Doktor oživeo posle smrti i otkiro kako izgleda u Raju

Miller

Legenda
Poruka
57.326
B.D. Benedikt - Paralelni svet

knjiga je veoma 'opasna' za mlade

govori o svetu onostranog, svedočanstva onih kojih su se 'vratili'
između ostalog, bilo je neko 'svedočanstvo' nekog čoveka gde opisuje lepote onostranog sveta, vratio se iz kome,
i samo mu je jedna želja bila na pameti kako je napisano u knjizi - "Goreo sam od želje da opet da umrem"...

bio sam jako mlad kada sam to čitao...i meni se javila ta želja čitajući to...da umrem i spoznam tu lepotu
svi koji su bili tamo na kratko,kazu isto
 

Urvan Hroboatos

Veoma poznat
Poruka
10.559
Nije to ništa (na eng.)...

41SAnDncQ9L._SX331_BO1,204,203,200_.jpg


Here is now the account of a contemporary experience, that which W.L. Wilmhurst, the author of Contemplations, had it in a country church when he sang the Te Deum. He noticed, “in the nave, on his side, a bluish smoke coming out from among the stones of the floor. ), violet in color, completely different from any kind of physical steam (…). Thinking that it was an optical defect or an illusion of the moment, I looked further along the nave, but also there was the same fog (…) I noticed the amazing fact that it extended beyond the walls and the roof of the building and that it was not limited by them. I could look through the walls and see the landscape beyond them (… ) I saw simultaneously with all parts of the body and not only with the eyes (…). And despite this intense perceptual power, I lost neither contact with the physical environment nor my sensory faculties (…). I felt overwhelmed by an unspeakable happiness and an extraordinary sense of peace. At that very moment, the blue and bright fog that surrounded me and everything around me turned into a golden halo, a light that cannot be described in words (…). The golden light, which the violet mist now seemed only to have hidden or extended to the outer edge, sprang from a huge bright central globe (…). But the most wonderful thing was that these rays and these waves of light, this vast surface of the photosphere and the great central globe itself were full of silhouettes of living creatures (…). A single coherent organism that filled all the space, an organism formed nevertheless by an infinity of individual existences (…).


In addition, I saw that these beings were present by the billions in the church I was in; that they intertwined and that they passed without difficulty both through me and through the other people (…). The celestial army passed through the crowd as the wind passed through a clump of trees.


This vision was followed by another, in which everything related to time and space disappeared from my consciousness, leaving in place only “ineffable and eternal things.” And consciousness made a leap to its extreme limit and passed into the area of formless and the Uncreated.” Then I ceased to be aware of the surrounding physical world, but the absence lasted only a few moments, for when I recovered, the Te Deum was not over.
 

DedaStojan

Iskusan
Banovan
Poruka
5.077
Nije to ništa (na eng.)...

41SAnDncQ9L._SX331_BO1,204,203,200_.jpg


Here is now the account of a contemporary experience, that which W.L. Wilmhurst, the author of Contemplations, had it in a country church when he sang the Te Deum. He noticed, “in the nave, on his side, a bluish smoke coming out from among the stones of the floor. ), violet in color, completely different from any kind of physical steam (…). Thinking that it was an optical defect or an illusion of the moment, I looked further along the nave, but also there was the same fog (…) I noticed the amazing fact that it extended beyond the walls and the roof of the building and that it was not limited by them. I could look through the walls and see the landscape beyond them (… ) I saw simultaneously with all parts of the body and not only with the eyes (…). And despite this intense perceptual power, I lost neither contact with the physical environment nor my sensory faculties (…). I felt overwhelmed by an unspeakable happiness and an extraordinary sense of peace. At that very moment, the blue and bright fog that surrounded me and everything around me turned into a golden halo, a light that cannot be described in words (…). The golden light, which the violet mist now seemed only to have hidden or extended to the outer edge, sprang from a huge bright central globe (…). But the most wonderful thing was that these rays and these waves of light, this vast surface of the photosphere and the great central globe itself were full of silhouettes of living creatures (…). A single coherent organism that filled all the space, an organism formed nevertheless by an infinity of individual existences (…).


In addition, I saw that these beings were present by the billions in the church I was in; that they intertwined and that they passed without difficulty both through me and through the other people (…). The celestial army passed through the crowd as the wind passed through a clump of trees.


This vision was followed by another, in which everything related to time and space disappeared from my consciousness, leaving in place only “ineffable and eternal things.” And consciousness made a leap to its extreme limit and passed into the area of formless and the Uncreated.” Then I ceased to be aware of the surrounding physical world, but the absence lasted only a few moments, for when I recovered, the Te Deum was not over.
I sto s time ?
 

Urvan Hroboatos

Veoma poznat
Poruka
10.559
To je primjer, od njih k'o šodera, iskustva transfizikalne zbilje, koja je izvor sve ove empirijske, tj. pitanje o raju i sl. je 5. liga.

Pravi stav je da je nefizikalna stvarnost ona prava, dok je ova, ljudski iskustvena, tek blijeda manifestacuja izvorne zbilje.

Naravno, sve se može shvatiti kao projekcija, no ovdje nema ni droga, ni zamrlosti, ni ičega sličnog, i doživljaj je normalne osobe.

Ili, da citiram i proroka Muhameda: Ljudi spavaju. Kad umru- probude se.
 

DedaStojan

Iskusan
Banovan
Poruka
5.077
To je primjer, od njih k'o šodera, iskustva transfizikalne zbilje, koja je izvor sve ove empirijske, tj. pitanje o raju i sl. je 5. liga.

Pravi stav je da je nefizikalna stvarnost ona prava, dok je ova, ljudski iskustvena, tek blijeda manifestacuja izvorne zbilje.

Naravno, sve se može shvatiti kao projekcija, no ovdje nema ni droga, ni zamrlosti, ni ičega sličnog, i doživljaj je normalne osobe.

Ili, da citiram i proroka Muhameda: Ljudi spavaju. Kad umru- probude se.
Sve je relativno a cim postane apsolutno tu ludilo preuzima štafetu.
 

Belgradeboy

Poznat
Moderator
Poruka
9.937
Pomoli se Borboy za sve nevernike. Gospode Jedini, Tebe Jedinoga poznajem, priznajem i slavim: i kada mi dan otkrije svu krasotu Tvoju – kroz krasotu Tvojih dela – i kada se noć ogrne tamnim plaštom i ostavi mene samog s Tobom. AMIN.
Ne kazem da nije. Samo medalja ima dve strane. Šta sad ispada da sam nevernik sto razmišljam? Neko da ti kaze skoci u bunar cekaju te raj. Ti ces da skocis?
 
Poruka
6.717
Шта је провокација у томе што сам рекао да су људи индоктринисани и испраног мозга? Чита ли ико шта пише овде?
i ova zena je imala to iskustvo.znaci nije šala.

https://www.kurir.rs/planeta/785945/bila-mrtva-tri-dana-doktorka-videla-raj-pakao-andele-oca-baku


Hodala je po vlažnoj, mekoj travi koja joj je milovala stopala. Sve je bilo prepuno cveća i zrelih, mirisnih voćki. Voda je tekla s trona Božjeg i od svih prizora zastajao joj je dah. Tada je anđeo pred nju doveo mladića kojeg ona na prvu nije prepoznala. To je bilo njeno prvo dete, sin koji je umro s 10 meseci. - Nazvao me mamom. Tada sam shvatila da je to moje dete. Jedino što sam htela da ga zagrlim. Ali anđeo to nije dopustio jer sam bila predodređena da se vratim na zemlju. Sin mi je rekao da ne bi bio ovde da me nije napustio tada. Zahvalila sam Bogu - kaže Tatjana. Malo nakon toga ugledala je svog oca koji nije bio star već čovek od 30 godina. Pitao ju je što radi ovde jer da njeno vreme još nije došlo. - Moj otac je završio u raju jer se zadnjih 15 minuta pre smrti pokajao u prisustvu sveštenika - nastavlja priču Tatjana.Nakon susreta s ocem približili su se zavesi od magle. Prošli su kroz nju i odmah je osetila užasan smrad i vrućinu. Jedva je disala. Bio je to užasno jak smrad spaljenog mesa, pokvarenih jaja i znoja, a celo vrijeme čula se muzika, hevi metal i žestoki rok.

Čekaju sud Božji- Tamo nema vode, tamo je takva suša da sam osetila kao da mi puca koža. Osetila sam svežinu tek kad sam anđela uzela oberučke moleći ga da me nikako ne ispušta. To mesto je prvi krug pakla poznatiji kao čistilište - ističe Tatjana.- Tu su ljudi u zatvorenom prostoru punom plina koji jure s jedne strane na drugu. Vide raj ali ne mogu ući u njega. Vape za pomoć. Oni malaksali koji pokušavaju da sednu ne uspevaju jer ih demoni progone. Dižu pogled prema nebu ali ne smeju izgovoriti ime Gospodnje. To su oni koji čekaju suđenje. Na sudu će se možda opravdati, a možda i ne. Propustili su svoju priliku za spasenje na Zemlji - objašnjava Tatjana.Tu se u plinovitom oblaku nalik akvarijumu nalaze duše abortirane dece koje jezivo vrište ali ne osećaju bolove. Oni viču "Ne ubij me, hoću da živim, voleću te majko". Oni odlaze u raj jedino ako se njihovi roditelji na zemlji pokaju, a ako ne čekaju ih tamo kao svedoci.Kad su krenuli dublje prema paklu na putu je videla demone koji režu duše na sitne komade, a svaki i najmanji komad vrišti iz sve snage. Oni se kasnije spajaju i tako u krug. To su duše ljudi koji su za života razdvajali odnosno unosili razdor među ljude.U jednom od krugova pakla, u kojem se stalno čuju jecaju, urlici i krici, ugledala je poznate oči. To je bila njena baka s očeve strane. Iako je redovno išla u crkvu, volela je ogovarati i proklinjati ljude.- Imala je užarenu štipaljku koja joj je vukla jezik. Vatra bi je preko jezika i dušnika spalila celu. Pretvorila bi se u prah i opet sve u krug - zatečena je bila Tatjana koja ni danas ne može obuzdati emocije kad se toga seti. Najviše su je pogodile sudbine ravnodušnih ljudi. Onih koji za života nisu činili zlo, ali ni dobro. Nije mislila da će i oni završiti u paklu. Videla je i demone koji vrhovnom đavolu koji maskiran sedi na tronu i donose mu ljudske duše. Ugledavši jednu takvu prepoznala je političara iz svoje zemlje. Upitala je anđela ''Pa otkud on tu? On je živ.''- Odgovorio mi je da je taj čovjek sklopio pakt sa sotonom i prodao mu svoju dušu. Nju će zauzeti demon koji će na Zemlji živeti kroz tog čoveka - kaže Tatjana. Nakon što je videla sve što joj je Bog želeo da pokaže, anđeo ju je lagano gurnuo i ona se vratila u svoje telo
Чуо се хеви метал и тешки рок? Ма немој ми рећи.
 

brutaLzz

Domaćin
Poruka
3.359
Najblizi clan porodice kliničku smrt,osetila je neverovatno olakšanje i videla je bljestavu belu svetlost.

čuosam priče nekih rođaka da su tako nešto u snu doživeli...kao neko odvajanje od tela i tu svetlost
e sad, ne mora da znači, snovi su nešto drugo, tu je astralni faktor u pitanju, ali moguće da i putem snova se duša odvoji od tela
 

Top