donatorstvo jajnih ćelija

Doduše surogat majka mi je malo mučniji pojam, ali i to je stvar dogovora, ako je neka spremna to da radi. To ne bih, ali iz jasno sebičnih razloga. Jedno je dati krv, a drugo je obećati nekome da ćeš narednih godinu dana redovno da je daješ makar crk'o..... tako nekako.....

Da li biste nosile nečije dete. A? Aaaaaa ovo je trik pitanje? Može podpitanje?

Dakle, vi mislite da je dete vaše ako je jajašce vaše. A ako nosite dete 9 meseci koje nije ni vaše niti vašeg supruga, a sve sa ciljem da nekome drugome date dete..... da li se za odbijanje takve "usluge" i dalje pozivate na formu? Tj. na priču "to je moje dete i kako ono da živi sa nekim drugim?"
 
Đuro ja mislim da je to malo preterano isforsirana priča. Ima na svetu ljudi koji su decu svoje braće ostavili na ulici/isterali na ulicu/poslali u dom i ne kaju se zbog toga, ne vidim potrebu da se vezujem za svoj genetski materijal nešto više nego za dete koje sam u nekom periodu života čuvala godinu-dve... yebi ga dete je dete.....

OK, naravno da bi postojala radoznalost, ali to dete evidentno ne bi bilo moje, jer su ga ti ljudi mnogo više želeli. Oni su ga hteli, a ta neka ona ga je čak i rodila. Moj brat ima genetsku strukturu sličnu mojoj pa sad treba da mu branim da vodi svoj život ili da se ženi, ili da polažem neko pravo na njega do kraja života... ovo onako pišem svima..... stvarno mi nije jasno razmišljanje.....

Šta ako donirate bubreg? :shock:

Jao Lexoooo..ja nemam komentar na ovo..
Mislim imam, ali bi nakon ovog tvog posta...da bih objasnila..verovatno trebalo da sednemo negde ...pa natenane....A mislila sam da mogu sa jednom recenicom...8-)
Prosto ja sam takva. Ne kazem da su svi, ili da svi trebaju biti. Svoje dete, nikada ne bih ostavila kao sto si gore dala primer...i ne, uopste ne mislim da je ono isto sto i " bubreg".
Da li treba pomoci, da....Da li svako ima " stomak" za ovakav vid pomoci, ne.
 
ne bih nosila tudje dete iz krajnje sebicnih razloga :neutral: ni u kojoj varijanti.
niti bih donirala bubreg,osim ako posle toga nisam mrtva tj ako mi se desilo nesto pa me onda iseckaju da bi me iskoristili.ustvari donirala bih samo svom detetu ako bi mu trebalo :neutral:
i dalje ne bih poklanjala jajne celije.
 
Doduše surogat majka mi je malo mučniji pojam, ali i to je stvar dogovora, ako je neka spremna to da radi. To ne bih, ali iz jasno sebičnih razloga. Jedno je dati krv, a drugo je obećati nekome da ćeš narednih godinu dana redovno da je daješ makar crk'o..... tako nekako.....

Da li biste nosile nečije dete. A? Aaaaaa ovo je trik pitanje? Može podpitanje?

Dakle, vi mislite da je dete vaše ako je jajašce vaše. A ako nosite dete 9 meseci koje nije ni vaše niti vašeg supruga, a sve sa ciljem da nekome drugome date dete..... da li se za odbijanje takve "usluge" i dalje pozivate na formu? Tj. na priču "to je moje dete i kako ono da živi sa nekim drugim?"

E baš je trik pitanje! Pazi ovako, kad ja dam jajnu ćeliju,imam osećaj da je to moje dete ali s druge strane to dete će biti pupčanom vrpcom vezano za tu ženu koja ga nosi, tako da je ipak ona tu majka, ona ga nosi, ona se poradja,ona ga doji....... e već kod surogat majke...........ja nosim bebu, vezana je pupčanom vrpcom za mene, poradjam se,dojim je, e to već vidim kao samo svoje dete bez obzira čija je jana ćelija i čiji je spermić. I ne bih mogla nikome da učinim tu "uslugu".
 
Јаој људи моји чега се начитах... :roll:

Моје, моје, моје, моје.. страшно...:evil:

Ја имам децу... ја их родила... али они нису моји... они су своји...

Дала сам им живот па шта? Дала сам им и шум на срцу, и алергију на полен и кућну прашину, и да не набрајам даље јер дефинитивно нисам неки добар генетски материјал...:(
Из тих разлога бих добро размислила да ли бих дала своју јајну ћелију или не...
А не зато што ће тамо неко имати нешто моје па ћу ја патити за тим мојим... бљак...

Па чак и да је то дете које ће та друга жена родити моје... а није моје...
Утеха би ми била следећа...
Волеће га више него ја и више ће му пружити. :D
 
Da li biste pristale na donatorstvo da vam je to možda jedini način da zatrudnite ili biste ostale bez dece???

Сада када већ јесам родитељ, тешко ми је да одговорим на ово питање...
Али...

Мени су клинци живот улепшали и то желим свима.
Бити родитељ је нешто најтеже и најлепше што се у животу може доживети.

Вреди покушавати, на све начине...

А вреди схватити и следеће...
Биће се не може поседовати.
и...
Децу је прелако волети.
(Пример: Воли се чак и оно дете које личи на ружну и глупу свекрву. :mrgreen:)
Деца се дакле, не воле зато што на нас личе... Зато што у себи имају део нас...
(Пример: Део себе можемо пронаћи и у потпуним странцима.:D)
Јер то би значило да смо у стању само себе да волимо... а то није тачно...;)
 
Iskreno ne bih mogla.
Ne bih mogla da podnesem pomisao, da imam dete....jer fakticki je moje, a da nisam sa njim.
To bi me dokusurilo.


Divno Kojice, bas si plemenita.

Заборавила си да кажеш ''искрено''...

Па ја сада не знам да ли да кажем ''хвала'', или...:roll:

Дете фактички твоје...:rolleyes:

Који су то факти који га чине твојим?
 
Ne iskreno...mislim sad ne znam sta te sprecava da odes i das svoju jajnu celiju, usrecis neku novu mamu, kada si vec tako "otvorena" i nadasve plemenita .
Ja da imam takav stav, da nisam toliko " sebicna" ( priznajem ), ne bi casila casa.

Ниси пажљиво читала шта сам написала. Постоје разлози због којих се двоумим. ;)

Теби моје мишљење смета? Због чега?

Негде пише да је моје мишљење племенито а твоје не?
Лажу. :D

Опусти се...

Дакле... хоћемо ли о фактима који децу чине нашом, или ћеш и даље да ме чупаш за косу зато што сам племенитија од тебе...:D
 
Pokusala sam da se hipoteticki stavim u takvu situaciju... I ne, ne bih mogla...
Osim ako ne bih trebala da je doniram svom djetetu... Sad, tako nesto povlacilo bi mnoga druga pitanja i dileme, ali eto, to je jedina situacija u kojoj mogu sebe da zamislim kao donatora jajne celije...
 
Ovih dana nešto glasno razmišljam, videću uskoro kvalitet svojih jajnih ćelija, ako su dobre i pokušaj mi uspe, zašto ne bih dala nekoj ženi ostatak svojih jajnih ćelija i time joj pomognem da oseti čari roditeljstva.?! A sa druge strane opet glasno razmišljam, to dete je u stvari moje dete, samo ga radja neka druga žena, ali ono će možda ličiti na mene, imati moje osobine, moj karakter..........dilema...... da li se igram Boga ako dam jajnu ćeliju, ili možda činim dobro delo kod Boga ako učinim ovu planetu bogatijom za još nekog stanovnika i nekoj ženi ispunim san da postane majka???
Da li biste dale svoju jajnu ćeliju???
Da li biste pristale na donatorstvo da vam je to možda jedini način da zatrudnite ili biste ostale bez dece???


Za mene je majka samo ona žena koja dete odgaja .... Ne bitno da li je ta žena njegova biološka majka, usvojiteljka ili hraniteljka.

Ja bih mogla da doniram jajnu ćeliju i da znam da sam time pomogla i jednoj ženi da postane majka ... i jendom detetu da se rodi.
Ne vezujem nikako svoju jajnu ćeliju - za osećaj da sam ja tom detetu majka .... već to gledam kao na čist human gest u kome svaka emocija treba da bude usmerena na ''dobro delo'' koje smo učinili za čovečanstvo.

Jedino što ne bih mogla ... a to je da budem surogat majka .... To mi je već pomereno.
 

Back
Top