Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću ?

[Nikita Kulganov]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

 

[soko stark]

Još jedna lda u nizu .
Imam fototipsku kopiju , pre 3 veka , gde postoje prezimena ,ić.

 

[Mrkalj]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric
Pogledajte prilog 1848794

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

Nabijem joj diplomu u glupa usta kad ne zna da su Srbi i Hrvati živeli u istoj državi u 16. stoleću i paralelno administrativno dobili sistem prezimena.

 

[Mrkalj]

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Metikoš je u Srba ime za lekara ili travara, a potiče od grčkog medikos.

https://sr.wikipedia.org/wiki/Метикош

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.

Doktorku Cestarić, očigledno je rodila cesta. Uočava se naučno poštenje na nivou ulične žene.

 

[Mrkalj]

Vesna Cestaric

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

Ima mnogo ironije u tome što si stavio sliku uličarke-cestarićke u uvodni post.

Spojler: Žena sa slike

https://www.imdb.com/name/nm0439791/

dr. sc. Vesna Jakić-Cestarić, upraviteljica Zavoda povijesne znanosti HAZU u Zadru od 1981. do 1984.​

U Zadru je 15. veljače 2025. u 99. godini života umrla dr. sc. Vesna Jakić-Cestarić, upraviteljica Zavoda povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru od 1981. do 1984. Rodila se u Kuni na Pelješcu 1926. Osnovnu školu pohađala je u Gradcu kraj Makarske, a srednju u Splitu i Dubrovniku. Od 1944. do 1946.boravila je u izbjegličkom logoru El Shatt. Diplomirala je 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završivši studij južnoslavenskih jezika i književnosti. Na istom fakultetu je obranila doktorsku disertaciju Jezični odnosi srednjovjekovnog Zadra u svjetlu osobnih imena 1977. godine. U Akademijinom Zavodu za povijesne znanosti u Zadru radila je od 1955. do umirovljenja 1984.

 

[Nikita Kulganov]

Ima mnogo ironije u tome što si stavio sliku uličarke-cestarićke u uvodni post.

Spojler: Žena sa slike

https://www.imdb.com/name/nm0439791/

Pogledajte prilog 1848981

dr. sc. Vesna Jakić-Cestarić, upraviteljica Zavoda povijesne znanosti HAZU u Zadru od 1981. do 1984.​

Pogledajte prilog 1848977

U Zadru je 15. veljače 2025. u 99. godini života umrla dr. sc. Vesna Jakić-Cestarić, upraviteljica Zavoda povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru od 1981. do 1984. Rodila se u Kuni na Pelješcu 1926. Osnovnu školu pohađala je u Gradcu kraj Makarske, a srednju u Splitu i Dubrovniku. Od 1944. do 1946.boravila je u izbjegličkom logoru El Shatt. Diplomirala je 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završivši studij južnoslavenskih jezika i književnosti. Na istom fakultetu je obranila doktorsku disertaciju Jezični odnosi srednjovjekovnog Zadra u svjetlu osobnih imena 1977. godine. U Akademijinom Zavodu za povijesne znanosti u Zadru radila je od 1955. do umirovljenja 1984.

Stavio sam pogresnu sliku, tek sam sam primetio.

 

[Mrkalj]

Stavio sam pogresnu sliku, tek sam sam primetio.

Slika govori hiljadu reči - o tebi, Cestarićki i o Urši (koja ne uleće sama u pretraživač).

 

[Casual Observer]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric
Pogledajte prilog 1848794

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

O čemu glupetate vas dvoje, tj ti i dotična Cestarićka? Šta je ono Mrnjavčević u imenu kralja Vukašina Mrnjavčevića?

 

[Casual Observer]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric
Pogledajte prilog 1848794

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

Još jednom, o čemu glupetaš kad su Srbi od XVI do XIX veka dobili tipizirana prezimena koja se ne menjaju u svakoj generaciji, a pre toga (u nekim delovima Srbje do posle WW2) prezimena (patronimoci) na ić su menjala iz generacije u generaciju, a stabilno se koristila rodovska imena (familije) na ski, o čemu je pisao i Petar Skok kao o pojavi poptpuno nevezanoj za administrativne odluke i slično?

 

[Casual Observer]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric
Pogledajte prilog 1848794

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

O čemu sada glupetaš?

 

[Nikita Kulganov]

O čemu sada glupetaš?

Zamalata se javlja

 

[Casual Observer]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric
Pogledajte prilog 1848794

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

U tvojoj rodnoj republjici su prezimena uvedena odlukom KPJ 1945.

 

[Nikita Kulganov]

Još jednom, o čemu glupetaš kad su Srbi od XVI do XIX veka dobili tipizirana prezimena koja se ne menjaju u svakoj generaciji, a pre toga (u nekim delovima Srbje do posle WW2) prezimena (patronimoci) na ić su menjala iz generacije u generaciju, a stabilno se koristila rodovska imena (familije) na ski, o čemu je pisao i Petar Skok kao o pojavi poptpuno nevezanoj za administrativne odluke i slično?

Prvo glupetas ti, jer nisi ni procitao sta sam ja napisao.

 

[Nikita Kulganov]

U tvojoj rodnoj republjici su prezimena uvedena odlukom KPJ 1945.

U tvojoj jos nisu.

 

[Povijest]

 

[Škutor Kićo]

Dr. Vesna Cestarić: Hrvati su prezimena dobili u 16., a Srbi tek u 19. stoljeću​

Prva prezimena od nadimaka

Na koji način su nastala najranija hrvatska prezimena kazuje ugledna hrvatska lingvistkinja iz Zadra dr. sc. Vesna Jakić Cestarić te pojašnjava razliku između imena i prezimena:

– Ime je osobna identifikacija, dok je prezime čovjekova društvena i pravna odrednica, može se reći njegova baza. Danas ime samo po sebi u socijalnom kontekstu ne znači mnogo, i tek nas zajedno s prezimenom društveno posve određuje, kaže dr. Cestarić i navodi kako se na hrvatskim, ali i drugim europskim kršćanskim prostorima prezimena kao takva učvršćuju tek od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545.-1563.), kada se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih.

Do tada su ljudi uz osobno ime imenovani po pretku, odnosno po ocu u genitivu, te po djedu, a u iznimnim slučajevima po svome zvanju. Pritom se misli na titule, primjerice, prior (crkveni, samostanski glavar), biskup, tribun i sl. U tom kontekstu može se spomenuti zadarska opatica Čika, utemeljiteljica Samostana sv. Marije, koja je živjela u 11. stoljeću.

– Kada je riječ o gradu Zadru, navodi dr. Cestarić, nekoliko plemićkih obitelji s kraja 12. i početka 13. stoljeća uz osobno ime te očevo ime, nosilo je i markantan nadimak poput Varikaša ili Nozdronja. Tako se bilježi Stana Damjana Varikaše od nadimka Varikaša. U tih nekoliko slučajeva od nadimka se naknadno formiralo prezime.

Oznaka nastala od pretka, dakle od oca (patronim ili očinstvo), primjerice od oca Marka – Markov, dobila je hrvatski nastavak -ić, dakle Marković, ali u značenju pripadnosti čiji je on sin. Tek poslije, oznaka po ocu s nastavkom -ić učvrstila se kao hrvatsko prezime, pojašnjava dr. Cestarić.
Prezimena najprije plemićima

Na davnom stupnju društvenoga razvitka, ali i zbog malobrojnosti žitelja neke sredine, prezimena nisu bila potrebna. Počela su se javljati iz potrebe izdvajanja pojedinca iz skupine, ali i kao oznaka pripadnosti istoj obitelji.

Prva prezimena dobivali su feudalci i plemstvo kako bi obiteljskim prezimenom osigurali nasljedna prava. Pučanima su pak prezimena često nadijevali gospodari ili svećenici, a kad su jednom bila zapisana postala su trajna i nasljedna, nepromjenjiva do danas.

Neka su prezimena nastala uslijed staleške podvojenosti, pa s jedne strane postoje prezimena Gospodnetić, Begović, Generalić te s druge strane Sluganović, Bijedić, Metikoš.

Motivi nastanka prezimena nalaze se i u nacionalnoj pripadnosti te je po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine i dalje najčešće hrvatsko prezime Horvat. Po istoj identifikaciji postoje i prezimena Hrvatin, Horvatić, Hrvatinić, a nacionalna ili etnička pripadnost ogleda se i u prezimenima kao što su Vlahović, Bosnić, Morlaković, dok se pokrajinska identifikacija nalazi u prezimenima kao što su Moslavac, Kozarac, Furlan itd.
Prezimena po ocu ili majci

Dok većina hrvatskih prezimena na -ić (-ović, -ević) potječe od oznake nastale od muškog pretka, prezimena po majci poput Anić i Martić, svjedoče da je u pojedinim slučajevima uloga majke bila veća ili je prezime nastalo kao posljedica izvanbračnog odnosa, rane smrti rodonačelnika i sl.

– Kako se neka obitelj učvršćivala tako su se prezimena ustaljivala. U mnogih europskih naroda prezimena su se javila kasnije nego u Hrvata. Srbi, primjerice, prezimena nemaju do 19. stoljeća, kaže dr. Vesna Jakić Cestarić.

Inače, prezimena na -ić u Hrvatskoj su znatno manje zastupljena nego što je to slučaj u Srbiji, upravo stoga što su prva hrvatska prezimena bila nadimci te prezimena etničkog postanka.

Zakonska obveza da svaka osoba osim imena mora imati i prezime uvedena je za područje Hrvatske, uz područje Slovenije, Češke i Slovačke tzv. Jozefinskim patentom 1780. godine. Po Zakonu o osobnom imenu donesenom na sjednici Sabora Republike Hrvatske 14. listopada 1992. prezime može sadržavati najviše dvije riječi, a nasljeđuje se od roditelja.

Današnji život u cijelom svijetu bio bi nezamisliv bez prezimena kojima se ljudi svakodnevno služe i njima se identificiraju u gotovo svim prilikama.

Vesna Cestaric
Pogledajte prilog 1848794

Dr. Nestrovic je istrazivao poreklo nastanka prezimena ( na Blakan Infu, emisje od tri sata kada prica o svemi u svacemu ), i on je otkrio da su Hrvati tj Srbi katolici u Dalmaciji zbog uticaja Italija, i dokazivanja naslednih prava poceli da imenu dodaju i prezime u 12 veku. Dok su se u Srbiji prezimena pojavila vec u 10 veku, i to prvo kod plemica, a vremenom i u narodu, ali da je Karadjordje doneo zakon da svi moraju da imaju prezime.

Pa da, cak u doba karadorda nisu koristena prezimena nego patronimi

 

[Popaj Bostanović]

O čemu glupetate vas dvoje, tj ti i dotična Cestarićka? Šta je ono Mrnjavčević u imenu kralja Vukašina Mrnjavčevića?

Ime iz literature koje nam pomaže da u istoriografiji razlikujemo dinastije.

Vukašij se nije prezivao Mrnjavčević. Nije sam sebe tako nazivao, niti su ga drugi tako oslovljavali. 'Mrnjavčevići' su naknadna invencija, nastala u vreme kreiranja grbova i prihvaćena od strane srpske istoriografiji.

Isto kao i npr. Brankovići i drugi. Ništa od toga nije postojalo, to ih sve mi danas nazivamo tako da bismo lakše razumeli.

 

[Casual Observer]

Ime iz literature koje nam pomaže da u istoriografiji razlikujemo dinastije.

Vukašij se nije prezivao Mrnjavčević. Nije sam sebe tako nazivao, niti su ga drugi tako oslovljavali. 'Mrnjavčevići' su naknadna invencija, nastala u vreme kreiranja grbova i prihvaćena od strane srpske istoriografiji.

Isto kao i npr. Brankovići i drugi. Ništa od toga nije postojalo, to ih sve mi danas nazivamo tako da bismo lakše razumeli.

 

[Casual Observer]

Pa da, cak u doba karadorda nisu koristena prezimena nego patronimi

A šta su drugo Hrvatska prezimena, i na ić i na ek nego patronimici nastali od slovenskih deminutiva?

Da li se počem prezimena koja se menjaju uz generacije u generaciju eto ne računaju, jer je to običaj prokaženih Srba? Delovi Srbije su sve do posle Drugog svetskog rata menjali prezimena (na ić) iz generacije u generaciju, a babe srodstvo računaju kao u CG (doduše nema plemena) i Hercegivini po familiji (na ski), kao u CG i Hercegovini.

 

[Casual Observer]

Pa da, cak u doba karadorda nisu koristena prezimena nego patronimi

Da nađemo koji primer iz (dokumentovano) bivšeg vojnučkog sela u istočnoj Srbiji gde se vidi da potpuno nepismeni seljaci koriste familije na ski - to inače nije moglo da se preuzme ni iz kakvog zvaničnog spiska jer se u okolini zvanično ne koriste takva prezimena ? Ili se to prosto ne računa jer eto ti i Frau Cestarićka to ne dozvoljavate?

 

[Casual Observer]

Metikoš je u Srba ime za lekara ili travara, a potiče od grčkog medikos.

https://sr.wikipedia.org/wiki/Метикош


Doktorku Cestarić, očigledno je rodila cesta. Uočava se naučno poštenje na nivou ulične žene.

To je u stvari hrabrost, ničega se ne stidi.

 

[Popaj Bostanović]

Ma šta, bre, ?

Znaš li ti išta o srpskoj srednjovekovnoj istoriji?

Je li možeš da mi postaviš bilo kakav dokaz da se Vukašin prezivao Mrnjavčević? Makar jedan jedini, IKAKAV, igde?
Nije Vukašin bio Mrnjavčević. Nije bio Mrnjavčević ni Marko, ni Uglješa. Orbini je zapisao da se Vukašinov otac navodno nazivao Mrnja i onda su u prvoj polovini XVII veka dubrovački letopisci prozvali celu Vukašinovu porodicu „Mrnavićima” po njemu, za potrebe izrade heraldike u tzv. ilirskim grbovnicima. Prezime Mrnavčević nije postojalo u srednjem veku, nijedan srpski velmoža ga nije nosio.

Ja znam vrlo dobro da ne možeš. Jer nije. Ali eto, ti me ili demantuj ili priznaj da se blamiraš i lupetaš gluposti po Krstarici.

Pošto je @Mrkalj lupio like na tvoju objavu, eto, isto pitanje njemu upućeno.

 

[Casual Observer]

Ma šta, bre, ?

Znaš li ti išta o srpskoj srednjovekovnoj istoriji?

Je li možeš da mi postaviš bilo kakav dokaz da se Vukašin prezivao Mrnjavčević? Makar jedan jedini, IKAKAV, igde?

Ja znam vrlo dobro da ne možeš. Jer nije. Ali eto, ti me ili demantuj ili priznaj da se blamiraš i lupetaš gluposti po Krstarici.

Pošto je @Mrkalj lupio like na tvoju objavu, eto, isto pitanje njemu upućeno.

 

[Casual Observer]

Ma šta, bre, ?

Znaš li ti išta o srpskoj srednjovekovnoj istoriji?

Je li možeš da mi postaviš bilo kakav dokaz da se Vukašin prezivao Mrnjavčević? Makar jedan jedini, IKAKAV, igde?

Ja znam vrlo dobro da ne možeš. Jer nije. Ali eto, ti me ili demantuj ili priznaj da se blamiraš i lupetaš gluposti po Krstarici.

Pošto je @Mrkalj lupio like na tvoju objavu, eto, isto pitanje njemu upućeno.

Isto kao što tvrdiš i da u Vizantiji nije bilo kmetstva, valjda su parici bili nosioci političkih prava…

 

[Popaj Bostanović]

Koje ? Tvoje poznavanje Srba i srpske istorije?

Ako da, onda se slažemo. Otud i pišeš takve gluposti, kao npr. da se Vukašin prezivao Mrnjavčević.