Frontiersman
Aktivan član
- Poruka
- 1.588
Osman je obavezna lektira u srednjim školama u Srbiji.Nepoznat je u Srbiji jer realno nema veze sa Srbijom.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Osman je obavezna lektira u srednjim školama u Srbiji.Nepoznat je u Srbiji jer realno nema veze sa Srbijom.
Najranije spominjanje kosovske bitke u dubrovačkoj književnosti je u Gundulićevom "Osmanu" početkom 17.st., ali to je samo usputno uz ostala propala kraljevstva koja su po njenu propala zbog oholosti opisujući propast Turaka. Knjigom slavi poljsku pobjedu nad Turcima kod Hocima u to vrijeme.
Zar ne shvatas da ovaj nikad nista nije procitao nego je svoje "znanje" pokupio sa kojekakvih portala i sajtova koje izmisljaju likovi kao sto je on. On jedino sto zna jeste da je Osman napisao Ivan GundulicNe znam da li si ti baš čitao Osmana, ali nije tačno da se Srbija pominje samo usputno uz ostala propala kraljevstva. On pominje cara Stefana Uroša, Nemanjiće, Miloša Obilića, Kraljević Marka, Marka Svilojevića, Vuka Brankovića, Maru Branković, kneza Lazara, despota Đurđa Brankovića, Sibinjanin Janka. On uopšte ne pominje nešto usputno, već uklapa tačno bukvalno i likove i dela iz narodnog predanja. I ne, ne može se baš opisati samo kao nekakav usputni opis propalih kraljevstava.
Vidi se da nisi pročitao ništa o čemu pišeš. Nisi načitan, vidi se nakon tvoje dvije rečenice.
Dubrovnik je imao stroge propise u vezi doseljavanja pravoslavaca i muslimana.
Muslimani su većinom bili samo trgovci u prolazu, dok su u vremenima ekonomske potrebe dozvoljavali i određeni broj pravoslavaca da žive u dva naselja izvan zidina grada.
Broj je im je bio ograničen, pravoslavno svećenstvo nije smjelo dolaziti, nakon završetka potrebe za njima morali su napustiti republiku.
U vremenu od 17. do 19.st. zabilježeno je samo 15 prelazaka na katoličanstvo sa pravoslavlja.
Ogromnu većinu potreba za radnicima i vojnicima Dubrovnik je podmirivao sa područja Dalmacije i Hrvatske kamo su slali regrutere.
Zar ne shvatas da ovaj nikad nista nije procitao nego je svoje "znanje" pokupio sa kojekakvih portala i sajtova koje izmisljaju likovi kao sto je on. On jedino sto zna jeste da je Osman napisao Ivan Gundulic
Sve mitomane stavljam u isti kos nego su njihovi perfidni i poturaju lazi organizovano cak i sa drzavnog nivoa, imam utisak. Ovi srpski laprdaju i niko ih ne uzima za ozbiljnoSajtovi sa mitomanijom su izvorno srpski proizvod. Kod Hrvata to uglavnom rade pokatoličeni Srbi, recimo taj Vidović iz Bujice koji ovdje čitulji. Njihova logika i metodologija su slične onoj najluđih srpskih autohtonista.
Čitao sam, spominje ih kratko, usputno uz mnoge druge da upotpuni svoj narativ.Ne znam da li si ti baš čitao Osmana, ali nije tačno da se Srbija pominje samo usputno uz ostala propala kraljevstva. On pominje cara Stefana Uroša, Nemanjiće, Miloša Obilića, Kraljević Marka, Marka Svilojevića, Vuka Brankovića, Maru Branković, kneza Lazara, despota Đurđa Brankovića, Sibinjanin Janka. On uopšte ne pominje nešto usputno, već uklapa tačno bukvalno i likove i dela iz narodnog predanja. I ne, ne može se baš opisati samo kao nekakav usputni opis propalih kraljevstava.
Hrpa gluposti i izvrtanja činjenica, čak demantira to što postavljaš.Opet podvaljuješ. Nitko nije rekao da su ti pravoslavci ostali pravoslavni kad su dolazili u Dubrovnik. Naravno da je Dubrovnik imao stroge propise u vezi pravoslavaca, baš zato su pravoslavni masovno prelazili na katoličanstvo.
Opet lažeš. Već desetak puta sam te uhvatio u laži. I ne prestaješ lagati.
Prema radovima hrvatskih autora, gotovo svi naseljenici u Dubrovnik bili su iz Hercegovine i Crne Gore.
Hrvatski ekspert za Dubrovnik, Nenad Vekarić u svojim radovima navodi da je Dubrovačka Republika početkom 15. stoljeća imala oko 50-60 000 stanovnika, a do početka 16. stoljeća oko 90 000. Taj nagli i veliki porast bio je prema njegovim radovima i radovima drugih hrvatskih autora posljedica ogromnih doseljavanja sa područja prije svega Hercegovine, a zatim i Bosne i Crne gore.
Hrvatski autor Milenko Krešić je još eksplicitniji, on je uspoređivao turske deftere koji navode mnoga opustošena mjesta u Hercegovini, s naglim porastom stanovništva u Dubrovniku i tako dokazao odakle je Dubrovnik dobivao stanovništva.
Na kraju, i bez kopanja po popisima i dokumentima onog vremena, jasno je svakome tko je ikad preko Trebinja došao u Dubrovnik da dubrovačko primorje i istočna Hercegovina čine organsku cjelinu. Nisam u životu vidio neprirodniju granicu od one na Ivanici, kao da su je Englezi crtali po Africi.
Hoćeš li se napokon ispričati za laži, suočen sa dokumentima hrvatskih autora? Nećeš, nemaš obraza ni časti.
Данас можда није. Не знам, јер сам са школом давно завршио. Гундулић се некада изучавао и школама.Osman je u školskoj lektiri u Hrvatskoj. Nepoznat je u Srbiji jer realno nema veze sa Srbijom. Srbi poznaju samo istrgnute citate o Lesandru Srbljaninu, spominjanju Srbije u nekoj knjizi iz Dubrovnika. Ne znaju od kuda je, niti kontekst spominjanja, ali je dokaz srpstva Dubrovnika.
И сад и некад, од самог почетка. Од школа до факултета; као и целокупна дубровачка књижевност као саставни део српске књижевности.Данас можда није. Не знам, јер сам са школом давно завршио. Гундулић се некада изучавао и школама.
Од тебе не изненађују овакве небулозе, јер си си се показао као незналица.Kad nemate svoju književnost onda proglašavate tuđe za svoje.
Osman je u školskoj lektiri u Hrvatskoj. Nepoznat je u Srbiji jer realno nema veze sa Srbijom. Srbi poznaju samo istrgnute citate o Lesandru Srbljaninu, spominjanju Srbije u nekoj knjizi iz Dubrovnika. Ne znaju od kuda je, niti kontekst spominjanja, ali je dokaz srpstva Dubrovnika.
Ja sam svoje dokazao. Ovdje 98% onih koji su pisali na ovoj temi, ukljucujući tebe, nema pojma o djelima Gundulića, o čemu pišu, nego uglas kako je tema Srbija jer je to netko negdje lupio.Од тебе не изненађују овакве небулозе, јер си си се показао као незналица.
Eh Šarić, novi Deretić.Da li je dubrovačka književnost hrvatska ili srpska? – pitanje je kojim Goran Šarić otvara najnoviju tribinu, naglašavajući da je ovo tema koja u poslednjih stotinak godina nije obrađivana na adekvatan način, kao i to da „ovo predavanje nema cenu“. Držeći se činjenica posvedočenih u istorijskim i književnim izvorima, kako srpskim i hrvatskim tako i onim stranog porekla, Goran Šarić razobličava zablude koje su se vekovima slagale jedna na drugu i tako gradile svedočenja pristrasnih i često nepodobnih proučavalaca. Šarić se naročito osvrće na „srbofobni deo hrvatske elite“ koji svojim stavovima zagađuje javni prostor, sa izjavama poput one da se srpska kultura temelji jedino na rakiji i guslama. Veliki deo predavanja posvećen je diskreditaciji masovno deljene fotografije koja ukazuje na to da je hrvatska kultura u svim segmentima starija od srpske. Šarić navodi da je ovakav korak neophodan, budući da su društvene mreže „novo bojno polje“ i da je potrebno pozabaviti se raskrinkavanjem opšteprihvaćenih stavova koji se temelje na lažima poteklim od nedovoljnog poznavanja istorijskih činjenica.
Дела дубровачких писаца се изучавају као обавезна школска лектира. То је чињеница, а твој је проблем што ти се то не допада.Ja sam svoje dokazao. Ovdje 98% onih koji su pisali na ovoj temi, ukljucujući tebe, nema pojma o djelima Gundulića, o čemu pišu, nego uglas kako je tema Srbija jer je to netko negdje lupio.
Ili lažete o njemu u srpskoj lektiri ili nikada niste pisali lektiru kada je on bio na redu. Nema trećeg.
Da li je dubrovačka književnost hrvatska ili srpska? – pitanje je kojim Goran Šarić otvara najnoviju tribinu, naglašavajući da je ovo tema koja u poslednjih stotinak godina nije obrađivana na adekvatan način, kao i to da „ovo predavanje nema cenu“. Držeći se činjenica posvedočenih u istorijskim i književnim izvorima, kako srpskim i hrvatskim tako i onim stranog porekla, Goran Šarić razobličava zablude koje su se vekovima slagale jedna na drugu i tako gradile svedočenja pristrasnih i često nepodobnih proučavalaca. Šarić se naročito osvrće na „srbofobni deo hrvatske elite“ koji svojim stavovima zagađuje javni prostor, sa izjavama poput one da se srpska kultura temelji jedino na rakiji i guslama. Veliki deo predavanja posvećen je diskreditaciji masovno deljene fotografije koja ukazuje na to da je hrvatska kultura u svim segmentima starija od srpske. Šarić navodi da je ovakav korak neophodan, budući da su društvene mreže „novo bojno polje“ i da je potrebno pozabaviti se raskrinkavanjem opšteprihvaćenih stavova koji se temelje na lažima poteklim od nedovoljnog poznavanja istorijskih činjenica.
Зар хрватски грб није шаховница?Prikaz Dubrovnika iz 15. stoljeća iz djela Konrada von Grünenberga. Na ilustraciji se nalazi grad Dubrovnik, a na gornjem lijevom dijelu grb Hrvatske kraj kojeg crvenim slovima doslovno piše da se radi o grbu Hrvatske, odnosno Dubrovniku kao hrvatskom gradu.
![]()
Eh Šarić, novi Deretić.
Уууу, имам ја Гундулића у врх повезу. Црна кожа с патином и златним словима и украсом.И сад и некад, од самог почетка. Од школа до факултета; као и целокупна дубровачка књижевност као саставни део српске књижевности.
Гундулићево дело је готово одмах по свом штампању 1826. године ушло у наставне програме српских школа и канон српске књижевности, и у њима се одржало до данас.
Томе је већ два века.
Pogledajte prilog 1471685Pogledajte prilog 1471649Pogledajte prilog 1471673 Pogledajte prilog 1471687
Čudno onda da nemate pojma o dubrovačkoj književnosti.Дела дубровачких писаца се изучавају као обавезна школска лектира. То је чињеница, а твој је проблем што ти се то не допада.
Што се мене лично тиче, могу да ти одржим предавање о дубровачкој књижевности, чак и о делима писаца за које можда ниси ни чуо.
Доказао си своје рекавши како Срби немају своју књижевност. Тиме си самог себе дискредитовао.
Bio je prvenstveno državljanin Dubrovačke republike.