andrriano
Primećen član
- Poruka
- 627
Dođi sad, svjetlo ljubavi!
Da me naučiš kako ću pjevati bogovima
dok me u naručju drže.
A da mi se duša ne stidi.
I kako ću im priznati da bijah ljubimac tvoj.
I da sam u tebi našao lijek mojim žednim ranama.
Dođi sad, zaljubljena ženo!
Da u tebi odrastem i naučim
što je mjesec a što sunce,
i zašto danju i noću nebom raznose
miris tvoje crne kose.
Dođi sad, pjesmo ptica!
Da razbudiš tamu i oblake
što rijeku traže da okupaju tvoje
još neprobuđene oči.
Dođi sad, srećo izdaleka!
Dođi sad, moje more plavo i duboko!
Dođi sad, i utjehu mi donesi!
Da me naučiš kako ću pjevati bogovima
dok me u naručju drže.
A da mi se duša ne stidi.
I kako ću im priznati da bijah ljubimac tvoj.
I da sam u tebi našao lijek mojim žednim ranama.
Dođi sad, zaljubljena ženo!
Da u tebi odrastem i naučim
što je mjesec a što sunce,
i zašto danju i noću nebom raznose
miris tvoje crne kose.
Dođi sad, pjesmo ptica!
Da razbudiš tamu i oblake
što rijeku traže da okupaju tvoje
još neprobuđene oči.
Dođi sad, srećo izdaleka!
Dođi sad, moje more plavo i duboko!
Dođi sad, i utjehu mi donesi!
