Lištica i Ljubuški su ekonomski najgore stajali u BiH do početka 80-ih. Zbog proustaške orjentacije taj kraj je bio kažnjen. Sve do 1955 u većem dijelu BiH (naročito u Hercegovini)su bile organizovane ustaške i četničke diverzije koje su napadale uglavnom vojsku ili policiju. Njihov stari naziv za te hajduke je bio škripari. Zapadnim hercegovcima komunizam je teže pao nego srpskim nacionalistima. Nije bilo tamo sigurno ni ići odmah nakon rata. Nisu bili bliski sa komunistima,nije ih bilo u komunistima dosta su se iseljavali po cijelom svijetu Amerika,Argentina,Njemačka,Austrija. Nakon Titove smrti Bog je pogledao taj narod i odlučio više da ne pate. Krajem 80-ih počinju da se vraćaju sa zapada i ulažu novac otvaraju pogone.Naravno, Srbi skapavali od gladi, posebno su razvili Listicu i Ljubuski. Bitno da je Dodik to sve srecom ispravio i sad je Diznilend, kazu dolaze Svajcarci na privremeni rad u RS.
Sada zapadnu Hercegovini gura i održava uvozni lobi. Nešto rade i u primorju. Ako imaš trgovinu u BiH hoćeš da kupiš npr Nestle čokoladu kontaktiraš ispostavu u Ljubuškom,hoćeš pantalone teranova kontaktiraš uvoznika u Čitluku,hoćeš Podravka supu kontaktiraš uvoznika u Lištici. Hrvatska ali i mnoge druge zemlje EU odredile su zapadnu Hercegovinu kao stjecište svoje robe koju plasiraju ma tržište BiH. Čak i mnoge kompanije u Srbiji koje plasiraju svoje proizvode više na tržište u RS nego u FBiH,koriste hrvatske zastupnike tj uvoznike,jer oni su sposobniji narod od preko drinske braće .