Drugo dete

Ja sam se nekako odlucila na drugo, ne znam kada ce se bas desiti jer smo i na prvenicu cekali poprilicno ali nema veze, a i ja sam trenutno u fazi za koju kazu da je sasvim normalna kada dete izadje iz pelena "gde sam ja u svemu ovome?) Najsretnija sam mama na svetu ali retko kada se prepoznajem, ali nadam se da je sve prolazno
posle prvog razgovora o drugoj trudnoci ja sam bila sokirana, upravo to, da li cu moci da postignem da pruzim dovoljno paznje mojoj princezi, ali kada se malo razmisli realno nema nista lepse od zivota uz brata ili sestru, ili ako imate srece uz oboje
 
uh mackice ako je samo to u pitanju ja bih isla napred,citam sta pises i mislim da si mama kakva se pozeleti moze(nekako osecam da ne izmisljas :) )
kada sam razmisljala o drugom mene je plasilo mnogo vise stvari,previse toga da bi zelja za tom drugom bebu preturila vagu na tu stranu
nema sanse da ne uspes,jos ce i stefan da ti pomaze:p ;)
 
:p...svima savetujem i želim da što pre rode drugo a i treće dete....i to sto pre
ne zabušavajte....i treba nas što više.....ja imam samo dvoje....a i dan danas
mi je žao što ih nemam četvoro....:p:p:p

hvala Bogu na njima...a dece nikad dosta....i nikad previše....:p:p:p....da i da ne
zaboravim..neka su živa i zdrava sva nasa deca.....:-P:-P:-P:-P:-P:-P:-P:-P
 
To se nekada prosto ne moze da isplanira.
Ne moze!

Meni je prvi porodjaj bio katastrofa, a dete je pozivelo samo par dana.
Pa spontani od 6 meseci trudnoce (k`o porodjaj samo sve uludo), ma opet katastrofa.
Pa stogo mirovanje i lezanje i primanje kojecega (od lekova) da bi se nekako izvukla trudnoca.

I zato ne treba nesto mnogo razmisljati dal` ces imati puno ljubavi za drugo dete (kao i za prvo) - pa naravno da ces imati.
Ja imam ljubavi za obojicu (iako sam samo jednog ja rodila i taj mi je daleko a i odrastao je.... kanda se sa ovim mnogo mladjim bolje razumem od pocetka, nekako smo slicni, a stariji je po svemu drugaciji od mene).
pozdrav:cool:
 
Kad imaš jedno dete, pa ispadne dobro, misliš da si fantastičan pedagog, a ako ispadne loše, misliš: gde smo pogrešili? I dvoje je malo, ali ipak boje nego jedno. Mnogo je lakše vaspitavati više dece. Deca se vole jednako po intenzitetu, a različito se postupa sa njima, prema njihovoj naravi i sposobnostima. I utiču jedno na drugo, paze jedno na drugo i pomažu se onda kada nas više ne bude. Imaju nekog svog. Ako se i ne slažu kad odrastu, bar imaju sa kim da se ne slažu, i to je bolje nego da im deca nemaju rodbinu.
A i kažu za jedno dete: "ni živela ni robovala"!
 
Tema je odlicna mackice! I mi razmisljamo o drugom djetetu jer Vasilije ima 18 mjeseci i mislim da bi bila idealna razlika (mada tu nema pravila) jer ce Vasko vec izaci iz pelena. I mene je strah da necu imati dovoljno vremena za prvo dijete pogotovo sto nam je familija daleko i sami smo,znaci nema mame.svekrve i ostalih da pomognu,ali mislim da cemo nekako uspjeti.:lol:
 
E evo mog iskustva! Rodila sam drugo dete kad mi je prvo dete imalo 2,5 godine! A htela sam cak i ranije ,ali dobro je da nisam! Hehe. Muz i ja smo sami tako da nisam imala nikakvu pomoc ali izgurali smo onih najtezih prvih mesec dana ! Sada je vec super ,sin ima 4 godine a cerkica ce u julu napuniti 2! I stvarno ih obozavam jednako!!! Moram priznati da planiram i trece,nema niceg lepseg nego kad ih gledam kako se zajedno igraju(ponekad i pobiju)!
 
E evo mog iskustva! Rodila sam drugo dete kad mi je prvo dete imalo 2,5 godine! A htela sam cak i ranije ,ali dobro je da nisam! Hehe. Muz i ja smo sami tako da nisam imala nikakvu pomoc ali izgurali smo onih najtezih prvih mesec dana ! Sada je vec super ,sin ima 4 godine a cerkica ce u julu napuniti 2! I stvarno ih obozavam jednako!!! Moram priznati da planiram i trece,nema niceg lepseg nego kad ih gledam kako se zajedno igraju(ponekad i pobiju)!

:lol::lol::lol: Nadam se da ce tako biti i kod mene jer stvarno zelimo drugo dijete,a mozda i trece...ko zna...:lol:
 
Tema je super...
Ja sam prije tri mjeseca rodila djevojcicu i sada dok je presvlacim i 'pricam' sa njom govorim joj da nijedno dijete i da ih desetoro rodim, necu voljeti koliko nju. Toga se i ja plasim, sta ako ostanem trudna , a moja djevojcica zbog druge bebe od mene ne bude mogla da ima dovoljno paznje?
Zaista sam bila presrecna kada su mi je dali, posle porodjaja, jer sam zeljela djevojcicu-a nisam pitala doktora i nisam mu dala da mi kaze kojeg je pola beba, jer sam htjela da bude iznenadjenje.
Ja imam i brata i sestru i per nam je bilo dok smo se igrali kao mali, ali mislim i da je nasa mama malo vise voljela brata-jer se treci rodio:)
 
Ja bih sada htela da rodim jednu devojcicu,i jako bih volela da zatrudnim,ali ipak cu sacekati da prodju tri godine.Razlika izmedju mog brata i mene je 4 godine (on je stariji),mislim da je to idealna razlika,i tako cu i ja,ukoliko nas ne iznenadi ranije.A i onako mi je od predhodnog porodjaja ostalo deset kila viska koje nikako da skinem,pa sad ako bi mi posle drugog ostalo isto toliko (naravno ovo nije jedini razlog,i najmanji je u nizu)...Tako da su sacekati da dovedem liniju u red,a valjda ce se do tada i ostale kockice sklopiti,pa cu opet da zatrudnim.E sad ako drugo opet bude decak,idemo do devojcice :D.
 
ja sam već sad za drugo dete, i ne big imala ništa protiv ako zatrudnim, iako Gabriel ima samo 4 meseca...dok se ponovo porodim već bi napunio godinu dana, i smatram da ne treba drugo čekati, ako ste oboje za...uvek sam želela puno dece, a pošto sam preko 30-e treba da poradimo na tome....negde sam čula da se ne treba plašiti da će prvo dete biti zapostavljeno, jer sa dvoje dece ljubav se udvostručuje, sa 3 utrostručuje itd., ubeđena sam da je tako...za decu uvek ima dovoljno ljubavi..ali opet, nismo svi isti...
 
Da sam rodila u 30-oj verovatno ni ja ne bih cekala za drugo.Ali ovako imam vremena,planiram prvo da zavrsim fakultet,da iz tatine firme predjem na neko drugo radno mesto i onda da zatrudnim,otprilike oko 24-te.Ali ukoliko se iz nekog trenutka nepaznje,dogodi da pre planiranog roka ostanem u drugom stanju,beba ce biti vise nego dobro dosla.Tako da se necu opterecivati,sta bude-bice.Pa hajde onda Zia uskoro da te vidimo i na Kutku za trudnice,nesto nam je ta tema tiha u poslednje vreme.
 
Super ste :heart:
Hvala hani ;)
Ne mislim da neće biti dovoljno ljubavi za oboje, uopšte ne mislim na lkjubav, nego da neće biti dovoljno vremena za oboje.
Hvala Hellen, ti si mi rekla baš ono što sam želela da čujem. A i ja se danas drugačije osećam; juče mi je sve izgledalo strašnije :oops: :)
 
Vidim da smo u istoj situaciji,bez baba,deda i bilo kakve pomoci! Nekad mi jeste tesko,ali organizujem se i sve stignem! Samo napred!;)

Ista situacija....tvrdim da se sve stize i ovako....jedino sto ne mogu babe i dede da se krive,sami vaspitavamo...sto ima puno dobrih a i par losih strana....ovako moram reci...paaa ja sam kriva ako je malo razmazena....;):)
 
E, a ово никад немој да радиш! То, да говориш:''Ти си сад велики'', или ''Дај њему, он је мали''...!!!
Немој да тераш стрије дете да пупушта малађем и да му повлађује само зато што је овај мали, нити да га почнеш одједном да га третираш као ''старијег''.
Обично, рођењем другог детета старије дете регресира, тачније, пожели да и њега третирају као бебу, почне поново да тражи флашицу, пелене, понекад чак и пишки у гаће... Ја нисам имала тај случај јер је код мене јако мала разлика, па старија није ни знала за себе пре него што се млађа родила...али код мојих сестрића је тако било...
Психолози кажу да тада треба старијем детету удовољити па му дати флашицу, чак му и ставити пелене ако инсистира, али све кроз игру... И никако му се не ругати због тих потреба. Брзо ће се заситити улоге бебе.

Sa ovim se sto posto slazem! Taj izgovor "Pusti ga on je mali" neki posle koriste do tridesete!

Inace, mislim da ti je strah normalan, ali isto tako verujem da neces manje voleti to drugo dete, jedno je kad o necemu razmisljamo unapred, a drugo je kad se to stvarno desava, kad je tu, kad je realnost. Verovatno se tako sve mame osecaju, ali to dodje na svoje mesto.
 
ja sam već sad za drugo dete, i ne big imala ništa protiv ako zatrudnim, iako Gabriel ima samo 4 meseca...dok se ponovo porodim već bi napunio godinu dana, i smatram da ne treba drugo čekati, ako ste oboje za...uvek sam želela puno dece, a pošto sam preko 30-e treba da poradimo na tome....negde sam čula da se ne treba plašiti da će prvo dete biti zapostavljeno, jer sa dvoje dece ljubav se udvostručuje, sa 3 utrostručuje itd., ubeđena sam da je tako...za decu uvek ima dovoljno ljubavi..ali opet, nismo svi isti...

ista situacija...imam malog klinju od cetiri i po meseca i ne bih se ni malo zalila da sad ostanem u drugom stanju...normalno je da te hvata panika, ali je slatko. :)
i da ne moram da odradim pripravnicki staz da bi me na poslu primili za stalno, cini mi se da bih uspela da ubedim muza da ne cekamo vise...;):D
 
Kod mene izgleda sve ide naopačke.:-| Prvu trudnoću sam dočekala (i ispratila:)) bez ikakve panike i straha; bila sam bezgranično srećna i ispunjena. naravno i dalje sam sa našim švrćkom:)
U poslednje vreme pokreće se pitanje drugog deteta, čega se ja sad odjednom tako plašim...
Volela bih da imamo još dece, i ne bih volela da napravimo veliku razliku; ali strahujem - i da neću tom drugom moći da pružim onoliko koliko pružam prvom od prvog dana njegovog života, a i kako ću prvom objasniti da nemam sad baš svu pažnju ovog sveta samo za njega. Već me hvata panika da mu kažem - ne mogu da te podignem, ne smem da dižem teško. Ili, dok budem bila u bolnici, pa tih prvih mesec dana...
Suze mi kreću, jao nisam normalna :(

Kako ste vi odlučili da imate drugo dete; da li ste uopšte razmišljali na ovaj način i kako ste se izborili sa tim...


mackice, mislim da ce epidural u ovom slucaju resiti stvar :) Ozbiljno! A vremenom ces, naravno, drugacije upravljati. Niti je prvo isto ko i drugo, niti si ti ista, a ja sam 101 % sigurna da ces vremena naci i da ne treba da brines oko toga.
Naravno, OK je i ako ne zelis drugo dete, ni to nije nista neobicno ;)
 
Akušeri kažu: drugo dete posle dve godine, treće posle tri. To što se tiče majke. Za ljubomoru se ne brinite, ja sam starije dete, nije bilo problema, mislili su da je ljubomora u pitanju jer me je uhvatila "ćutologija", a u stvari bila je faza u razvoju, otkrivanje sveta 5-togodišnjeg deteta, a samo me je vređalo što mi ne daju da ja pomažem oko nje. Sve to dođe na svoje mesto.
 

Back
Top