Dodik:Tito pomagao Hrvatima u cinjenju genocidu nad Srbima

Nije to tako kako pise ovaj Dekston. Evo primer Drvara i uporedio ga sa Bugojnom. Bio sam kao mlad i u jednom i drugom.Drvar je van svih regionalnih puteva i nema reku,Bugojno je vaznije mesto jer je na vaznom putu koji spaja Bosnu i Dalmaciju ,plus u plodnoj dolini reke Vrbas ,kicme zapadne Bosne.Imas dovoljno vode za industriju a i energiju, Vojvodina nema elektrane ali ima veliko nalaziste uglja u Kovinu ,zasto nema pa da bi Kolubara i Kostolac imali trziste, Vodilo se racuna o ravnomernijem razvoju. Mostar i Trebinje imaju bolji polozaj npr od Ljubinja. Vidite da i investitori vode racuna o svemu da li ima autoput,reka da li je trusno podrucje,kakav je sastav stanovnistva ,obrazovanje,
Uzalud se trudiš Krešo.Svi znaju da je cilj Josipove politike bilo etničko čišćenje područja zapadno od Drine od srpskog stanovništva.Zato i samo zato je politika razvoja odnosno industrijalizacije zaobilizala krajeve sa srpskom većinom i u NRH-SRH i u NRBiH-SRBiH.
 
Uzalud se trudiš Krešo.Svi znaju da je cilj Josipove politike bilo etničko čišćenje područja zapadno od Drine od srpskog stanovništva.Zato i samo zato je politika razvoja odnosno industrijalizacije zaobilizala krajeve sa srpskom većinom i u NRH-SRH i u NRBiH-SRBiH.


Tito je spasio Srbe u Bosni. Srbi su bili ko bubreg u loju. Imali svu moc. Samo u jednu malu Focu je svuceno s Brda preko 150 tzv nastavnika iz CG. 90% nastavnika, profesora itd su bili crnogorci naseljeni posle WWII. U Focu su pobili 10.000 muslimana i svi ti crngorci su se naselili na muslimanska imanja. Pogotovo gore uz Cehotinu itd.

Milicija, sudstvo, kadastar itd sve je to bilo krcato crnogorcima koji su planski naseljavni.

Evo jedan tekst koji govori o tome. Tekst je napisao trenutni nacelnik opstine Foca


Prema podacima koje smo prikupili, zahvaljujući, prije svega, prosvjetnim radnicima, u opštini Foča od Drugog svjetskog rata do danas radilo je oko 150 prosvjetnih radnika iz Crne Gore.

Uz rizik koji nosi pominjanje nekih imena, ovom prilikom izdvajamo nekoliko prosvjetnih radnika iz Crne Gore koji su svojim radom u opštini Foča ostavili vidan, trajan trag. Milovan Jovanović i Bajo Krivokapić bili su direktori fočanske Gimnazije. Ugledni profesori u toj prestižnoj školi, koja je to postala zahvaljujući upravo dobrom nastavnom kadru iz Crne Gore, bili su Ilija Krunić, Mićo Miković, Veselin Boljević Koro, Milutin Kostić, Luka Cicmil, Miroje Vuković, zatim Jovan i Stanka Ćalasan, te nastavnici, među kojima su bila trojica braće Bojičića: Dmitar, Savo i Luka, bračni par Jegda i Milorad Likić, Drago i Nikola Adžić, Tomislav Medenica, Đorđo Krunić, Gojko Šašović, Momo Knežević, Radomir Bulatović, Radivoje Kasalica, Mićo Ćurčić, Sveto Vojvodić, Milika Jaredić i drugi. Tu si i mnogi učitelji koji su među prvim prosvjetnim radnicima stigli u Foču: Blagoje Ćurčić, Gojko Vojvodić, Radomir Jokanović, Ivan Ušćumlić, Rajko Čović i mnogi drugi, najvećim dijelom iz pivskog, odnosno durmitorskog kraja.

Mnogi od prosvjetnih radnika rodom iz Crne Gore i danas su aktivni profesori, nastavnici i učitelji u fočanskim školama.

Jedan od prvih učitelja koji su tih godina iz Crne Gore došli u Foču bio je Blagoje Ćurčić. Rođen je u selu Žeično na Pivskoj planini 1912. godine. Osnovnu školu je završio u Crkvičkom Polju a gimnaziju u Pljevljima. Kao svršeni gimnazijalac, zaposlio se u prosvjeti i bio prvi učitelj u svom selu. Početkom 1948. godine premješten je u Žabljak, gdje je postavljen za načelnika za prosvjetu Durmitorskog sreza. Osam godina kasnije, 1956. odlazi u Foču na isto radno mjesto – načelnika za prosvjetu

Među prosvjetnim radnicima iz Crne Gore je i nastavnik matematike Svetislav – Sveto Vojvodić….Sveto je, nakon osnovne škole, koju je završio u Plužinama, 1956. godine upisao fočansku gimnaziju u kojoj mu je razredni starješina bio Crnogorac Bajo Krivokapić, profesor geografije, a direktor Jovan Jovanović, takođe Crnogorac. Jovanović je rođen 1906. godine u Brčenima, opština Bar. Po obrazovanju je bio teolog a u Foči je obavljao funkciju prvog direktora Niže realne gimnazije



Moji prvi nastavnički koraci započeli su u školi u kojoj je bilo dosta mojih zemljaka Crnogoraca… Direktor škole bio je Đorđije Krunić, sa Unča u Pivi, a sa mnom su radile kolege Lazar Božanović, nastavnik srpskog jezika, Miljan Mrdak, nastavnik istorije, Miroje Lončar, koji je predavao likovno vaspitanje, Dragoje Lončar, nastavnik geografije, i još neki iz Crne Gore. U OŠ “Ivan Goran Kovačić” u Foči prešao sam 1970. i tu ostao do penzionisanja. I u toj školi bilo nas je dosta iz Crne Gore. Sjećam se, dobri učitelji, koje su učenici voljeli, bili su Momo Knežević, Gojko Vojvodić, Milenka Subotić i drugi, kao i nastavnici iza kojih je u obrazovnom sistemu Foče ostao vidan trag – kaže Sveto Vojvodić.

Najviše prosvjetnih radnika je bilo iz Pive, iz opštine Plužine: Radenka i Dragica Bulajić (Vojvodić), Vladimir Dubljević, Mara i Vukašin Žulović, Đorđije i Đukan Jovović, Milenka Jokanović, Nevenka Kalajdžić, Gavrilo Knežević, Danilo, Rajko, Josif, Njegosava i Budimir Miličić, Ivan Ušćumlić, Novica Koprivica, Božidar Muminović, Jovan, Jelenka, Tomo i Dragoje Popović, Savo Tadić, Momir Trifković, Milovan Šarac, Desanka Vojvodić, Ljeposava Vojinović, Milenka Pantović, Jela Smrekić, Ljubica Radović, Neško Ušćumlić, Slobodan Likić, Šćepan Adžić, Milomir Lješević. Milutin i Đorđije Jokanović. Pored ovih koje smo pomenuli iz Pive, bilo je mnogo drugih iz ostalih djelova Crne Gore: Milorad Bošković iz opštine Podgorica, Zagorka Baltić, rođena u Okladima, Vidosava Vukajlović, Desanka Novaković, Milo Zeković, Desanka Zeković, Milijana ćulafić Milan – Mišo Petrović, Radovan Mojašević iz Berana, Despina Velimirović iz Danilovgrada, Nikola Đurđević, Ratko Pajović, Krstinja Bojović, Tomo Ostojić sa Žabljaka, Radomirka Đurđić, Boro Radović, Đorđije Krušić, Đoko Mrdak iz Bijelog Polja, Gojko Žižić iz Šavnika, Jovan Jokanović iz Šavnika, Danica Kaljača, Blagota Koprivica, Vidosava Simović iz Nikšića, Draginja Mališ iz Kolašina, Zorka Ostojić iz Kruševa, Vladimir Tanjević, Vasilije Krstonijević, Drago Mumin, Safet Dizdar, Čedo Danilović, opština Pljevlja, Petar Vukićević sa Cetinja, profesor matematike Ljubo Antović iz Bara. Primjer izuzetnog profesora u fočanskoj gimnaziji bila je i Desanka Raičević iz Podgorice.

U oskudnoj arhivi i rijetkim godišnjacima škola, kao i u pamćenju bivših učenika, ostala su upamćena imena i onih učitelja, nastavnika i profesora o kojima drugih podataka nema. Za njih se zna da su bili učitelji, a to su: Marko Zeković, Milovan Kujović, Zorica Cupara, Tomislav Šutović… Možda će i ovaj tekst pomoći da se o njima, kao i o drugim prosvjetnim radnicima iz Crne Gore koji su radili u opštini Foča, sazna nešto više.
Radisav Mašić



I Radovan Karadzic je iz Savnika


Kao i ovaj

https://www.slobodnaevropa.org/a/veselin_vlahovic_batko/1979963.html
 
Tito je spasio Srbe u Bosni. Srbi su bili ko bubreg u loju. Imali svu moc. Samo u jednu malu Focu je svuceno s Brda preko 150 tzv nastavnika iz CG. 90% nastavnika, profesora itd su bili crnogorci naseljeni posle WWII. U Focu su pobili 10.000 muslimana i svi ti crngorci su se naselili na muslimanska imanja. Pogotovo gore uz Cehotinu itd.

Milicija, sudstvo, kadastar itd sve je to bilo krcato crnogorcima koji su planski naseljavni.

Evo jedan tekst koji govori o tome. Tekst je napisao trenutni nacelnik opstine Foca


Prema podacima koje smo prikupili, zahvaljujući, prije svega, prosvjetnim radnicima, u opštini Foča od Drugog svjetskog rata do danas radilo je oko 150 prosvjetnih radnika iz Crne Gore.

Uz rizik koji nosi pominjanje nekih imena, ovom prilikom izdvajamo nekoliko prosvjetnih radnika iz Crne Gore koji su svojim radom u opštini Foča ostavili vidan, trajan trag. Milovan Jovanović i Bajo Krivokapić bili su direktori fočanske Gimnazije. Ugledni profesori u toj prestižnoj školi, koja je to postala zahvaljujući upravo dobrom nastavnom kadru iz Crne Gore, bili su Ilija Krunić, Mićo Miković, Veselin Boljević Koro, Milutin Kostić, Luka Cicmil, Miroje Vuković, zatim Jovan i Stanka Ćalasan, te nastavnici, među kojima su bila trojica braće Bojičića: Dmitar, Savo i Luka, bračni par Jegda i Milorad Likić, Drago i Nikola Adžić, Tomislav Medenica, Đorđo Krunić, Gojko Šašović, Momo Knežević, Radomir Bulatović, Radivoje Kasalica, Mićo Ćurčić, Sveto Vojvodić, Milika Jaredić i drugi. Tu si i mnogi učitelji koji su među prvim prosvjetnim radnicima stigli u Foču: Blagoje Ćurčić, Gojko Vojvodić, Radomir Jokanović, Ivan Ušćumlić, Rajko Čović i mnogi drugi, najvećim dijelom iz pivskog, odnosno durmitorskog kraja.

Mnogi od prosvjetnih radnika rodom iz Crne Gore i danas su aktivni profesori, nastavnici i učitelji u fočanskim školama.

Jedan od prvih učitelja koji su tih godina iz Crne Gore došli u Foču bio je Blagoje Ćurčić. Rođen je u selu Žeično na Pivskoj planini 1912. godine. Osnovnu školu je završio u Crkvičkom Polju a gimnaziju u Pljevljima. Kao svršeni gimnazijalac, zaposlio se u prosvjeti i bio prvi učitelj u svom selu. Početkom 1948. godine premješten je u Žabljak, gdje je postavljen za načelnika za prosvjetu Durmitorskog sreza. Osam godina kasnije, 1956. odlazi u Foču na isto radno mjesto – načelnika za prosvjetu

Među prosvjetnim radnicima iz Crne Gore je i nastavnik matematike Svetislav – Sveto Vojvodić….Sveto je, nakon osnovne škole, koju je završio u Plužinama, 1956. godine upisao fočansku gimnaziju u kojoj mu je razredni starješina bio Crnogorac Bajo Krivokapić, profesor geografije, a direktor Jovan Jovanović, takođe Crnogorac. Jovanović je rođen 1906. godine u Brčenima, opština Bar. Po obrazovanju je bio teolog a u Foči je obavljao funkciju prvog direktora Niže realne gimnazije



Moji prvi nastavnički koraci započeli su u školi u kojoj je bilo dosta mojih zemljaka Crnogoraca… Direktor škole bio je Đorđije Krunić, sa Unča u Pivi, a sa mnom su radile kolege Lazar Božanović, nastavnik srpskog jezika, Miljan Mrdak, nastavnik istorije, Miroje Lončar, koji je predavao likovno vaspitanje, Dragoje Lončar, nastavnik geografije, i još neki iz Crne Gore. U OŠ “Ivan Goran Kovačić” u Foči prešao sam 1970. i tu ostao do penzionisanja. I u toj školi bilo nas je dosta iz Crne Gore. Sjećam se, dobri učitelji, koje su učenici voljeli, bili su Momo Knežević, Gojko Vojvodić, Milenka Subotić i drugi, kao i nastavnici iza kojih je u obrazovnom sistemu Foče ostao vidan trag – kaže Sveto Vojvodić.

Najviše prosvjetnih radnika je bilo iz Pive, iz opštine Plužine: Radenka i Dragica Bulajić (Vojvodić), Vladimir Dubljević, Mara i Vukašin Žulović, Đorđije i Đukan Jovović, Milenka Jokanović, Nevenka Kalajdžić, Gavrilo Knežević, Danilo, Rajko, Josif, Njegosava i Budimir Miličić, Ivan Ušćumlić, Novica Koprivica, Božidar Muminović, Jovan, Jelenka, Tomo i Dragoje Popović, Savo Tadić, Momir Trifković, Milovan Šarac, Desanka Vojvodić, Ljeposava Vojinović, Milenka Pantović, Jela Smrekić, Ljubica Radović, Neško Ušćumlić, Slobodan Likić, Šćepan Adžić, Milomir Lješević. Milutin i Đorđije Jokanović. Pored ovih koje smo pomenuli iz Pive, bilo je mnogo drugih iz ostalih djelova Crne Gore: Milorad Bošković iz opštine Podgorica, Zagorka Baltić, rođena u Okladima, Vidosava Vukajlović, Desanka Novaković, Milo Zeković, Desanka Zeković, Milijana ćulafić Milan – Mišo Petrović, Radovan Mojašević iz Berana, Despina Velimirović iz Danilovgrada, Nikola Đurđević, Ratko Pajović, Krstinja Bojović, Tomo Ostojić sa Žabljaka, Radomirka Đurđić, Boro Radović, Đorđije Krušić, Đoko Mrdak iz Bijelog Polja, Gojko Žižić iz Šavnika, Jovan Jokanović iz Šavnika, Danica Kaljača, Blagota Koprivica, Vidosava Simović iz Nikšića, Draginja Mališ iz Kolašina, Zorka Ostojić iz Kruševa, Vladimir Tanjević, Vasilije Krstonijević, Drago Mumin, Safet Dizdar, Čedo Danilović, opština Pljevlja, Petar Vukićević sa Cetinja, profesor matematike Ljubo Antović iz Bara. Primjer izuzetnog profesora u fočanskoj gimnaziji bila je i Desanka Raičević iz Podgorice.

U oskudnoj arhivi i rijetkim godišnjacima škola, kao i u pamćenju bivših učenika, ostala su upamćena imena i onih učitelja, nastavnika i profesora o kojima drugih podataka nema. Za njih se zna da su bili učitelji, a to su: Marko Zeković, Milovan Kujović, Zorica Cupara, Tomislav Šutović… Možda će i ovaj tekst pomoći da se o njima, kao i o drugim prosvjetnim radnicima iz Crne Gore koji su radili u opštini Foča, sazna nešto više.
Radisav Mašić



I Radovan Karadzic je iz Savnika


Kao i ovaj

https://www.slobodnaevropa.org/a/veselin_vlahovic_batko/1979963.html
To su sve hercegovci
Trebalo bi da naucis istoriju
Stara hercegovina je postala dio CG tek 1875 nakon ustanka naroda u Bosni ,Hercegovini i staroj srbiji protiv turaka odnosno posle Berlinskog kongresa 1878 do tada je sve to bio dio turske odnosno pasaluka bosna i pasaluka hercegovina
800px-Stara_Hercegovina_u_Crnoj_Gori.svg.png
 
Zato sto
Uzalud se trudiš Krešo.Svi znaju da je cilj Josipove politike bilo etničko čišćenje područja zapadno od Drine od srpskog stanovništva.Zato i samo zato je politika razvoja odnosno industrijalizacije zaobilizala krajeve sa srpskom većinom i u NRH-SRH i u NRBiH-SRBiH.


Zato je 90 posto cele struje proizvedene u SR BiH bila na danasnjoj teritoriji RS.
 
Zato sto



Zato je 90 posto cele struje proizvedene u SR BiH bila na danasnjoj teritoriji RS.
To znači da su eksploatisani prirodni resursi na srpskom području da bi se proizvodila jevtina el.energija za potrebe hrvatske odnosno hrvatsko-muslimanske industrije,međede.Za tebe je i mali deki pojam inteligencije.
 
Od koga ih je spasiJo ? i zašto samo 10 000 ,zašto ne 10 000 0000 ?

Zato sto nije bilo 10.000.000

Na teritoriji opstine Foca je pre 1941 bilo oko 35.0000 muslimana. Ubijeno je ih je 10.000 tokom WWII. Nakon rata je sacinjena komisija za uvtrdivanje broja zrtava i desavanja i ona je skupljala svedocanstva i dokaze i oni su skupili dokaze o 6500 ubijenih muslimana u Foci i onda je komisija jednostavno ukinuta i to nikad nije privredeno kraju.

Najpoznatija knjiga koja govori o tome je ova
https://www.knjizara.com/antikvarni...-1945-Zbornik-dokumenata-i-svjedocenja-524677

To je najvece mesto stradanja civila u Bosni tokom WWII.



800px-Djurisic_report.jpg




Sve to mozes naci i sam i izvestaje Zaharija Ostojica, Sergeja Mihajlovica iz Sapca kojeg je posla Mihajlovic u Rogaticu i drugih koji su vrsili raport mihajlovicu koliko su muslimana poklali, koliko kuca spalili itd.


Adil beg Zulfikarpasic, koji je bio u partzanima i titov saradnik tokom WWII se upravo razisao s Titom zbog toga i napustio Jugoslaviju. Zamerio je Titu sto nikoga nije kaznio za zlocine u Foci. Ne samo da nije kaznio vec je tim centicima prepustio vlast. Samo su preko noci postali komunisti i uz to dovuceno je na hiljade crnogoraca u Foci i onu su zaposeli imanja pobijenih muslimana. Ostojici, Vukovici, Cicmili, Skipine, Blagojevici, Elezi, Kunarci, Krnojelci, Davidovici, itd... Svi su oni dovuceni s Brda i naseljeni po tim opustosenim naseljima.

Na adilov prigovor Tito mu je rekao da ne moze da pravi Jugoslaviju bez Srba i da se treba "preci" preko tih dogadaja. Adil je pricao o tome u vise navrata.
Zato se nikad nije pricalo o tome u Foci nakon WWII za doba SFRJ.
 
Uzalud se trudiš Krešo.Svi znaju da je cilj Josipove politike bilo etničko čišćenje područja zapadno od Drine od srpskog stanovništva.Zato i samo zato je politika razvoja odnosno industrijalizacije zaobilizala krajeve sa srpskom većinom i u NRH-SRH i u NRBiH-SRBiH.
Svu znaju i da je Zemlja ravna, pa?
Kako to da se procenat Srba u Kninu nakon WW2 konstantno povećavao? Prkosili su Brozu?
 
Zato sto nije bilo 10.000.000

Na teritoriji opstine Foca je pre 1941 bilo oko 35.0000 muslimana. Ubijeno je ih je 10.000 tokom WWII. Nakon rata je sacinjena komisija za uvtrdivanje broja zrtava i desavanja i ona je skupljala svedocanstva i dokaze i oni su skupili dokaze o 6500 ubijenih muslimana u Foci i onda je komisija jednostavno ukinuta i to nikad nije privredeno kraju.

Najpoznatija knjiga koja govori o tome je ova
https://www.knjizara.com/antikvarni...-1945-Zbornik-dokumenata-i-svjedocenja-524677

To je najvece mesto stradanja civila u Bosni tokom WWII.



800px-Djurisic_report.jpg




Sve to mozes naci i sam i izvestaje Zaharija Ostojica, Sergeja Mihajlovica iz Sapca kojeg je posla Mihajlovic u Rogaticu i drugih koji su vrsili raport mihajlovicu koliko su muslimana poklali, koliko kuca spalili itd.


Adil beg Zulfikarpasic, koji je bio u partzanima i titov saradnik tokom WWII se upravo razisao s Titom zbog toga i napustio Jugoslaviju. Zamerio je Titu sto nikoga nije kaznio za zlocine u Foci. Ne samo da nije kaznio vec je tim centicima prepustio vlast. Samo su preko noci postali komunisti i uz to dovuceno je na hiljade crnogoraca u Foci i onu su zaposeli imanja pobijenih muslimana. Ostojici, Vukovici, Cicmili, Skipine, Blagojevici, Elezi, Kunarci, Krnojelci, Davidovici, itd... Svi su oni dovuceni s Brda i naseljeni po tim opustosenim naseljima.

Na adilov prigovor Tito mu je rekao da ne moze da pravi Jugoslaviju bez Srba i da se treba "preci" preko tih dogadaja. Adil je pricao o tome u vise navrata.
Zato se nikad nije pricalo o tome u Foci nakon WWII za doba SFRJ.
Taj falsifikat koji si okačio je nastao za potrebe suđenja Draži Mihailoviću a sad da vidimo na osnovu kojih izvora tvrdiš da je na području opštine Foča pre Drugog svetskog rata bilo 35000 muslimana i da ih nakon Drugog svetskog rata bilo 10000 manje ?
 
Evo Janko tih tvojih famoznih Crnogoraca u Foči,manje ih je od Jugoslovena kojih je 1,14 %
Становништво општине Фоча
година пописа1991.1981.1971.
Муслимани20.790 (51,31%)23.316 (52,20%)25.766 (52,86%)
Срби18.315 (45,20%)18.908 (42,33%)21.458 (44,02%)
Хрвати94 (0,23%)141 (0,31%)218 (0,44%)
Југословени463 (1,14%)1.069 (2,39%)102 (0,20%)
остали и непознато851 (2,10%)1.227 (2,74%)1.197 (2,45%)
укупно40.51344.66148.741
 
Zato što je titova velikohvatska vlast sprovodila politiku etničkog čišćenja tih područja od srpskog stanovništva koje se u značajanom broju iselilo iz tih krajeva što je nastavak politike NDH.
Na koji način je provođena politika etničkog čišćenja? Zar Srbi nisu bili ultra zadovoljni svojom pozicijom tzv. konstitutivnog naroda u SRH?
 
Tito je spasio Srbe u Bosni. Srbi su bili ko bubreg u loju. Imali svu moc. Samo u jednu malu Focu je svuceno s Brda preko 150 tzv nastavnika iz CG. 90% nastavnika, profesora itd su bili crnogorci naseljeni posle WWII. U Focu su pobili 10.000 muslimana i svi ti crngorci su se naselili na muslimanska imanja. Pogotovo gore uz Cehotinu itd.

Milicija, sudstvo, kadastar itd sve je to bilo krcato crnogorcima koji su planski naseljavni.

Evo jedan tekst koji govori o tome. Tekst je napisao trenutni nacelnik opstine Foca


Prema podacima koje smo prikupili, zahvaljujući, prije svega, prosvjetnim radnicima, u opštini Foča od Drugog svjetskog rata do danas radilo je oko 150 prosvjetnih radnika iz Crne Gore.

Uz rizik koji nosi pominjanje nekih imena, ovom prilikom izdvajamo nekoliko prosvjetnih radnika iz Crne Gore koji su svojim radom u opštini Foča ostavili vidan, trajan trag. Milovan Jovanović i Bajo Krivokapić bili su direktori fočanske Gimnazije. Ugledni profesori u toj prestižnoj školi, koja je to postala zahvaljujući upravo dobrom nastavnom kadru iz Crne Gore, bili su Ilija Krunić, Mićo Miković, Veselin Boljević Koro, Milutin Kostić, Luka Cicmil, Miroje Vuković, zatim Jovan i Stanka Ćalasan, te nastavnici, među kojima su bila trojica braće Bojičića: Dmitar, Savo i Luka, bračni par Jegda i Milorad Likić, Drago i Nikola Adžić, Tomislav Medenica, Đorđo Krunić, Gojko Šašović, Momo Knežević, Radomir Bulatović, Radivoje Kasalica, Mićo Ćurčić, Sveto Vojvodić, Milika Jaredić i drugi. Tu si i mnogi učitelji koji su među prvim prosvjetnim radnicima stigli u Foču: Blagoje Ćurčić, Gojko Vojvodić, Radomir Jokanović, Ivan Ušćumlić, Rajko Čović i mnogi drugi, najvećim dijelom iz pivskog, odnosno durmitorskog kraja.

Mnogi od prosvjetnih radnika rodom iz Crne Gore i danas su aktivni profesori, nastavnici i učitelji u fočanskim školama.

Jedan od prvih učitelja koji su tih godina iz Crne Gore došli u Foču bio je Blagoje Ćurčić. Rođen je u selu Žeično na Pivskoj planini 1912. godine. Osnovnu školu je završio u Crkvičkom Polju a gimnaziju u Pljevljima. Kao svršeni gimnazijalac, zaposlio se u prosvjeti i bio prvi učitelj u svom selu. Početkom 1948. godine premješten je u Žabljak, gdje je postavljen za načelnika za prosvjetu Durmitorskog sreza. Osam godina kasnije, 1956. odlazi u Foču na isto radno mjesto – načelnika za prosvjetu

Među prosvjetnim radnicima iz Crne Gore je i nastavnik matematike Svetislav – Sveto Vojvodić….Sveto je, nakon osnovne škole, koju je završio u Plužinama, 1956. godine upisao fočansku gimnaziju u kojoj mu je razredni starješina bio Crnogorac Bajo Krivokapić, profesor geografije, a direktor Jovan Jovanović, takođe Crnogorac. Jovanović je rođen 1906. godine u Brčenima, opština Bar. Po obrazovanju je bio teolog a u Foči je obavljao funkciju prvog direktora Niže realne gimnazije



Moji prvi nastavnički koraci započeli su u školi u kojoj je bilo dosta mojih zemljaka Crnogoraca… Direktor škole bio je Đorđije Krunić, sa Unča u Pivi, a sa mnom su radile kolege Lazar Božanović, nastavnik srpskog jezika, Miljan Mrdak, nastavnik istorije, Miroje Lončar, koji je predavao likovno vaspitanje, Dragoje Lončar, nastavnik geografije, i još neki iz Crne Gore. U OŠ “Ivan Goran Kovačić” u Foči prešao sam 1970. i tu ostao do penzionisanja. I u toj školi bilo nas je dosta iz Crne Gore. Sjećam se, dobri učitelji, koje su učenici voljeli, bili su Momo Knežević, Gojko Vojvodić, Milenka Subotić i drugi, kao i nastavnici iza kojih je u obrazovnom sistemu Foče ostao vidan trag – kaže Sveto Vojvodić.

Najviše prosvjetnih radnika je bilo iz Pive, iz opštine Plužine: Radenka i Dragica Bulajić (Vojvodić), Vladimir Dubljević, Mara i Vukašin Žulović, Đorđije i Đukan Jovović, Milenka Jokanović, Nevenka Kalajdžić, Gavrilo Knežević, Danilo, Rajko, Josif, Njegosava i Budimir Miličić, Ivan Ušćumlić, Novica Koprivica, Božidar Muminović, Jovan, Jelenka, Tomo i Dragoje Popović, Savo Tadić, Momir Trifković, Milovan Šarac, Desanka Vojvodić, Ljeposava Vojinović, Milenka Pantović, Jela Smrekić, Ljubica Radović, Neško Ušćumlić, Slobodan Likić, Šćepan Adžić, Milomir Lješević. Milutin i Đorđije Jokanović. Pored ovih koje smo pomenuli iz Pive, bilo je mnogo drugih iz ostalih djelova Crne Gore: Milorad Bošković iz opštine Podgorica, Zagorka Baltić, rođena u Okladima, Vidosava Vukajlović, Desanka Novaković, Milo Zeković, Desanka Zeković, Milijana ćulafić Milan – Mišo Petrović, Radovan Mojašević iz Berana, Despina Velimirović iz Danilovgrada, Nikola Đurđević, Ratko Pajović, Krstinja Bojović, Tomo Ostojić sa Žabljaka, Radomirka Đurđić, Boro Radović, Đorđije Krušić, Đoko Mrdak iz Bijelog Polja, Gojko Žižić iz Šavnika, Jovan Jokanović iz Šavnika, Danica Kaljača, Blagota Koprivica, Vidosava Simović iz Nikšića, Draginja Mališ iz Kolašina, Zorka Ostojić iz Kruševa, Vladimir Tanjević, Vasilije Krstonijević, Drago Mumin, Safet Dizdar, Čedo Danilović, opština Pljevlja, Petar Vukićević sa Cetinja, profesor matematike Ljubo Antović iz Bara. Primjer izuzetnog profesora u fočanskoj gimnaziji bila je i Desanka Raičević iz Podgorice.

U oskudnoj arhivi i rijetkim godišnjacima škola, kao i u pamćenju bivših učenika, ostala su upamćena imena i onih učitelja, nastavnika i profesora o kojima drugih podataka nema. Za njih se zna da su bili učitelji, a to su: Marko Zeković, Milovan Kujović, Zorica Cupara, Tomislav Šutović… Možda će i ovaj tekst pomoći da se o njima, kao i o drugim prosvjetnim radnicima iz Crne Gore koji su radili u opštini Foča, sazna nešto više.
Radisav Mašić



I Radovan Karadzic je iz Savnika


Kao i ovaj

https://www.slobodnaevropa.org/a/veselin_vlahovic_batko/1979963.html

Pa nisu Crnogorci blesavi. Nisu bez veze glavni grad bili preimenovali u Titograd. Znali su što im je omogućio....
 
Pa nisu Crnogorci blesavi. Nisu bez veze glavni grad bili preimenovali u Titograd. Znali su što im je omogućio....


Pa vidi. Samo u jednu malu Focu su dovukli 150+ "nastavnika". Apsolutna vecina nisu imali nikakve kvalifikacije da obavljaju taj posao. Dovlaceni su iz istog sela. Rodak vukao rodaka itd. Milicija, sudstvo, upravnici rudnika, firmi... pun k.... tih brdana iz Savnika, Pluzina, Kolasina itd.. Imali totalnu vlast

U Foci su pobili kompletna muslimanska sela. I onda su se naselili na ta prazna imanja. Sve su to zauzeli i prisvojili. Nakon WWII su imali totalnu vlast koja im je sve to legalizovala.

Mrsko mi je sada traziti clanak ali Marko Vesovic je pisao jedan clanak u novinama (mozda pre 15-20 godina) svoj dozivljaj kada je prvi put dosao iz CG u Focu. Bio je sokiran kada je dosao iz svojih brda i prvi put vidio civilizaciju. Njega je impresionirala Foca. Sad zamisli kako je za bilo za njih kada bi videli jos veci grad. Pisao je u vise navrata o tm crnogorskim brdima i poludivljem zivotu tamo i kako su oni krvozedno i zavidno gledali na ta sredenija naselja gde se zivi lagodnije.


To je ovaj
https://lupiga.com/vijesti/marko-ve...zava-ne-postoji-sve-ostalo-su-price-za-budale



Procitaj i ovaj clanak


Adil Zulfikarpašić: Put u Foču 1957

https://www.avlija.me/stari-tekstovi/adil-zulfikarpasic-put-focu-1957
 

Back
Top