Drevna filozofija je zakon

Prijatelju, sve dok ti materijalno bude nad duhovnim lupaćeš takve besmislice i rugati onima koji daleko više znaju od tebe. Da li je čovek telo ili duša? Šta je telo kada ga napusti duša? Upitaj svoju savest da ti odgovori na ta pitanja i onda budi spreman da aznaš mnogo više .... Važi?


duša nije u telu, nego obratno

tako da oblik i funkcionalnost ljudskog tela ipak svedoče o nečemu. naime, o neviđenoj gluposti sile koja ga je oblikovala
 
Filozof sam, a ne gimnosofista i moja misao proizilazi iz duše, onog najintutivnijeg dela, te iz tog razloga gade mi se svi oni koji nisu pronašli Boga i ljubav u sebi... Bez toga nema integriteta čoveka, nema usavršavanja uma i nema bilo čega čime bi se čovek moga da ponosi...
 
Razlika između filozofije i nauke je, dabome, samo u tome - filozofija traži puteve, naročito do istine, a nauka metode … Kome je teže, to mi nije u fokusu interesovanja, ali znam šta je biti časnije … Metode se menjaju, kao čarape, a izgrađeni putevi traju i uvek ostaju …
 
Ne volim ni njih. Možda nekog pojedinca. Sva ta pretenciozna mudrost...
Ali nije ni bitno, ovo je vaša tema a ja sam banula i samo tek nešto da kažem.
Pa kad si već svratila, što ne bi i ostala pa da porazborimo koju.
Ljudi ako ne i svi su skloni osjećaju više vrijednosti, samim tim i filozofi nisu imuni na to.
Ti imaš pravo da ih ne voliš, oni imaju pravo biti nadmeni ili kako god već.
Ali, i u tom slučaju, ako je neko nadmen i baš ga briga za nas, da li trebamo ipak biti zahvalni njemu, recimo na mudrom citatu, savjetu, koji nas može oplemeniti ili nam pomoći?
Isto je pitanje, da li trebamo biti zahvalni npr. drvetu jabuke kojeg je briga za nas, ali nam daruje jabuku?
 
Ti imaš pravo da ih ne voliš, oni imaju pravo biti nadmeni ili kako god već.

Nek probaju.:mafijas:
Ali, i u tom slučaju, ako je neko nadmen i baš ga briga za nas, da li trebamo ipak biti zahvalni njemu, recimo na mudrom citatu, savjetu, koji nas može oplemeniti ili nam pomoći?
Isto je pitanje, da li trebamo biti zahvalni npr. drvetu jabuke kojeg je briga za nas, ali nam daruje jabuku?
Misliš da može da oplemeni? Pošto da pomogne ne može.
Pa kad si već svratila, što ne bi i ostala pa da porazborimo koju.
:mrgreen:
Ok.
 
Uprkos primamljivoj spoljašnjosti, moderna filozofija često razočara one koji se sa njom bave detaljnije. Pitanja koja mnogi teoretičari i filozofi smatraju tako važnim (Koji je smisao? Šta je predmet toga?) često ne daju odgovor na naše prioritete (Zašto sam tako stidljiv/a? Kako mogu da budem srećan/a?).

Možda je to razlog zašto je sve više studenata, naročito na ruskim univerzitetima, upisano u istoriju filozofije (koja se bavi Platonom, Aristotelom, Helenističkim školama...) nego u proučavanju teoretičara kao što su: Derrida, Fuko, Baudrilliard, Deluze...

Drevna filozofija ostaje, naročito za obrazovanije ljude, religiozna slika onoga što filozofija treba da bude. Drevni filozofi su jednostavno verovali da filozofija na neki način treba da pomogne pojedincu da promeni život na bolje – što je divna ambicija, ali tome gotovo da ne veruju više u "savremenoj" filozofiju (umesto da bude uključena u savetodavne rubrike časopisa, da se o njoj svakodnevno raspravlja, čak i u udarnim večernjim terminima i emisijama tipa tok-šoua - ona se krije... Nigde je nema, ili nema više onih koji uopšte i znaju šta je filozofija, čemu služi i zašto je neophodno potrebna... )

Dakle, da utvrdimo gradivo po pravilima silogizma, drevna filozofija je zakon, a sve drugo su slabe i još slabije interpretacije te božanstvene mudrosti ...

Krstan Đ. Kovjenić
Morda je slika naslednjega: 1 oseba in očala
Pa ono kao ima tu istine, osim sto postoji glavni tok razvoja svesti koji ne moze da ispere barustinu zaostalosti.
Nikad, pa ni u predistoriji nije dato svima da misle, a ovo je dokaz da je trebalo par milenijuma da ljudi shvate sta su pricali filozofi u to vreme i opet ne svi, nego onaj deo pokrenut iz barustine prostom evolucijom, dok je masa i dalje u dubokoj svesti zivotinjskog intelekta.
 
Pričate o mudrosti i citiraste neke filozofe šta su rekli o mudrosti bez da znate šta je mudrost i kako se do nje stiže. Pričate o znanju bez da shvatate šta je to stvarno znanje, koje se sasvim sigurno ne dobija iz pročitanih knjiga.
Citiraste razne filozofe koji jedva da su išta znali o životu.
Neko reče da ne voli filozofe jer ništa nisu znali niti su imali ikakav osećaj za ljude preko puta njih. Uistinu, do znanja i mudrosti ne može doći niuko ko u sebi nema dovoljno ljubavi prema životu a onaj ko nema ljubavi u sebi taj sigurno nije dovoljno uzdigao svoju svest a ko nije uzdigao/ekspandirao svoju svest taj sigurno nije dosegao ikakvu mudrost a sa svim tim kvalitetima neizbežno se druži inteligencija a sa ovom, ili odmah iza njenih leža stoji i kreativnost a odmah do nje a nikako daleko od ljubavi je i samilost.
Tako skrojiste velike priče koje jedva da je iko razumeo, pšosebno ne oni citiraste, jer niko od svih navodnih filozofa nikada nije razmatrao ili osvrnuo se prema ljubavi koja nikada ne ide sama već u društvu svih onih vrlina koje navedoh. Zato filozofija o kojoj mnogi vole pričati/mentalizovati i nije filozofija već čisto mentalističko nagađanje i stvaranje ličnih lavirinata u vlastitom umu koje niko drugi ne može razumeti pa čak ni sami filozof koji ih je kreirao. Drugi mogu samo prihvatiti taj lavirint kao nešto veliko i mudro jer ga ni sami ne razumeju pa samim tim veruju da ga pučanstvo još manje može razumeti.
Treba znati da za onu lepu filozofiju istine i znanja treba i mora se imati jednostavan um onečišćenj od svega drugog osim čiste jednostavnosti kroz koju mogu teći ljubav, čista svest, mudrost, inteligencija, samilost, kreativnost i sve ono lepo što čini i što jeste sami život u svojoj osnovi.
Dok pojedinac ne dosegne tu jednostavnost neće razumeti ni sebe ali ni život oko sebe a još manje će znati, ili imati u sebi svo ono znanje koje mu po prvi put postane dostupno i po prvi put bude na raspolaganju bez da juri za njim igde oko ili izvan sebe samog.
Ni jedan pravi ili istiniti filozof ne treba citirati ikog oko sebe. Ako se držimo citiranja drugih, sigurno je da nam je stvarno znanje izmaklo iz ruku.Taj pravi filozof ne treba čitati knjige jer on čita živu knjigu koja je ispred njega i oko njega uvek otvorena. Zato takav razume uvek uzrok i posledicu i iste uvek prepoznaje pa mu je život tako jednostavan i tako smiren.
Pa ipak, mnogo važnije je znati kako doći do tog stanja kada se ima sve ono što je od najviših kvaliteta jer ti kvaliteti koje navodih nisu mentalni već su čisto duhovni. Počnem li pričati o njima mnogi će biti iritirani jer ne znaju da sve leži na toj duhovnoj suštini iz koje je kreirano sve pa čak i naši umovi ne zaboravljajući ni zemlju na kojoj stojimo.
Pozdrav!
 
Osnovni smisao i jedini cilj filozofije je: LJUDE NAUČITI DA BUDU BOLJI, DA ŽIVE BOLJE, U SKLADU SA PRIRODOM, I DA SU SREĆNIJI, ZAHVALJUJUĆI ZNANJU, JER ZNANJE JE SREĆA, NAJVEĆA ...
Hm..
Filozofija traži istinu, ma kakva god ona bila, te razgradjuje na sitne komade i pretvara u pitanje recimo to "da budu bolji", "da žive bolje". Nihilizam će razgraditi te pojmove do tačke besmisla. Mislim takodje da u filozofiji nema sreće, tj. ima je samo u zabludi i ograničenosti, jer sreća je površna i svijetla, dok je filozofija mračna i duboka, pre bih rekao da je drugi oblik stanja duha kojem filozofija stremi, a to je nirvana, mada i to je pod znakom pitanja.
 
Hm..
Filozofija traži istinu, ma kakva god ona bila, te razgradjuje na sitne komade i pretvara u pitanje recimo to "da budu bolji", "da žive bolje". Nihilizam će razgraditi te pojmove do tačke besmisla. Mislim takodje da u filozofiji nema sreće, tj. ima je samo u zabludi i ograničenosti, jer sreća je površna i svijetla, dok je filozofija mračna i duboka, pre bih rekao da je drugi oblik stanja duha kojem filozofija stremi, a to je nirvana, mada i to je pod znakom pitanja.
"Jesam li ja lud kad vidim ono što drugi ne vide, ili su ludi oni koji rade to što ja vidim?"
~ L.N.Tolstoj
 
Mislim takodje da u filozofiji nema sreće, tj. ima je samo u zabludi i ograničenosti, jer sreća je površna i svijetla, dok je filozofija mračna i duboka, pre bih rekao da je drugi oblik stanja duha kojem filozofija stremi, a to je nirvana, mada i to je pod znakom pitanja.
Cinizam (iz st. grč. κυνισμός, kynismós, oponašanje psa) je u kolokvijalnoj upotrebi, bezočna drskost, ogabna, psiho-sadistička, grubost, uvek zlonamerna, podla i zla, otvorenost, bezobrazno-ružna i bolesna bestidnost…

Kolega Sloterdijk, u svom velikom delu "Kritik der zynischen Vernunft" (Kritika ciničkog uma) cinizam, ne sasvim slučajno, naziva »sumrak svesti« zato što cinički um ima svoje gradacije – od ciničnog, preko paničnog do sferičnog uma …

Nešto više o samom remek delu mog koleke Sloterdijka, najvećem filozofskom sočinjenju u XX veku i posle Kantovih neprevaziđenih dela :

»Kritika čistog uma« (Što mogu znati?),

»Kritika praktičkog uma« (Što trebam činiti?)
i »Kritika snage suda« (Čemu se mogu nadati?)

»Što je čovek?«, onako sintomski, poput njegovog velikog učitelja i dugogodišnjeg prijatelja Žáka Lakána (Jacques-Marie-Émile Lacan, češće samo kao Jacques Lacan) razvezuje boromejski čvor i odgovora na pitanje:

»Kakav sve može da bude čovek ?«

– onaj Husserlovski »animal rationale«, svakako ga možemo smatrati monumentalnim iz tog razloga, ću napisati, uskoro – ne danas, jer danas se nešto slađe i rađe radi što bolje i milozvučnije blagougodi telu i duši, ću napisati i na svom FB profilu, no kakav je u mislima, srcu i duši moj poštvani učitelj i kolega dovoljno je reći:

eruditski, eklektičan, poetski nemiran, vragolasto-provokativan, odokativno-bizaran, za dame sve »opasan« i naravski, neizmerno zabavan …
O kakvom se misliocu, trenutno najvećem na svetu, posle mene, podrzumeva se, radi dovoljno je reći i to da Angela Merkel prvu jutarnju kaficu sa njim srkne, a onda, to je i za mene još uvek tajna, no, čini mi se, da rade ono što Angela čini sa svojim mužem, kad se smrkne …

Krstan Đ. Kovjenić
 
Neko reče da ne voli filozofe jer ništa nisu znali niti su imali ikakav osećaj za ljude preko puta njih. Uistinu, do znanja i mudrosti ne može doći niuko ko u sebi nema dovoljno ljubavi prema životu a onaj ko nema ljubavi u sebi taj sigurno nije dovoljno uzdigao svoju svest a ko nije uzdigao/ekspandirao svoju svest taj sigurno nije dosegao ikakvu mudrost a sa svim tim kvalitetima neizbežno se druži inteligencija a sa ovom, ili odmah iza njenih leža stoji i kreativnost a odmah do nje a nikako daleko od ljubavi je i samilost.
Ne bih se složio.
Nije ljubav potrebna folozofiji, nego istina.
Ljubav je emocija, istina ne bira emocije.
Ljubav ćemo naći npr. u religijskoj dogmi koja je po sebi ograničena filozofija sa primjesama neistine, iluzija.
Ljubav je poželjna u ograničenoj igri naših života na nekim drugim poljima, koja su varijabilna i suštinski besmislena.

Zamolio bih te da definišeš šta je to ljubav prema životu, te da li je npr. Niče imao tu ljubav?
 
"Jesam li ja lud kad vidim ono što drugi ne vide, ili su ludi oni koji rade to što ja vidim?"
~ L.N.Tolstoj
Gadjamo se citatima.

’Ko smisao života nije tražio, taj nije živeo, ali ko ga je tražio, nikad nije bio dovoljno srećan.’’ (Paulo Koeljo)

Ovaj citat sa kojim se slažem, vezan je za ono što si pomenuo da je cilj filozofije da nas učini srećnim, ali...
 
Gadjamo se citatima.

’Ko smisao života nije tražio, taj nije živeo, ali ko ga je tražio, nikad nije bio dovoljno srećan.’’ (Paulo Koeljo)

Ovaj citat sa kojim se slažem, vezan je za ono što si pomenuo da je cilj filozofije da nas učini srećnim, ali...
Prijatelju, ni jedna filozofska škola nije imala nihilističko učenje, ali bilo je šarlatana, svakog dana, koji, zbog nedostatka ljubavi u srcu, uživaju, dabome, u tome. Nihilizam je, tako mi Sokrata, Platona, Aristotela, Zenona, Epikura, Plotina, Bude, Isusa, Hegela... i, naravno, Časnog Krsta, slika i prilika gimnosofista ... :hahaha: :pop:
 
Nije ljubav potrebna folozofiji, nego istina.
Ljubav je iznedrila poeziju, poezija filozofiju, a filozofija sve druge nauke, dala im ime, profirila i ograničila, a jedino sebe nije omeđila, jer filozofiji ljubav daje krila ... Sada mi, molim Te, po pravilima silogizma, dođi sam do zaključka šta je i kakva je filozofija

Obrazovanje uma bez obrazovanja srca nije obrazovanje uopše.“ - rekao je stari dobri Aristotel, a sam sam se uverio da je to živa istina ...
 
✌️
Ja sam rekla. I ovo već samo po sebi potvrđuje da sam skroz u pravu.
Lule, nije ispravno očekivati od nekoga ovakvu stvar npr. da ima osjećaj za druge ljude, te takodje ne znam na osnovu čega zaključuješ da nisu imali? Ali to nije ni bitno.
Kao što sam ti naveo primjer za drvo jabuke, nije bitno da li neko ima osjećaj prema nekome, od drveta jabuke na neki način se očekuje plod jabuke, od filozofa se očekuje njegvo misaono djelo, mada za nas nije smisleno očekivati ni to, to je njihova stvar, sloboda odluke.
Dakle tudji plod i djelo su nama bitni, iz razloga jer imamo koristi od toga, pa još ako su nam na raspolaganju besplatno, onda trebamo biti zahvalni.
U prodavnicu kada udješ, dolaziš sa namjerom da kupiš nešto, dakle tudj plod nekog rada, zarad svog interesa jer ti treba, nije ti bitno, odnosno ne treba da ti bude bitno, da li je kasirka, vlasnik prodavnice ili proizvodjač imao osjećaj za ljude ili ne.
 
Ljubav je iznedrila poeziju, poezija filozofiju, a filozofija sve druge nauke, dala im ime, profirila i ograničila, a jedino sebe nije omeđila, jer filozofiji ljubav daje krila ... Sada mi, molim Te, po pravilima silogizma, dođi sam do zaključka šta je i kakva je filozofija

Obrazovanje uma bez obrazovanja srca nije obrazovanje uopše.“ - rekao je stari dobri Aristotel, a sam sam se uverio da je to živa istina ...
Krstane poštovani, ne bih se složio sa načinom, redosledom zaključivanja, jer je filozofija postojala i postoji odvojeno u odnosu na ljubav i poeziju.
Poezija i druge grane mogu iskoristiti filozofiju samo kao začin, tj. da se njome oplemene ukoliko se dobro i na adekvatan način uklope.
Filozofija mora biti proces hladnog racionalnog i logičnog zaključivanja, bezdušno kao matematika, najpre tako se dolazi do smisla folozofije, tj, odgovora na odredjena pitanja, odnosno istine!

Pitanje za tebe Krstane je, šta je to uopšte ljubav tj. pod kojim smislom je ti ovde smatraš? Ima li razlike izmenju voleti i ljubav? Da li se odnosi samo na živa bića iste vrste ili ne, na predmete, stvari, bavljenje nečim itd?
 
Prijatelju, ni jedna filozofska škola nije imala nihilističko učenje, ali bilo je šarlatana, svakog dana, koji, zbog nedostatka ljubavi u srcu, uživaju, dabome, u tome. Nihilizam je, tako mi Sokrata, Platona, Aristotela, Zenona, Epikura, Plotina, Bude, Isusa, Hegela... i, naravno, Časnog Krsta, slika i prilika gimnosofista ... :hahaha: :pop:
Učenja navedenih filozofa su filozofija uokvirene ograničene igre, iliti igre u granicama, i u tim granicama ima smisla.
Ja npr. svoju djecu neću učiti nihilizmu, već upravo iluzijama, ljubavi, etici, moralu, poštovanju itd. jer će u ovoj uokvirenoj, nametnutoj životnoj igri i sa njenim opšteprihvaćenim pravilima, pretpostavljamo, tako najbolje proći.
Zašto kažem iluzija? Jer to ne mora!
Ne mora biti ljubavi, poštovanja, etike, može se živjeti i bez toga, to nije uslov, naprotiv to je češće distrakcija suštinske folozofije.

Shvatanje nihilizma je u suštini shvatanje da je sve na čemu sve počiva upravo bez ikakvog temelja!
A sve tamo čemu sve teži isto tako nema ničega!
Odgovor je, nije teško zaključiti, besmisao!
Iz mog logičkog dubokog shvatanja, koje ne mogu promijeniti sve i da hoću, prihvatam nihilistički stav kao osnov svega, te mislim da je to vrlo prosta tačka krajnje i najdublje folozofije do koje nije baš lako ni doći, tj. shvatiti je. Ograničen sam shvatanjem, kao i svi vi, ali za sada ni jedan drugi filozofski stav koji sam razmotrio ne može poništiti u meni spoznaju nihilističkg shvatanja.
 
Poslednja izmena:
Lule, nije ispravno očekivati od nekoga ovakvu stvar npr. da ima osjećaj za druge ljude, te takodje ne znam na osnovu čega zaključuješ da nisu imali? Ali to nije ni bitno.
Pitaš me, a onda kažeš da to nije bitno.
Eto i ti potvrđuješ moj stav, kao i tvoj kolega. :)
Filozofi imaju problem u komunikaciji jer previše pričaju sami sa sobom a s vremena na vreme im je potreban slušalac da mu kažu. A šta da kažu? Neku uprosečenu istinu, opštu mudrost. Ne umeju, tj. ne zanima ih da razgovaraju sa čovekom (u najmanju ruku da razgovaraju). Ali neće da se prešaltaju na psihologiju jer bi ih ona obavezala da (formalno) razumeju čoveka. Ovako ih baš briga, ne moraju da imaju osećaj za druge ljude jer oni i njihova mudrost su lokalni centri sveta.
 

Back
Top