Ne slučajno sam stavio ove dve institucije u jedan kontekst (obe "služe" čoveku i izmišljene su od strane ljudi). Cilj mi je da saznam vaše mišljenje o tome kolika je potreba jednog savremenog i civilizovanog čoveka kao pojedinca za njima... ili jednostavno ne možemo da funkcionišemo kao pojedinci bez njih?!
Oco pitanje ja javno postavljam već vuše od 40 godina. Po mom iskustvu, vrlo malo ima ljudi čija svest se razvila do nivoa da može da postavi ovo pitanje.
Razumeti razlog nastanka i razvoja svetskih državnih i verskih institucija je vrlo komleksan. Kada su u pitanju državne institucije i svetske političke podele, glavni razlog njigovog nastanka i razvoja je ljudska pohlepa, tj. želja za materijalnim blagostanjem, bez vlastitog rada, po načinu vladanja i eksploatisanja druguh ljudi. Pohlepa i želja za materijalnim blagostanjem je prirodna, imajućo na umu da se život manifestuje kao nagon samoodržanja, koji se ne može održaavati bez materijalnih dobara, do kojih se ne može doći bez ulaganja vlastitog rada na njihovoj proizvodnji. I upravo tu i nastaje glavni problem, što proizvodni rad, zbog ulaganja i trošenja energije vlastitog tela, niko ne voli, što je na kraju bilo uzrokom traženja različitih načina da se do materijalnih dobara dođe bez rada. A pošto to nije moguće, ljudi su počeli da smišljaju načine kako da se domognu rezula tuđeg rada, sve po principu prava jačega i prirodne selekcije, tj po ptincipu borbe svakoga sa svakim,u kojoj jači preživljava, u kojoj je pravo jačega njegovo prirodno pravo i u kojoj su dozvoljena sva sredstva. I ova ljudska težnja je bila glavni uzrok nastanka državnih, eksploatatorskih sistema i njihovih odbrambenih mehanizama, koji su se tokom istorije razvijali kroz društvene političke i ekonomske poretke - robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, fađizam i komunizzam. Suština svih ovoh državnih poredaka je bila to da su se oni unuitar sebe uvek delili na državu kao vladajuću, eksploatatorsku i neradnički klasu i držabu kao ekonomsku i proizvođaćku, radničku i eksploatisanu klasu. Gde su eksploatatori, kao neradnici, uvek sebe smatrali višom i elitnom klasmo, koja "zaslužuje", zato jer je jača klasa, daleko veći deo društvenog kolača, tj. veći deo materijalnih dobara, nego radnička klasa koja taj društveni kolač proizvodi.
I to je suština i glavni razlog postojanja svih svetskih političkih državnih sistema, tokom cele ljudske istorije, sve do dana današnjeg. Treba reći i to da ovi sistemi za celo ljudsko društvo, ne samo da su štetni po tome što su neradnički i eksploatatorski, već su neopravdani i štetni i po tome što je tokom cele ljudske istorije među njima postojala konkurencija i borba, koja je bila uzrokom stradanja s radnog dela svetskog stanovništva, rušenja svetskih ekonomija i još većeg siromatva i patnje potčinjene i eksploatisane radničke klase.
Sve to imamo i sve to traje još i danas i to su razlozi zbog kojih svetska politička podela sveta i drđavne političke institucije i njihovi mehanizmi, nikada nisu imal svoje opravdanje, niti danas imaju.
Što se religijske podele sveta i religijskih institucija tiče, one su nastale na drugačiji način, ali vremenom su se i one razvile kao sredstvo pomoću kojega može da se dođe do materijalnih dobara i lagodno živi bez pravog, društveno opravdanog i korisnog rada. Sem toga, ove indtitucije su tokom cele ljudske istorije tesno sarađivale sa državnim svetskim institucijama, tako što svetskim masma za njihovu patnju, koje su uzrokovale političke institucije, obećavale većni rajski život i kraljevtvo nebesko. Nikakvu dugu svrhu ove institucije ni danas nemaju.