
Kada je Svjesnost aktivna Svijest je potisnuta iz duha, ali sjećanje na nju nije nestalo. adfa je Svijest aktivna u duhu Svjesnoist je isključena.
JA JESAM je potsjetnik biću da postoji nešto što je vezano za tu potvrdu, a to je dovoljan razlog da se posije sjeme znatiželje.
Biće će u jednom trenutku poželjeti da sazna ko ono jeste.
Ta želja će ga pokrenuti na put samospoznaje na čijem kraju ga čeka isto, nepromjenivo znanje-o-sebi, o svemu-što-(ono)-jest; Svijest.
Svijest će se u duh bića uzdići nebrojeno puta, svaki put kada se njegova volja i budna pažnja vrate iz dualnosti u Jednotu.

Svijest je dakle sadržaj duha i od nje, od jastva, biće stvara mogućnosti, stvarnost.

...

Duh je stoga nerazdvojivi dio bića, te je kao takav apsolutan. Njegova svrha je da biću potvrđuje njegovo (svoje) postojanje kao ono-(sve)-što-jest ili pak da istom biću potvrđuje stanje projekcije. Odatle Svijest i Svjesnost.
Svijest je jedna, jer uvijek predstavlja jedno te isto; sve-što-jest=biće-apsolut.
Svjesnosti su mnoge i predstavljaju potvrdu stanja tvorevine.
Uistinu, sve Svjesnosti pripadaju Tvorcu. Tvorevina, stvorenja, ljudi recimo nemaju Svjesnost.
Ljudska Svjesnost je uistinu (poistovjećenjem sa centrom iskustva) ograničena Svjesnost Tvorca.
Čovjek ne odlučuje ni o čemu. Tvorac, bilo da je svjestan sebe u čovjeku ili ne, odlučuje, misli, ima slobodu izbora.
Tvorčev duh je uistinu duh apsoluta koji apsolutu (biću) potvrđuje stanje projekcije, stanje stvaranja.
To je dakle duh.

..
Duša je namjera za samorealizacijom.
Čija namjera?
Čija i može biti do namjera bića-apsoluta.
Apsolut sa duhom ispunjenim Sviješću jeste Bog.
Odatle i porijeklo duša, iz božanskog duha, iz Svijesti.
Duše su ideje satkane od inicijalnog i izabranog ja.
Inicijalno ja postaje subjekat a izabrano ja njegovim objektom.
Svaki objekat bilo koje subjektivne predstave po sebi jeste i jedan subjekat.
Duša je stoga subjekat+objekat.
Pažnja bića se pokreće od subjekta ka objektu spoznaje i znanje-informacija o manifestovanom potencijalu se ponovo vraća njemu, biću centriranom u subjektu.
ABBA je kružna putanja samorealizacije.
Sve što se kreće jeste pažnja.
Hvala na detaljnom objašnjenju 💚
 

Metronomy

Buduća legenda
Poruka
33.627
Sve ovo neobjasnjivo, uz koriscenje izraza koje treba tumaciti dovoljno siroko da bi imalo smisla, davno je objasnila religija i sve spakovala u veru rekavsi da sve duse pripadaju bogu i da u njemu zive, a da je svest ostavljena ljudima da brinu o dodeljenoj dusi i hrane ljubav za boga.
Duh coveka koji sadrzi i svest i svesnost se prikazuje kao dusa i nestaje sa objektom koji joj je fizicki dodeljen.sa svojim kvalitetima. Koji nisu kvaliteti duse, nego tela.
Dakle, ovo je jos jedna potvrda nacina da se veri da prostor, jednim komplikovanim objasnjenjem uz nagovestaje smisla koji realno ne postoji u recniku svesnih ljudi....takoreci tupljenje o veri....i postojanju boga.
Putevi nauke i religije su slicni, a i mogucnosti su slicne komplikovanje jednostavnih objasnjenja, da ljudi ne bi koristili svest nego verovali u "potvrdjeno" postojanje boga.
U principu, lepo obradjeno i sasvim korektno, osim, muka sa recnikom.
 

Steinadler

Iskusan
Moderator
Poruka
6.818
Ja vjerujem da je stvar vrlo prosta u suštini, tj. da postoji samo svijest i podsvijest, kao i njihovi nivoi, koji su direktno vezani za organ zvani mozak, dakle na njegovu fizičku postojanost. Fizičkim razvojem mozga i inteligencije tokom vremena, prikupljaju se informacije, stvaraju se neuroni, sinapse, asocijativna polja itd. Sada smo taj razvoj koji je u suštini fizički proces i funkcionisanje mozga nazvali duhom?

S druge strane mislim da smo se mi ljudi uobrazili, te da zbog visoke inteligencije i razvijenosti mozga u odnosu na ostale vrste smatramo da imamo dušu o kojoj se samo nagadja i tumači kako ko stigne, i da ne idem dalje u bajke o reinkarnaciji, astralnim putovanjima, kojekakvim prelascima iz tela u telo i sl. u šta odredjen broj ljudi zaista vjeruje. Da li to dolazi zbog straha od prihvatanja činjenice da život u svojoj bazičnoj suštini nema nekog većeg smisla od opstanka?
Evo pročitao sam poruku koja se skroluje od "JA KOJI JESAM", i moram da priznam, ništa mi nije jasno, na osnovu kojih logičkih činjenica se bazira toliki broj hrabro iznesenih tvrdnji?
 

bmaxa

Buduća legenda
Poruka
29.844
Ja vjerujem da je stvar vrlo prosta u suštini, tj. da postoji samo svijest i podsvijest, kao i njihovi nivoi, koji su direktno vezani za organ zvani mozak, dakle na njegovu fizičku postojanost. Fizičkim razvojem mozga i inteligencije tokom vremena, prikupljaju se informacije, stvaraju se neuroni, sinapse, asocijativna polja itd. Sada smo taj razvoj koji je u suštini fizički proces i funkcionisanje mozga nazvali duhom?

S druge strane mislim da smo se mi ljudi uobrazili, te da zbog visoke inteligencije i razvijenosti mozga u odnosu na ostale vrste smatramo da imamo dušu o kojoj se samo nagadja i tumači kako ko stigne, i da ne idem dalje u bajke o reinkarnaciji, astralnim putovanjima, kojekakvim prelascima iz tela u telo i sl. u šta odredjen broj ljudi zaista vjeruje. Da li to dolazi zbog straha od prihvatanja činjenice da život u svojoj bazičnoj suštini nema nekog većeg smisla od opstanka?
Evo pročitao sam poruku koja se skroluje od "JA KOJI JESAM", i moram da priznam, ništa mi nije jasno, na osnovu kojih logičkih činjenica se bazira toliki broj hrabro iznesenih tvrdnji?
Otkud mozgu vidovitost i mogućnost da upravlja energijama? Osim toga nije utvrđeno odakle nam inteligencija, sa obzirom da je nemoguć AI.
I još nešto, kako objasniti NDE, znam čoveka koji je dva dana bio pod vodom slomljenog vrata, vratio se i dok je bio tamo povukao
upravo vidovitost i mogućnost upravljanja energijama...
 

Steinadler

Iskusan
Moderator
Poruka
6.818
Ne znam šta smatraš pod vidovitošću? Da li sam ja vidovit ako me neko pita šta će se desiti ukoliko punu čašu vode okrenem naopako, i kažem da će se voda prosuti na pod? Takodje nije mi jasno to o upravljanju energijom, o čemu se tu radi i kako taj čovek kojeg navodiš upravlja istom, primjer?
 

bmaxa

Buduća legenda
Poruka
29.844
Ne znam šta smatraš pod vidovitošću? Da li sam ja vidovit ako me neko pita šta će se desiti ukoliko punu čašu vode okrenem naopako, i kažem da će se voda prosuti na pod? Takodje nije mi jasno to o upravljanju energijom, o čemu se tu radi i kako taj čovek kojeg navodiš upravlja istom, primjer?
Vidovitost kao sposobnost čitanja misli bez govorne komunikacije, upravljanje energijom kao recimo uhvatim kamen koji mi on zagreje
svojim mislima, tj kamen koji držim u ruci iznenada postane vruć i onda energija koju osetim pređe u moje telo, što je izazvalo
da mi se telo celo protrese i onda mi je rekao gde je wc da izbacim to što je isterao iz mene. Petar Čikarić iz Kruševca.
Kod njega se išlo na hodočašće...
 

coco bill

Poznat
Poruka
9.430
Evo pročitao sam poruku koja se skroluje od "JA KOJI JESAM", i moram da priznam, ništa mi nije jasno, na osnovu kojih logičkih činjenica se bazira toliki broj hrabro iznesenih tvrdnji?
Naravno da ti nije jasno jer pokušavaš shvatiti logičkim putem. A logika je proizvod nastao našim spoljnim aktivnostima, pomoću naših čula koja su okrenuta ka spoljnim događanjima.
Kada se zaviri u naš unutrašnji svet, tada logika gubi svoju prirodnu moć zapažanja i zaključivanja jer ono što se događa unutar nas može biti samo reakcija na spoljna događanja, a nikako činjenično stanje kao proizvod čula na koje se logika oslanja.
A svaka reakcija je različita, zavisno od nivoa svesnosti na kojoj se osoba koja prima spoljni utisak nalazi. Logika se bavi spoljnim činjenicama, a nikako unutrašnjim stanjima, a o tim unutrašnjim stanjima govori JA KOJI JESAM u svojim komentarima i tu logika ne pomaže.
Da bi shvatio o čemu on govori moraš izaći iz sveta logike i zaviriti u sebe.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.686
Ja vjerujem da je stvar vrlo prosta u suštini, tj. da postoji samo svijest i podsvijest, kao i njihovi nivoi, koji su direktno vezani za organ zvani mozak, dakle na njegovu fizičku postojanost. Fizičkim razvojem mozga i inteligencije tokom vremena, prikupljaju se informacije, stvaraju se neuroni, sinapse, asocijativna polja itd. Sada smo taj razvoj koji je u suštini fizički proces i funkcionisanje mozga nazvali duhom?

S druge strane mislim da smo se mi ljudi uobrazili, te da zbog visoke inteligencije i razvijenosti mozga u odnosu na ostale vrste smatramo da imamo dušu o kojoj se samo nagadja i tumači kako ko stigne, i da ne idem dalje u bajke o reinkarnaciji, astralnim putovanjima, kojekakvim prelascima iz tela u telo i sl. u šta odredjen broj ljudi zaista vjeruje. Da li to dolazi zbog straha od prihvatanja činjenice da život u svojoj bazičnoj suštini nema nekog većeg smisla od opstanka?
Evo pročitao sam poruku koja se skroluje od "JA KOJI JESAM", i moram da priznam, ništa mi nije jasno, na osnovu kojih logičkih činjenica se bazira toliki broj hrabro iznesenih tvrdnji?


Vjeruješ, dakle ne znaš.
...
Ne postoji podsvijest jer Svijest nema nivoe.
Svijest je jedna.
Ako ne postoji podsvijest, a ne postoji, šta bi to onda bilo 'ispod' i ispod čega?

Očito da Svjesnost zbunjuješ sa Sviješću. Prihvatio si grešku koju je neko nekada načinio i sada se ta greška koristi kao osnova istini.
Za razliku od Svijesti koja nema slojeve Svjesnost je slojevita i proteže se kroz mnoštvo nivoa.
Svijest i podsvijest je dakle apsolutno neadekvatna podjela i nadasve netačna jer tako nešto ne postoji.
Zašto ne postoji?
Zato što čovjek (stvorenje) recimo, nema Svijest.
Čak niti Tvorac nema Svijest. Tvorac ima najviši nivo svjesnosti, i to samo onda kada je potpuno svjestan sebe.
Svijest je kod Boga, dakle kada je biće voljom i pažnjom u samom sebi.

Dakle, podjela na koju bi ti želio da ukažeš ne odnosi se na Svijest i podsvijest, već se ta podjela odnosi na nivoe razuma.
Razum je takođe slojevit (ne kao svjesnost), a podjela razuma je sledeća:

1. Svjesni
2. Podsvjesni
3. Nesvjesni i
4. Nadsvjesni razum

Svjesnim razumom čitamo-doživljavamo stvarnost. U njemu su čula, logika, vrijeme i prostor.

Podsvjesni razum je fabrika mogućnosti. U njemu je mehanizam stvaranja koji je direktno vezan za emocije i osjećanja. Na račun emocija i osjećanja podsvjesni razum stvara kombinacije koje se prirodno nastavljaju na stvarnost trenutka, tačnije na doživljaj stvarnosti. U njemu je centar percepcije, mehanizam uvheravanja-Vjera... sjedište ubjeđenja.
Kada posvjesni razum generiše percepciju ona biva dekodirana čulima Svjesnog razuma i automatski projektovana u stvarnost, u stvarnost na osnovu koje će se u nama uzdići osjećanje ili pak emocija koja će sobom usloviti i upraviti novu percepciju.

Nesvjesni razum je dimenzija. On je skladište i poligon svih infromacija, sirovina za stvaranje. U njemu je recimo kolektivno nesvjesno čovječanstva, ali i sve informacije svih stvari unutar dimenzije. On služi podsvjesnom razumu da iz njega bira infromacije (sirovine) od kojih će stvoriti percipiranu mogućnost.

Nadsvjesni razum je dio razuma koji nam služi da se povezujemo sa infromacijama (znanjima) izvan ove dimenzije.
Odatle nam dolaze nove ideje, nova znanja, istine.

...
Mozak, nema nikakvu funkciju,
Mozak je čulna/materijalna predstava nečeg po sebi sasvim drugačijeg, nematerijalnog.
Materija je holografska projekcija, dakle predstava nečega iz čega se stvara njen prikaz.

A ti, kako iz tvojih komentara vidimo, stavljaš materiju na mjesto izvora iskustava, na mjesto postojanja.
Sve si obrnuo naopako, a razlog tome je tvoja centriranost u egu i poistovijećenost sa tim centrom.
Odatle, stvarnost (ostvarenu percepciju) vidiš kao izvor svemu dok duh i dušu smatraš nepostojećim, kao što si rekao, samo posledicama moždanih aktivnosti. Ne da mozak nema aktivnost, nego ni ti čovjek nemaš nikakvu moć, niti da misliš, niti da se krećeš. Ti-čovjek nisi ništa drugo do projekcija duhovno-mentalne postavke. Ali pošto si ti uvjeren da je stvarnost tamo negdje izvan tebe a ne u tebi, onda nije čudo da ne razumiješ o čemu ja govorim. Ne začuđuje me da u mom pisanju vidiš uobraženost.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.686
Dusa mi sisla u nos i isterala duha dok sam procitao....
UH, kakva vickavost. :(

Nije tebi duša sišla u nos, već ti se ego naduvao i začepio sve otvore tvoje tvrđave.
Ego ti se buni, brani i negoduje a zašto, pa zato jer njegova ubjeđenja stvaraju otpor informacijama koje dolaze iz viših sfera svjesnosti.
i ne slazem se.

Aha, a to nekome treba da bude od važnosti?
Koga briga što se ti slažeš ili ne slažeš?
Da si postavio argumente kojima demantuješ ono s čim se ne slažeš tad bi tvoje pisanje i 'neslaganje' imalo nekakvu težinu/važnost, ovako, to je samo balončić koji ego zbog napetosti nužno ispušta, takoreći kao prdež. :)
 

Steinadler

Iskusan
Moderator
Poruka
6.818
Da bi shvatio o čemu on govori moraš izaći iz sveta logike i zaviriti u sebe.
Kojom tehnikom i na koji način to vama uspijeva da "zavirite" u sebe, pa ste toliko samouvjereni u svojim izjavama, kako? Kao recimo Ljubo2 što tvrdi da je imao astralne projekcije i sl. to po meni može biti samo mentalna bolest, ili upotreba narkotika koji direktno utiču na svijest, tj. na mozak naravno materijalno, hemija, izazivajući halucinacije.
Pod nivoima svijesti i podsvijesti smatram nivo stečenog znanja, prikupljenih informacija koje se skladište u mozgu, te mozak to obradjuje da bi se prilagodio spoljnjem, a ne unutrašnjem svijetu. Na osnovu preformansi mozga, ti podaci se obradjuju više ili manje efikasno. Vremenom dolazi do demencije, do zaboravljanja itd. što je opet proces starenja, materijalnog odumiranja ćelija u istom, ima tu i genetike, i sve je to prirodno. Bebe nemaju svijest jer mozak nije dovoljno razvijen, i nije prikupio dovoljno spoljnih informacija, prosto. Čitavo naše biće je stvoreno i adaptirano na spoljni, materijalni svijet.

Takodje je činjenica da su se razni "duhovnici" u današnjim vremenima dobro unovičili i materijalno obogatili te uživaju u ovozemaljskim blagodetima, imaju pratioce koji ne vide paradoks od sopstvene naivnosti i slabosti.
 

Metronomy

Buduća legenda
Poruka
33.627
UH, kakva vickavost. :(

Nije tebi duša sišla u nos, već ti se ego naduvao i začepio sve otvore tvoje tvrđave.
Ego ti se buni, brani i negoduje a zašto, pa zato jer njegova ubjeđenja stvaraju otpor informacijama koje dolaze iz viših sfera svjesnosti.


Aha, a to nekome treba da bude od važnosti?
Koga briga što se ti slažeš ili ne slažeš?
Da si postavio argumente kojima demantuješ ono s čim se ne slažeš tad bi tvoje pisanje i 'neslaganje' imalo nekakvu težinu/važnost, ovako, to je samo balončić koji ego zbog napetosti nužno ispušta, takoreći kao prdež. :)
Argumenti za sta? Da bog ne postoji? :) Pa taj dud je davno pao....
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.686
Greška u startu. Potvrda biću-apsolutu da ono sve jest, nije SVEST, već SVESNOST o sebi koju Apsolut postiže uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

A šta je Apsolut?

Apsolut je SVEST.


O ovome smo pričali na tvojoj temi o ‘Zakonu postojanja’, ali nije s goreg da to i ovdje objasnim.

Pojam “Svijest” se u našem jeziku koristi da objasni sveopšte stanje svjesnosti. Pri tom se tim pojmom obuhvataju sve informacije koje su prisutne u budnoj pažnji. Odatle i izraz “izgubiti svijest”, kada se načini prekid kontinuiteta svjesnosti.

Međutim, ovaj pojam se uveliko pogrešno koristi, jer čovjek, niti bilo koje stvorenje, pa ni Tvorac nemaju Svijest. Zašto to tvrdim?

Svijest je kovanica riječ, izvedena iz tvrdnje “Sve-što-jest”. Dakle, iz tvrdnje “Sve-(što)-jest” izbačena je riječ “što”, podrazumijevajući da ona postoji i u kovanici “Sve-jest”. Sve-jest je, zarad lakšeg izgovaranja, dalje svedeno na izraz pojma onako kako to odgovara govornom područjima, dijelektima. Odatle, u ijekavskom govornom području dobismo riješ “Svijest”, jer kao što vidiš “Sve+jest” prirodno postaje “Svejest”, ali po prirodi dijalekta ijekavci uvijek svaku kovanicu u kojoj se nađe ‘e+je’ pretvaraju u “ije”. Ekavci izbacuju ‘j’ iz kovanice pa svaka kovanica u kojoj se spaja e sa je uistinu postaje produženo E. Odatle “Svest” u ekavskom dijalektu uistinu jeste sklop od riječi Sve+est= Sveest. Dakle, jasno je sad zašto je akcenat na produženom E.

Dakle, tako je jezički, dok značenje riječi ima izvor u iskustvu a ne u dijalektu. Samo onaj ko je neposredno iskusio Svijest, Svest, može tačno znati njen izvor.

Svijest je po jezičkom značenju odredica za cjelovito, uopšteno, sveobuhvatno stanje znanja o postojanju. Hajde sada, logički, razmislimo i pogledajmo istinu o sveobuhvatnosti čovjekove budne pažnje. NEMA JE. “Čovjekova” budna pažnja obuhvata trenutak u vremenu. U tom trenutku ne postoji sveobuhvatnost svih informacija i znanja. Kada kažem da budna pažnja “obuhvata” ... to se odnosi na ono na čemu je njen fokus, a samim tim u duhu se stvara odraz upravo toga što je pažnjom obuhvaćeno. Ne samo da čovjek nema sveobuhvatnost svih mogućih informacija i znanja, već čovjek svojom pažnjom ne može obuhvatiti čak niti sve informacije kolektivno nesvjesnog čovječanstva.

To nam govori nešto specifično:
Čovjek nema Svijest već ima Svjesnost.
I jedno i drugo su sadržaji istog duha.
Po čemu se onda Svjesnost razlikuje od Svijesti?

Svijest je dakle znanje (obuhvaćenost pažnjom svega-što-jest, u JEDNOM, odjednom. Sve-što-jest se ne smije zbuniti za sve-što-postoji i postaje. Sve-što-jest se odnosi na nestvorivo, nerodivo, neuništivo, nepromjenjivo postojanje (biće-apsolut), dok se ‘sve-što-postoji i postaje’ odnosi na ‘sve-što-jest’ + ‘sve-što-iz-njegove-svijesti-postaje’. ‘Jest’ stoga ukazuje na apsolut, te se stoga u svakoj tvrdnji “ja jesam” ili “to jeste” uistinu ukazuje na prisustvo apsoluta u tome nečemu.

Svjesnost je “duh stanja”. Stanja čega? Stanja projekcije, tvorevine. Stanje je direktvo vezano za promjenu, stoga za kretanje, za vrijeme. “Vječnost” je takođe potvrda stanja. I nije čudo da svaka riječ našeg jezika koja se završava sa “st” upravo ukazuje na stanje... stanje volje i pažnje, na stanje poretka stvari.

Svjesnost, vječnost, staloženost, pokretnost, nepokretnost, drskost, vickavost, bolest, nadmenost, propast, korist, zaljubljenost, gordost... imenuj, sve se to odnosi na stanje volje i pažnje unutar projektovane stvarnosti.

Korijen pojma “Svjesnost” jeste pojam “svjesno”, “vječnost”-vječno, “staloženost”-staloženo, “pokretnost”-pokretno i td.

Dakle, korijen pojma koji predstavlja stanje je pojam koji ukazuje na nešto u tom stanju, recimo “svjesno”... ko ili šta može biti svjesno??? BIĆE. “Pokretno”... BIĆE. “Zaljubljeno”... BIĆE i td.


Dakle, korijen pojma kojim se ukazuje na stanje nečega je ustvari riječ koja opisuje prisustvo (voljom i pažnjom), aktivnost (sposobnost) bića-apsoluta u tom nečemu. Biće može biti aktivno i sposobno samo u dualnosti, u kretanju. Svijest je duh Jednote (nema kretanja). Stoga, Svjesnost kao duh dualnosti ne može biti potvrda apsoluta već potvrda stanja njegove volje i budne pažnje. Stanje je dakle vezano za dualnosti, kretanje, a postojanje za Jednotu.

Dakle, svojom Svjesnošću ne možeš potvrditi apsolutnost postojanja. Njim potvrđuješ trenutno stanje dualnosti (projekcije) kao i svoje prisustvo (voljom inpažnjom) u tom stanju.
 

Ljubo2

Domaćin
Poruka
3.709
O ovome smo pričali na tvojoj temi o ‘Zakonu postojanja’, ali nije s goreg da to i ovdje objasnim.

Pojam “Svijest” se u našem jeziku koristi da objasni sveopšte stanje svjesnosti. Pri tom se tim pojmom obuhvataju sve informacije koje su prisutne u budnoj pažnji. Odatle i izraz “izgubiti svijest”, kada se načini prekid kontinuiteta svjesnosti.

Po meni, ne treba se baviti našim jezikom i značenjem pojmova koji su pojedinim rečima simolisani. Zbog toga što mnogi pojmovi još uvek nisu do kraja objašnjeni, kao na primer, pojmovi "svest" i "svesnost". Ja bih radije da prvo tačno definišemo i objasnimo te pojmove, pa onda odlučimo koji od ta dva pojma ćemo da imenujemo rečima "svest" i "svesnost".

1. Opet "po meni", ispravna definicija Svesti glasi da je Svest ono koje je sposobno da dovede sebe u stanje svesnosti,

2. Dalje, u stanje svesnosti je sposobno da sebe dovede ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

3. Sa navedenih seda sposobnosti pomoću kojih sebe dovodi u stanje svesnosti raspolaže ono što postoji.

4. Pozivajući se na prirodne nauke, jedina prirodna sila i pojava koja postoji je Energija. Takođe, pozivajući se na prirodne nauke, dokazi postoje da Energija od koje je sagrađen celi Svemir i život u njemu, raspolaže sa navedenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i može da vrši sedam navedenih fizičkih i psihičkih radnji, tako da zaključak koji iz ovoga može da se izvede, jeste da je Svest, zapravo, Energija od koje su sagrađeni Svemir i život u njemu i da je ona jedina koja može da dovede sebe u stanje SVESNOSTI i pomoću te svesnosti čini sva čuda ovoga sveta.

U svetu postoji dosta naučnika, filozofa i prosvetljenih duhovnjaka i mudraca koji stoje na stanovištu da samo Svest postoji. Kao na primjer, indijski fizičar i jogi, Mahariši, tvorac svetskog pkreta za transcendentalnu meditaciju, koji se kroz meditaciju prosvetlio i došao do saznanja da samo Svest postoji. On u vezi toga kaže: "U osnovi sveta postoji veliko svesno NIŠTA, koje je početak i uzrok svega. To je čista Svest, koja kad se pokrene, makar i najsitnija njena čestica, pretvara se u konkretnu stvar, materiju, u biće, u Svemir".

Dakle, Simo, Svest nije ni znanje, ni svesnost o sebi. Svest je ono jedino kojepostoji i raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih stiče znanje o sebi i pomoću tog znanja dovodi sebe u stanje svesnosti.

Ja neću da kažem da su tvoja transcendentna iskustva pogrešna, već samo da su pogrešni termini, tj. reči koje koristiš da bi ti ta svoja iskustva opisao i objasnio. Da bi na kraju, kao rezultat tvoje pogrešene upotrebe termina, proizašlo jedno konfuzno i nejasno objašnjenje, ne samo Svesti i Svesnosti, već i materije i života i Svemira i svega ostalog. Verujem, kad svaja transcendentalna iskustva budeš počeo da objašnjavaš pravim terminima, tj. odgovarajućim rečima, da će tada da bude sve OK.

Pozdrav.
 

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.686
Po meni, ne treba se baviti našim jezikom i značenjem pojmova koji su pojedinim rečima simolisani. Zbog toga što mnogi pojmovi još uvek nisu do kraja objašnjeni, kao na primer, pojmovi "svest" i "svesnost". Ja bih radije da prvo tačno definišemo i objasnimo te pojmove, pa onda odlučimo koji od ta dva pojma ćemo da imenujemo rečima "svest" i "svesnost".

Dakle, Simo, Svest nije ni znanje, ni svesnost o sebi. Svest je ono jedino kojepostoji i raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih stiče znanje o sebi i pomoću tog znanja dovodi sebe u stanje svesnosti.

A šta se dešava kada 'Svijest' (po tebi) nema svjesnost?
Da li to znači da ne postoji?

To je (po meni) ta nelogičnost u tvom objašnjenju.
Ti tvrdiš da Svijest jedino stičući znanja o sebi postaje svjesna sebe?

Šta se dešava sa Sviješću kada Svijest sebe doživljava čovjekom?
Pretpostavljam da ćeš reći da je Svijest tada u stanju svjesnosti?
Ako smo mi ljudi uistinu Svijest koja je u stanju svjesnosti, a mi smo eto svjesni samo malog spektruma mogućnosti, šta je onda to što Svijest čini da postane svjesna sebe kao svega-što-jeste?
Šta bi po tebi značilo to 'jeste'?

Šta po tebi ustvari znači 'biti svjestan', tj. da je svijest svjesna?
Da li svjesnost (po tebi) znači znanje svega što postoji i postaje?
Vidiš li ti razliku između ta dva?

Kako onda objašnjavaš apsolutno znanje o svemu-što-jest?
(*Apsolutno znanje o svemu-što-jest znači da sve-što-jest iz svega-što-jest, dakle iz svakog jednog kvaliteta koji ga čini, zna sebe kao sadržioca svih drugih kvaliteta i stoga i svako znanje-o-sebi, JA, sadrži u sebi sva druga znanja odjednom, simultano.)

Ovo su pitanja za tebe, kako bi logički mogao da nam odgovarajući na njih objasniš svoje tvrdnje i s tim odstraniš sumnju da ti ustvari ne vidiš sve kako jeste.

...



Ono pak što ja tvrdim jeste da postojanje (biće-apsolut) može imati i ima Svijest i Svjesnost o sebi. To su sadržaji njegovog duha u zavisnosti od usmjerenja njegove budne pažnje.
Kada mu je voljom budna pažnja usmjerena u sebe, u sve-što-jest, tada se u njegovom duhu reflektuje znanje-o-sebi koje mu sobom potvrđuje da ono sve-jest. To znanje je apsolutno i ono jeste Svijest. Svijest kao apsolutno znanje-o-sebi se ne može steći, ono se uzdiže u neposrednom odnosu pažnje i onoga što se nalazi u njenom okviru. Za takvo (apsolutno) znanje biću nisu potrebni sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, jer u tom odnosu pažnje i svega-što-jest nema radnji, nema prostora-uma (posrednika), nema vremena, stoga nema fizičkih niti psihičkih radnji. Radnje se mogu odvijati samo u prostoru i vremenu. Sve-što-jest simultano je Jedno u Jednoti i Jednota u Jednom, tako i u Svijesti kao odrazu svega-što-jest sva znanja su Jedno u Jednoti znanja i Jednota znanja u Jednom.

Kada se budna pažnja bića pomjeri iz svega-što-jest (iz sebe) i Svijest nestaje iz njegovog duha (apsolutno znanje-o-sebi kao svemu-što-jest nestaje). Na njegovo mjesto se u duhu uzdiže Svjesnost-o-stanju projekcije (Tvorevine) i sebe (Tvorca) u njoj. Samo u dualnosti, dakle kada iz Jednote (Boga) biće iz svega-što-jest (sebe) transcendira volju i pažnju u sadržaj duha, u Svijest (znanje-o-sebi kao svemu-što-jest), samo tada biće koristi svoje potencijale i sposobnosti stvarajući mogućnosti kroz koje se njegovi potencijali mogu ispoljiti. Unutar tih odnosa i procesa biće u duh uzdiže svjesnost o trenutnom stanju manifestacije, koja neprestano prolazi kroz promjenu, dok ono samo (biće) ostaje nepromijenjeno, nepromjenjivo, apsolutno.
 
Da biste mogli da kreirate nove teme, trajno koristite svoje ime i ne pogađate stalno slike - kliknite ovde da se registrujete.

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.