Nikad mi nije bilo jasno zašto se Hrvati koji su Sloveni Katolici vezuju za Nemce i Austrijance koji su Germani Protestanti ?NE MOGU BEČKI DJEČACI RUŠITI AUSTRIJSKI OHR: Evo zašto Hrvati u BIH mogu samo sanjati da budu odvažni kao Srbi
Hrvati u Bosni i Hercegovini vole sebe zamišljati kao one male, bečke dječake u finim kaputima, uredno začešljane, zaljubljene u njemačku disciplinu i austrougarsku nostalgiju. Za njih Gavrilo Princip nije junak, već obični vandal, Luka Jukić im je nepoznato ime, ako bi i saznali tko je zamrzili bi ga post festum, Žana Merku im je nepoznato ime a Don Ivan Musić neki ludi pop koji nije bio fratara pa im i nije bitan. A sloboda, ta prokleta riječ sloboda koja previše podsjeća na imena sportskih klubova u Yugi im je apstraktan pojam iz neke druge bajke.
Takvi, kakvi već jesu, lakše bi u Beču napravili šlag na kavi nego revoluciju. Oni, jednostavno, ne ruše autoritete: niti se bune protiv bečkog protektorata OHR-a, niti protiv kolonijalnog mentaliteta kojeg s ponosom nose kao povijesnu narodnu nošnju.
Bošnjaci, s druge strane, jednako emotivno navezani na Istanbul, ne shvaćaju kad ih netko zove na otpor protiv nove turske kolonizacije. Ipak, možda se nakon srpskog otcjepljenja i konačne propasti Daytona sjete kako ne bi bilo loše pronaći vlastiti politički diskurs koji neće počivati na tiraniji nad Hrvatima. Možda shvate da imaju jedinstvenu priliku postati politički most između Europe i Bliskog istoka, umjesto da ostanu blijeda kopija svojih susjeda – politički nezreli, nesposobni artikulirati vlastitu slobodu.
U tom smislu, možda je dobro da Federacija BiH opstane baš ovakva kakva jest – kao neuspjeli projekt, kao posljednja kolonija Europe, kako bi oba naroda konačno shvatila da su jednako nebini, da su podrug Europe, nepolitični, jednako nespremni na istinsku slobodu, jednako zarobljeni nostalgijama svojih bivših gospodara.
Državu, kaže Nijemac Max Weber, čini monopol legitimne sile. Vlast koja nije sila nije vlast nego folklorno društvo. Hrvati u Bosni i Hercegovini danas su upravo to – jedno folklorno društvo bez instrumenata sile, institucija i, zapravo, bez ikakve vlasti.
Imaju mise, imaju križeve, imaju fratre i derneke, imaju svijeće i cvijeće, imaju frazu “na jedan poseban način” imaju dva vjerska TV kanala i jedan koji se trudi biti nacionalni ali nemaju ono što bi ih činilo političkim narodom – moć da donose i provode odluke. Te fizičku silu da brani te odluke,. U prijevodu: država im je reducirana na pravo izbora između „Očenaša“ i „Zdravo Marije“.
Pa ti Protestanti i Katolici vekovima među sobom ratuju do istrebljenja ?
Nikakve veze ni kao narod ni kao vera nemaju Hrvati sa Nemcima u stvari trebali bi po svemu biti krvni neprijatelji.
Poslednja izmena: