Dodirni ljubav,kroz osecanja ispunjena romantikom

SAMO TI SI MI U MISLIMA

Budim se i prve misli lete ka tebi.
Ka Vili koju nikad povredio ne bi.
Ka najlepošoj ruži sa hiljadu latica.
Ka mojoj duši i osmehu moga lica.

Izlazim na stazu snegom zavejanu.
Pod kaputom nosim dušu zagrejanu.
Željnu da se ogleda u očima tvojim.
Da prestanem dane i sate da brojim.

Dugim korakom razbijam nanose snega,
pa često zastanem, pored svakog brega,
da pogledam u pravcu najlepšega grada,
gde ostade mi srce u sred Novog Sada.

Samo ti si mi u mislima tokom celog dana.
Osećam na duši kako puca rana,
koju leče samo tople reči tvoje,
ko melem se lepeć’ preko duše moje.

Na kraju, kad legnem u toplu postelju,
sklopim ruke i oči i zamislim želju.
Lagano tonem u duboki san,
dok poslednje misli lete ka tebi.
Živeti bez tebe, ovako svaki dan,
to nikako draga podneo ne bi.

Dragan Đurašinović
 
"Vetru reci. Slegnuće ramenima
i u noć dunuće. To je dobar alibi.
I prozorima koji kuću paze reci
sa svojim očima večno na straži.
To je sve. Više ne govori nikom.
Oteraj uporno oblačne oblake.
Ne čekaj me i ne otvaraj reči."
stress-relieving-games-and-apps.jpg
 
Predosećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vredi traganje za sobom, ako se izgubimo pre nego što smo sebe pronašli. Na putevima života ne postoje precice. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..
 
Poslednja izmena:
Cekao sam tamo tebe, moje misli trazile su tvoje da se upletu sa njima.Sa ovom zorom odlazi i nada.Zvezde se gase, a moje misli sumorne i crne povlace se iz nedokucive srece, povlace se u svoje tamno skroviste – moju dusu. Sledeca noc pruzice novu nadu. Da li ces doci?
Dodji, neka se nase misli upletu daleko od nas, tamo gdje vlada sreca, tamo gdje se snovi dozivljavaju kao stvarnost.Tamo gde nema zla, gde nema ljudi. Dodji, ja cu biti tamo, cekacu te. Cekacu jos dugo, cekacu dok ti ne dodjes.
Zatvaram oci. Crveni plamen trepti u zenicama, vatra mi unistava vid, a duh se ledi. Progledah. Pogled se gubi u beskraju nebeskog svoda, vraca se i pada tu ispred mene.A ja znam, uzalud cu cekati i ovu noc i jos mnoge noci, jer ti, ti ipak neces doci…
 
Poslednja izmena:
Sreli smo se ne tako davno. Bilo je kao i uvek sto biva, srece, padova, razocarenja. Koliko smo puta usijanih glava glava bili pred prekidom, a onda se vracali jedno drugom ponovo, noseni zarom, na stare staze. Uspeli smo da se odupremo i nadzivimo sve one price i ogovaranja, sve one klevete i lazi.
Koliko smo dobrih prijateljskih saveta zakopali duboko u nama! Verovali smo jedno drugom i voleli se. Zato su nam zelje i snovi puni ambicija i opstali, zato smo i uspeli sacuvati ono sto su nam srca stvorila, ono za cim smo ceznuli.
Sve do sada kada je postalo ozbiljno. Kad je sadasnjost bila isto tako vredna kao i buducnost. Kad smo hteli vise nego sto nam je zivot pruzao i davao.
Kada sam ja od tebe zeleo mnogo vise nego sto si mi pruzala. Jer ja te nisam zeleo samo za jednu noc, za jednu avanturu. Zeleo sam te kao buduce ostvarenje svojih zelja. Zeleo sam te kao zenu koja ce me pratiti ne samo deo puta vec citav zivot. Zato nije ni cudo sto sam se s` pravom zapitao da li sam ja sposoban da ti pruzim sve ono sto treba kroz zivot. Da se na kraju pitam da li ce ljubav koju ti pruzam biti dovoljna.
 
KOLIKO VOLIM TE

Kol'ko je u moru kapi
za jednu više volim te
ne trudi se da ih brojiš
nemoguće je
Kad mi neka druga pridje
ne može da dirne me
vidi da mi gori tijelo
ključa zbog tebe


Koliko volim te
ne mogu ti reći
za to ludilo
nema prave riječi
Koliko volim te
neću ni da pišem
od broja najvećeg
za jedan broj je više


Koliko na vedrom nebu
noću sija zvijezdica
za jednu više, oči moje
tebe volim ja
Cure nove i one bivše
pod kožu mi ne ulaze
k'o da na mom srcu piše
kuca za tebe

Srećko Savović
 
Sjecas li se one slatke djevojke koju si volio i svom snagom grlio?
Ja ne.
Dodji i podsjeti me.
Otjeraj ovu borbenu spodobu koja ne zna ni sta je njeznost.
Otjeraj je, pocela me plasiti njena hladnoca.
Zagrli me kao da nista vrijednije od mene ne postoji.
Omoguci mi da ponovo osjetim koliko sam njezna.
Da dopustim sebi da se u tvom zagrljaju izgubim, a i pronadjem.
Vrati me u svijet bica koja osjecaju.
 
ZAR SI OD MENE TRAŽILA SLATKE STIHOVE

Zar si od mene tražila slatke stihove?
Zar ti se čini da je ovo, što do sada pjevah,
toliko teško slijediti i teško razumjeti?
Zato što ni dosad nisam pjevao
da me ti slijediš i razumiješ - neću ni sada;
Što su, uostalom, takvima kao ti, pjesnici k'o ja?
- ostavi zato moja djela,
I uljujkuj se onim što možeš razumjeti;
Jer ja nikog ne uljujkujem -
i ti me nikada nećeš razumjeti.


Walt Whitman
 
Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.
Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.
Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
bljesku zore vapeći.
Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint
i još uvjek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga zdenca da pijemo,
K Istini da krenemo
vjere puni da Istina smo mi.

Samo mi, od Ljubavi satkani,
k svjetlosti kročimo!- Đurđa Jandriš-Parać
couple-leonardo-dicaprio-love-romance-sad-Favim.com-278053.jpg
 
Spaljene su sve biljeznice, svi prazni papiri,
cak su i papirne vrecice iz trgovine spaljene.
Bacene su sve kemijske, olovke, bojice, flomasteri...
Pa i sestar je bacen da ne pisem njime po drvenom stolu o tebi.
Ali, kako ljudi kazu, ljubav uvijek nadje nacin.
Ocekuje nas jos jedna besana noc.
Ponovo se predajemo lutanjima,
ti svojim, ja svojim.
Padati ce kisa i biti ce hladna ljetna noc.
U tim lutanjima, tamo nekad pred zoru, pod starim a dragim mostom, mi cemo se sresti.
Sakrit cu lice pod kisobran,
ne zelis to da vidis - zivi.
 
ZBOG LJUBAVI

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.


Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.


Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Pol Elijar
 
Pokusavam da se ne setim, kako je sve pocelo,

Pokusavam da zivim svaki trenutak zivota, kao da je poslednji i kada nisam i kada jesam sa tobom,

Pokusavam da suzbijem, zelju, ceznju, strast u momentima razdvojenosti,

Pokusavam sve to, uzalud je, zelja za tobom ujeda za srce, izjeda osecanja...

Pokusavam svasta nesto, da prezivim i sa tobom i bez tebe....Pokusavam....Tesko je....
 
Poslednja izmena:
SVE PRAVE LJUBAVI SU TUŽNE,

DA TUZNIJE NE MOGU BITI.

TUZNE SU ZBOG MILION JEDNOG RAZLOGA,

KOJI SMI TI I JA JEDNO DRUGOM, NABIJALI NA NOS,

NARAVNO, NI JEDAN OD RAZLOGA,

NIJE NOSIO TEZINU NEOPRANOG TANJIRA I NESKUVANE KAFE.

iZGUBILI SMO SE U BESKRAJNOJ LJUBAVI,

UZNEMIRENOM NEOBUZDANIM EMOCIJAMA,

KOJE SU NAM POMERALE I RAZBACIVALE, SVE ONE KORISNE SPONE,

STO SU NASU LJUBAV CINILE,

STAVLJAJUCI NAM MISLI U PRIZMU RAZUMA,

U KOJI SMO I TI I JA POSUMNJALI,

HTELI SMO JEDNO DRUGO, A POSTAJALI SVE UDALJENIJI,

IPAK, KAKO JE I TREBALO DA BUDE, LJUBAVNI NEMIRI NASIH SRCA,

UPORNOST ZALJUBLJENOSTI I TVOJE NENAGLEDANE OCI,

KAO I MOJ NEPOTKUPLJIVI SARM, SPASILI SU NAS DA,

SVE PRAVE LJUBAVI SU TUŽNE.
 
UVELO LIŠĆE

O! Tako bih želeo da se setiš
sretnih dana kad smo bili skupa
U to doba život je bio lepši
i sunce je bilo toplije nego danas
Uvelo lišće evo već je stiglo
žal i uspomene isto tako
i severac ih nosi
u hladnu noć zaborava
Vidiš da nisam zaboravio
tu pesmu koju si mi pevala

To je jedna pesma što je ličila na nas
ti si me volela
ja sam te voleo
I živeli smo skupa
ti koja si me volela
i koju sam voleo
Ali život razdvaja one koji se vole
lagano
i neprimetno
i more briše na pesku
korake rastavljenih ljubavnika

Uvelo lišće evo već je stiglo
žal i uspomene isto tako
Ali moja ljubav ćutljiva i verna
stalno se smeši i zahvaljuje životu

Tako sam te voleo i bila si tako lepa
Kaži kako onda da te zaboravim
U to doba život je bio lepši
i sunce je bilo toplije nego danas
Ti si bila moja najnežnija ljubav.
I šta će mi onda ta tuga
A ta pesma koju si mi pevala
uvek će mi zvoniti u ušima

To je jedna pesma što je ličila na nas
Ti si me volela
ja sam te voleo
i živeli smo skupa
ti koja si me volela
i koju sam voleo
Ali život razdvaja one koji se vole
lagano
i neprimetno
i more briše na pesku
korake rastavljenih ljubavnika.

Žak Prever
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Ljubav Panonskog mornara
Odgovora
1
Pregleda
200
Nina
Nina
Džudi S
Ljubav prema nekom ko nas nikada nije voleo — da li je to stvarno ljubav?
2
Odgovora
29
Pregleda
967
bas kao
B

Back
Top