Mislim takodje da u filozofiji nema sreće, tj. ima je samo u zabludi i ograničenosti, jer sreća je površna i svijetla, dok je filozofija mračna i duboka, pre bih rekao da je drugi oblik stanja duha kojem filozofija stremi, a to je nirvana, mada i to je pod znakom pitanja.
Cinizam (iz st. grč. κυνισμός, kynismós, oponašanje psa) je u kolokvijalnoj upotrebi, bezočna drskost, ogabna, psiho-sadistička, grubost, uvek zlonamerna, podla i zla, otvorenost, bezobrazno-ružna i bolesna bestidnost…
Kolega Sloterdijk, u svom velikom delu "Kritik der zynischen Vernunft" (Kritika ciničkog uma) cinizam, ne sasvim slučajno, naziva »sumrak svesti« zato što cinički um ima svoje gradacije – od ciničnog, preko paničnog do sferičnog uma …
Nešto više o samom remek delu mog koleke Sloterdijka, najvećem filozofskom sočinjenju u XX veku i posle Kantovih neprevaziđenih dela :
»Kritika čistog uma« (Što mogu znati?),
»Kritika praktičkog uma« (Što trebam činiti?)
i »Kritika snage suda« (Čemu se mogu nadati?)
»Što je čovek?«, onako sintomski, poput njegovog velikog učitelja i dugogodišnjeg prijatelja Žáka Lakána (Jacques-Marie-Émile Lacan, češće samo kao Jacques Lacan) razvezuje boromejski čvor i odgovora na pitanje:
»Kakav sve može da bude čovek ?«
– onaj Husserlovski »animal rationale«, svakako ga možemo smatrati monumentalnim iz tog razloga, ću napisati, uskoro – ne danas, jer danas se nešto slađe i rađe radi što bolje i milozvučnije blagougodi telu i duši, ću napisati i na svom FB profilu, no kakav je u mislima, srcu i duši moj poštvani učitelj i kolega dovoljno je reći:
eruditski, eklektičan, poetski nemiran, vragolasto-provokativan, odokativno-bizaran, za dame sve »opasan« i naravski, neizmerno zabavan …
O kakvom se misliocu, trenutno najvećem na svetu, posle mene, podrzumeva se, radi dovoljno je reći i to da Angela Merkel prvu jutarnju kaficu sa njim srkne, a onda, to je i za mene još uvek tajna, no, čini mi se, da rade ono što Angela čini sa svojim mužem, kad se smrkne …
Krstan Đ. Kovjenić