Dodir i Paznja

da nisu potrebni covecanstvo bi od pocetka funkcionisalo tako sto se ne bismo nikad dodirivali osim slucajno ili sta vec
ne trcimo jedni drugima u zagrljaj na ulici zbog drustvenih normi
rukujes se pri upoznavanju ne?mnogi ljudi se pozdravljaju poljupcem i kada nisu dovoljno bliski....a mogli bismo recimo svi da se pozdravljamo naklonom..ili klimanjem glave or whatever
ako ne postoje potreba za dodirom zasto bliskost izrazavas dodirom...ona moze da postoji i bez njega recimo samo u pogledu :)
ali ne...dodir upraznjavas u raznim situacijama iz raznih razloga iz potrebe za dodirom

Ja to cinim klimanjem glavom i blagim viktorijanskim naklonom. Svima je cudno ali ne volim da se rukujem sa nepoznatima..
Kada bi znala sta sve moze da prodje kroz te ruke pre nego sto stignu do tebe..

No, sa devojkom dodir je veoma bitan i da.. izrazava bliskost..
 
a to za bebe..da ljudi koji su bili zapostavljani kao bebe imaju cesto razne psihicke poremecaje

...ne samo to nego roditelji cesto prenose deci i neka nepotrebna ogranicenja i poruke zasnovana na svojim licnim zabranama koja onda postaju zabrane njihove dece i dece njihove dece... kasnije ih se kao odrasli uporno drzimo i tesko ih mozemo promeniti

nisu sve poruke koje nam roditelji prenose izrecene, mogu biti i nesvesne, date primerom u zivotu i uverljivoscu postupaka... povrsna tolerantnost roditelja cesto je kontradiktorna i ne garantuje da ce sve poruke biti u skladu sa onim sto se zeli postici... stara uverenja, stari strahovi, cak i odbacene vrednosti i dalje deluju u nama i za neki veci preobrazaj u punom psiholoskom smislu potrebne su generacije


mislim da ne postoje dobri i losi kontakti...postoje samo uspesni i neuspesni...jer mi smo kreatori istih

...kad ne mozemo da dobijemo pozitivne ili uspesne kontakte, one zbog kojih se dobro osecamo, vise volimo i negativne ili neuspesne ili one zbog kojih se lose osecamo, nego nikakve - kad se ne obraca paznja na nas

...kontakti i pozitivni i negativni, koje su nam nasi roditelji cesto davali u detinjstvu su oni koje cemo najverovatnije traziti i dobijati od drugih celog zivota
 
Ma zapechatirana nam je sudbina cim se ispilimo. Ono kako provedes prvih par godina zivota ce uticati na ceo tvoj daljnji zivot. I nema odstupanja od toga :roll: To mi je toliko besmisleno, mislim, kako god da vaspita roditelj dete, i koliko god ljubavi i topline da mu pruzi, uvek ce negde pogresiti. Dete ce imati iskrivljenu predstavu u ljubavi, o sebi, o drugima..
TO je samo jedan mali deo nas, a gde je iskustvo, gde je sazrevanje, gde je ucenje..ovako ispada da dzabe sve-sto si utuvio u glavu nesvesno kao dete to ti je to. Ja licno ne verujem da je tako, a nek veruje ko u sta zeli.
 
Ma zapechatirana nam je sudbina cim se ispilimo. Ono kako provedes prvih par godina zivota ce uticati na ceo tvoj daljnji zivot. I nema odstupanja od toga :roll: To mi je toliko besmisleno, mislim, kako god da vaspita roditelj dete, i koliko god ljubavi i topline da mu pruzi, uvek ce negde pogresiti. Dete ce imati iskrivljenu predstavu u ljubavi, o sebi, o drugima..
TO je samo jedan mali deo nas, a gde je iskustvo, gde je sazrevanje, gde je ucenje..ovako ispada da dzabe sve-sto si utuvio u glavu nesvesno kao dete to ti je to. Ja licno ne verujem da je tako, a nek veruje ko u sta zeli.

mi smo deca svojih roditelja :)
uhvatices jednom sebe kako radis neke stvari isto kao oni
a sve ostalo je nadogradnja
inace nista nije bas potpuno sudbinski predodredjeno osim sto cemo svi da umremo...stvari se daju menjati...ali onda i samo onda kada postoji svest o njima i zelja da se nesto promeni
 
mi smo deca svojih roditelja :)
uhvatices jednom sebe kako radis neke stvari isto kao oni
a sve ostalo je nadogradnja
inace nista nije bas potpuno sudbinski predodredjeno osim sto cemo svi da umremo...stvari se daju menjati...ali onda i samo onda kada postoji svest o njima i zelja da se nesto promeni

Slazem se, a kako se ovo odnosi na decu bez roditelja? Recimo iz doma..ili za decu bez jednog roditelja, imali samo mamu ceo zivot, ni caleta, ni ocinsku figuru u nekom drugom obliku. Ne znam, naravno da su nam oni prvi modeli ponasanja ali sta ako nam se nikad nije svideo nacin kako se cale ponasa prema kevi ili obratno, ili prema nama-kao postajemo takvi bez obzira sto nam je bilo odvratno-ne verujem.
 

Back
Top