Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Ova tema nije obradjena, a interesantna je zbog ucešca Titove Jugoslavije u gradjanskom ratu u Grčkoj.
Kratak opis teme, a posle u detalje.
Grčka je napadnuta i podeljena od Italijana, Nemaca i Bugara. Grčki kralj je pobegao iz zemlje. Pokreti otpora komunistički i monarhistički ( ova dva pokreta su se sukobljavala, a monarhistički je saradjivao i sa okupatorm ). Saveznici su prvo pomagalo oba pokreta. Bio je dogovor da Grčka pripadne Zapadnim saveznicima. Nemci se povlače iz Grčke, komunisti kontrolišu veći deo zemlje, što Čerčilu ne odogovara. Pošto Grčki monarhisti ne mogu da izadju na kraj sa Grčkim komunistima, dolaze Englezi u pomoć, pošto ni Englezi ne mogu sa njima da izadju na kraj, zovu u pomoć Amerikance, rat traje godina, da saveznici ne mogu da pobede Grčke komuniste i partizane.
Titova Jugoslavija preko granice pomaže maksimalno Grčke komuniste. Medjutim 1948 dolazi do sukoba izmedju Tita i Staljina. Tito prekida pomoć pošto su Grčki komunisti sa Staljinom, i tek tada Grčki monarhisti zajedno sa Englezima i Amerikancima uspevaju da trijumfuju.
Kada su komunisti na severu konačno vojno poraženi, desetine hiljada zarobljenih upućene su na ostrva – u koncentracione logore na mučenje i iscrpljivanje. Dok su stotine hiljada komunista i simpatizera deportovane u zemlje sovjetskog bloka, pre svega u Mađarsku i Poljsku, no ponajviše u sovjetske azijske republike.
Sada bi neko može da pita, ako je Englezima i Amerikancima trebalo godina i godina da pobede Grčke partizane kojih je bilo mnogo manje od Jugoslovenskih , šta bi tek bilo da je Jugolsavija dospela pod zapadne saveznike i da su ovi trebali da se bore protiv njih, šta bi tek tu bilo. To su sada spekulacije šta bi kad bi, ali istorija se bavi samo činjenicama.
Greece in the 2nd World War
https://www.ahistoryofgreece.com/worldwarII.htm
Građanski rat u Grčkoj 1944. – 1949.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
Security Battalions - Sigurnosni bataljoni, Grčka kvislinška formacija, koja je ucestovala zajedno sa Nemcima u brojnim zločinima.
U svibnju 1944. u libanonskom gradu Bejrutu je, uz britansko sponzorstvo, održana konferencija na kojoj su se okupili predstavnici izbjegličke vlade, grčkog kralja te svih gerilskih skupina u zemlji. Na konferenciji je sastavljena vlada nacionalnog jedinstva na čelu s Georgiosom Papandreuom koja treba preuzeti vlast u zemlji nakon njemačkog povlačenja. Grčki komunisti odbijaju ući u vladu, no nakon instrukcija dobivenih iz Moskve nisu minirali stvaranje zajedničke grčke vlade. Grčka sloboda se počela nazirati sredinom 1944. godine kada se, zbog opasnosti da prodorom sovjetske Crvene armije ostane odsječena na Balkanu, njemačka vojska počela povlačiti iz Grčke prema sjeveru. Nekoliko dana nakon njemačkog povlačenja, na grčko kopno je početkom listopada 1944. iskrcan britanski ekspedicijski korpus od dvadeset šest tisuća vojnika kojim zapovijeda general Roland Scobie a zajedno s britanskim trupama u Atenu stiže i Papandreuova vlada. No kraj njemačke okupacije neće Grčkoj donijeti očekivani mir; zemlja se nalazila na rubu gladi, duboko politički podijeljena, a nova Papandreuova vlada nije imala stvarnu moć već je ovisila o britanskoj vojnoj nazočnosti. Iako su u vrijeme njemačkog povlačenja postrojbe ELAS-a kontrolirale dvije trećine grčkog teritorija, zbog instrukcija dobivenih iz Moskve grčki partizani ne preuzimaju vlast u zemlji. Međutim dolazi do brojnih likvidacija političkih protivnika i nadređenih njemačkih kolaboracionista te je oko četrnaest tisuća Grka ubijeno u čistkama, gotovo dvostruko više nego što je stradalo za njemačke okupacije. Ta neselektivna ubojstva kao i kasnije uzimanje talaca prilikom povlačenja iz Atene kasnije će drastično umanjiti potporu ELAS-u među grčkim stanovništvom i olakšati vladinim snagama zauzimanje unutrašnjosti zemlje.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
Kratak opis teme, a posle u detalje.
Grčka je napadnuta i podeljena od Italijana, Nemaca i Bugara. Grčki kralj je pobegao iz zemlje. Pokreti otpora komunistički i monarhistički ( ova dva pokreta su se sukobljavala, a monarhistički je saradjivao i sa okupatorm ). Saveznici su prvo pomagalo oba pokreta. Bio je dogovor da Grčka pripadne Zapadnim saveznicima. Nemci se povlače iz Grčke, komunisti kontrolišu veći deo zemlje, što Čerčilu ne odogovara. Pošto Grčki monarhisti ne mogu da izadju na kraj sa Grčkim komunistima, dolaze Englezi u pomoć, pošto ni Englezi ne mogu sa njima da izadju na kraj, zovu u pomoć Amerikance, rat traje godina, da saveznici ne mogu da pobede Grčke komuniste i partizane.
Titova Jugoslavija preko granice pomaže maksimalno Grčke komuniste. Medjutim 1948 dolazi do sukoba izmedju Tita i Staljina. Tito prekida pomoć pošto su Grčki komunisti sa Staljinom, i tek tada Grčki monarhisti zajedno sa Englezima i Amerikancima uspevaju da trijumfuju.
Kada su komunisti na severu konačno vojno poraženi, desetine hiljada zarobljenih upućene su na ostrva – u koncentracione logore na mučenje i iscrpljivanje. Dok su stotine hiljada komunista i simpatizera deportovane u zemlje sovjetskog bloka, pre svega u Mađarsku i Poljsku, no ponajviše u sovjetske azijske republike.
Sada bi neko može da pita, ako je Englezima i Amerikancima trebalo godina i godina da pobede Grčke partizane kojih je bilo mnogo manje od Jugoslovenskih , šta bi tek bilo da je Jugolsavija dospela pod zapadne saveznike i da su ovi trebali da se bore protiv njih, šta bi tek tu bilo. To su sada spekulacije šta bi kad bi, ali istorija se bavi samo činjenicama.
Greece in the 2nd World War
https://www.ahistoryofgreece.com/worldwarII.htm
Građanski rat u Grčkoj 1944. – 1949.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
Security Battalions - Sigurnosni bataljoni, Grčka kvislinška formacija, koja je ucestovala zajedno sa Nemcima u brojnim zločinima.
Nakon neuspjele talijanske invazije u travnju 1941. Njemačka je okupirala Grčku. Tijekom tri i pol godine njemačke okupacije Grčke formirano je nekoliko gerilskih skupina među kojima su se snagom i potporom isticali lijevo orijentirana Nacionalno oslobodilačka fronta EAM sa svojim vojnim krilom ELAS iza kojih je stajala grčka komunistička partija, te desničarski pokret EDES. Podijeljenost grčkih gerilskih skupina rezultat je tridesetogodišnje polarizacije grčkog društva na monarhiste i republikance koja je privremeno bila stavljena u stranu početkom II. svjetskog rata, da bi nakon njemačkog povlačenja konflikt ponovno isplivao na površinu. Dva gerilska pokreta povremeno surađuju u borbi protiv Nijemaca, no u više navrata dolazi do uzajamnih borbi i do suradnje EDES-a sa Nijemcima. Tijekom rata protiv Nijemaca ELAS je odricao autoritet grčkoj vladi u egzilu i grčkom kralju te u grčkim planinama uspostavio svoju privremenu vladu. Dogovorom Churchilla i Staljina, Grčka je potvrđena kao britanska zona interesa te Velika Britanija tijekom rata šalje pomoć objema gerilskim skupinama. No, nakon što je Churchill postao svjestan mogućnosti komunističke prevlasti u Grčkoj po završetku II. svjetskog rata britanska vojna pomoć počinje se usmjeravati isključivo prema EDES-u.
Pokušaj stvaranja nacionalne vladeU svibnju 1944. u libanonskom gradu Bejrutu je, uz britansko sponzorstvo, održana konferencija na kojoj su se okupili predstavnici izbjegličke vlade, grčkog kralja te svih gerilskih skupina u zemlji. Na konferenciji je sastavljena vlada nacionalnog jedinstva na čelu s Georgiosom Papandreuom koja treba preuzeti vlast u zemlji nakon njemačkog povlačenja. Grčki komunisti odbijaju ući u vladu, no nakon instrukcija dobivenih iz Moskve nisu minirali stvaranje zajedničke grčke vlade. Grčka sloboda se počela nazirati sredinom 1944. godine kada se, zbog opasnosti da prodorom sovjetske Crvene armije ostane odsječena na Balkanu, njemačka vojska počela povlačiti iz Grčke prema sjeveru. Nekoliko dana nakon njemačkog povlačenja, na grčko kopno je početkom listopada 1944. iskrcan britanski ekspedicijski korpus od dvadeset šest tisuća vojnika kojim zapovijeda general Roland Scobie a zajedno s britanskim trupama u Atenu stiže i Papandreuova vlada. No kraj njemačke okupacije neće Grčkoj donijeti očekivani mir; zemlja se nalazila na rubu gladi, duboko politički podijeljena, a nova Papandreuova vlada nije imala stvarnu moć već je ovisila o britanskoj vojnoj nazočnosti. Iako su u vrijeme njemačkog povlačenja postrojbe ELAS-a kontrolirale dvije trećine grčkog teritorija, zbog instrukcija dobivenih iz Moskve grčki partizani ne preuzimaju vlast u zemlji. Međutim dolazi do brojnih likvidacija političkih protivnika i nadređenih njemačkih kolaboracionista te je oko četrnaest tisuća Grka ubijeno u čistkama, gotovo dvostruko više nego što je stradalo za njemačke okupacije. Ta neselektivna ubojstva kao i kasnije uzimanje talaca prilikom povlačenja iz Atene kasnije će drastično umanjiti potporu ELAS-u među grčkim stanovništvom i olakšati vladinim snagama zauzimanje unutrašnjosti zemlje.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
