Duboki uticaj naknadne pameti?

Poruka
63.107
Primetijo sam da naš narod ne pridava mlogo značaja tudjem iskustvu iz raznih oblasti.

Uglavnom svi imadu svoj model kojim verbalno negiraju tudje iskustvo a pogotovo kad im ne odgovara potencijalni rezultat. Čak i to što se desilo drugome sve pravdaju okolnostima.

Medžutim, kase dogodi isto onda proradi naknadna pamet pa konsultuju negiranog kako je hendlovao situaciju da se izvuče?

Primer može biti ekonomski.model ali mi zgodnije ono da svi znaju da je do sudara došlo zbog pijanog stanja pa opet piju jer nisu oni bili u sudaru nego neko drugi. Čiste okolnosti.

To vam ono kad novine napišu OVOLIKIM SLOVIMA "majci prepuklo srce, izgubila oba sina u preticanju kamijona dok naišo onaj autobus, ane bi se desilo da taj autobus nije kasnijo inače on je trebao prodje pre pola sata"

Čak ni majka ne prihvata da su sinovi pokušali jubilarno 1.000-to preticanje. To su radili od prvog sedanja, kad uštineš tad si na dobitky, pretekni, preveslaj, obidji, prestigni, skraćena procedura.

A po ovom istom modelu možemo i oko poslovanja, vatanja krivina, preticanja, skraćene procedure a sve pod gasom ili adrenalinom?
 
Poslednja izmena:
uvod:
Dodjem ja u jednu firmu, nemam pojma ni gde se šta nalazi od pristorija a jamoli od robe.

postavka:
Beli, Ċora, Klempo, Mutavi tu nekoliko godina, razvaljuju posao, realno kao početnik ni da im prismrdim.
Medjutim mozgovi firme hoće vrh brzinu i bilo mi tanko, visile mi noge.
Vremenom stičem i ja iskustvo ali avaj rukovodeći kadar ignoriše flultuaciju nadtalu njihovom stalnim povećanjima zahteva a za istu platu.

drama:
Jedan za drugim odlaze Beli, Ćora, Klempo ali i Mutavi
Prva trojica jer tvrde da to više nije obim posla kao kad su došli a četvrti jer mu fali društvo. Ostajem ja sad kao jedini iskusni a dolazi "ako ti nećeš ima ko hoće" svaki iz druge firme i zaključuju odmah da tu nešto nije kao tamo gde su bili. Odlaze i oni. Rulovodeći kadar se vajka da je to posao "sa visokom fluktuacijom" pre nego li nehumani uslovi rada koji iscrpljuju do bolovanja usled pada imuniteta od premora.

Epilog:
podložan razboljevanju fasujem svetsku novotariju u predpremijeri pa mi ne veruju da je ozbiljno, posle ni oni nisu radili kad ukinut ptevoz po gradu pa slabo ko mogao da dodje sem svojim kolima. Odlazim ja pre tog momenta jer petu postavu kolega uopšte ne želim da upoznajem, došli ko na letovanje.

Pitanje:
Zašto rukovodećem kadru željmom provizija i bonusa nije proradila naknadna pamet? Obično vole da napiśu da su radili tu, tamo i onde kao uskustvo za nov posao ali ne navode da su svojim pistupcima upropastili funkcionalno?

@Alter_Ego_ e'o gotovo... ime firme nebitno jer je tipičan balkanski sindrom :kafa:
 
Uvek kad vidim mogućnost da pređem ulicu van pešačkog, ja pređem. Iako znam da se ne sme, i da može da te klepi auto. I oko masu primera ljudi rade po principu "neće meni da se desi". Kad bi se striktno držali pravila dosta stvari nebi uradili. Ljudi su pravili građevine protiv zakona fizike, da su se držali pravila ništa nebi bilo. U svakoj situaciji si pred iskušenjem, da li bar malo rizikuješ tvoj je izbor.
 
Primetijo sam da naš narod ne pridava mlogo značaja tudjem iskustvu iz raznih oblasti.
Interesantna tema!
Meni se momentalno život više svidi kad mi se ukaže prilika da naučim nešto iz tuđeg iskustva.
Volim da slušam ljude.
Neretko su mi i deca izvor nekih konstatacija do kojih su došli svojim malim iskustvima u još manjim godinicama, a kojih ja, ovako već matora kobila :zcepanje: , još nisam bila preterano svesna! Samo ućutim i zevnem u čudu i poželim da ih obaspem raznim komplimentima koji njima ništa ne znače i svečano objavim svetu te njihove duboke mudrosti... tako, da im kupim nešto, da nagradim to njihovo iskreno iz srca i apsolutno tačno po svim parametrima!
 
lepo si napisao "sindrom balkana" ... pa mi sve znamo , svi smo selektori, resorni ministi, strucnjaci...osim za svoje zivote.

Sa godinama sam naucio da "profiltriram" tudje iskustvo i kad se nadjem u situaciji da mi je poznata ali se meni desava zastanem, razmislim i probam da odreagujem najbolje ili napravim najbolji izbor.

Nekada ljudi vise vole da ih 'klepi po glavi" nego da uce na tudjim greskama. A modeli ponasanja ljudi su skoro pa lako predvidljivi.
U knjizari nece uci lik da ti opali samar ako se uhvatis za istu knjigu kao i on :lol:

Ono sto mi je fascinacija kod psihologije je "savremena medicina ce da napravi zamenu za svaki deo covekovog tela, i organizam ce funkcionisati savrseno, ono u sto nikada nece moci da skroz pronikne i da razume je ljudski mozak"
 

Previse je kompleksan i sve kako se covek ponasa su (ono malo sto sam citao) uslovljena genima ali i iskustvima koje su nam "umetali" u glavu mama,tata, svi...plus skup nasih osecanja, uspomena, reakcija...Zamisljam najmocniji kompjuter na svetu koji se koristi 1-2% mogucnosti... Kako to?
Naravno da bih i ja voleo da znam odgovor ali mi se cini da koliko god da se potrudim tesko da bih mogao te "visine" da dosegnem.

Blazeno neznanje :D
 

Back
Top