Doktrina o Trojstvu - biblijska istina ili nametnuto vjerovanje ?

[budzislav]

Božanstvo Isusa Hrista

Postoji mnogo stihova i odlomaka u Pismu koji potvrđuju Isusovo božanstvo,
tačnije Isusovu božansku prirodu.
Praktično cela Biblija o tome govori, kada govori o Božjem Mesiji,
koji je sam Gospod i jedini Spasitelj (Isa. 45:21).
Mesija se rađa kao Isus (Lk. 1:31), a što znači "Jahve je Spasitelj",
a naziva se "Emanuilo", što doslovno znači: "Bog sa nama" (Mt. 1:23), itd.
Ali, pogledajmo neka mesta u Pismu malo bolje...

Nigde u Bibliji nije zapisano da je Isus doslovno rekao:
"Ja sam Bog."

No, ovo ne znači da On nije objavio da jeste Bog.

Uzmimo na primer Isusove reči u Jovanu 10:30, gde On kaže: "Ja i Otac jedno smo",
oko kojih ovde vodimo rat.
Na prvi pogled, ovo možda ne izgleda kao izjava da je On Bog.

Međutim, pogledajmo na reakciju Jevreja na Njegovu izjavu: "Odgovoriše mu Judeji:
za dobro delo te ne zasipamo kamenjem, nego zbog hule na Boga, što se ti - kao čovek - gradiš Bogom" (Jn. 10:33).

Jevreji su ovu Isusovu izjavu dobro razumeli kao tvrdnju da je Bog - da se On ravna Bogu,
da doslovno govori da je "On i Bog jedno isto".

Zar ih Isus ne bi ispravio da ovaj njihov zaključak je bio pogrešan?

Veerovatno da bi, ali, u stihovima koji slede, Isus kao pobožni Jevrejin nikada se nije ogradio do onoga šta je rekao,
tj. onoga šta su Jevreji razumeli. On se nije ispravio govoreći:
"Pogrešno ste me razumeli...Ja nisam rekao da sam ravan Bogu."

To nam jasno ukazuje da je Isus zaista i mislio to što je rekao, i da su ga Jevreji dobro razumeli, kada je izjavio: "Ja i Otac jedno smo" (Jn. 10:30).

Evo drugog primera

Jovan 8:58

Isus je tu izjavio: "Zaista, zaista kažem vam: ja postojim pre nego što se Avram rodio!"

I iznova, kao odgovor na ovo, Jevreji su uzeli kamenje u pokušaju da ga kamenuju (Jn. 8:59).

Zašto bi Jevreji želeli da kamenuju Isusa ako On nije rekao nešto što su oni verovali da je bogohulno,
u ovom slučaju, tvrdnju da je Bog?
Samo Bog može posedovati atribut "večnosti" na koji se ovde Isus poziva i pripisuje ga sebi,
a pobožni Jevreji su ovo veoma dobro razumeli.

To je ono što sam zeleo da kazem u vezi sa "tvrdnjama" da Isus nije Bog i nije deo trojstva.

 

[viddo]

Isus je deo trojstva.A odbacili su ga neki jevreji zato sto su zeleli da budu izabran narod.Hriscanska crkva je bila jedna dok Rim nije pozeleo da ima i svetovnu vlast,pa su dosli reformisti itd. Bog je jedan i on je svugde i spasice svakoga i krstice u poslednjem trenurtku i ateistu ako prizna svoje grehe -prekrsi neku od deset zapovesti.
Pripadnik svake religije ce biti spasen ako se pokaje za grehe.
Svaki covek je slobodan i jedino pravoslavna crkva nikog ne tera da veruje u boga.

 

[budzislav]

Isus je deo trojstva.

Slazem se to se posredno moze zakljuciti iz Sv. Pisma.

A odbacili su ga neki jevreji zato sto su zeleli da budu izabran narod.

Sa ovim se ne bih slozio.
U to vreme su oni vec bili Bozji izabran narod.
Njih bog nije ni pitao da li oni to zele ili ne, jer kao narod nisu ni postojali.

Bog je dao obecanje Avramu da ce od semena njegovog naciniti narod i to je i ucinio.
Tako je seme Avramovo postalo izabrani narod umnozivsi se...

A Isusa su odbacili iz drugih razloga.

Hriscanska crkva je bila jedna dok Rim nije pozeleo da ima i svetovnu vlast,pa su dosli reformisti itd. Bog je jedan i on je svugde i spasice svakoga i krstice u poslednjem trenurtku i ateistu ako prizna svoje grehe -prekrsi neku od deset zapovesti.

Ideja pokajanja u poslednjem trenutku zasnovana je na osnovu dogadjaja na krstu,
kada je Isus razbojniku koji mu je bio s desne strane obecao raj buduci da ga je ovaj priznao i zatrazio da ga se Isus seti!!!
(razbojnik se cak nije javno ni pokajao, barem to biblija nije zapisala, ali to ne znaci da
u dubini svoje duse on vec pre toga nije ucinio, i da je molba da ga se Isus seti,
bila vapaj duse za spasenjem kome tezi gresno iskreno pokajano srce)

Mnogi pogresno i naivno veruju da ce moci kao i razbojnik u poslednjem tgrenutku samo ako potraze, biti spaseni... i zato se namerno odaju grehu a nadaju se spasenju i vecnom zivotu?!
(Pri tom misle da Bog mora da odgovori onako kako oni misle...)

Nisam pristalica ideje da covek moze gresiti namerno
i biti spasen u poslednjem trenutku... a svesno gresiti

Pripadnik svake religije ce biti spasen ako se pokaje za grehe.

Biblija kaze onaj ko se krsti u ime Isusovo i pokaje se bice spasen...

Svaki covek je slobodan i jedino pravoslavna crkva nikog ne tera da veruje u boga.

Naravno svaki covek je slobodan.
Kada kazes pravoslavn crkva, da li pri tom mislis na SPC ili uopsteno?
Zaviri malo u vreme ikonoborstva u Vuzantiji i videces da nije bas tako crno-belo....

 

[cobi63]

A zbog čega bi postojala majka ?

Danas imaš na planeti određene bakterije koje imaju moć samoreprodukcije, te od bakterije koja ne posjeduje spol, nastaju nove jedinke.

Kako sad to ?

Previše gledaš na ljudskoj i materijelnoj razini.

A zbog cega bi postojao Otac?Znaci tvoje poimanje boga je na nivou bakterije pa se sam reprodukovo
I sad ja gledam suvise materijalno,a ti mi objasnjavas duhovno,jel da?

 

[vorki]

Božanstvo Isusa Hrista

Postoji mnogo stihova i odlomaka u Pismu koji potvrđuju Isusovo božanstvo,
tačnije Isusovu božansku prirodu.
Praktično cela Biblija o tome govori, kada govori o Božjem Mesiji,
koji je sam Gospod i jedini Spasitelj (Isa. 45:21).
Mesija se rađa kao Isus (Lk. 1:31), a što znači "Jahve je Spasitelj",
a naziva se "Emanuilo", što doslovno znači: "Bog sa nama" (Mt. 1:23), itd.
Ali, pogledajmo neka mesta u Pismu malo bolje...

Nigde u Bibliji nije zapisano da je Isus doslovno rekao:
"Ja sam Bog."

No, ovo ne znači da On nije objavio da jeste Bog.

Uzmimo na primer Isusove reči u Jovanu 10:30, gde On kaže: "Ja i Otac jedno smo",
oko kojih ovde vodimo rat.
Na prvi pogled, ovo možda ne izgleda kao izjava da je On Bog.

Međutim, pogledajmo na reakciju Jevreja na Njegovu izjavu: "Odgovoriše mu Judeji:
za dobro delo te ne zasipamo kamenjem, nego zbog hule na Boga, što se ti - kao čovek - gradiš Bogom" (Jn. 10:33).

Jevreji su ovu Isusovu izjavu dobro razumeli kao tvrdnju da je Bog - da se On ravna Bogu,
da doslovno govori da je "On i Bog jedno isto".

Zar ih Isus ne bi ispravio da ovaj njihov zaključak je bio pogrešan?

Veerovatno da bi, ali, u stihovima koji slede, Isus kao pobožni Jevrejin nikada se nije ogradio do onoga šta je rekao,
tj. onoga šta su Jevreji razumeli. On se nije ispravio govoreći:
"Pogrešno ste me razumeli...Ja nisam rekao da sam ravan Bogu."

To nam jasno ukazuje da je Isus zaista i mislio to što je rekao, i da su ga Jevreji dobro razumeli, kada je izjavio: "Ja i Otac jedno smo" (Jn. 10:30).

Evo drugog primera

Jovan 8:58

Isus je tu izjavio: "Zaista, zaista kažem vam: ja postojim pre nego što se Avram rodio!"

I iznova, kao odgovor na ovo, Jevreji su uzeli kamenje u pokušaju da ga kamenuju (Jn. 8:59).

Zašto bi Jevreji želeli da kamenuju Isusa ako On nije rekao nešto što su oni verovali da je bogohulno,
u ovom slučaju, tvrdnju da je Bog?
Samo Bog može posedovati atribut "večnosti" na koji se ovde Isus poziva i pripisuje ga sebi,
a pobožni Jevreji su ovo veoma dobro razumeli.

To je ono što sam zeleo da kazem u vezi sa tim da Isus nije Bog i nije deo trojstva.

Ivan 8:58:

U JB stoji: “Reče im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam [grčki: egó eimí]!’” (Ru, St, Ša, 2006, kažu također “ja jesam”. Neki prijevodi, poput St, čak se služe velikim početnim slovima [“Ja Jesam”] jer taj izraz tumače kao titulu. Na taj način prevoditelji pokušavaju taj izraz povezati s riječima iz 2. Mojsijeve 3:14, gdje, prema njihovom prijevodu, Bog sam sebe naziva titulom “Ja sam” odnosno “Ja jesam”.) Međutim, u NS zadnji dio Ivana 8:58 glasi: “Prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.”

Koji prijevod odgovara kontekstu? Pitanje koje su Židovi postavili Isusu (57. redak) i na koje je on odgovorio odnosilo se na njegove godine, a ne na identitet. Stoga je logično da se i Isusov odgovor odnosio na godine njegova života, odnosno na njegovu dob. Zanimljivo je primijetiti da izraz egó eimí nitko nije pokušao koristiti kao titulu za sveti duh.

U priručniku A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji: “Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, naprimjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)” (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394).

Ivan 10:30:
Je li Isus mislio da su on i Otac jednaki kad je rekao: “Ja i Otac jedno smo” (JB)? Neki zagovornici Trojstva tvrde da je upravo to mislio. No u Ivanu 17:21, 22 (JB) Isus se molio za svoje sljedbenike: “Da svi budu jedno”, a zatim je dodao: “Da budu jedno kao što smo mi jedno.” Isus je na svim mjestima gdje je kazao “jedno” koristio istu grčku riječ (hen). Isusovi učenici sigurno nisu trebali postati dio Trojstva. No oni su trebali biti jedinstveni s Ocem i Sinom u svojim ciljevima i namjerama, a isto takvo jedinstvo veže Boga i Krista.

Sljedeće Jehovine riječi ističu spasenje Izraela:

Izaija 45:20,21 -”Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između narodâ. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: tko je to od starine kazao? tko je javio još onda? Nisam li ja, Jehova? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i spasitelja drugoga osim mene“.

Jehova poziva ’izbavljene‘ da svoj ishod, svoje spasenje, usporede s ishodom koji očekuje one koji obožavaju idole (5. Mojsijeva 30:3; Jeremija 29:14; 50:28). Idolopoklonici upućuju molitve i služe nemoćnim bogovima koji ih ne mogu spasiti i time pokazuju da ”ništa ne znaju“. Njihovo je obožavanje uzaludno — posve beskorisno. S druge strane, oni koji obožavaju Jehovu uviđaju da on ima moć ostvariti događaje koje je prorekao ”od starine“, a to uključuje i spasenje njegovog naroda izgnanog u Babilon. Po toj se moći i po sposobnosti predviđanja Jehova razlikuje od svih drugih bogova. Da, on je ’pravedan Bog i Spasitelj‘.

 

[besmrtna]

ko o cemu baba o ustipcima.Ko je MAJKA?Ko ga je rodio,ako je Bog Otac?

Bog nije covek da treba zenu

Bog je sam STVORIO SIna Isusa Hrista

po hiljaditi put

 

[cobi63]

Bog nije covek da treba zenu

Bog je sam STVORIO SIna Isusa Hrista

po hiljaditi put

Ne treba mu zena,ali mi treba sin je li?zasto?
Gde pise da je Bog STVORIO Isusa

 

[vorki]

Ne treba mu zena,ali mi treba sin je li?zasto?
Gde pise da je Bog STVORIO Isusa

Kološanima 1:15...prvorođenac svega što je stvoreno.

 

[vorki]

Bog je jedan, a ne tri

Biblijsko učenje da je Bog jedan naziva se monoteizam. A L. L. Paine, profesor crkvene povijesti, ukazuje na to da monoteizam u svom najčišćem obliku ne dopušta nikakvo Trojstvo: ”Stari je zavjet strogo monoteističan. Bog je jedno jedino osobno biće. Shvaćanje da je u tome trojstvo... potpuno je bez ikakve podloge.”

Da li se, otkad je Isus bio na Zemlji, nešto u monoteističkoj vjeri promijenilo? Paine odgovara: ”Na ovom mjestu ne postoji prijelom između Starog i Novog zavjeta. Monoteistička tradicija se nastavlja. Isus je bio Židov, poučavan od židovskih roditelja o Starom zavjetu. Njegova su učenja bila skroz-naskroz židovska; dakako, donio je novo evanđelje, ali ne i novu teologiju... A ključni citat židovskog monoteizma bilo je i njegovo uvjerenje: ’Čuj, Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin.’”

Ove riječi zapisane su u 5. Mojsijevoj 6:4. Prijevod Stvarnost prevodi ovaj redak ovako: ”Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!” U ovom retku riječ ”jedan” nema bližih gramatičkih definicija koje bi ukazivale na množinu, tako da bi mogla ukazivati na nešto drugo osim samo na jednu osobu.

Ni kršćanski apostol Pavao nije nagovijestio promjenu u prirodi Boga; u tome se nije ništa izmijenilo ni kad je Isus došao na Zemlju. Pavao piše: ”A Bog je jedan”.

Kroz čitavu Bibliju se na tisuće puta govori o Bogu kao o jednoj osobi. Kad on govori, govori kao nepodijeljena individua. Biblija u tom pogledu ne može biti jasnija. Tako Bog objašnjava: ”Ja sam Jehova. To je ime moje, i nikome drugome neću dati svoju slavu” (Izaija 42:8, NS). ”Ja sam Jahve, Bog tvoj... Nemoj imati drugih bogova uz mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3, Stvarnost).

Zašto bi svi od Boga nadahnuti biblijski pisci govorili o Bogu kao o jednoj osobi, ako se on ustvari sastoji od tri osobe? Kojoj bi to svrsi služilo, osim što bi se ljude dovodilo u zabludu? Ako bi se Bog sastojao od tri osobe, zacijelo bi se pobrinuo da to biblijski pisci tako razjasne da o tome ne bi mogla postojati sumnja. Barem su pisci Kršćanskih grčkih spisa, koji su osobno bili u kontaktu sa Sinom Božjim, trebali to učiniti. Međutim, oni to nisu učinili.

Ono što su pisci Biblije jasno razjasnili bilo je to da je Bog jedna Osoba — jedno jedino nerazdijeljeno Biće koje nema sebi ravnog: ”Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema” (Izaija 45:5, Stvarnost). ”Ti [si], kome je ime Jehova, jedini Najviši nad svom zemljom” (Psalam 83:18, NS).

 

[vorki]

U Bogu nema više osoba

Isus je nazvao Boga ’jedinim istinitim Bogom’. Nikada se nije osvrtao na Boga kao na neko božanstvo sastavljeno od više osoba. Zato se u Bibliji samo Jehovu naziva Svemogućim. Inače, riječ ”svemogući” ne bi imala smisla. Ni Isus ni sveti duh ne označavaju se svemogućima, jer samo je Jehova Najviši. On je, prema 1. Mojsijevoj 17:1, objasnio: ”Ja sam Bog svemogući.” A u 2. Mojsijevoj 18:11 (NS) piše: ”Jehova [je] veći od svih drugih bogova.”

Riječ ’eloháh (bog) u Hebrejskim spisima ima dva pluralna oblika, naime ’elohím (bogovi) i ’elohéh (bogovi od). U općenitom, ovi se pluralni oblici odnose na Jehovu i u tom slučaju se prevode u singularu (jednini), tj. kao ”Bog”. Ukazuju li pluralni oblici na Trojstvo? Ne. William Smith u djelu A Dictionary of the Bible (Rječnik Biblije) piše: ”Neobična ideja da se [’elohím] odnosi na trojstvo osoba u Božanstvu, jedva da sada nailazi na podršku izučavatelja. Ili se radi o onome što gramatičari nazivaju pluralom veličanstva, ili označava puninu božanske snage, sveukupnost moći koju očituje Bog.”

Časopis The American Journal of Semitic Languages and Literatures kaže za ’elohím: ”Gotovo se uvijek konstruira sa singularnim glagolskim predikatom i zahtijeva singularni adjektivni atribut.” Neka kao zorni prikaz posluži ovo: Titula ’elohím javlja se 35 puta u izvještaju o stvaranju i svaki puta je glagol koji opisuje što je Bog rekao ili učinio u singularu (jednini) (1. Mojsijeva 1:1–2:4). Pisac zato dolazi do zaključka: ”[’Elohím] se mora prije objasniti kao intezivni plural, koji označava veličinu i veličanstvo.”

’Elohím ne znači ”osobe”, nego ”bogovi”. Oni koji tvrde da ova riječ podrazumijeva Trojstvo, sami sebe čine politeistima, obožavateljima više nego jednog Boga. Zašto? Jer bi to značilo da su u Trojstvu tri boga. Međutim, gotovo svi pobornici Trojstva odbacuju gledište da su u Trojstvu tri međusobno odvojena boga.

Biblija upotrebljava riječi ’elohím i ’elohéh i kad se osvrće na niz krivih bogova ili na idole. Ali, u drugim slučajevima mogu se odnositi i na samo jednog jedinog krivog boga; tako su se Filisteji osvrnuli na ’Dagona, boga [’elohéh] svojega’. Baala se naziva ’bogom [’elohím]’. Osim toga, ovaj izraz se primjenjuje i na ljude (Psalam 82:1, 6). Mojsiju je bilo rečeno da za Arona i faraona treba biti kao ”Bog” [’elohím] (2. Mojsijeva 4:16; 7:1). Očigledno, upotreba titula ’elohím i ’elohéh za krive bogove i čak za ljude nije značila da su oni množina bogova; tako ni primjena ’elohím ili ’elohéh na Jehovu isto ne znači da je on više nego jedna osoba, posebno ako uzmemo u obzir svjedočanstvo ostalih dijelova Biblije o ovoj temi.

 

[vorki]

Isus, zasebno stvorenje

Dok je Isus bio na Zemlji, bio je čovjek, doduše savršen, jer Bog je bio taj koji je prenio Isusovu životnu snagu u maternicu Marije. No, to nije bio njegov početak. On sam je objasnio da je sišao ”s neba”. Zato je bilo sasvim prirodno da je kasnije svoje sljedbenike upitao: ”A da još vidite Sina Čovječjega [Isusa] kako uzlazi gdje je prije bio...?” (Ivan 6:62, Stvarnost).

Prema tome, prije nego je došao na Zemlju, Isus je već živio na nebu. No, je li on postojao kao jedna od osoba u svemoćnom i vječnom trojednom Bogu? Nije, jer Biblija jasno kaže da je Isus u svom predljudskom postojanju bio od Boga stvoreno duhovno biće, kao što su to i anđeli. Ni anđeli, a ni Isus, nisu postojali prije nego su stvoreni.

Isus je u svom predljudskom postojanju bio ”prvorođenac svakoga stvorenja” (Kološanima 1:15, Stvarnost). Bio je ”’početak’ Božjega ’stvorenja’” (Otkrivenje 3:14, Stvarnost). Nije opravdano izraz ”početak” [grčki: arkhé] tumačiti kao da znači da je Isus bio ”začetnik” Božjeg stvaranja. U svojim spisima Ivan upotrebljava preko 20 puta različite oblike grčke riječi arkhé i svaki puta ove riječi imaju značenje ”početka”. Da, Isus je bio stvoren od Boga kao početak nevidljivih Božjih stvorova.

Zapazimo kako se ovi osvrti na Isusovo porijeklo točno poklapaju s izrazima koji su slikovito upotrijebljeni za ”Mudrost”: ”Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu” (Priče Salamunove 8:12, 22, 25 26, Stvarnost). Izraz ”Mudrost” upotrebljava se da bi se personificirao onaj kojega je Bog stvorio; i većina izučavatelja slaže se u tome da se ovdje zaista radi o stilskoj figuri, koja se odnosi na Isusa kao duhovnu osobu u predljudskom postojanju.

Kao ”Mudrost” u svom predljudskom postojanju, Isus je rekao dalje da je bio ”kraj njega [Boga], kao graditeljica” (Priče Salamunove 8:30, Stvarnost). U skladu s Isusovom ulogom graditelja, za njega se u Kološanima 1:16 kaže: ”Kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i na zemlji”.

Tako je Svemogući Bog kroz svog graditelja, svog suradnika, stvorio sve druge stvari. Biblija to sažima ovako: ”Ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca, od kojega je sve... i jednoga Gospodina Isusa Krista, kroz kojega je sve” (1. Korinćanima 8:6, Stvarnost).

Nema sumnje, Bog je rekao ovom graditelju: ”Načinimo čovjeka na svoju sliku”. Neki su tvrdili da riječ ”načinimo” ukazuje na trojstvo. No, ako bi ti rekao: ”Sada ćemo nešto učiniti za sebe”, nitko naravno ne bi došao na pomisao da ove riječi ukazuju na to da je u tebi ujedinjeno više osoba. Ti jednostavno želiš reći da će na nečemu raditi dvije ili više osoba. Tako je i s Bogom. Kad je on rekao ”načinimo” samo je razgovarao s jednom drugom osobom, sa svojim prvim duhovnim stvorenjem, s graditeljem, s predljudskim Isusom.

 

[vorki]

Je li Bog mogao biti iskušavan?

U Mateju 4:1 izvještava se da je Isusa ’kušao Ðavo’. Nakon što je Isusu pokazao ”sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu”, Sotona mu je rekao: ”Sve ću ti ovo dati ako padneš i izvršiš prema meni čin obožavanja” (Matej 4:8, 9, NS). Sotona je pokušao navesti Isusa na nelojalnost prema Bogu.

Ali, kakva bi to kušnja lojalnosti bila da je Isus bio Bog? Može li se Bog sam protiv sebe pobuniti? Ne može, ali anđeli i ljudi mogu se protiv Boga pobuniti, a to su i učinili. Iskušavanje Isusa imalo je smisla jedino ako on nije bio Bog, nego individua za sebe sa slobodnom voljom; on je, kao neki anđeo ili čovjek, mogao biti nelojalan da je to želio.

S druge strane, nezamislivo je da bi Bog mogao zgriješiti i biti nelojalan sam prema sebi. ”Njegova djelatnost je savršena... Bog vjernosti... pravedan je on i čestit” (5. Mojsijeva 32:4, NS). Prema tome, da je Isus bio Bog, ne bi mogao biti iskušavan (Jakov 1:13).

Budući da Isus nije bio Bog, mogao je postati nelojalanim. Međutim, on je ostao vjeran, rekavši: ”Odlazi, Sotono! Jer stoji napisano: ’Jehovu, svog Boga, moraš obožavati i jedino njemu prinositi svetu službu’” (Matej 4:10, NS).

 

[vorki]

Koliku vrijednost ima otkupnina?

Jedan od osnovnih razloga zašto je Isus došao na Zemlju također je direktno povezan s Trojstvom. Biblija kaže: ”Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji sebe dade u otkup za sve”.

Isus, savršeni čovjek, ni manje ni više, postao je otkupnina koja je točno odgovarala onome što je Adam izgubio — pravo na savršeni život na Zemlji. Zato je apostol Pavao s pravom mogao nazvati Isusa ’posljednjim Adamom’; a u istom kontekstu je rekao: ”Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti” (1. Korinćanima 15:22, 45). Ono što je zahtijevala božanska pravda kao ”odgovarajuću otkupninu” bio je Isusov savršeni ljudski život — ni manje, ni više. Čak u ljudskom pravu jedno važno temeljno načelo glasi da visina novčane kazne mora odgovarati težini krivičnog djela.

Međutim, da je Isus bio dio nekog božanstva, tada bi cijena otkupnine bila neizmjerno viša od cijene koju je zahtijevao Božji Zakon. U Edenu je sagriješio samo savršeni čovjek, naime Adam, no ne i Bog. Otkupnina je, da bi zadovoljila Božju pravdu, morala biti točni ekvivalent — savršeni čovjek, ”posljednji Adam”. Kad je Bog poslao na Zemlju Isusa kao otkupninu, nije ga učinio inkarnacijom, Bogom-čovjekom, nego onim što je zadovoljavalo pravdu — učinio ga je savršenim čovjekom, ’nižim od anđela’ (Jevrejima 2:9; usporedi Psalam 8:5, 6). Kako bi jedan dio svemogućeg Boga — Otac, Sin ili sveti duh — ikada mogao biti niži od anđela?

 

[vorki]

’Jedinorođeni Sin’ — Kako?

BIBLIJA naziva Isusa Božjim ’jedinorođenim Sinom’ (Ivan 1:14; 3:16, 18; 1. Ivanova 4:9). Trinitarijanci kažu da je, pošto je Bog vječan, i Sin Božji vječan. Ali, kako netko može biti sin svog oca, a istovremeno biti jednako star kao i on?

Trinitarijanci tvrde da u slučaju Isusa ’jedinorođeni’ ne odgovara definiciji riječi ”roditi” kakvu nalazimo u rječniku, a koja glasi: ”proizvesti [potomstvo] kao otac” (Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary). Oni kažu da ona u Isusovom slučaju ima ”smisao odnosa koji nije nastao rađanjem”, odnos jednog jedinog sina bez rađanja (Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words). Zvuči li ti to logično? Može li neki čovjek postati otac sinu, a da ne prouzroči njegovo rađanje?

Osim toga, zašto Biblija upotrebljava istu grčku riječ za ’jedinorođeni’ (kao što gore spomenuti Vine priznaje bez bilo kakvog objašnjenja) za opisivanje odnosa Izaka prema Abrahamu? U Jevrejima 11:17 je za Izaka rečeno da je Abrahamov ’jedinorođeni sin’. U slučaju Izaka ne može postojati ni najmanja sumnja da je u uobičajenom smislu bio jedinorođeni, da nije bio jednako star kao njegov otac ili imao jednak položaj kao on.

Temeljna grčka riječ za ”jedinorođeni”, a koja je bila upotrijebljena za Isusa i za Izaka, glasi monogenés, od mónos, što znači ”jedini”, i korjenske riječi gínomai, a znači ”[o ljudima] roditi se” (Grčko-hrvatski ili srpski rječnik, Majnarić-Gorski, Školska knjiga, Zagreb, 1983). Zato se monogenés definira ovako: ”Jedini rođen, jedino dijete” (A Greek and English Lexicon of the New Testament od E. Robinsona).

Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novog zavjeta) od Gerharda Kittela kaže: ”[Monogenés] znači: ’koji je jedini potomak, tj. bez braće ili sestara.” U ovom djelu kaže se i to da se u Ivanu 1:18; 3:16, 18; i 1. Ivanovoj 4:9 ”ne uspoređuje samo Isusov odnos s odnosom jedinorođenog sina prema svom ocu. To jest odnos jedinorođenog sina prema Ocu”.

Prema tome, život Isusa, jedinorođenog Sina, imao je početak. A Svemogući Bog može se s pravom nazvati njegovim Roditeljem, ili Ocem, i to u istom smislu kao što je neki zemaljski otac — kao Abraham — roditelj svoga sina. Dakle, kad Biblija govori o Bogu kao o Isusovom ”Ocu”, onda i misli to što kaže — da su oni dvije odvojene individue. Bog je po starosti, po položaju, po moći i po znanju daleko iznad Isusa.

Ako pomislimo da Isus nije bio jedini duhovni sin kojega je Bog na nebu stvorio, postaje nam jasno zašto je u slučaju Isusa bio upotrijebljen izraz ’jedinorođeni’. Nebrojena druga stvorena duhovna stvorenja također se nazivaju ’Božjim sinovima’ — i to u istom smislu kako je Adam bio nazvan Božjim sinom — zato što je njihova životna snaga potekla od Jehove Boga, Izvora života. Međutim, svi su oni bili stvoreni kroz ”jedinorođenog Sina”, (onoga) koji je jedini bio izravno stvoren od Boga.

 

[vorki]

Jesu li Isusa smatrali Bogom?

U BIBLIJI se, doduše, Isus često naziva Sinom Božjim, ali u 1. stoljeću nitko ne bi došao na pomisao da je on Bog Sin. Čak su demoni, koji ’vjeruju da je jedan Bog’, znali iz iskustva u duhovnom svijetu da Isus nije Bog. Zato su ga ispravno oslovili ’Sinom Božjim’. A kad je Isus umro, prisutni rimski vojnici koji su bili pogani, ali su dovoljno čuli od Isusovih sljedbenika tako da su znali da Isus nije bio Bog, rekli su: ”Zaista, ovaj bijaše Sin Božji” (Matej 27:54).

Prema tome, izraz ”Sin Božji” odnosi se na Isusa kao samostalno stvoreno biće, a ne na dio nekog Trojstva. Kao Sin Božji, on ne može biti sam Bog, jer Ivan 1:18 (Stvarnost) kaže: ”Boga nitko nikada nije vidio”.

Učenici su gledali na Isusa kao na ’posrednika između Boga i ljudi’, a ne kao na samog Boga. Budući da je, prema definiciji, posrednik neovisna osoba koja posreduje između onih kojima je potreban posrednik, bilo bi protuslovlje ako bi Isus bio jedno s nekom od dviju strana koje pokušava izmiriti. U tom slučaju pretvarao bi se da je nešto što nije.

Biblija se o odnosu Isusa prema Bogu jasno i dosljedno izražava. Samo je Jehova Bog Svemoguć. Predljudskog Isusa izravno je stvorio. Prema tome, Isus je imao početak i nikada u pogledu moći i vječnosti ne može biti ravan Bogu.

 

[vorki]

Objasnio sam kronologiju istine o prirodi Stvoritelja Boga i njegovog Sina Isusa Krista.

Sve je na jasan, razumljiv i logičan način posloženo, te posjeduje smisao.

 

[Jasna]

Objasnio sam kronologiju istine o prirodi Stvoritelja Boga i njegovog Sina Isusa Krista.

Sve je na jasan, razumljiv i logičan način posloženo, te posjeduje smisao.

E da ovo nisi rekao, ja ne bih znala šta si napiso.



Sada ne moram ni da čitam. Verujem ti na reč.

 

[cobi63]

Kološanima 1:15...prvorođenac svega što je stvoreno.

1:15 Koji je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen pre svake tvari.Ajde malo pogledaj koja rec je upotrebljena na grckom originalu?
zasto Bogu treba sin a ne treba mu zana?Jel su opet bakterije u pitanju

 

[budzislav]

1:15 Koji je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen pre svake tvari.Ajde malo pogledaj koja rec je upotrebljena na grckom originalu?
zasto Bogu treba sin a ne treba mu zana?Jel su opet bakterije u pitanju

cibi63, prdijatelju dzabe se trudis...
Na svaki ce se nacin truditi da ti da odgovor koji nije odgovor...
pitanja koja postavljas preskace,
ocigledne tekstove, poput ovog koji si naveo, nece da komentarise,
jer bi morao da prizna da nije u pravu...

I sto bi rekao:

"Razumem ja vas, ali razumite i vi mene!!!@

 

[besmrtna]

ja sam ti dala dokaze protiv pa nisi nista na to napisao

objasni kako je besmrtan Bog umro pa se sam vaskrsnuo

 

[budzislav]

ja sam ti dala dokaze protiv pa nisi nista na to napisao

Tebi nikakav dokaz nije potreban.
Vera nije dokazivanje, vec razumevanje...
Bozjoj reci se veruje razumom.

Bog koji je REC razumece da nije stavar
u "revnovanju" vec u ljubavi i razumevanju...

Pismo kaze u Jovan 1:1

"Bog beše Reč."
Jovan 1:14 dalje kaže: "Reč se ovaploti."
Ovo jasno pokazuje da je Isus Bog koji je došao u telu.
Dalje, Toma, jedan od učenika, kada se susreo sa vaskrslim Hristom je izjavio:
"Gospod moj i Bog moj" (Jn. 20:28).
Isus ga ne ispravlja, On prihvata taj naziv! On prihvata ovo Tomino obožavanje,
koje je namenjeno samo Bogu,
a koje ni jedan pobožni Jevrejin ne bi olako izgovorio, tj. za sebe prihvatio.

U poslanici Titu 2:13, apostol Pavle nas ohrabruje da čekamo na dolazak
"našeg Boga i Spasitelja - Isusa Hrista".
Pavle ovde stavlja znak jednakosti između "Boga" i "Spasitelja" i te dve reci
vezuje za Hrista. (vidi još i 2. Pet. 1:1).
Pisac poslanice Jevrejima, kako to čitamo u Jevrejima 1:8, navodi:
"A sinu: Presto je Tvoj, Bože, va vek veka; palica je pravde palica carstva Tvog."
On jasno ovde govori o Sinu - Isusu - koji sedi na prestolju Božjem i koji ima u svojoj ruci svu vlast.
No, u Otkrivenju postoji još nekoliko odeljaka za koje je prilično jasno da je Isus Bog (npr. Otk. 22,13).

U Otkrivenju, jedan anđeo upućuje apostola Jovana da slavi jedino Boga (Otk. 19:10).
U više navrata u Pismu Isus prihvata slavljenje ljudi
(Mt. 2:11; Mt. 14:33; Mt. 28:9; Mt. 28:17; Lk. 24:52; Jn. 9:38).
On nikada ne ukorava ljude kada ga slave, kada kleče pred njime,
da ga čašćavaju nazivima koji jedino Bogu pripaju.
Da Isus nije Bog, On bi ljudima rekao da ga ne slave,
baš kao što je i anđeo u Otkrivenju to naložio apostolu Jovanu.

Isusu su takođe davana imena koja su jedinstvena za Jahvu
(Ili "Jehova" ako vam se više sviđa, što je formalno ime za Boga, ili kao JHVH)
u Starom zavetu.
Starozavetni naziv "Otkupitelj" (Ps. 130:7; Os. 13:14) je korišćen za Isusa u Novom zavetu (Tit 2:13; Otk. 5:9).
Isus je nazvan Emanuilo ("Bog sa nama", Mt. 1:23).
To sam vec pomenuo... u nekom od ranijih postova

U Zahariji čitamo da je Jahve je taj koji kaže: "pogledaće na mene, onoga kojega probodoše" (Zah. 12:10),
a Novi zavet ovo jasno primenjuje na Isusovo raspeće (Jn. 19:37; Otk. 1:7).
Ako je Jahve taj koji je proboden i na koga su pogledali,
i ako je Isus taj koji je proboden i na koga su pogledali, onda je Isus Jahve.

Pavle tumači Isaiju 45:22-23 primenjujući te stihove baš na Isusa, u Filibljanima 2:10-11.
Dalje, Isusovo ime se koristi uporedo sa Jahvinim u blagoslovu:
"Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista" (Gal. 1:3; Ef. 1:2).
Ovo bi bilo bogohuljenje u slučaju da Hrist nije bio božanskog porekla.
Isusov naziv Sin se pojavljuje uporedo sa Jahvinim u Isusovoj zapovesti za krštenje
"u ime [jednina] Oca i Sina i Svetog Duha" (Mt. 28:19; vidi takođe i 2. Kor. 13:14).
U Otkrivenju Jovan kaže da "sva stvorenja slave Hrista" (Jagnje)
samim tim Isus nije stvorenje poput njih (Otk. 5:13),
već je veći od njih - njihov Stvoritelj.

Dakle, Hrist je poistovećen sa Jahvom Starog zaveta, Isusu su dati isti naslovi ili titule kao i imenu JHVH.
Ovo jasno svedoči o tome koje je Isus (tj. JHVH), i prema Njemu se treba imati ispravan stav
i dati mu slavljenje koje mu s pravom pripada.
Apostoli su ovo jasno razumeli, kao i vrhovni jevrejski sveštenici toga vremena.
Razumeli su "ko je bio Isus" i ono "šta je On o samom sebi govorio".
Ustvari, to "što je On bio" je bio jedini razlog, jedina Njegova krivica zbog koje su ga razapeli.
Pažljivo pročitaj ceo odeljak koji govori o Njegovom saslušanju pred sinedrionom, Matej 26:56-66.
Veliki sveštenik je jasno shvatio iz Isusovog odgovora da Isus za sebe govori da je On Mesija o kome govori Pismo (Danilo),
a Jevreji su verovali da Mesija, koji ima doći sam Gospod - Jahve.
Treba još zapaziti da upotrebljavajući reči "Ja jesam"
(ili "Ja sam" kako to naši prevodi navode) u Jovanu 8:56-58,
Isus upotrebljava naročiti oblik glagola "biti" i na taj način tvrdi nešto više od svoje same preegzistencije,
jer su Jevreji ono što je rekao doslovno smatrali jednakom tvrdnjom da On sebe smatra za Boga.
"Ja jesam" je zapravo, starozavetno Božje ime iz Druge Mojsijeve 3:14.
Isus je izraz "Ja jesam" više puta upotrebljava bez oznake (npr. Jn. 8:24; Jn. 18:5 i dalje).
Zanimljivo je da te reči ljude obaraju ljude na zemlju (na kolena, vidi Jn. 18:2-6)
i može se zaključiti da je u pitanju isti onaj autoritet koji je i Mojsiju govorio iz gorućeg grma.

Dela apostolska drže da je Isus "Gospod" (Dela 2:36; Dela 7:59; Dela 9:17)
i "Gospodar svega" (Dela 10:36).
Dobro je poznato, da grčka reč kyrios je ista reč koja se u Septuaginti upotrebljava za Gospoda (Jahve).
Čak i Petar pokazuje da Isus deli Božje prestolje (Dela 5:31).
Ako On nije Bog - ravan Bogu - zar bi Bog to dozvolio?
No, to ukazuje da jeste, a na Božjem prestolju može biti samo jedan.

Najvažniji razlog zbog koga Isus mora biti sam Bog,
(verovao to neko ili ne)
je zbog pitanja našeg spasenja.
U slučaju da On nije Bog, Njegova smrt ne bi bila dovoljna da plati kaznu za grehe čitavog sveta (1. Jn. 2:2).
Samo je Bog mogao da plati tako veliku kaznu.
Samo je Bog mogao da preuzme grehe celog sveta (2. Kor. 5:21),
da umre, ali i da bude vaskrsnut - dokazujući svoju superiornost nad grehom i smrću (vidi Ps. 68:20).

U prilog Isusovim specifičnim tvrdnjama o sebi, Njegovi učenici (apostoli) su takođe priznavali Hristovu božansku prirodu.
Oni su tvrdili da Isus ima pravo da oprašta grehe - nešto što je samo Bog mogao da uradi (Lk. 5:20-24),
jer je Bog taj koga našim grehom vređamo i od koga jedinog možemo primiti oproštenje
(Dela 5:31; Dela 13:38; Kol. 3:13; Ps. 130:4; Jer. 31:34).
U tesnoj vezi sa poslednjom tvrdnjom, Isus je takođe rekao,
da će On biti taj koji će "suditi živima i mrtvima" (2. Tim. 4:1),
a takvu vlast može imati samo sam Bog.

Na kraju, dela koja je jedino Bog mogao da učini su pripisana Isusu.
Isus ne samo da je vaskrsavao mrtve (Jn. 5:21; Jn. 11:38-44),
On je stvorio i održava univerzum (Jn. 1:1-3; Kol. 1:16-17).
Ova činjenica dobija još više na snazi kada se uzme u obzir da je Jahve bio taj koji je stvarao (Isa. 44:24).
Isus poseduje osobine koje jedino Bog može da imati: večnost (Jn. 8:58),
sveprisutnost (Mt. 18:20, Mt. 28:20), sveznanje (Mt. 16:21), svemoć (Jn. 11:38-44).
ETO

BIBLIJA TAKO KAZE

 

[besmrtna]

tako BIBLIJA NE KAZE NEGO TVOJA DOGMA O TROJSTVU

BIBLIJA NE NAUCAVA TROJSTVO....

niti se moze umetnuti trojstvo u BIBLIJU

pa TROJSTVO SE NI NE SPOMINJE U BIBLIJI

ti mozes do sutra FILOZOFIRATI i nabrajati kao neke stihove

to prolazi kod onih koji ne koriste svoj mozak

ovo sto si prepisao od negde ne govori o tome kako ti objasnjavas niti razmisljas...

mi smo ti naveli BIBLIJSKE DOKAZE KOJE NISI NICIM OPOVRGAO NITI MOZES

i dalje vazi pitanje za tebe

prema BIBLIJI ISUS JE STVOREN i ISUS JE BOZJI SIN - tako pise u Bibliji

( Kolosanima 1 :15 i kao SIN prvorodjenac svega stvarstva i

pise da je prvorodjeni i jedinorodjeni Bozji SIN, znaci nije STVORITELJ )

A BOg je JEHOVA i on je oduvek i zauvek, besmrtan, jedini svemoguci Stvoritelj svega...Bog OTAC ...

JEDINI nema pocetak ni kraj ,

ISUS ma pocetak... STVOREN JE i NIZEG JE RANGA...

tacka...


i nisi odgovorio kako je moguce da BESMRTAN BOG UMRE

a BOG MORA DA JE BESMRTAN

i NE ZNAS STA JE BESMRTNOST

evo da ti pomognem

NEKO KO JE BESMRTAN SAM PODRZAVA SVOJ ZIVOT

znaci i dalje isto pitanje

KAKO je BOG KOJI JE BESMRTAN MOGAO UMRETI I SAM SEBE ZRTVOVATI NA STUBU I SAM SEBE VASKRSNUTI





i ovo i dalje stoji to su cinjenice zasnovane na BIBLIJI

KAD NE ZNAS RAZLIKU IZMEDJU VECNOG ZIVOTA I BESMRTNOSTI

SAMO BOG JEHOVA KAO VRHOVNI BOG JE BESMRTAN ...

DOK JE NJEGOV SIN ISUS HRIS STVOREN KAO DUHOVNO BICE SA VECNIM ZIVOTOM...

ZATO JE I MOGAO DA UMERE JER JE VECAN A NE BESMRTAN...

I BOG JEHOVA GA JE VASKRSAO.

TEK NAKON SMRTI ISUS DOBIJA BESMRTNOST OD BOGA JEHOVE NA NEBU...

I SADA VLADA KAO KRALJ...

DOK SU TAKODJE I ANDJELI I LJUDI STVORENI KAO SAVRSENA BICA SA MOGUCNOSCU VECNOG ZIVOTA

NE KAO BESMRTNI...

BOG JE BESMRTAN I ON MOZE SAM DA PODRZAVA SVOJ ZIVOT

DOK VECNI ZIVOT ZAVISI ISKLJUCIVO OD BOGA ...



znaci dokazi kako je besmrtan Bog umro ako je besmrtan i kako je sam sebe vaskrsao.




dok prema BIBLIJI JE LAKO

BOg Jehova je zrtvovao SVOG SINA ISUSA za otkup greha covecanstva..

i VASKRSAO GA JE nakon smrti na nebo, gde je nakon vaskrsenja dobio od njega besmrtnost...

sve je logicno

 

[budzislav]

tako BIBLIJA NE KAZE NEGO TVOJA DOGMA O TROJSTVU

BIBLIJA NE NAUCAVA TROJSTVO....

niti se moze umetnuti trojstvo u BIBLIJU

pa TROJSTVO SE NI NE SPOMINJE U BIBLIJI

ti mozes do sutra FILOZOFIRATI i nabrajati kao neke stihove

[/b]

Tacno tako

ja mozu do sutra FILOZOFIRATI i nabrajati kao neke stihove

ali ti to neces uzeti u obzir, niti razmisljati svojom glavom,
vec ces odgovarati onako kako si naucena, jer mislis da je to ispravno.

I meni to ne smeta.
Imaš pravo da misliš kako zeliš.

Ja ću ti dati argumente za koje mislim da su validni,
a ti misli kako zeliš.

Treba razumeti

hrišćansko učenje o "Svetoj Trojici" ili "Trojstvu" se zasniva na osnovu
(do njega se dolazi putem) "postepene Božje objave" iz Svetih spisa.
Dakle, crkva je do ove doktrine došla čistom indukcijom nakon prikupljanja i upoređivanja
onoga šta su Hristos i Pismo imali reći o samom Božanstvu (kao licnosti, osobi)
koje sa angažovalo u spasavanju čoveka.

Najteža stvar u vezi doktrine o "Svetom Trojstvu" jeste da
ne postoji dobar način da se ono adekvatno objasni.
Pitanja Božje (transcendentne) suštine su apstraktni koncepti
i njih nijedno ljudsko biće (stvorenje) ne može u potpunosti shvatiti,
a kamoli tačno objasniti i sročiti u neku definiciju od reči.
Bog je mnogo veći od nas, naših umova i naših shvatanja.
Zar ne?

Treba imati na umu da sama reč "Trojstvo" nije korišćena u Pismu.
Ovo je termin koji je izabran u nastojanju da se što bliže opiše (definiše) trojedini Bog,
tj. činjenica da postoje tri večne osobe iste suštine ili biti,
koje opet čine Božju jednu i jedinstvenu osobu.
Treba da shvatiti da ovo NIJE ni na koji način sugerisanje da postoje tri Boga,
ovako nešto hrišćanska doktrina o "Trojstvu" nigde ne uči,
a kako to najčešće proizvoljno tumače onih koji ovo ne žele razumeti.

Jos nesto, treba biti veoma pažljiv kada se pokušava opisati licnost Boga i "Trojstva".
Definicija osobenosti licnosti Božje je da je On biće koje poseduje um, emocije i volju,
potpuno je neadekvatna kada se ona primeni i na osobe "Trojstva",
jer ona automatski implicira ograničenja i odvojenost.
Pismo nas jasno uči da svaka od tri osobe "Trojstva" ima sopstvenu svest o sebi
i upravlja sama sobom, ali nema ni najmanjeg nagoveštaja da jedna osoba može delovati u suprotnosti drugoj,
već uvek u savršenom skladu i neraskidivom jedinstvu sa ostalim osobama - kao jedna osoba u jednom telu.

U pokušajima da razumemo reč "osoba" kada se ona odnosi na "Trojstvo",
skloni smo ići u dve krajnosti. S jedne strane skloni smo pomisliti kako "Trojstvo" predstavlja
samo različite aspekte u kojima nam se pokazuje jednoosobni Bog
(ovo mišljenje, tj. jeres je poznato kao sabelijanizam).
S druge strane, ne smemo preterano naglašavati ni razlike između osoba,
jer bi smo onda govorili o tri odvojena bića u Božanstvu sa različitim prirodama.
No, u Bogu postoje tri centra izražaja, ali u jednoj istovetnoj prirodi.
Tri oblika Njegova bića, ili tri vida pod kojima njegova božanska bit postoji,
ovo se ne može adekvatno opisati rečju "osoba", ali opet ovaj (slabi) izraz,
je najprikladniji izrazi kojim se to može reći.

 

[budzislav]

Moram da dodam jos neke stvari...

Treba primetiti da nas je sam Gospod Isus učio da oslovljavamo osobe "Trojstva"
veoma prisnim i određenim nazivima kao što su: Otac, Sin i Sveti Duh (Branitelj).
Jasno je da sam Bog želi da naši ograničeni umovi što jasnije shvate međusobni odnos
svakoga od tih božanskih "posrednika" i njihov odnos prema našem otkupljenju.
Dakle čini se, kako je reč "osoba" opet najpogodnija da izrazi svu raznolikost onoga
što se njome želi reći, a nama na razumljiv način.

O ovim činjenicama je sam Hristos dao najjasnije učenje u 14 i 16 poglavlju jevanđelja po Jovanu.
Gospod je razvio ovo učenje naglašavajući svojim učenicima činjenicu kako postoji razlika između Njega i Njegovog Oca,
i jasno učeći da postoji i treća osoba, "Branitelj" (parakletos), koga će Otac poslati u Njegovo ime.
Hristos opisuje tri osobe kao različite. Ipak je važno primetiti,
da je Pismo veoma obazrivo kad pravi ove distinkcije.

Učenici na primer, (biblija kaze)

ne trebaju krštavati u tri imena, nego "u ime" (jednina) Oca i Sina i Duha Svetoga.
Dakle, "Trojstvena formula" koju je Gospod upotrebio u zapovesti o propovedanju
jevanđelja i krštenju (Mt. 28:19) prvi put jasno izražava nauku o Božjem "Trojstvu".

Ne postoji ništa pogrešno ako se koristi termin "Trojstvo",
iako ta reč nije navedena u Bibliji,
jer smo zaključili da je ta reč upotrebljena da se njome nešto opiše i objasni.

Nigde u Bibliji ne postoji ni reč "evangelizacija", pa opet crkva pravi evangelizacije, i koristi tu reč da opiše ono šta radi.
Nigde u Bibliji ne postoje ni neke druge reči koje hrišćani koriste ili na kojima se grade neka njihova važna teološka učenja.

Dakle, nemojte se kačiti samo za termin "Trojstvo", koja je u suštini samo opisna reč,
kojom ljudi pokušavaju objasniti Božju suštinu.
Ono što je stvarno bitno, jeste da koncept ili ideja predstavljena u reči "Trojstvo" zaista postoji u Pismu.

Ovaj i prethodni post su u stvari mozda vise uvod u dublje ramisljanje na ovu temu.
Ali navescu neke Biblijske stihove koji nagoveštavaju Božje Sveto "Trojstvo"...

U tumačenju nekih ključnih odlomaka iz Starog zaveta,
poznavanje Jevrejskog jezika je od velike pomoći, a ja mu nisam vican.
Ono sto je dobro je to da ima ljudi koji to jesu,
pa samim tim koristicu njihovo poznavanje
jevreskog kako bi navedeni tekstovi bili razumljiviji.

Evo primera.

U Prvoj Mojsijevoj 1:1,

U početku stvori Bog nebo i zemlju.

imenica "Elohim" (Bog) je korišćena u množini.

Dalje, u Prvoj Mojsijevoj 1:26

Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar ...

opet množina (mi).

Nema sumnje da "Elohim" i "nas" se odnosi na više od dve osobe
Isto je i u stihovima: 1. Moj. 3:22; 1. Moj. 11:7

I reče Gospod Bog: eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo;

Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugoga što govore.

U našem jeziku, postoje samo dve forme, jednina i množina.
Ali, u Jevrejskom jeziku postoje, jednina, dvojina i množina.
(Ovo nisam znao kao ni vecina hriscana...)

Dvojina je samo za dva (dve osobe).
U jevrejskom ova dvojna forma je korišćena za stvari koje dolaze uvek u paru, kao oči, uši, ruke i sl.
Reč "Elohim" i zamenica "nas" su u množini - što je definitivno više od dva - i mora se odnositi na tri ili više.
Ovo se kasnije i objavljuje i razume tek u Novom zavetu kao: Otac, Sin i Sveti Duh.

Dalje,

U Isaiji 48:16 i Isaiji 61:1, Sin govori o Ocu i Svetom Duhu.

Pristupite k meni, čujte ovo: od početka nijesam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje;
a sada Gospod Gospod posla me i duh Njegov

Uporedite zatim Isaiju 61:1 sa Luka 4:14-19 i vidite da je to Sin koji govori.

Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima,
posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu
i sužnjima da će im se otvoriti tamnica

14 I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.
15 I on učaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu.
16 I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.
17 I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
18 Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima;
posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti,
i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
19 I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

Dolayimo do Mateja

On u stihovima 3:16-17 opisuje događaj Isusovog krštenja,
i u ovome izveštaju se vidi Bog Sveti Duh kako silazi na Boga Sina
dok Bog Otac čujno obznanjuje svoje zadovoljstvo Sinom.
Već smo spomenuli Matej 28:19,
ali i 2. Korinćanima 13:14 je takođe jasan primer gde se spominju različite sobe "Trojstva".

Članovi "Trojstva" uvek prepoznaju jedan drugog kao sebi ravne (božanske).
Npr. u Starom zavetu čitamo kako je:

1. Moj. 19:24. "GOSPOD" je prepoznat od "Gospoda"

Da "GOSPOD" ima "Sina" (Ps. 2:7, Ps. 2:12; Pri. 30:4).

Dok i Duh je prepoznat od "GOSPODA" (4. Moj. 27:18) i od "Boga" (Ps. 51:10-12).

Bog Sin je prepoznat od Boga Oca (Ps. 45:6-7; Jev. 1:8-9).

 

[vorki]

Kološanima 1:15 - On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac svega što je stvoreno.

I što sada ne razumijete ? Krist je slika nevidljivoga Boga, jer je od njega naučio, prihvatio i preuzeo apsolutno sve, i na taj način je sličan Bogu, a ne zato što su oni jedno te isto biće. No, bitan je ovaj drugi dio stiha, koji Isus svrstava u kategoriju STVORENJA, a ne Stvoritelja. On je moga biti prvorođenac, srednjerođenac ili zanjerođenac, međutim, sasvim jasno piše : od svega što je STVORENO.

Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvorođenac svakog stvorenja”?

(1) Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvorođenac” ovdje označava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaćanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to točno i ako je učenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvorođenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobičajenom značenju riječi “prvorođenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji.

(2) Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvorođenac” ili “prvorođeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znače isto — prvorođenac je dio neke grupe. “Prvorođenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvorođenac faraonov” je član faraonove obitelji, a “prvorođeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugačije značenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog načina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni već vjeruju i što žele dokazati?

(3) Da li riječi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znače da sam Isus nije bio stvoren? Grčka riječ koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik riječi pas. U Luki 13:2 (St) ta je riječ prevedena “svih ostalih” (slično i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi također Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto značenje. U 17. retku dodana je riječ “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva.