dokaz da je filozofija glupost i da radite nesto pametno

Svakoga dana neki mlad čovek skupi hrabrost da se ubije,
ne samo zbog bolesti.
Mnogi od njih još tragaju za sopstvenim identitetom, zbunjeni životom, teško pronalaze svoje mesto,
a umesto ohrabrenja,
truju se literaturom beznađa, filozofijom apsurda i nihilizma.
Dok neki matori kenjac mudruje o besmislu do duboke starosti.
To mi smeta.

Omladinu treba "kvariti" na pravi način.
Ohrabrivanje za šta? Da pripada ovom svetu? To je stvar individualnog shvatanja. Na pojedincu je da "otkrije" svoj "identitet", svoju " pripadnost" ili nepripadnost.
Treba ohrabrivati ljude koji boluju od hemijskih procesa u mozgu. Ne ove koji preispituju svoj život, u punom značenju te reči. To sami sa sobom moraju da reše ili rešavaju. Nihilizam je dobar, kao i svi pravci u filozofiji, jer ti daje "odgovore" na neka pitanja. Nijedan nije tačan ali je to čovek. To je ono suštinsko u njemu. To je on.

- - - - - - - - - -

Šta ako je beznađe odgovor?
 
Ohrabrivanje za šta? Da pripada ovom svetu? To je stvar individualnog shvatanja. Na pojedincu je da "otkrije" svoj "identitet", svoju " pripadnost" ili nepripadnost.
Treba ohrabrivati ljude koji boluju od hemijskih procesa u mozgu. Ne ove koji preispituju svoj život, u punom značenju te reči. To sami sa sobom moraju da reše ili rešavaju. Nihilizam je dobar, kao i svi pravci u filozofiji, jer ti daje "odgovore" na neka pitanja. Nijedan nije tačan ali je to čovek. To je ono suštinsko u njemu. To je on.

- - - - - - - - - -

Šta ako je beznađe odgovor?

Za one koji boluju od "hemijskog procesa u mozgu" postoje hemijska sredstva - lekovi.
Za adolescenta koji traga za identitetom , prava reč je putokaz, svetlost.
 
da vas pitam filozofi
kolika vam je plata
e pa i ne najbolja ja bi rekao
eto unistio sam vam citavu nauku i sta cete sad

Plata nije merilo vrednosti nečijeg rada. Recimo političari primaju veliku platu a em ne umeju da privređuju, em prave štetu oko sebe, plus, dobar deo pojma nema da radi svoj posao. Političari su samo najgrublji primer a u praksi takvih slučajeva ima koliko hoćeš.

filozofija prevazidjena nauka
bilo je dobro u anticko doba sta je filozofija doprinela u 21 ili 20 veku

Netačno. Filozofija je u različitim periodima igrala ključnu istorijsku ulogu. Filozofiranje je menjalo način na koji čovek posmatra sebe i svet oko sebe. Konkretno za XX vek: filozofija je razvojem naučnog razmišljanja uticala na razvoj tehničkih nauka. Promenila je pogled na čoveka te danas imamo mnogo više sloboda, prava za koje se borimo (recimo prava životinja, čovek je potpuno promenio pogled na životinje). Nedostatak filozofije u razmišljanju može dovesti do zastoja u razvoju. Recimo, kompjuterski hardwer zbog svog tehnicizma dostiže vrhunac svog razvoja. Bez uključivanja filozofije i novog pogleda na tehnologiju možemo očekivati i ptpuni zastoj u razvoju hardwer-a.

Filozofija ima jako veliku ulogu i vrlo je značajna za čoveka. Da nije tako ne bi razvijena društva ulagali novac u institute, univerzitete i plaćala veliki broj naučnih radnika koji se bave filozofijom. I na kraju, filozofija (ljubav prema mudrosti) oplemenjuje i čini pojedinca boljim. Ovo na kraju je možda i najveći benefit filozofije za čoveka.
 
Za one koji boluju od "hemijskog procesa u mozgu" postoje hemijska sredstva - lekovi.
Za adolescenta koji traga za identitetom , prava reč je putokaz, svetlost.

Šta je svetlost? Neko je ne vidi? Neko smatra da je to izmišljotina? Besmisleno je raspravljati se oko pogleda na život. Isto kao što je besmisleno raspravljati se koja je vera, religija "prava". Ajde, uveri ti nihilistu da je život svetinja.
 
Stegni oko vrata nihilistu, i kada počne očima da moli tada pusti. Onda mu ponovi mu pitanje.
Da, to je dobro.
To su radili neki hipi pokreti. Zakopaju te živog, i posle te iskopaju. Kako bi naučio da ceniš život. To je previše okrutno. Rečima je delotvornije. Ovako bi se verovatnk vratio na stare puteve. Uostalom, zašto je nihilizam "pogrešna" filozofija?
I zašto je bitno ceniti život, prvobitno svoj?
 
Zato što je poklon. Poklon se ne baca.
Možeš vratiti poklon istom merom, istim poklonom. Roditi i podići, stvoriti čoveka baš kao što je neko tebe.
Taj proces dovoljno dugo traje i nudi dovoljno nagrada da ljudi zavole život.
Poklon od koga? Zbog čega?
Ih da je sve tako lako i divno. Dobar procenat ljudi ne treba da ima decu. Nisu sposobni da ih odgajaju. Tu ne ide priča reprodukcije. Zavoleću život, ako budem imao dete? Moje dete bi bilo poklon. Kome tačno? Ovom svetu? Prljavom i gadnom, u svakom smislu. Bezličnom. I još bolje rečeno, trulom... Da je društvo sposobno da funkcioniše kao društvo ljudi, verovatno bih ostavio sina iza sebe. Da oseti život. Ali ne. Društvo je nesposobno da funkcioniše. Već, 10000 godina luta...

Meni je ta filozofija besmislena i po meni ne pije vodu. Zato sam rekao da je besmisleno raspravljati se o pogledima na svet.
 
Zato što je poklon. Poklon se ne baca.
Možeš vratiti poklon istom merom, istim poklonom. Roditi i podići, stvoriti čoveka baš kao što je neko tebe.
Taj proces dovoljno dugo traje i nudi dovoljno nagrada da ljudi zavole život.

Ма да. Поклон над поклонима. Тај поклон је толико диван да је филозоф Дејвид Хјум инспирисан толиком дивотом, од велике радости описао исти овим речима:

Kаjаnje, srаmotа, pаtnjа, bes, rаzočаrаnje, nespokoj, strаh, utučenost, očаj: ko je ikаdа, nа svom životnom putu, izbegаo nemilosrdne prepаde ovih mučiteljа? Koliko ljudi je ištа bolje uopšte i osetilo? Nаpor i sirotinjа, toliko omrznuti od svih, izvesnа su sudbinа ogromne većine: а ni mаlobrojni povlаšćeni pojedinci, koji uživаju u lаgodnom obilju i dokolici, nikаdа ne dostignu ispunjenje ili istinsko blаženstvo. Ni svа dobrа ovog svetа zаjedno ne bi čovekа učinilа istinski srećnim; аli će gа svа zlа nа okupu zаcelo dotući; bilo koje pojedinаčno zlo (а ko se može osloboditi bаš svаkog) bezmаlo je dovoljno dа život učini nepodnošljivim, bаš kаo i nedostаtаk bilo kojeg dobrа (а ko ih može posedovаti bаš svа).
Kаdа bi se tuđin iznenаdа obreo u ovom svetu, pokаzаo bih mu, kаo uzorаk ovozemаljske nesreće, bolnicu prepunu bolesti, zаtvor krcаt zločincimа i dužnicimа, bojno polje prekriveno leševimа, flotu kojа tone nаsred okeаnа, nаrod koji propаdа pod tirаnijom, ljude iznemogle od glаdi, ili kuge. A kаdа bih hteo dа mu pokаžem veselu strаnu životа, ne bi li shvаtio štа su životnа zаdovoljstvа, kudа bih ra poveo? Ha bаl, y operu, nа dvor? S punim prаvom bi mogаo pomisliti dа mu još uvek pokаzujem rаznovrsnost bede i žаlosti.

Zаpitаjte se, pitаjte bilo kogа od svojih poznаnikа, dа li bi ponovo proživeli poslednjih deset, ili dvаdeset godinа svog životа. He! Ali nаrednih dvаdeset, vele oni, biće bolje.

"I nаdаju se dа će od životnog tаlogа dobiti
ono što im prvi živаhni mlаz ne mogаde dаti".

I nа krаju shvаte (tаko je velikа ljudskа bedа; onа čаk i protivrečnosti uspevа dа pomiri) kаko se istovremeno žаle i nа krаtkoću životа i nа njegovu tаštinu i muku."

А Шопнехауер је такође, у тренутку инспирације свом блаженошћу овога света, рекао ово:

Оvom svetu, ovom poprištu izmučenih i zaplašenih bića, koja postoje samo tako što jedno drugo proždire, svetu gde svaka zver predstavlja živi grob hiljadama drugih zveri, a njeno samoodržanje jeste lanac mučeničkih smrti, i gde, onda, sa saznanjem raste sposobnost da se oseti bol, sposobnost koja stoga u čoveku dostiže svoj najviši stepen, i dostiže u njemu utoliko viši stepen ukoliko je on inteligentniji - ovom, dakle, svetu hteli su da prilagode sistem optimizma i da njega, ovaj svet, pokažu kao najbolji od svih mogućih svetova. Kakve li besmislice!

Шопенхауер


Тај ваш господар милосни на небесима, који вас је даривао тим "поклоном", боље да га је задржао за себе да ужива у њему.

Никаква боља награда не би му била прикладнија.
 
A zamisli i posle njih zivot traje, cak se nasli i neki humanisti, a narocito ljudi koji

svojim zivotima i primerima vuku ostale napred.

I kao sto vidis nista ti ne fali da filozofiras....mozda jos uvek negde jure ljude puskama i ubijaju,

ali je toga sve manje, mozda bi neki smanjili covecanstvo na sebi potreban nivo, ali postoje i oni koji

to ne dozvoljavaju.

Znas li da je neko opovrgao pretpostavku da svaki covek ima svoju zvezdu i da tih zvezda ne bi bilo

da nema ljudi.
 
Poklon od koga? Zbog čega?
Ih da je sve tako lako i divno. Dobar procenat ljudi ne treba da ima decu. Nisu sposobni da ih odgajaju. Tu ne ide priča reprodukcije. Zavoleću život, ako budem imao dete? Moje dete bi bilo poklon. Kome tačno? Ovom svetu? Prljavom i gadnom, u svakom smislu. Bezličnom. I još bolje rečeno, trulom... Da je društvo sposobno da funkcioniše kao društvo ljudi, verovatno bih ostavio sina iza sebe. Da oseti život. Ali ne. Društvo je nesposobno da funkcioniše. Već, 10000 godina luta...

Meni je ta filozofija besmislena i po meni ne pije vodu. Zato sam rekao da je besmisleno raspravljati se o pogledima na svet.

Društvo je nefunkcionalno već 7000 godina, još od Lepenskog Vira. Pa ipak, ljudi se trude, nadaju, pokušavaju,
i, nećeš verovati, uspevaju da pronađu to zrnce lepote.
Zrnce koje daje smisao i svrhu. Zrnce kao parče holograma iz koga se vidi cela slika. Nagrada je otkrivanje svrhe, smisla.
Ako se usudiš, a ja ti to i preporučujem i želim, ostvari alhemijski san, stvori život, a on će stvoriti sve za šta nisi imao dovoljno hrabrosti.
Usni san, a onda ga ostvari. Per aspera ad astra.

- - - - - - - - - -

Kаdа bi se tuđin iznenаdа obreo u ovom svetu, pokаzаo bih mu, kаo uzorаk ovozemаljske nesreće, bolnicu prepunu bolesti, zаtvor krcаt zločincimа i dužnicimа, bojno polje prekriveno leševimа, flotu kojа tone nаsred okeаnа, nаrod koji propаdа pod tirаnijom, ljude iznemogle od glаdi, ili kuge.

A kаdа bih hteo dа mu pokаžem veselu strаnu životа, ne bi li shvаtio štа su životnа zаdovoljstvа, kudа bih ra poveo? Ha bаl, y operu, nа dvor? S punim prаvom bi mogаo pomisliti dа mu još uvek pokаzujem rаznovrsnost bede i žаlosti.
Pokaži mu bebe. Neka oseti miris beba. Uberi mu cvet. Pokaži izvor. Decu dok se igraju. Prvi poljubac.

- - - - - - - - - -

I Hjum i Šopenhauer su umrli kao starci. Jako glupi starci, koji od šume nisu videli drveće.

- - - - - - - - - -

Proživeli su svoje bedne živote u mržnji. Ne zato što nisu pronalazili lepotu, nego zato što je nisu tražili.
Čak i danas, mrtvi i raspadnuti, pokazuju samo na zlo i bedu.

- - - - - - - - - -

"Ko šta traži biće mu dato."
 
Pa to je ono što se uvek pitam - kako neko ko ovako razmišlja , ko je "osuđen" na život,
uspeva da doživi duboku starost?
Zašto samo ne otvori prozor i izađe napolje?

Ko ne nađe odgovor u sebi neće ga naći nigde, pa ni u filozofskim citatima.
Život nije ni samo lep ni samo divan, često je naporan i grozan,
ali je uzbudljiv, nepredvidljiv, daje priliku svakom da pokaže ko je
i koliko vredi.
I zaista nije za ogorčene kukumavke, neka umuknu. :)
 
Можете се ви тешити тако заглибљни у сирови материјализам и позитивизам, следећи ваше "премудре вође" које су вам утувиле њихове "истине"у главу, а за оно мало метафизичке потребе сервирале вам недотупаву религију.

Па када тако "опремљени" погледате на сву беду овога света и мизерију ситуације у којој сте, а која је иманентна његовом устројству, мислите да се од тога нешто боље може начинити.

Како каже Шопенхауер:

Oni, dakle, shvataju svet kao nešto sasvim realno, i postavljaju kao njegov cilj bednu zemaljsku sreću, koja ma koliko se ljudi starali o njoj i ma koliko joj sudbina bila naklonjena ipak jeste šuplja, varljiva, ništavna i tužna stvar, od koje ni ustavi, ni zakonodavni sistemi, ni parne mašine, ni telegrafi ne mogu nikad da naprave nešto što je suštinski bolje."

Али то је вама једино остало. Остало вам је фантазирање о некаквом бољем свету, о некаквом бољем животу, не падајући вам на памет да једноставно погледате у тај свет и сву његову мизерију и да самим тим можда приметите и нешто што није од овога света. Нешто што како каже Платон, "Не настаје нити нестаје".

Међутим, окренути главу са сенки на зиду пећине исувише је тешко, зар не?
 
Da su Hjum i Šopenhauer samo pokušali da isprave kičmu, da se isprave na zadnje noge, videli bi da postoji sasvim drugačiji svet od onoga koga su u blatu tražili i pronalazili.
Ovaj svet nije determinisan, mi ga stvaramo.
Pomenuti starci su stvorili sebi pakao. A mogli su, samo da su se usudili, da potraže antipod blatu i nesreći u kojima su se valjali.
Usuditi se, uspraviti se, jeste pola sreće, daje ceo život a košta samo jedan život.

Ipak, hvala im na vrednom i mnogodecenijskom istraživanju pakla. Svakome ko pročita reči iz pakla bi trebalo da zasvetli alarm i da izađu iz blata.
 
Poslednja izmena:
Šalim se naravno...Pzi verovatno vidi sličnost u subjektivnom određenju oba filozofa,ali u pravu si Nerej:Šopenhauerov mračni pesimizam nije ni blizu opravdanom skepticizmu Dejvida Hjuma...
Nisam nikad pominjao da je lično meni njegovo učenje veoma značilo baš za razumevanje matematičkih principa!
Pravila matematičke igre,jer tako sam je i prihvatio, su sve same ljudske imanentnosti! I fini ,tačni,odnosi među njima!
Čiste apriorije što bi rekao tvoj Kant.;)
 
Ti ljudi koji se nadaju i pokušavaju su 1 od 10.000. Jer da se ljudi stvarno kolektivno bore za bolji život, ništa ovako ne bi bilo. Od kada to ratovi manjkaju? Samo se promenio način rada. Americi trebaju polja nafte jer je njihova nafta svedena na minimum. Čovek je destruktivno okrenut ka prirodi, gledajući na globalnom nivou.
Lako je razmišljati pozitivistički kada se brod ne ljulja. Vi stvarate vaš svet, svet mašte, u društvu, ne van njega. Ali je realnost potpuno drugačija. Beda i mizerija su realnost tj. deo su ovog sveta. A vi možete da pričate kako kukam, ali vam govorim o realnosti, onakva kakva je u sebi. Vi možete samo da zaklanjate oči i pričate o lepoti života i življenja dok vas možda realnost ne lupi po faci.
Kada završim srednju, verovatno ću ići da radim fizikalne poslove. Plata će mi biti 32.000, dobiću šefa koji samo *****, kada ću pokušati da se pobunim sa kolegama oni će mi okrenuti leđa i ja ću dobiti otkaz. To je realnost, strah, u strahu živimo jer nam je kolektivna zdrava svest svedena na bljuzgavicu i zbog toga je ovakvo stanje u državi pa onda i u svetu. To je to o čemu pričam, društvo, ne funkcioniše kao društvo. Zašto bih ostavio dete iza sebe u takvom kolektivu?
 
Ti ljudi koji se nadaju i pokušavaju su 1 od 10.000. Jer da se ljudi stvarno kolektivno bore za bolji život, ništa ovako ne bi bilo. Od kada to ratovi manjkaju? Samo se promenio način rada. Americi trebaju polja nafte jer je njihova nafta svedena na minimum. Čovek je destruktivno okrenut ka prirodi, gledajući na globalnom nivou.
Lako je razmišljati pozitivistički kada se brod ne ljulja. Vi stvarate vaš svet, svet mašte, u društvu, ne van njega. Ali je realnost potpuno drugačija. Beda i mizerija su realnost tj. deo su ovog sveta. A vi možete da pričate kako kukam, ali vam govorim o realnosti, onakva kakva je u sebi. Vi možete samo da zaklanjate oči i pričate o lepoti života i življenja dok vas možda realnost ne lupi po faci.
Kada završim srednju, verovatno ću ići da radim fizikalne poslove. Plata će mi biti 32.000, dobiću šefa koji samo *****, kada ću pokušati da se pobunim sa kolegama oni će mi okrenuti leđa i ja ću dobiti otkaz. To je realnost, strah, u strahu živimo jer nam je kolektivna zdrava svest svedena na bljuzgavicu i zbog toga je ovakvo stanje u državi pa onda i u svetu. To je to o čemu pričam, društvo, ne funkcioniše kao društvo. Zašto bih ostavio dete iza sebe u takvom kolektivu?

Treba da stvoriš decu jer si time omogučio još neku premiju na svemirskom lotou.
A i u pravu si ,bolje reči i nisi još ni sagledao svu bezličnu i bezrazložnu surovost Univerzuma!
Ona nezainteresovanost ljudi za čoveka koji je pao na pločnik i koji izdiše je direktnog porekla od surovosti Univerzuma!
Kasteneda je samo dodirnuo,a njegov Don Juan folirant par ekselans-Valjaderosi su božiji blagoslov za surovu nemuštost Univerzuma.
Ni Šopenhauer to nije sasvim osetio-tek dodir aniksioznog straha shizofrenika zna te bezlične ponore!
Kaže mi doca da nisam opižđen,a otkud onda to znam?:lol:

- - - - - - - - - -

Eto i Oziju i tebi:Život tim prije! ! !
 
Ozi je mislio samo na kreacioniste i odgovor mu je bio u tom pravcu, ako sam ja razumeo dobro,

a zaista cela tema je glupa seljacka prvokacija i trebalo je ignorisati.

Zašto filozofija ne bi sišla sa olimpijskih visina i počela da se bavi
problematikom našeg vremena?
Zar njen zadatak nije da se bavi čovekom, životom, svetom ovog ludog doba?
Zar se svela na citiranje uvek istih antičkih i davno upokojenih filozofa?
Nove generacije ne mogu naći odgovore na svoja pitanja u plesnivim knjigama i
zato filozofiju smatraju bezvrednom.

Da mogu - naslov ove teme ne bi bio takav.
 

Back
Top