Dok dobuje kisa...

Tmuran i sumoran dan...
Kapljice kise polagano dobuju po prozoru...u glavi mi se vrti ona dobro poznata stvar C.Jabuke"bezi kiso s prozora"
Sedim sama...zarobljena sopstvenim mislima,uhvacena u kovitlac nedozivljenih strasti...bezim od stvarnosti,koja me gusi i sputava svaki moj korak!
Pokusavam odvratiti misli...uzimam knjigu,ali slova nemo promicu ispred mene,bez ikakvog smisla i znacaja...ne ide...
Palim radio u nadi da ce neka veselica razbiti turobnost ovog kisovitog dana.
Ali...avaj...
"jer moj je zivot igra bez granica,
umorna prica,trganje stranica...
na kojima nista ne pise!
jer moj je zivot,vecito padanje,
kad zbrojim poraze,nista ne ostane...
...samo jos vucem navike,sve na tome ostaje"
...dopire iz zvucnika...
Gasim radio i pokusavam na kompjuteru pronaci nesto veselo...ali i tu su playliste prepune romanticnih ljubavnih balada!

I dalje sedim sama...nosena mislima,vodjena zeljama...
Pozeleh nekog da me utesi pogledom,razveseli osmehom i zastiti zagrljajem...

Zadrhta srce u grudima...jer stvarnost je tu...oko mene...
Kisa i dalje pada i kapljice se slivaju niz okna...a jedna malena kapljica orosi moje lice...
I tako...
"Kisne kapi padaju po prozoru,
mozda ce mi suze sakriti,
ponekad te ugledam u prolazu,
kao brod na pucini...."
 
Pa ja cu kroz pesmu o lepoti kise i dozivljaju iste u osecaju tumacenja ili u tumacenju osecaja.............:)

КАДА СМО КИСЛИ

Увек кад су кише, на умору лета
падале капима, у хладноћи мисли
Сећање се врати и роди се сета
на тренутке оне, кад смо скупа кисли.

Припијени мокри, уплетене косе
са топлином тела, спојени у једно
Купале нас сузе, те небеске росе
покиснути тада и било је вредно.

ЗК
 

Back
Top