Drugi svetski rat i gradjanski rat u Grčkoj

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
37.596
Ova tema nije obradjena, a interesantna je zbog ucešca Titove Jugoslavije u gradjanskom ratu u Grčkoj.
Kratak opis teme, a posle u detalje.
Grčka je napadnuta i podeljena od Italijana, Nemaca i Bugara. Grčki kralj je pobegao iz zemlje. Pokreti otpora komunistički i monarhistički ( ova dva pokreta su se sukobljavala, a monarhistički je saradjivao i sa okupatorm ). Saveznici su prvo pomagalo oba pokreta. Bio je dogovor da Grčka pripadne Zapadnim saveznicima. Nemci se povlače iz Grčke, komunisti kontrolišu veći deo zemlje, što Čerčilu ne odogovara. Pošto Grčki monarhisti ne mogu da izadju na kraj sa Grčkim komunistima, dolaze Englezi u pomoć, pošto ni Englezi ne mogu sa njima da izadju na kraj, zovu u pomoć Amerikance, rat traje godina, da saveznici ne mogu da pobede Grčke komuniste i partizane.
Titova Jugoslavija preko granice pomaže maksimalno Grčke komuniste. Medjutim 1948 dolazi do sukoba izmedju Tita i Staljina. Tito prekida pomoć pošto su Grčki komunisti sa Staljinom, i tek tada Grčki monarhisti zajedno sa Englezima i Amerikancima uspevaju da trijumfuju.
Kada su komunisti na severu konačno vojno poraženi, desetine hiljada zarobljenih upućene su na ostrva – u koncentracione logore na mučenje i iscrpljivanje. Dok su stotine hiljada komunista i simpatizera deportovane u zemlje sovjetskog bloka, pre svega u Mađarsku i Poljsku, no ponajviše u sovjetske azijske republike.
Sada bi neko može da pita, ako je Englezima i Amerikancima trebalo godina i godina da pobede Grčke partizane kojih je bilo mnogo manje od Jugoslovenskih , šta bi tek bilo da je Jugolsavija dospela pod zapadne saveznike i da su ovi trebali da se bore protiv njih, šta bi tek tu bilo. To su sada spekulacije šta bi kad bi, ali istorija se bavi samo činjenicama.
Greece in the 2nd World War
https://www.ahistoryofgreece.com/worldwarII.htm
Građanski rat u Grčkoj 1944. – 1949.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
Triple_Occupation_of_Greece.png

Bundesarchiv_Bild_101I-179-1552-13,_Griechenland,_erhängter_Mann_in_Ortschaft.jpg

Security Battalions - Sigurnosni bataljoni, Grčka kvislinška formacija, koja je ucestovala zajedno sa Nemcima u brojnim zločinima.
Nakon neuspjele talijanske invazije u travnju 1941. Njemačka je okupirala Grčku. Tijekom tri i pol godine njemačke okupacije Grčke formirano je nekoliko gerilskih skupina među kojima su se snagom i potporom isticali lijevo orijentirana Nacionalno oslobodilačka fronta EAM sa svojim vojnim krilom ELAS iza kojih je stajala grčka komunistička partija, te desničarski pokret EDES. Podijeljenost grčkih gerilskih skupina rezultat je tridesetogodišnje polarizacije grčkog društva na monarhiste i republikance koja je privremeno bila stavljena u stranu početkom II. svjetskog rata, da bi nakon njemačkog povlačenja konflikt ponovno isplivao na površinu. Dva gerilska pokreta povremeno surađuju u borbi protiv Nijemaca, no u više navrata dolazi do uzajamnih borbi i do suradnje EDES-a sa Nijemcima. Tijekom rata protiv Nijemaca ELAS je odricao autoritet grčkoj vladi u egzilu i grčkom kralju te u grčkim planinama uspostavio svoju privremenu vladu. Dogovorom Churchilla i Staljina, Grčka je potvrđena kao britanska zona interesa te Velika Britanija tijekom rata šalje pomoć objema gerilskim skupinama. No, nakon što je Churchill postao svjestan mogućnosti komunističke prevlasti u Grčkoj po završetku II. svjetskog rata britanska vojna pomoć počinje se usmjeravati isključivo prema EDES-u.
Pokušaj stvaranja nacionalne vlade

U svibnju 1944. u libanonskom gradu Bejrutu je, uz britansko sponzorstvo, održana konferencija na kojoj su se okupili predstavnici izbjegličke vlade, grčkog kralja te svih gerilskih skupina u zemlji. Na konferenciji je sastavljena vlada nacionalnog jedinstva na čelu s Georgiosom Papandreuom koja treba preuzeti vlast u zemlji nakon njemačkog povlačenja. Grčki komunisti odbijaju ući u vladu, no nakon instrukcija dobivenih iz Moskve nisu minirali stvaranje zajedničke grčke vlade. Grčka sloboda se počela nazirati sredinom 1944. godine kada se, zbog opasnosti da prodorom sovjetske Crvene armije ostane odsječena na Balkanu, njemačka vojska počela povlačiti iz Grčke prema sjeveru. Nekoliko dana nakon njemačkog povlačenja, na grčko kopno je početkom listopada 1944. iskrcan britanski ekspedicijski korpus od dvadeset šest tisuća vojnika kojim zapovijeda general Roland Scobie a zajedno s britanskim trupama u Atenu stiže i Papandreuova vlada. No kraj njemačke okupacije neće Grčkoj donijeti očekivani mir; zemlja se nalazila na rubu gladi, duboko politički podijeljena, a nova Papandreuova vlada nije imala stvarnu moć već je ovisila o britanskoj vojnoj nazočnosti. Iako su u vrijeme njemačkog povlačenja postrojbe ELAS-a kontrolirale dvije trećine grčkog teritorija, zbog instrukcija dobivenih iz Moskve grčki partizani ne preuzimaju vlast u zemlji. Međutim dolazi do brojnih likvidacija političkih protivnika i nadređenih njemačkih kolaboracionista te je oko četrnaest tisuća Grka ubijeno u čistkama, gotovo dvostruko više nego što je stradalo za njemačke okupacije. Ta neselektivna ubojstva kao i kasnije uzimanje talaca prilikom povlačenja iz Atene kasnije će drastično umanjiti potporu ELAS-u među grčkim stanovništvom i olakšati vladinim snagama zauzimanje unutrašnjosti zemlje.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
 
Tada je započeo hladni rat: Britanija u Grčkoj 1944 izazvala građanski rat da spreči Staljinov uticaj
„Još uvek sve vidim prilično jasno, nisam zaboravio“, kaže Titos Patrikios. „Policija Atine je pucala na gomilu sa krova parlamenta na trgu Sintagma. Mladi momci i devojke ležali su u lokvama krvi, dok su ostali jurili niz stepenice u totalnom šoku i panici“.
Pre tačno 70 godina Britanci, koji su još uvek ratovali sa Nemačkom, su otvorili vatru na civile koji su protestovali u podršci partizanima, sa kojima su Britanci bili u savezu tri godine.
Gomila je nosila grčke, američke, britanske i sovjetske zastave i uzvikivala: „Živeo Čerčil, živeo Ruzvelt, Živeo Staljin“, odobravajući savez.
Dvadeset osam civila, uglavnom momaka i devojaka, ubijeno je, dok je na stotine njih povređeno. „Niko nije očekivao krvoproliće“, rekao je Patrikios.
decembriana5-696x876.jpg

Britanska logika je bila brutalna i podmukla: premijer Vinston Čerčil je procenio da je uticaj komunističke partije u okviru pokreta koji je podržao kroz rat – Nacionalni liberalni front – porastao više nego što se nadao, dovoljno da propadne njegov plan da vrati grčkog kralja na vlast. Tako je njegova vojska podržala Hitlerove pristalice.
Tog dana je bilo još ljudi, poput Patrikiosa, koji su ubrzo postali istaknuti članovi levice. Mikis Teodorakis, čuveni kompozitor i ikona moderne grčke istorije premazao je grčku zastavu krvlju onih koji su pali. On je, kao i Patrikios, bio član omladinskog otpora i znao je da se njegova država promenila. Uskoro su saveznički avioni napadali utočišta levičara, započevši Atinsku bitku, u Grčkoj poznatu još i kao Dekemvriana, u kojoj su se Britanci i nacisti borili protiv partizana.
Britanci su stigli 18. oktobra, postavili privremenu vladu pod Georgiosom Papandreuom i počeli sa pripremama da povrate kralja. „Pozdravili su ih kao saveznike. Nismo imali pojma da smo se u tom trenutku već odrekli svoje države i svojih prava“.
Međutim, ono što su borci za slobodu želeli, bila je država kojom vlada narod. U novembru, Britanci su počeli da oslobađaju kolaboracioniste i članove Bataljona sigurnosti u cilju sprečavanja širenja komunizma. Oni su tačno znali šta rade.
Tada se pojavio Dogovor o procentima, koji su sastavili Čerčil i sovjetski komesar Josif Staljin na „Tolstoj konferenciji“ u Moskvi 9. oktobra 1944. godine. Jugoistočna Evropa je po tom dogovoru podeljena na „sfere uticaja“, pri čemu je Staljin preuzeo Rumuniju i Bugarsku, dok je Velika Britanija preuzela Grčku kako bi držala Ruse podalje od Mediterana. Sledeći logičan potez bio bi uvrštavanje ELAS-a u grčku vojsku, ali Britanci i grčka vlast to nisu uradili jer je Čerčil želeo okršaj sa KKE kako bi povratio kralja. Čerčil je verovao da će se tako povratiti legitimnost i red.
Grčki komunisti su odlučili da neće preuzimati državu bar ne do kraja novembra, početka decembra 1944. godine. KKE su želeli da budu deo centralne vlasti. Da su hteli revoluciju, doveli bi onih 50.000 ljudi.
„Regrutujući kolaboracioniste, Britanci su promenili paradigmu, označavajući povratak starog reda. Čerčil je želeo konflikt“, kaže Gerolimatos.
Nedelja ujutru, 3. decembra, bila je sunčana, dok su grčki republikaci, antimonarhisti, socijalisti i komunisti koračali ka trgu Sintagma. Policijski kordoni su im blokirali put, ali nekoliko hiljada se probilo. Kako su se približavali trgu, čovek u uniformi je povikao: „Upucajte đubrad!“. Smrtonosna paljba sa zgrade parlamenta i britanskog štaba trajala je pola sata. Do podneva je do trga stigla druga grupa demonstranata, dok se na trgu nije nalazilo 60.000 ljudi. Nakon nekoliko sati, britanski padobranci su raščistili trg. Borba za Atinu je počela, a Čerčil je dobio svoj rat.
http://webtribune.rs/tada-je-zapoce...BuIbhVhKD1OwUxuINCcGkIz-21FbzXI90Q44bcTYDzaok
gal_15933.jpg

Des "Blancs" avec leur moisson de têtes de "Rouges"Beli
( Grčki monarhisti sa ''svojom žetvom'' sa glavama Grčkih komunista )
http://www.tlaxcala-int.org/article...mvCcGdJh4eTLk4xvS3GOV9jO7PNnUgNvDM-pkOmWKB2Pk
 
Američki angažman
Vlada u Ateni se u prvoj fazi rata čvrsto oslanjala na britansku vojnu asistenciju. Međutim Velika Britanija je u godinama nakon II. svjetskog rata gospodarski iscrpljena te je vojni angažman u Grčkoj predstavljao veliki teret za London. U veljači 1947. Velika Britanija je službeno zatražila od Sjedinjenih Država da na sebe preuzmu britansku obvezu potpore grčkom režimu, no mali britanski kontingent ostaje u Grčkoj do kraja rata. Važnu prekretnicu u grčkom građanskom ratu predstavlja proglašenje novog smjera američke vanjske politike tzv. Trumanove doktrine u ožujku 1947., koja je označila početak američke vojne pomoći vladi u Ateni i stvaranjem zajedničkog američko-grčkog vojnog zapovjedništva. Na američku sugestiju u travnju 1947. grčka vlada zapovijeda raspuštanje desnih paravojnih oružanih skupina, a mjesec dana kasnije stavlja izvan snage grčku Komunističku partiju. No, sredinom 1947. godine vodstvo komunističke partije donosi promjenu strategije grčkih partizana te umjesto gerilskih akcija počinju prihvaćati konvencionalne bitke s vladinim snagama. Zbog takve strategije, partizanske postrojbe su pretrpjele težak poraz u bici kod Koritse u prosincu 1947., no unatoč tome početkom 1948. godine komunistički gerilci dosižu vrhunac vojne moći. I dok je američka pomoć osnažila vladine postrojbe koje su narasle na oko 260 tisuća vojnika, grčku komunističku gerilu nisu oslabile američke puške već prva pukotina u
komunističkom bloku. Nakon političkog raskola Jugoslavije i Sovjetskog Saveza u ožujku 1948., prestala je pristizati sovjetska vojna pomoć preko jugoslavenskog teritorija što se pokazalo smrtonosnim za grčku komunističku gerilu. Tito je bio pouzdani saveznik grčkih partizana te stoga izostanak jugoslavenske pomoći nije mogao proći bez posljedica. Vlada u Ateni je postupno počela vraćati pod svoj nadzor teritorij koji su kontrolirali komunisti. U proljeće 1948. godine vladine snage kojima zapovijeda sposobni general Papagos počinju veliku ofenzivu na uporišta ustanika na sjeveru zemlje. U ljeto 1949. vladine snage su u velikoj ofenzivi “Baklja” zauzele važne gerilske baze na planini Grammos duž granice s Albanijom. Komunistički borci se predaju vladinim snagama ili bježe na područje susjedne Albanije. Iako su se neki gerilski položaji držali do posljednjeg čovjeka, kapitulacija grčkih partizana bila je neizbježna. Suočeno s potpunim porazom, vodstvo komunističkih gerilaca je sredinom listopada 1949. preko svoje radiopostaje objavilo okončanje ratnih operacija. Porazom komunističkih snaga u građanskom ratu Grčka je ostala u taboru zapadnih demokracija i figurira kao američki saveznik te članica NATO saveza. Procjenjuje se da je u pet godina grčkog građanskog rata s obje strane u borbama poginulo oko pedeset tisuća ljudi. Otprilike pola milijuna grčkih građana je raseljeno unutar zemlje a zemlja koja je stradala za vrijeme njemačke okupacije je dodatno uništena ratnim djelovanjem. U godinama nakon rata Grčka je uz američku pomoć politički stabilizirana te razmjerno brzo ekonomski obnovljena, no terorizam ekstremne ljevice ostao je do danas aktivan.
https://hrvatski-vojnik.hr/gradansk...65nmMNkyrF1iC1bkLEwvmXfCuJLFjMNM2aZAACf-YLuvM
254884_169838307_DSC_0695.jpg

 
Stalin se odrekao tih kumunista u Grckoj.I to samo zato sto se plasio Balkanske federacije Jugozlavije,Grcke,Bugarske,Albanije jer takvu drzavu nebi mogao da kontrolise.Cak je naredio tim kumunistima da obustave borbu i da se predaju i da Grcka postane engleska zona uticaja.Tito je nastavio da ih naoruzava ali je bio pod pritiskom Stalina da prekine.Zato je i doslo do onog historijskog NE Stalinu, to je jedini i glavni razlog, jer ovo sto zvanicna istorija prica je mutno i nedoreceno a i nelogicno
 
Grci su imali svoje partizane i svoje "četnike". NOP u Grčkoj pomagala je KPJ(najviše su se tu istakli Kiro Gligorov i Tempo). KPJ im je slala pomoć u oružju,sanitetskom materijalu i slala im vojne i političke instruktore. Grčki ranjenici su liječeni na jugosl.teritoriju.

Poslije Rezolucije Informbiroa,budaletine iz grčke partije i pokreta otpora prekidaju svaku suradnju sa jugosl.partizanima i ubrzo doživljavaju propast.
 
Grcki i Jugoslovensi partizanski pokreti su bila dva najjaca pokreta otpora. Cercil je hteo po svaku cenu da zadrzi i uticaj u Jugoslaviji, cak se sa Staljinom i dogovorio 50 50 %. Ali je video da sa Jugoslovenskim partizanima nece izaci na kraj, zato je i digao ruke. A u Grckoj mu je trebalo uz pomoci Amerikanac pet godina da pobedi Grcke partizane ( saveznici su u svakom pogledu bili superiorniji od Grckih partizana ).
U Jugoslaviji 45, nije izbio gradjanski rat jer nije bilo ko da ga vodi. Partizani su pobedili, a ostale su grupice cetnika i krizara koje apsolutno nisu ugrozavale poredak. U Grckoj iz Drugog svetskog rata komunisti izasli kao pobednici, i onda su Englezi zakuvali gradjanski rat...gde su se saveznici otvoreno stavili na staranu monarhista koji apsolutno nisu imali vecinu.
Grcke partizanske
gal_15930.jpg

 
Cetnici su izgubili rat posto im je gazda u Berlinu porazen, grcki partizani su se drzali sve dok je Jugoslavija pomagala, a zbog sumanute informbiro politike glavesina ujeli tu ruku koja je pomagala.
A Jugoslavija se raspala jer su partizansku JNA pobedili Slovenački vatrogasci i Udruženje lovaca i prepeličara Slovenije z:shock:

P.S. Bolje nemoj trolovati da ne počnem i ja, a dobra je tema stvarno..
 
Raspala se jer su se Sloba, Franja, Kucan i Alija tako potajno dogovorili.
Pa ovo si se još više zajebo :lol:
Ovo znači da su svi izdali tu vašu SFRJ čak i vaši Najveći Sinovi Vaših Naroda i Narodnosti :deda:
Ali dobro nije to tema, bolje da se vratimo na temu
Security Battalions - Sigurnosni bataljoni, Grčka kvislinška formacija, koja je ucestovala zajedno sa Nemcima u brojnim zločinima.
Nakon neuspjele talijanske invazije u travnju 1941. Njemačka je okupirala Grčku. Tijekom tri i pol godine njemačke okupacije Grčke formirano je nekoliko gerilskih skupina među kojima su se snagom i potporom isticali lijevo orijentirana Nacionalno oslobodilačka fronta EAM sa svojim vojnim krilom ELAS iza kojih je stajala grčka komunistička partija, te desničarski pokret EDES. Podijeljenost grčkih gerilskih skupina rezultat je tridesetogodišnje polarizacije grčkog društva na monarhiste i republikance koja je privremeno bila stavljena u stranu početkom II. svjetskog rata, da bi nakon njemačkog povlačenja konflikt ponovno isplivao na površinu. Dva gerilska pokreta povremeno surađuju u borbi protiv Nijemaca, no u više navrata dolazi do uzajamnih borbi i do suradnje EDES-a sa Nijemcima. Tijekom rata protiv Nijemaca ELAS je odricao autoritet grčkoj vladi u egzilu i grčkom kralju te u grčkim planinama uspostavio svoju privremenu vladu. Dogovorom Churchilla i Staljina, Grčka je potvrđena kao britanska zona interesa te Velika Britanija tijekom rata šalje pomoć objema gerilskim skupinama. No, nakon što je Churchill postao svjestan mogućnosti komunističke prevlasti u Grčkoj po završetku II. svjetskog rata britanska vojna pomoć počinje se usmjeravati isključivo prema EDES-u.
Ali pazi ovo - identična situacija kao u Jugoslaviji, dakle sve je zavisilo od dogovora Čerčila i Staljina.:)
Ovde pada vaša priča da su odabrali partizane zbog otpora Nemcima i naljutili se na četnike što su ponekad sarađivali sa Nemcima u borbi protiv partizana.
Sami sebe demantujete ovim.
 
хрватски-војник.хр :hahaha: :rotf:

можда небитно за тему али зашто се дозвољавају ови усташки извори које пропагира Никта, Мстислав и компанија? човек је затрпао форум прохрватским текстовима...
Evo ti tekst na engleskom o Gradjanskom ratu u Grckoj, i sta je u suprotnosti sa onim sto pise na Hrvatskom sajtu ?( posto ja ne stavljam wikipediju i znaci, a na Srpskom nema nista )
The Greek Civil War, 1946–1949
https://origins.osu.edu/milestones/march-2016-greek-civil-war-1946-1949
 
Grcki i Jugoslovensi partizanski pokreti su bila dva najjaca pokreta otpora.
И шта рече због чега је онда тај "најјачи" покрет отпора у Грчкој поражен на крају рата?
Због чега их је Стаљин напустио?
Pokreti otpora komunistički i monarhistički ( ova dva pokreta su se sukobljavala, a monarhistički je saradjivao i sa okupatorm ).
Грчки краљ је сарађивао са окупатором исто као што је сарађивао у југословенски!:roll:
 
На исти начин су се у Југославији савезници ставили на страну комуниста који апсолутно нису имали већину у Србији...добра тема која показује да је само и једино одлучивала политика...у нашем случају антисрпска..

Како то да су савезници у Грчкој подржали монархисте ако су ови сарађивали са окупатором, а нису комунисте који су се бескомпромисно борили против окупатора? а према добро познатој пропаганди из истог разлога су у Југославији напустили четнике и подржали партизане :lol:
 

Back
Top