A da kažemo da je Oluja počela 1902. s člankom koji se zove ''Srbi i Hrvati'', koji je napisao Nikola Stojanović, a koji je izazvao reakcije u Zagrebu. Znači 1902. objavite u Zagrebu članak kojim poručujete Hrvatima da ćete ih istrijebiti – doslovno.
"Sve nagomilane protivurječnosti u Monarhiji i u Hrvatskoj koje su proizilazile iz raznih sukoba i sve teškoće koje su nastajale tumačene su uglavnom krivicom Srba, njihovim prisustvom, njihovim djelovanjem koje ima „negativan“ karakter. U takvim uslovima klerikalci u Hrvatskoj su riješili da sazovu jedan opšti katolički kongres u Zagrebu, na kome bi se odredila neka „generalna linija“ razvoja hrvatskog društva i katoličke crkve u njoj, pod okriljem Austro-Ugarske.
Kongres je sazvan 1900. godine, na njemu je glavni referat imao nadbiskup Štadler, koji je formulisao program rada i djelovanja katoličke crkve u Hrvatskoj za čitav XX vijek. Program je sadržavao i elemente genocida prema srpskom narodu u Hrvatskoj.
Tezu sa elementima genocida nadbiskup Štadler na kongresu plasirao je ovako:
-Ovaj svijet, dakle i mi, mila nam Hrvatska, postoji jedino radi pravednika Kristovih...moramo činiti sve da u našoj domovini bude što više pravednika Kristovih, jer je Gospod Isus mnoge gradove, a i narode i kraljevstva, i prije reda razorio i uništio, upravo stoga razloga što nije našao u nima pravednika...Mi moramo nastojati da u našoj domovini bude što više pravednika Kristovih...“
Ovaj poziv Štadlera da se sve „razori i uništi“ što ne pripada pravednicima Kristovim, tj. katolicima, tj. klerikalcima, je poziv na genocid, poziv na uništenje drugih naroda, posebno Srba-pravoslavnih, koji žive u „hrvatskoj domovini“ jer oni ne samo što nisu „pravednici Kristovi“ tj. katolici, nego su po klerikalnoj teoriji „šizmatici“, otpadnici od katoličke vjere. I što je najopasnije, Štadler se na to ubijanje naroda poziva ne samo na boga, Isusa Krista, koji je uništio sve one koji nisu njegovi „pravednici“.
1914. god.
Stoga je atentat u Sarajevu bio samo dobar povod za antisrpske akcije za zločin genocida nad Srbima, koji se odavno priprema i dugo očekuje, i koji će trajati sve četiri godine rata-od 1914. do 1918. godine.
To je bila politika genocida nad srpskim narodom, njegovo masovno istrebljenje iz pomenutih oblasti i krajeva. U ovom zločinu posebnu negativnu ulogu imao je zagrebački episkopat sa ogromnom većinom katoličkog klera od najvišeg do najnižeg stepena zvanja. U tome su posebno prednjačili crkveni poglavari u Zagrebu i Ljubljani, nadbiskup Bauer i Jeglič, koji su se stavili na čelo te propagande, sprovodeći je svim sredstvima kojima su raspolagali.
Zagrebački nadbiskup Bauer je, na primjer, 30. avgusta 1914, samo dva dana poslije početka napada Austro-Ugarske na Srbiju održao jedan ratnički govor u Črnomercu blizu Zagreba hrvatskim mladićima mobilisanim od strane Austro-Ugarske u vojsku koja polazi u rat protiv Srbije. U tom govoru Bauer, pored ostalog kaže:
-Hrvati, junaci, ljubljeni naš kraj zove vas u boj...U najtežim vremenima stajali su djedovi vaši vjerno uz Presto, pa ćete i vi u staroj vjernosti za kralja dati krv i život svoj. Hrvati i bog vas zove u boj...da budete osvetnici onog nedjela u Sarajevu...pođite junačno i blagoslov božji svuda bio s vama...
Mjesec dana kasnije, Bauer je u Remetinama održao još jedan govor istog karaktera vojnicima koji idu na srpsko ratište, i u kojem je, pored ostaloga rekao i ovo:
-Pošli smo ovamo da kao pravi katolici, skrušenim i poniženim srcem zaprosimo božju pomoć našoj hrabroj vojsci da se što prije pobjedonosno vrati. Bog naš je nad našom vojskom...bog će uslišiti molitve naše za pobjedu naše vojske...
Slično je govorio i ljubljanski biskup dr Anton Bonaventura Jeglič, takođe klerikalac-jezuita, austrofil, fanatično odan papi i još fanatičniji neprijatelj srpskoga naroda. Samo desetak dana poslije početka rata na Srbiju, Jeglič drži govor slovenačkim vojnicima, koji takođe idu na srpsko ratište, i kaže:
-Muževi, vas Car da osvetite oružjem u ruci krajnje nepravedno, već višegodišnje nastojanje komadanja i uništavanja naše divne Austrije...zove vas Car da oružjem branite katoličku Austriju, našu katoličku carsku porodicu od zakletih neprijatelja...u boj protiv neprijatelja katoličke Habzburške kuće...
Ljubljanski dnevni list „Slovenec“ objavio je neposredno poslije atentata u Sarajevu, pjesmu slovenačkog autora dr Marka Natlačena „Bojni grom“ u kojoj je stih:
-
„S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi...”
Bivši šef sarajevske policije, Kosta Herman izjavljuje:
-Sa stotine vješala ne bi se moglo platiti dragocjene ubijene glave...
U jednom službenom izvještaju austro-ugarskih vlasti o tim demonstracijama piše:
-Narod najavljuje Srbima borbu na život i smrt i progonstvo iz Bosne i Hercegovine...
Zagrebački list „Hrvatska“ od 29. jula 1914. u članku kaže:
-Oba zločinca su Srbi. I jesi Srbin, prokleto ti sjeme i pleme, što ga je vjetar natrunio po našem hrvatskom tlu, da rađa zločin i zlobu, sije neslogu i razbojnički proljeva krv.
1941. god.
Katolička crkva je u svom glasilu “Katolički list” 1941.godine prva objavila “načela ustaškog pokreta” koja je pisao Pavelić 1933.godine, i u kojima se kako kaže “Katolički list” upravlja čitavim životom u NDH.Član 8. glasi:
“Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj na cijelom svom narodnom povijesnom prostoru oživotvoriti, tj svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Hrvatsku Državu opet uspostaviti.Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima pa i silom oružja.
Hrvatski narod ne vežu nikakve međunarodne niti državnopravne obaveze iz sadašnjosti niti iz prošlosti, koji nisu u potpunoj saglasnosti sa ovim načelima, niti će se na takve u svojoj NDH neko obazirati…
Član 11.
U Hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj NDH ne snije odlučivati niko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države nijedan strani narod ni država..”
Župnik Nikola Bošnjak koji je bio “kompletan zlikovac” duhovno je pripremao pokolje nad Srbima u ovome kraju, a na narodnom zboru pred kućom Petra Marića na Pileti javno je rekao i ovo:
-Sve Srbe treba poubijati i istrijebiti i nije nikakav grijeh učestvovati u takvim ubistvima.
Pop Bošnjak lično je ispovijedao ustaške zlikovce u Prenju poslije njihovih zločina nad Srbima-komšijama iz dubravskih sela i javno govorio da lično prima na svoju dušu sve koje su ustaše počinile ubijajući Srbe.
Zločinca katoličkog sveštenika Nikolu Bošnjaka u hercegovačkom selu Prenj, nasledio je drugi zločinac-katolički sveštenik, ubica Srba pop Jure Vrdoljak, a ovoga zločinca u popovskoj mantiji naslijedio treći zločinac, pop-ubica don Ante Buconjić.Sve dakle sveštena lica u svešteničkim “svetim mantijama” kako je govorio Matoš, koji ispod tih mantija kriju “noževe i bodeže”, sve jedan gori od drugoga , sve ubice Srba i srpskog naroda i sve u ime “Krista Gospodina”, kako je govorio biskup đakovački, biskup konvertit, tj pokatoličeni Srbin, dr Šimrak.
1991. god.
Martin Špegelj:
“Armija nema šta da traži, biće posječena do boga…svaki oficir je pokriven sa petoricom u Virovitici i svi će biti posječeni još kod kuće…na ulici vojnik,bilo ko, kurir, džip i šta ja znam, kad se dade signal sve se šiša dole…
Franjo Tudjman:
“Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana.”
“Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobijeda hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd. a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo…
Znači na taj način im dati put, a jamčiti, tobože, građanska prava itd…”
