Đulbešećer ruža

Taman uz samu ogradu naše avlije što graniči sa baštom nam prve komšinice,
izdžikljao grm ruže, izdigao svoju razgranatu modrozelenu stabljiku punu sitnog trnja
i glatkih listića, obgrlio jednim dijelom ogradu, a drugim granje pružio prema avliji
zavodeći nas svojim prekrasnim ružičastim laticama. Ali, to nije bilo kakav grm ruže.
To je grm od one što je zovu đulbešećerka od čijih tananih i mirisnih latica se pravi
starinski sok, ili himber kako su naše nane zvale sve domaće sokove, iako je u stvari
himber njemačka riječ za malinu, ali o tome drugi put.
E, kad ovaj “himber” od đulbešećerke razblažimo pa još sa sarajevskim kiseljakom,
nema boljeg osvježenja od njega kad upeče zvizdan. Kakva coca cola, kakvi bakrači.
Em ukus prija nepcu, em domaće pa zdravo. Em tradicionalno bosansko.
Koliko su đulbešećerke dio bosanske tradicije govori i to što su se po njihovoj ljepoti
nadijevala imena ženskoj djeci, pa nije rijedak slučaj da mnogi među svojim nanama,
majkama, tetkama, strinama i drugim rođakama imaju nekoga ko nosi ime po ovoj ruži
- Đula. I u sevdalinci je ostao miris đulbešećerke. Jedna od poznatijih koju su pjevali
mnogi velikani sevdaha je ova:

U đul bašti kraj šimšira
sjedi jedna cura fina
đule bere i miriše
čeka dragog i uzdiše...

Ali, kako dođoše ova moderna vremena i tradicija pođe da se briše, u bosanskim baštama
skoro da ne možemo naići na ovu mirisnu ljepoticu, a na njeno mjesto su došle sve nekakve
kultivisane vrste, koje joj nisu ni do koljena.
Dok je jutros gledam svježu i okupanu sitnim kapljicama kiše što se sinoć nad gradom svila,
pada mi na pamet pričica iz vremena Napoleona, pa kad je on postao car, a njegova
najveća ljubav i prva supruga Jozefina time postala carica, pa je on pitao ima li kakvih želja,
ona mu je odgovorila kako u vrtu želi sve ruže svijeta. Car k’o car, može mu se, skupio je sve
botaničare onog doba i rekao im da skupljaju ruže za Jozefinu. Na kraju se u tom vrtu našlo
oko 350 vrsta ruža, što je za 19. stoljeće i više nego mnogo.
Mislim se – vala da ih je još tol'ko bilo ne bi bile ravne ovoj mojoj, nit bi mirisale k'o ona.

RiadaT.


image-1.png
 

Back
Top