Dok drugi pucaju Indija postaje ekonomska sila broj 1!

Preselila se i u Tursku (prave sve i svasta), Tajland (medju vodecim proizvodjacima hard-diskova u svetu po glavi stanovnika), Meksiko (dobar deo Sevrolet vozila se tamo sklapa), Indoneziju, Maleziju, Vijetnam (npr. HP stampaci), a na kraju krajeva i u istocnu Evropu nakon 1989. (npr. Slovacka nije imala nijednu fabriku automobila, a danas je najveci proizvodjac istih po glavi stanovnika na svetu).
...ali ne i u Indiju...ako ti nije jasno sta je Indija, imas YT :)
 
Two Decades of Nuclear
Two Decades of Nuclear in India (indianfolk.com) in India
nuclear-war-head.png

DuxUtaVVYAAWxip.jpg

tech1.jpg

Isro’s female scientists celebrate after the success of the Mars Orbiter Mission on 24 September 2014. Women account for only 20% of the space agency’s total workforce.
Staff-from-the-Indian-Spa-016.jpg
 
1615163230565.png




„Dvadeset hiljada poljoprivrednika izvrši samoubistvo u Indiji svake godine“ – Intervju sa Madurešom Kumarom


indija_poljoprivrednici.jpg

Poljoprivrednici tokom protesta

Noémi Lehoczki 04.03.2021.

lada Indije je 5. juna 2020. godine, usred širenja pandemije COVID-19 na brzinu donela tri uredbe koje se odnose na sektor poljoprivrede. Uredbe su usvojene kao zakon već u septembru. Izostala je parlamentarna rasprava i dijalog sa predstavnicima poljoprivrednika o zakonima i njihovim mogućim posledicama na život poljoprivrednika.1 Gubitnici ovih reformi su milioni indijskih seljaka, a dobitnici velike korporacije.


Noemi Lehocki, novinarka portala Mérce, razgovarala je s Madurešom Kumarom o okolnostima usred kojih se poljoprivrednici mesecima bore protiv indijskih vlasti. Kumar je koordinator Nacionalnog saveza narodnih pokreta Indije (National Alliance of People’s Movements). Ovaj savez broji preko 300 pokreta i aktivno učestvuje u aktuelnoj borbi za prava poljoprivrednika u Indiji.


Da li možete da objasnite koji su novi zakoni protiv kojih indijski poljoprivrednici protestuju i zašto su oni problematični?


Vladino objašnjenje je da je indijska poljoprivreda u krizi, da su joj potrebne reforme koje bi dovele do povećanja prihoda poljoprivrednika. Po toj logici treba liberalizovati poljoprivredno tržište, da bi se privuklo više investicija iz privatnog sektora i industrije. To je logika vlade pri donošenju tri nova zakona o poljoprivredi.


Svi se slažu da je indijska poljoprivreda u krizi jer u proseku svake godine oko dvadeset hiljada poljoprivrednika izvrši samoubistvo zbog dugova, iz očaja, ili zato što je propao rod. Gotovo 60% indijskog stanovništva bavi se poljoprivredom i s poljoprivredom povezanim aktivnostima, iako njen doprinos ukupnom BDP-u iznosi samo 18%. Od seljaka koji poseduju zemlju 80% su mali vlasnici koji u proseku obrađuju površine manje od jednog hektara. Dakle, u pitanju je malo seljaštvo. Veliki broj seljaka uopšte ne poseduje zemlju, oni su u punom smislu poljoprivredni radnici.


Novi zakoni su problematični i oštećuju male poljoprivrednike na nekoliko načina. Oni u osnovi promovišu ugovornu poljoprivredu.


Prvo, velike korporacije poput Pepsija, Koka-kole, Adanija i ITC će sklapati ugovore sa seljacima. Ugovor se može izvršiti ukoliko je sklopljen između jednakih strana.


Drugo, ovi zakoni će ubrzati demontažu postojeće strukture podrške poljoprivrednicima u vidu subvencionisanih cena otkupa (Minimum Support Price). Pretpostavimo da poljoprivrednik svake godine uzgaja pšenicu i kukuruz i vlada otkupi rod po subvencionisanoj ceni. Na taj način država garantuje dohodak poljoprivredniku u okolnostima u kojima tržišna cena ne bi pokrila ni troškove proizvodnje.


Rast prisustva korporacija i drugih tržišnih igrača u poljoprivrednom sektoru će dalje obarati cene. Seljaci neće moći da privređuju zbog niskih cena otkupa i visokih cena proizvodnje. Dakle, mislim da se čitava rasprava odnosi na činjenicu da zakoni idu na ruku korporacijama i komercijalizaciji poljoprivrede. Uprkos tome, država ukida subvencije za poljoprivrednike, polako se povlačeći sa tržišta.


Treće, problematičan je način na koji su zakoni doneti, bez dijaloga i parlamentarne rasprave. U Indiji vlada može doneti uredbu, ali je mora izneti pred parlament. Usvajanju većih zakona obično prethodi najmanje 6-7 meseci konsultacija ili rešavanja sporova, uključujući rasprave u odborima i parlamentarne rasprave, tokom kojih vlada može da se konsultuje sa ljudima kojih se zakon tiče.


Novi zakoni o poljoprivredi su najavljeni, a zatim i izglasani bez ikakvih diskusija i konsultacija. Stoga se svi pitaju: zašto nismo konsultovani ukoliko su ovi zakoni, kako tvrdite, istorijski? Ako nismo uvereni da je ovo baš toliko dobro za nas, zašto onda naše mišljenje nije uzeto u obzir? Dakle, čitav zakonodavni proces bio je autoritaran.


Sudeći po vestima, protesti su najjači u regiji Pendžab. Šta je razlog tome?


Trenutno se trgovina poljoprivrednim proizvodima odvija na regionalnim tržištima. Regionalni centri i gradovi imaju takozvani poljoprivredni cenovni mehanizam tržišta roba.


Na ovim tržištima regionalna vlada kupuje od poljoprivrednika na osnovu subvencionisanih cena. Poljoprivreda je i federalna i konfederalna stvar, tako da o njoj mogu odlučivati i centralna vlada i regionalne vlade, s tim što centralna vlada ima veću moć.


U mnogim saveznim državama, poput Bihara i Džarkhanda, ti cenovni mehanizmi su već demontirani. Dakle, tamošnji poljoprivrednici su već ostali bez subvencija.


indija_parada-traktora-1200x600.jpg


U Pendžabu, Harajani i u manjoj meri u Maharaštri cenovni mehanizmi su još uvek u funkciji. Zbog toga su tamošnji poljoprivrednici osetljiviji na nove zakone. Ukoliko sistemi podrške budu ukinuti, seljaci gube sve.


To su razlozi zbog kojih u tim državama ima toliko demonstranata – oni moraju biti na oprezu da bi na snazi ostali stari zakoni.


Poljoprivrednici smatraju da postoje problemi u vezi sa cenovnim mehanizmima, ali da ih ne treba rešavati na način na koji vlasti to sada rade. Zato se zalažu za očuvanje postojećih sistema podrške u Pendžabu i Harajani.


Delhi je postao središte protesta 24. i 26. novembra. Značajni su protesti širom severne Indije, a u Pendžabu traju od avgusta. Čak i Južna Indija protestuje, iako nešto manje, zbog udaljenosti.


U januaru je Vrhovni sud Indije obustavio sprovođenje poljoprivrednih reformi. Kakav je značaj te odluke?

Kada Vrhovni sud suspenduje zakon u obavezi je da obrazloži zašto on nije u skladu sa ustavom. Ovog puta Vrhovni sud je suspendovao zakon bez da ga je proglasio neustavnim. Time je prekoračio svoja ovlašćenja, što sugeriše da je odluka u stvari politički motivisana, a da nije u pitanju intervencija na osnovu prava.


Nakon suspenzije, uspostavljen je četvoročlani odbor sa zadatkom da pregovara sa poljoprivrednicima. Poljoprivrednici su, međutim, odbili da učestvuju u pregovorima sa odborom koji ne mogu da smatraju nepristrasnim jer su se sva četiri člana unapred izjasnili da podržavaju zakone.


Od tada je jedan član odbora podneo ostavku, ali i dalje stoji da ovaj odbor nema ovlašćenja da opozove zakone niti da predlaže izmene. Zašto bi onda poljoprivrednici pregovarali sa njegovim članovima? Odluka Vrhovnog suda je, dakle, politička i nema nikakve veze sa stvarnim sadržajem zakona.


Da li je ovo bio pokušaj da navedu poljoprivrednike da umesto protesta sednu za pregovarački sto?


Da, ali vlasti zapravo ne žele da pregovaraju. Oni kažu — Gledajte, mi vas slušamo, zašto biste onda nastavili da protestujete? Seljaci kažu — Ne, mi vam ne verujemo.


Najvažniji ustavni slučajevi se razvlače, a sud troši vreme na trivijalne predmetima.


Trenutno se vodi postupak protiv jednog komičara koji je na Tvitteru kritikovao presudu Vrhovnog suda. Studenti prava su se na to žalili državnom tužiocu, rekavši da je u pitanju vređanje suda.


Državni tužilac je potvrdio da se može pokrenuti postupak. Vrhovni sud sada vodi ovaj slučaj. Komičar se ne izjašnjava krivim i govori vi imate svu moć, gde je svetost vaše institucije ako vam jedan komičar predstavlja pretnju?


U saopštenju Samyukt Kisan Morcha (prim. prev. savez četrdeset poljoprivrednih sinidikata koji je organizovan tokom protesta zbog zakona o poljoprivredi) se navodi da je 18. januar proslavljen kao Dan žena poljoprivrednica. Da li su žene intenzivno prisutne u protestima?


U pokretu poljoprivrednika postoje tenzije i mislim da je pitanje žena dugo bilo nevidljivo. Indijsko društvo je još uvek patrijarhalno i kad se kaže „poljoprivrednik“ obično se misli na muškarca. Zahvaljujući ženskom i zelenom pokretu definicija poljoprivrednika se promenila.


Neki kažu da su proizvođači hrane plemenskih naroda koji žive u šumama takođe poljoprivrednici, a među njima većinu čine žene; takođe, zbog povećanog iseljavanja, u ruralnim područjima žene obavljaju većinu poljoprivrednih poslova.


Mislim da je ovo jasno poljoprivrednim organizacijama, koje su zato postale otvorenije prema ženama poljoprivrednicama i odgovarajućem diskursu. Međutim, problema još uvek ima, i dalje se retko viđa žena u ulozi vođe u pokretu, društvo je i dalje patrijarhalno.


I, za kraj, da li mislite da pokret poljoprivrednika može dovesti u pitanje legitimitet i moć Narendre Modija?


Modi je već pretrpeo politički poraz od strane poljoprivrednika, čak i za vreme svoje prethodne vlade, između 2014. i 2019. godine. Kada je došao na vlast pokušao je da promeni zakon o otkupu zemlje kako bi kompanijama olakšao sticanje poljoprivrednog zemljišta.


Ovo je izazvalo ogromnu mobilizaciju poljoprivrednika, pa je tokom naredne tri godine (2017-2019) bilo ogromnih protesta. U 2018. godini oko pedeset hiljada farmera je prešlo skoro 300 kilometara od Našika do Mumbaija, što je imalo veliki odjek. Dakle, protesti nisu počeli tek sada.


Pitanje je, i svi se tome nadaju, da li će ovo uspeti da promeni narativ. Čak smo se i 2019. godine, u vreme izbora, tome nadali.


I dalje ostaje problem što opozicione političke partije nisu dovoljno jake da iskoriste narativ koji definišu poljoprivrednici i radnici. (Industrijski radnici su takođe organizovali štrajkove od istorijskog značaja, prvi put 2014. i svake godine od tada.)


Bilo bi teško predvideti šta će uslediti, jer je Modiju ostalo tri i po godine do sledećih izbora. Ako se nešto dramatično ne dogodi, današnja događanja imaće uticaja. Aktuelni događaji su svakako inspirativni, imaju uticaj na diskurs, vrše pritisak na medije i sudije. Opozicione partije treba da se prizovu pameti.


Preveo Andraš Juhas

1. U pitanju su zakoni: Farmers’ Produce Trade and Commerce (Promotion and Facilitation) Act, 2020; the Farmers’ (Empowerment and Protection) Agreement on Price Assurance and Farm Services Act, 2020; and the Essential Commodities (Amendment) Act, 2020.
 
Osamdesetih je BG bila bolja i od PL i RO, a sve tri mnogo gore od Srbije, ciji su se gradjani masovno podsmevali prethodno pomenutim istocnoevropskim zemljama. ;)
Па како се не би подсмевали када су Румуни осамдесетих препливавали Дунав држећи се за плинске боце, а Софија била нешто најодвратније шта постоји на кугли земаљској.
Рускиње се ieбале за фармерке.
 
Па како се не би подсмевали када су Румуни осамдесетих препливавали Дунав држећи се за плинске боце, а Софија била нешто најодратније шта постоји на кугли земаљској.

Da.
Ti isti se danas podsmevaju i Indiji u stilu ''ma nece oni nikad biti bolji od nas''. :roll: :roll: E pa jednom su se vec zeznuli i to ljuto. ;) Tako ce i neke 2035. da pojedu to sto su iskakili i po pitanju Indije. ;)
 
Da.
Ti isti se danas podsmevaju i Indiji u stilu ''ma nece oni nikad biti bolji od nas''. :roll: :roll: E pa jednom su se vec zeznuli i to ljuto. ;)
Ма Индија је кастинско друштво где ниже касте - а то је огромна већина - живе ужасно и само што нису дигли револуцију. Од тог нео-либералног Индијског привредног чуда они немају ништа већ само мали проценат Индијаца припадника горњих каста, а који су и раније били богати и сада су још богатији. То је као када се код нас, на пример, каже "НИС добро ради", и факат да се то одржава на статистику, а грађани Србије генерално од тога немају баш ништа; напротив, НИС (Гаспром) уништава животну средину у Војводини само тако.
 
„Dvadeset hiljada poljoprivrednika izvrši samoubistvo u Indiji svake godine“
ja kada sam se uoznao sa ovom info, bila je u kontekstu gm semena koje je podbacilo, ili je pak bilo pogresno korisceno, brzo guglanje daje npr.:
GM seed use has exploded in India: Socially motivated decisions
Suicide rates among Indian farmers remain high, accounting for more than 12,500 deaths in the country in 2015, according to a government report. While many have blamed climate change for farmers' distress, the issue is likely much more complex.
 
1615186733420.png





Indija: 250 miliona se pridružuje generalnom štrajku u usponu masovnog pokreta protiv drakonskog zakona o državljanstvu

1615186887077.png


Objavljeno sreda, 15 januar 2020

Od 08. januara, Indija je u potpunom zastoju nakon što je više od 250 miliona ljudi izašlo na generalni štrajk širom zemlje, na poziv 10 centralnih sindikata, sa zahtjevima protiv brutalne politike Modijevog režima. Nacionalni sekretar CITU (Centar indijskih sindikata), A.R. Sindu, izjavio je da je 15 saveznih država u potpunom zastoju. Radnici velikog dijela javnog sektora pridružili su se generalnom štrajku, što je takođe slučaj sa radnicima u teškoj industriji i automobilskom sektoru u većini saveznih država. Procjenjuje se da su se u mnogim dijelovima zemlje štrajku pridružili i neorganizovani radnici, zajedno sa sitnim trgovcima. Transportni sektor je takođe u štrajku širom zemlje što ometa svakodnevne aktivnosti. U mnogim mjestima željeznice i glavne puteve su blokirali demonstranti.


ankarski sektor se pridružio štrajku u nizu saveznih država, i sve bankarske usluge u javnom sektoru su obustavljene. Udruženja zaposlenih u bankama, kao što su Sveindijsko udruženje zaposlenika u bankama (AIBEA), Udruženje bankarskih službenika AIBOA, te BEFI, INBEF, INBOC i drugi, uključili su se u štrajk i iznijeli svoje zahtjeve. Bankarski sektor je na udaru privatizacije od strane Modijeve vlade, što je ostavilo stotine hiljada radnika u bankama bez posla.

Veliki protesti su održani i u ruralnim oblastima. Poljoprivredni radnici su se, u različitim dijelovima zemlje, po prvi put u velikom broju priključili štrajku, i iznijeli svoje zahtjeve. Sveindijski Kisan Sangarš komitet za koordinaciju (AIKSCC) je krovna organizacija 175 seljačkih i zemljoradničkih organizacija, koje su svesrdno pristupile štrajku.

Posljednjih godina ekonomska situacija u zemlji se pogoršala. Više od pet miliona ljudi je ostalo bez posla u posljednje dvije godine. Nezaposlenost je na rekordnom nivou. Prema jednom izvještaju, nezaposlenih ima čak 73 miliona, što čini stopu nezaposlenosti od 7.3%, dok u urbanim područjima dostiže nivo od čak 8.9%. Nezaposlenost je oborila iznose plata. Jedan od glavnih zahtjeva je podizanje minimalne plate na 21,000 indijskih rupija mjesečno. Trenutna minimalna plata je na sramno niskom nivou i pored toga nije isplaćena većini radnika. Ostali zahtjevi uključuju regulisanje statusa radnika pod ugovorom i radnika na dnevnicu, obustavljanje privatizacije i direktnih stranih investicija u željeznicama, odbrani, preradi uglja i drugim sektorima. Seoski radnici i poljoprivrednici dodali su zahtjev za veću cijenu usjeva i poništavanje dugova koji su vodili hiljadama samoubistava svake godine.

Zastoj indijske ekonomije najteže pogađa siromašne. Zajedno sa otpuštanjima i visokom inflacijom, siromašni su opterećeni novim porezima, kao u slučaju implementacije Poreza na dobra i usluge (GST). Vlada je izašla u susret bogatima smanjujući poreze na dobit sa 30 na 22 procenta, što za bogataše ove siromašne zemlje čini olakšicu od preko 20 miliona dolara. Ove mjere nisu pomogle rastu bruto domaćeg proizvoda koji je na najnižem nivou u posljednjih 6 godina. Iznosi 5,8%,što čini pad od 7% u odnosu na prethodni period.

Rast stope BDP nikad nije donio bogatstvo milionima radnika širom zemlje, koji su osuđeni da žive u bijedi i siromaštvu, te pod stalnim napadima i eksploatacijom od strane bogatih smanjivanjem plata i povećanjem radnog vremena. Zastoj je donio još veću štetu guranjem srednjih slojeva ka siromaštvu, dok oni koji su živjeli na rubu bivaju gurnuti ispod granice siromaštva do sada neviđenom brzinom. To je na površinu iznijelo srdžbu i gnjev masa, te ih okrenulo protiv Modijeve brutalne, anti-narodne politike.

Ovo je devetnaesti generalni štrajk u Indiji od početka sveobuhvatne privatizacije i mjera štednje devedesetih. Učešće radnika raste iz godine u godinu i sve veći broj radnika i seoske populacije uključuje se u štrajkove svake godine. Prošle godine, oko 200 miliona je učestvovalo u dvodnevnom štrajku 08. i 09. januara. Sada u štrajkovima učestvuje više od 250 miliona, uglavnom seoske populacije.

Najvažnije u ovom štrajku je to što je organizovan tokom masovnog pokreta širom zemlje protiv novog zakona o državljanstvu, koji je Modijeva vlada donijela u decembru. Što je, po prvi put, pokrenulo debatu u ovom pokretu koji je prethodno bio ograničen samo na ekonomske zahtjeve. To pokazuje kvalitativnu razliku u radničkom pokretu. U mnogim mjestima su radnici, kao i dijelovi vođstva sindikata, dodali zahtjev za ukidanjem ovog zakona. Veliki broj studenata je takođe učestvovao u štrajku po prvi put. Barem 60 univerzitetskih kampusa, širom zemlje, se priključilo štrajku solidarišući se sa radnicima uz zahtjeve protiv povećanja školarine, represije Modijeve vlade i drugih problema. To je dalo dodatni podsticaj studentskom pokretu širom Indije, koji je pod brutalnom represijom vlade i njenih siledžija u studentskom krilu kadrova BJP i RSS.

Masovni pokret protiv zakona o državljanstvu


6e3d5ada50af6b08f209811f8de9122c w720 h720


U decembru, Modijeva vlada je donijela novi zakon o državljanstvu koji pokreće proces ponovne registracije svih 1,300 miliona stanovnika Indije, te ukoliko se ne uspiju kvalifikovati, biće smatrani ilegalnim i poslati u posebne sabirne logore. Novi zakon (zvanično Amandman na zakon o državljanstvu (CAA)) omogućava vladi Indije stvaranje novog registra svih građana poznatog kao Nacionalni registar građana (NRC) i odobravanje lične karte onima koji ispune kriterijume. Ovaj proces će početi ove godine u aprilu, stvaranjem Nacionalnog registra stanovništva (NPR), putem ispunjavanja posebnih formulara prema planiranom rasporedu. Građani će takođe dobiti dodatna pitanja o datumu rođenja roditelja i trenutnoj adresi, kao i sopstvenom mjestu rođenja. Ove informacije će onda poslužiti za sprovođenje procesa NRC, kada svi potrebni dokumenti moraju biti predati kao dokaz državljanstva. Ako bilo koji od ovih dokumenata ne bude predat, vlasti imaju mogućnost oduzimanja državljanstva bilo kome, te ih zatim poslati u sabirni logor.

Iz Modijeve vlade tvrde da su njihova nastojanja usmjerena ka davanju državljanstva progonjenim vjerskim manjinama u Pakistanu, Bangladešu i Avganistanu. Prema zakonu, oni koji pripadaju vjerskim manjinskim grupama u većinski muslimanskim zemljama mogu dobiti indijsko državljanstvo. Zakon uključuje sve religije – hinduizam, budizam, đainizam, sikizam, zoroastrizam i hrišćanstvo – ali ne i islam, jer navodno muslimani nisu ugnjeteni u ovim zemljama. Čak i ako zanemarimo pristrasni karakter ovog zakona, svi indijski građani moraće dokazati svoje državljanstvo autentičnim dokumentima, u suprotnom biće im oduzeto državljanstvo zemlje u kojoj su njihovi preci živjeli vijekovima. Takođe, demonstranti ističu da, ako je Modijeva vlada tako blagonaklona prema ugnjetavanima, onda postoji mnogo tamilskih hindusa u Šri Lanki koji su ugnjetavani, zajedno sa muslimanskim manjinama u Mijanmaru i Kini, o kojima ovaj zakon ništa ne govori. Mnogi muslimani su progonjeni u Pakistanu, Bangladešu i Avganistanu, ali oni nisu zaštićeni ovim zakonom. Ovo, kao i mnoge druge stvari, pokazuju pristrasni karakter ovog zakona, koji Modijeva vlada koristi da unaprijedi svoju desničarsku viziju Hindutve. Glavni cilj je gušenje rastuće klasne borbe i jačanje reakcionarnih slojeva režima.

Ova praksa već je sprovedena u istočnoj državi Asam gdje je na kraju prvog ciklusa 6 miliona ljudi proglašeno ilegalnim. Nakon mnogobrojnih žalbi i dugotrajnih sudskih procesa ova cifra je spuštena na otprilike 2 miliona. Pripremaju se sabirni logori širom Asama, gdje će ilegalni građani biti ostavljani da umru. Već je nekolicina zatvorenika preminula zbog loših životnih uslova. Modijeva vlada poriče aktivnosti u vezi sa sabirnim centrima, ali već su se pojavili izvještaji o kupovini zemljišta i budžetu za izgradnju ovih logora u mnogim dijelovima zemlje. U Karnataki, južnoj državi, sabirni logor se gradi u blizini Bangalora. U toku je kupovina zemlje u Maharaštri i Zapadnom Bengalu.

U Asamu, ova procedura je napravila zbrku za čitavu populaciju, te sada moraju čekati po cijele dane u dugim redovima da bi dokazali svoj identitet, odnosno, da su živjeli u ovoj državi prije 25. marta 1971. To je datum kada je Pakistanska armija ušla u Istočni Pakistan, i počela rat koji je doveo do stvaranja Bangladeša 16. decembra 1971. Smatra se da su milioni ljudi prešli granicu od tog momenta zbog užasa koje je počinila Pakistanska armija, te se smjestili u Asam, time mijenjajući njegovu demografsku sliku. Podaci pokazuju da je među onima koji su migrirali u Asam najviše hindusa, a ne muslimana kako tvrde iz BJP. Sada, prema novom zakonu, svi će dobiti državljanstvo osim muslimana, koji će biti protjerani.

Ovaj proces otpočeo je u Asamu 2011, prije uspostavljanja Modijeve vlade (po naredbi Vrhovnog suda Indije) ali je sada kulminirao u katastrofu, postavljajući nanovo nacionalno i vjersko pitanje u ovoj saveznoj državi. Veliki protesti bili su organizovani u Asamu nakon što su objavljeni rezultati registracije, pošto su lokalni stanovnici vjerovali da će ih Bengalci (stanovništvo koje govori bengalskim jezikom, prim. prev.) brojčano nadjačati i da će postati manjina u sopstvenoj državi. Takođe, ogroman dio muslimanskog stanovništva okuplja se oko svojih vođa u protestima protiv oduzimanja državljanstva. Protesti su brutalno slomljeni, barem jedan student je poginuo u pucnjavi koju je počela lokalna policija. Studenti stoje na čelu ove borbe i protestuju protiv svih konvencionalnih političkih partija, suočeni sa brutalnim taktikama kojima vladajuća klasa nastoji podijeliti pokret.

Ova situacija otvorila je još jednu Pandorinu kutiju među svim manjim državama na sjeveroistoku Indije, sa jednom od najraznovrsnijih populacija na planeti, i nizom secesionističkih pokreta u prethodnim decenijama, posebno u sjevernoj državi Nagaland. Masovni protesti protiv novog zakona održani su i u Manipuru, Megalaji, Tripuri i drugim državama. Milioni su izašli na ulice jer su osjetili sumornu budućnost za sebe i svoju djecu.

Ovaj pokret se od tada proširio na cijelu zemlju, s obzirom na to da novi zakon podrazumijeva progon političkih protivnika BJP i RSS. Korupcija, podmićivanje i apatija u državnim institucijama podrazumijeva da svaki građanin mora proći dugotrajan i bolan proces registracije, koji može potrajati i do nekoliko godina, i ukoliko ne prođe, završiće u sabirnom centru. Demonstranti ističu da ovi sabirni centri podsjećaju na Hitlerove koncentracione logore i da će se boriti protiv ovih zakona do posljednjeg daha.

Studenti na čelu pokreta

Protiv spornog zakona održani su protesti u svim saveznim državama, učešće se broji u stotinama hiljada. U Delhiju, policija se obrušila na protest studenata Nacionalnog islamskog univerziteta (JamiaMilliaIslamia) 15. decembra, napadajući studente palicama i suzavcima. Pored toga, policija je upala u studentske domove i biblioteke i tukla studente na ulicama. Mnogi su uhapšeni i pod lažnim optužbama strpani u zatvor. Vođe BJP nazivaju ove studente urbanim Naksalitima i teroristima koje podržava Pakistan, te javno podržavaju policijsku brutalnost. Od tada, pokret se proširio na druge univerzitete, ne samo u Delhiju već širom zemlje, te su se i obični građani pridružili protestima protiv ovih brutalnih poteza. Vlada je pokušala ugušiti pokret ekstremnom brutalnošću u mnogim mjestima. Internet i mobilne mreže su isključeni da bi se poremetilo djelovanje demonstranata. U nekim mjestima, primjenjen je član 144 indijskog krivičnog zakona, prema kojem se zabranjuje okupljanje više od četvoro ljudi. Ovaj zakon, koji je donesen i često primjenjivan od strane britanskih imperijalista u Indiji, sada je nanovo otkriven od strane Modijevog režima da bi ugušio pokret protiv njegove drakonske politike.

U najvećoj saveznoj državi UtarPradeš, protesti su bili izuzetno brojni i policija je brutalno napala demonstrante, pod vođstvom vodećeg desničarskog reakcionarnog ministra BJP, Jogija Aditjanata. Više od 28 ljudi je ubijeno od strane policijskih snaga širom zemlje, a ukupno njih 19 je iz UP. U Mirutu, gradu u UP, policija je upadala po domovima i tukla nasumično muškarce i žene da bi skršila svaki vid otpora. U mnogim gradovima u UP, policija je pucala da bi rastjerali masu, te su mnogi poginuli. Uprkos ovim drakonskim mjerama, pokret se i dalje kreće naprijed.



Posebno važan događaj za pokret bili su protesti u industrijskom gradu Mumbaiju. Ovaj veliki grad je nekada bio centar ljevičarskih i radničkih pokreta. U posljednjem periodu, preuzet je od strane desnih reakcionara na vodećim političkim pozicijama, kao što su šovinist Bal Takerej i njegov sin. Često se kaže da je život toliko užurban i otuđen da niko nema vremena za politiku ali nakon dugog perioda pasivnosti, veliki protesti protiv ovog reakcionarnog zakona su izbili u Mumbaju mobilišući milione ljudi. Masovni protesti održani su u Daraviju, jednom od najvećih sirotinjskih kvartova u Aziji, ali i na terenu Azad Majdan, gdje su održavani masovni javni skupovi. Čak i neke filmske zvijezde i poznati režiseri su se pridružili ovom protestu, što je za njih iskorak izvan lagodnog života. Ali ipak, studenti se nalaze na čelu pokreta, sa stotinama koji ih prate u borbi protiv ove nepravde.

U Bangaloru, Hajderabadu, Čenaju i drugim južnim gradovima, masovni protesti su održani sa stotinama hiljada učesnika. Njih su uglavnom predvodile komunističke partije i druge lijeve organizacije. U Hajderabadu, desničarski muslimanski vođa Asadudin Ovajsi, je na čelu pokreta koji je održao protest sa više od 50,000 ljudi u ovom gradu, u kojem je on član parlamenta. U istočnoj državi Bihar takođe su održani masovni protesti. Jedan takav je predvođen od strane studentskog vođe JNU, Kanahije Kumara. On je sada vođa CPI, a na prethodnim opštim izborima bio je kandidat u Begusaraj distriktu.

U Zapadnom Bengalu, ovaj problem je mnogo očigledniji jer se zakon posebno odnosi na migracije iz Bangladeša, a ovaj proces uticaće na sudbinu svih tih migranata. Pad ljevičarske vlade prije nešto više od 10 godina je stvorio političku situaciju u kojoj su glavni rivali vladajuća desna partija Trinamul Kongres (TMC) pod vođstvom ministra Mamata Banerdžija i BJP. Na posljednjim opštim izborima u aprilu prošle godine, došlo je do ogorčenih borbi između ove dvije desničarske partije, što je dovelo do pogibije nekolicine stranačkih aktivista. BJP koristi svoju netrpeljivu, hindu-šovinističku politiku isticanja košmara podjele iz 1947. da zadobije sve veću podršku. Sa druge strane imamo drugi oblik desničarske nacionalističke retorike, TMC. Novi zakon prenosi ovo žestoko rivalstvo na novi nivo, stoga država i nacionalna vlada već se pripremaju za savezne izbore sljedeće godine. Uprkos svemu tome, studentski pokret pod vođstvom univerziteta u Džadavpuru, i dalje napreduje i protestuje protiv pristrasnog zakona.

U Delhiju i drugim sjevernim državama, takođe je održan niz protesta. U oblasti Šahin Bag, održan je niz sjedećih protesta muslimanki na glavnim putevima uprkos izuzetno hladnim temperaturama. Mnogi studentski i politički lideri su se solidarisali sa njihovim zahtjevima.

Slabost opozicionih partija


889b69b30cd99ed82c1d4c6c49e8ee76 w720 h533


Opozicione partije širom zemlje su vrlo blago reagovale na ovaj zakon. Zapravo, one su se razotkrile pred masama koje u velikom broju protestuju protiv Modijeve vlade. Kongresna partija se verbalno usprotivila zakonu i nerado učestvovala u protestima. Prijanka Gandi, vođa partije, učestvovala je u nekim od protesta u UP i posjetila domove ljudi koji su bili izloženi policijskoj brutalnosti, ali ova partija nije pružila jasnu alternativu novom zakonu. U skorijem periodu, Kongresna partija se znatno pomjerila prema ekstremnoj desnici kako bi oteli glasove hindusa od Modija i vratili se na vlast. U vrlo važnoj državi Maharaštra udružili su se sa kvazifašističkom organizacijom ŠivSena da bi formirali koalicionu vladu protiv BJP, dajući podršku Udav Takerejuza poziciju glavnog ministra. Na posljednjim opštim izborima, vođstvo ove partije jasno se postavilo na ekstremno desnu poziciju radi dobijanja podrške hindusa posjećivanjem nekoliko hramova. Ne samo da su se znatno udaljili od vlastitog navodnog sekularizma, već su svesrdno prihvatili desničarsku politiku sadašnjeg Modijevog režima. Svi ekonomski i politički potezi Modijevog režima su zapravo određeni tokom vladavine Kongresne partije. Korištena je ista taktika „zavadi pa vladaj“, od strane obje partije. Jedina razlika je u tome što je sada kriza kapitalističke ekonomije i sistema kao cjeline gurnula indijsku državu u nepoznatom pravcu.

Mnogi analitičari upoređuju Modijev napad na demonstrante sa van

rednim stanjem koje je proglasila Indira Gandi 1973. U to vrijeme je opozicija takođe bila u zatvoru i sve demonstracije i protesti su nemilosrdno ugušeni. To je dovelo do pada vlade Indire Gandi na narednim izborima pa su se opozicione partije ujedinile u veliki savez partija Džanata (Narodna partija), koja je bila na vlasti tokom kratkog perioda. Ovaj masovni pokret 1970ih takođe je vodio stvaranju BJP i mnogih drugih regionalnih partija širom indije, koje su predvodile opoziciju tokom vladavine Kongresne partije u narednim decenijama. Trenutni masovni pokret ima mnogo sličnosti s tim pokretom, s obzirom na to da povezuje razne dijelove opozicije od ekstremne desnice do krajnje ljevice, iako postoje i mnoge važne kvalitativne razlike. Najvažnija razlika je trulost cijelog političkog spektra, zajedno sa izraženom slabošću indijskog kapitalizma, koji nema šanse za oporavak u skorijoj budućnosti.

Ne samo da Kongresna partija nema odgovarajuće vođstvo za ovaj pokret (i sve su manje šanse da će se nešto tako dogoditi) već su se i mnoge regionalne partije loše pokazale u ovom pokretu. U UP, regionalne Samadžvadi (Socijalistička partija) i BahudžanSamadž (Stranka većine) bile su ključni igrači u državnoj politici. Ove partije su se oslanjale na kastinsku politiku nekoliko decenija. One se nisu usprotivile ovom zakonu i nastavile su biti samo nijemi posmatrači. I u drugim državama, mnoge regionalne partije su imale šansu da povedu ovaj pokret i poraze BJP u svojim izbornim jedinicama ali uopšte nisu nastupile s čvrstim stavom. U Maharaštri, ŠivSena se verbalno usprotivila ali nije dala nikakvo vođstvo. To je stvorilo situaciju u kojoj se pojavljuju mnoga nova lica i vođe kao lideri pokreta na državnom i saveznom nivou.

Za radničku borbu!


8d3acf5f3195652c5576782ce7ebe895 w720 h720


Vrlo je važno istaknuti karakter ovog pokreta, koji je još uvijek nesiguran, i u kojem učestvuju različite političke opcije, od krajnje ljevice do desnice. Pokret je stavio naglasak na sekularnu osnovu indijskog ustava, ukazao da novi zakon podriva tu osnovu, te je stoga protivan duhu ustava. Većina analitičara, komentatora i vođa pokreta podržavaju ono što se naziva demokratskim vrijednostima indijskog ustava i države kao cjeline. Nastoje odbraniti indijsku demokratiju koju je fašist Modi uzurpirao. Glavni slogan pokreta je „Azaadi“ (sloboda), ona koja predstavlja slobodu okupljanja, slobodu izražavanja sopstvenog mišljenja te slobodu življenja. Ljevičarske vođe dodale su slobodu od siromaštva, nezaposlenosti i nepismenosti. Studenti recituju revolucionarnu poeziju na javnim okupljanjima, posebno čuvenog Urdu pjesnika Faiz Ahmed Faiza i legendarnog Habib Džaliba. Mnogi takođe nose slike Bagat Singa, posebno studenti koji se smatraju njegovim sljedbenicima.

Uprkos svemu tome, ovaj pokret prije svega ističe u prvi plan demokratske zahtjeve i religijsku harmoniju u zemlji. Govornici na velikim javnim okupljanjima ističu da je diskriminatorski zakon protiv muslimana uvreda za indijski ustav, i da su muslimani dio te zemlje kao i pripadnici bilo koje druge religije. Mnogi su zahtijevali da se ujedine ljudi različitih vjera u borbi protiv ovog zakona. Takođe, lideri nekih Dalit organizacija, kao Bim Armi (BhimArmy), solidarisali su se sa muslimanima, pozivajući na jedinstvo ugnjetenih ljudi iz različitih kasti i religija. Posteri Ambedkara su takođe prisutni u velikom broju. Ali ovo opet ide u prilog vladajuće klase, koja je koristila predrasude i vjersku mržnju da podijeli radničku klasu i učvrsti vladavinu kapitala već duže od jednog vijeka.

1615187278312.png


Stvarno jedinstvo ne može nastati tako što se ljudi vjerski identifikuju pa ih onda pokušamo ujediniti, već izgradnjom istinskog klasnog jedinstva. Vladajuća klasa Indije obuhvata ljude iz različitih religija i kasti i vrlo je važno voditi ovu borbu na toj osnovi. BJP i Kongres su dvije partije vladajuće klase, zajedno sa mnogim regionalnim partijama. Sve one su koristile različita sredstva održavanja vladavine kapitala, ugnjetavanja i eksploatacije masa širom Indije. Komunističke partije takođe su degenerisale i postale partije koje ugnjetavaju radničku klasu u mnogim oblastima. Ove partije nisu pokazale put naprijed za određene ugnjetene narodnosti u Indiji. Posebno u Kašmiru, a sada i u Asamu, njima nije jasno kako prići nacionalnom pitanju i nemaju nikakav program protiv nacionalnog ugnjetavanja od strane države.

Sva rasprava o vrhovnoj ulozi sekularnog indijskog ustava ograničava pokret unutar okvira buržoaskog nacionalizma i jača ulogu kapitalizma u Indiji. Sada je vrijeme da se pređe preko ovih uskih buržoaskih granica ustava, koji je stvoren da štiti interese kapitalista od radničke klase. Novi reakcionarni zakon i drugi potezi Modijevog režima samo su simptom propasti kapitalizma, koji se ne može vratiti na prethodni nivo. Oslabljena indijska ekonomija takođe se ne može oporaviti i vratiti na stanje iz 1970ih i '80ih. Ona će nastaviti da vuče milione ljudi ka siromaštvu. Bilo kakav pokušaj reforme ekonomije na kapitalističkim osnovama jedino može spasiti kapitaliste i njihovo ogromno bogatstvo, time čineći siromašnim još milione ljudi. U poslijeratnom periodu, periodu relativnog ekonomskog uspona, indijski ustav poslužio je kao sredstvo stabilizacije zemlje. On ne može više odigrati tu ulogu, te će bilo kakva reforma voditi reakcionarnim eksplozijama po religijskim, nacionalnim, kastinskim linijama na do sada neviđenom nivou. Nedavni napad Modijevog režima protiv naroda Kašmira pokazao je stvarne namjere indijske vladajuće klase, nakon kojeg će uslijediti slični užasni napadi protiv drugih nacionalnosti. Jedini put naprijed iz ovog ambisa jeste borba za ujedinjenje svih ugnjetenih nacionalnosti i kasti na klasnoj osnovi s ciljem rušenja kapitalizma i izgradnje socijalističke radničke države sa novim ustavom koji ne služi interesima krupnog biznisa.


tens-of-thousands-of-workers-go-on-strike-in-india-1578487948-9536[1].jpg


Samo socijalistička planska ekonomija, predvođena državom radnika, može osigurati narodima Indije život bez siromaštva, bijede i nezaposlenosti. Nacionalno i vjersko ugnjetavanje takođe će biti okončano kada buržoaska država bude zamijenjena radničkom državom kroz revoluciju. U buržoaskoj državi ove razlike biće stalno korištene da se mase podijele i ugnjetavaju. Socijalistički preobražaj Indije otvoriće revolucionarni potencijal radničke klase u cijelom regionu i svijetu. Radnička klasa Pakistana, Bangladeša i drugih zemalja će pratiti primjer indijske radničke klase i istupiti da okonča omražene, vještačke granice stvorene i štićene od strane imperijalističkih sila, i izgraditi socijalističku federaciju Južne Azije, kao korak ka svjetskoj socijalističkoj federaciji
.
 
Poslednja izmena:

Back
Top