Ohrabrivanje za šta? Da pripada ovom svetu? To je stvar individualnog shvatanja. Na pojedincu je da "otkrije" svoj "identitet", svoju " pripadnost" ili nepripadnost.Svakoga dana neki mlad čovek skupi hrabrost da se ubije,
ne samo zbog bolesti.
Mnogi od njih još tragaju za sopstvenim identitetom, zbunjeni životom, teško pronalaze svoje mesto,
a umesto ohrabrenja,
truju se literaturom beznađa, filozofijom apsurda i nihilizma.
Dok neki matori kenjac mudruje o besmislu do duboke starosti.
To mi smeta.
Omladinu treba "kvariti" na pravi način.
Treba ohrabrivati ljude koji boluju od hemijskih procesa u mozgu. Ne ove koji preispituju svoj život, u punom značenju te reči. To sami sa sobom moraju da reše ili rešavaju. Nihilizam je dobar, kao i svi pravci u filozofiji, jer ti daje "odgovore" na neka pitanja. Nijedan nije tačan ali je to čovek. To je ono suštinsko u njemu. To je on.
- - - - - - - - - -
Šta ako je beznađe odgovor?