Đukanović brutalno preti SPC! Obnovićemo autokefalnost crnogorske crkve i ispraviti istorijsku nepravdu!

Polako se pravi pritisak da se razdvoje CG i Srbi.
Kojih li debilnosti na Balkanu! Prvo nas bravar terao 45 godina da živimo u bratstvu i jedinstvu sa šiptarima, balijama i ostalom boranijom! A na kraju ćemo imati i srpsku, kosovsku, crnogorsku, hrvatsku, makedonsku, slovensku, bosansku i vojvođansku pravoslavnu crkvu! :zcepanje:
 
Širenje tenzija
Neostvarene ambicije Srbije: Crnogorci neće svetosavlje

Objavljeno: 17.06.2019. u 17:42 Autor: R. F.
4
share

Patrijah Irinej dozvoljava sebi da predsjednike drugih država naziva pogrdnim imenima, druge narode naziva Srbima, a sve to jer naslućuje trajni gubitak moći što je nekad uživao Beograd nad drugim republikama bivše Jugoslavije

767a61f5086c400b86d7a36dd39cde74.jpg



FOTO: AA


Ono što ideolozi velike Srbije nisu uspjeli završiti devedesetih godina prošlog vijeka pokušavaju ostvariti u ovom vremenu njihovi učenici, da putem institucije Srpske pravoslavne crkve podvedu susjedne suverene države pod svoju kontrolu.
Patrijah Irinej dozvoljava sebi da predsjednike drugih država naziva pogrdnim imenima, druge narode naziva Srbima, a sve to jer naslućuje trajni gubitak moći što je nekad uživao Beograd nad drugim republikama bivše Jugoslavije.
Istina je, međutim, sasvim drugačija.

Srpska pravoslavna crkva dobija svoju autokefalnost tek 1920. godine.

"Na osnovu Sporazuma između Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056, kojom daje blagoslov na prisajedinjenje ‘Ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi’ eparhija koje do tada nikad nisu bile u sastavu Srpske pravoslavne crkve uključujući i eparhiju u Bosni, koja je uvijek do tada bila isključivo u sastavu Carigradske patrijaršije. Vlada kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje Pravoslavnoj sprskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom, dakle tek 1920. godine SPC se po prvi put pojavljuje u Bosn
i."

I Crnogorska pravoslavna crkva gubi autokefalnost iste godine. Koristeći moć Kraljevine SHS pravoslavni vjernici koji su bili van granica Srbije, a ušli su u sastav tadašnje Kraljevine, novčanom isplatom Carigradskoj patrijaršiji vremenom su ideologizirani te su se počeli izjašnjavati kao Srbi.
Ako se tome doda dokument poznat kao Načertanije čiji je autor Ilija Garašanin, jasno je vidljivo da Garašanin sve stanovnike Bosne naziva Bošnjacima bez obzira na njihovu vjeroispovijest.

Dakle, u Bosni je zvanično živio jedan narod koji ima različite vjeroispovijesti. Isti slučaj je i sa Crnom Gorom, pravoslavci Crne Gore su jedan narod, sa jednim jezikom, kulturom i istorijom, koji je razdvajan zbog gore navedenih razloga.
Gdje se nalazimo danas?

Pored toga što je Srbija devedesetih bila u ratu sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom i Kosovom, danas otvorenim neprijateljima naziva Crnu Goru, pa i Sjevernu Makedoniju. Postavlja se pitanje šta se to dešava u Beogradu pa niko od susjeda nije ispravan, a samo je Beograd isparavan i Srbi su žrtve? Odakle tolika oholost i ubjeđenje da svijet, a posebno Evropa i zemlje regije, imaju amneziju pa se ne sjećaju ko je šta uradio u proteklom ratu, pa i tokom cijelog 20. stoljeća?

Osnovni problem srpskog političkog i kulturnog pozicioniranja u savremenom svijetu i jeste u tome što se u vremenu globalizacije i intezivnog ukrupnjavanja političkih sistema i tržišta, Srbija samoizoluje neprevaziđenim ambicijama objedinjavanja jedne nacije, na jednom tlu, pod jednom religijskom zastavom. Poznato je da se politički projekti sa tim ciljevima još od vremena Musolinija nazivaju fašizmom. Takvo političko djelovanje je u suprotnom trendu sa puno jačim tendencijama gdje je primat spajanje i rušenje granica.

Srbija je premala i nemoćna zemlja da bi postigla gravitaciono polje koje može uvući susjedne zemlje pod svoj uticaj. To ne mogu puno jače ekonomije i jači politički sistemi, a ne jedna mala i slabašna Srbija. U toj nervozi zbog neostvarenih zlih ciljeva, Srbija pravi autogolove na svakom koraku.
Izglasavanjem zakona o slobodi vjere u Crnoj Gori ova zemlja šalje jasnu poruku da Crnogorci svoju vjeru žele vratiti na izvor hrišćanstva, a ne reducirati je na svetosavlje koje nudi Srbija. Kao odgovor na to, Srbija Crnogorce i njihove lidere neutemeljeno naziva pogrdnim imenima koja ne priliče ni uličnom žargonu, a ne dijalogu na najvišem nivou. Svi građani Srbije nisu krivi za takve izjave i ponašanje vjerskih i političkih lidera.

Nažalost, svi građani Srbije, pa i regije, plaćaju cijenu takvog ponašanja jer su svi zbog bolesnih ideja koje su potekle upravo iz Beograda izgubili već 30 godina. Umjesto spuštanja tenzija i pomirenja na temeljima pravde, izvinjenjem za počinjeni genocid i ostale ratne zločine širom Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova, Srbija je posljednjih godina krenula u novu avanturu šireći tenzije i u zemlji i u regionu.
Ovakva Srbija nije ni svjesna dubine svog problema i uspavanosti koja traje predugo. Beogradski režim zajedno sa SPC-om bi najviše pomogao svojim građanima kada bi ove kritike prihvatio dobronamjerno, jer na kraju najveću cijenu će platiti upravo oni kojima se vlada iz Beograda. Što bude duže trajao njihov kolektivni san, to će buđenje biti puno bolnije za samu Srbiju.
https://faktor.ba/vijest/neostvarene-ambicije-srbije-crnogorci-nece-svetosavlje/40547



Evo ga. Bosanska pravoslavna crkva u najavi. Za par godina doci cemo i na to
 
Ne bih se bavio političkom stranom cele priče, ali mi je zanimljiva te ateistička mržnja prema vernicima, Crkvi, verskim objektima i običajima. Nikad nisam video da vernici napadaju ateiste, ismevaju ih, pozivaju na njihovo prisilno krštavanje, prete mučenjem u Paklu i sl.

Ali zato ateisti smaraju sve u šesnaest.

управо тако... Либерали до кости, умреће за либерализам и слободе... ал тек пошто побију све што није либерално...
 
Ne bih se bavio političkom stranom cele priče, ali mi je zanimljiva te ateistička mržnja prema vernicima, Crkvi, verskim objektima i običajima. Nikad nisam video da vernici napadaju ateiste, ismevaju ih, pozivaju na njihovo prisilno krštavanje, prete mučenjem u Paklu i sl.

Ali zato ateisti smaraju sve u šesnaest.

Vi verski fanatici smarate još gore. Od vas normalan ne može da uživa u životu.
 
Kojih li debilnosti na Balkanu! Prvo nas bravar terao 45 godina da živimo u bratstvu i jedinstvu sa šiptarima, balijama i ostalom boranijom! A na kraju ćemo imati i srpsku, kosovsku, crnogorsku, hrvatsku, makedonsku, slovensku, bosansku i vojvođansku pravoslavnu crkvu! :zcepanje:
Ko hoce vece, izgubi iz vrece.
 
Prvo zgodna je, drugo slažem se sa njom.

Ti se slazes sa njom da treba srusiti Hram, i zapaliti 20 hiljada ljudi, koje ona zove goveda ? .. I ti sebe nazivas normalnim kome vernici smetaju da uziva u zivotu ? ..

Ti si bre jedna najobicnija dripchina, i trebalo bi ti svako jutro zalepiti po 5 vrucih samara, dok ne dodjes sebi !
 
nisu crnogorci prvi koji nasrću na ostrog
MATIJA BEĆKOVIĆ UDARIO NA MILA: Odrekao si se svog imena, vere i pisma, a sad praviš škaljarsko-kavačku eparhiju!
16.06.2019.
Književnik Matija Bećković, komentarišući Predlog zakona o veroispovesti, koji je nedavno usvojila Vlada Crne Gore, a kojim se predviđa da sva crkvena imovina izgrađena do 1918, za koju ne postoji dokaz o vlasništvu, postane državno vlasništvo, ocenjuje da će Srbi u Crnoj Gori biti jedini narod koji nema svoju crkvu.

"Oni su se odrekli svoga imena, pisma i vere i nema razloga da se na tome zaustave. Ta nova crkva u Crnoj Gori može imati samo novu škaljarsko-kavačku eparhiju", kaže Bećković.

Prema njegovim rečima, Srbi u Crnoj Gori nemaju šta da brane ako ne odbrane svoju crkvu, piše Politika.

"Juda je nazvan blagajnik izdaje. Tih blagajnika se namnožilo. Onih 30 srebrenjaka je poraslo na astronomske cifre. Sad se, ustvari, testira da li Srba u Crnoj Gori uopšte ima", kaže Bećković.

Na pitanje kako komentariše reči Ivice Dačića da bi voleo da vidi onoga ko će uzeti Ostrog, on odgovara da „nisu oni prvi okupatori koji nasrću na Ostrog”. Crna Gora je, podseća, u svoje vreme branila Ostrog, i to nemajući čime drugim, pčelama.

"Nadam se da do svega toga neće doći, sem ukoliko Crna Gora ne objavi rat Srbiji. Oni više ne mogu da kažu "ne" i ne smeju nikoga drugoga da progone osim Srba. Možda svim tim odlukama ispunjavaju uslove za ulazak u Evropsku uniju. I ko zna koliko još imaju poglavlja da bi bili primljeni", kaže Bećković.
***************************************************************************
Матија, књижевни, песнички, интелектуални и морални ГЕНИЈЕ !!!
 
Zasto to sve nebi bila jedna Pravoslavna Crkva, sa dodatkom u Srbiji, u Crnoj Gori, u Rusiji, u Ukrajini, itd.
Oni koji dolaze u nju bili bi pravoslavci, a sada hoce li se oni nacionalno osecati kao Eskimi ili nesto deseto to je na svakom coveku da odluci za sebe.
Zato što su pravoslavci genijalci koji posebnost crkvi povezuju sa nacionalnošću,državnošću...
 
Па шта очекивати од комуњара дакле атеиста. уз то лопова...
Њима је све, па и Црква, само нови износ долара у њиховим банкама...
Прави унијати...то јест били би, да нису комуњаре атеисти.
 
цитат
Dušan Proroković (Sputnik):
.................................................................
..........................................................................
Đukanović plaća cenu održavanja vlasti. Plaća je na rate, pri čemu je svaka naredna viša od prethodne. Ništa od navedenog nije iz njegove glave. On je samo sredstvo, koristi se po potrebi za uspostavljanje novog geopolitičkog poretka na Balkanu.

Kuhinje „duboke države“ rade svoj posao, za njih boljeg od ucenjenog Mila — nema. U tom kontekstu treba sagledavati i optužbe Duška Kneževića. Nije najpoznatiji crnogorski emigrant prebegao u London da bi otuda rušio Mila, već zarad vršenja pritiska da se sa pljačkom crkvene imovine i proterivanjem Crkve konačno počne. I to baš u trenutku kada postaje izvesno da su pregovori između Beograda i Prištine u ćorsokaku.

Đukanović se uvek nalazio pri ruci „dubokoj državi“ kada je bilo neophodno kasapiti Srbiju. Referendum 2006. godine predstavljao je uvertiru za odluku kosovsko-metohijskih Albanaca iz februara 2008. Vladika Joanikije je sasvim u pravu: namera crnogorskih vlasti je da se napravi presedan, koji bi potom sledile i vlasti u Prištini. I ovo sada je uvertira.

Za Srbiju je ovo poučan primer. Prethodnih godina slušali smo mnogo o miru i stabilnosti. Stabilnosti i miru. Ekonomskom napretku. Napretku u ekonomiji. Sve nas to čeka, samo da konačno „rešimo Kosovo“. Kada jedared sveobuhvatno normalizujemo odnose, otići ćemo da kao ljudi popijemo kafu sa komšijama, divanimo o zajedničkim mukama i problemima.

I to što će, zahvaljujući sveobuhvatnoj normalizaciji naših odnosa, „Republika Kosovo“ postati članica UN, nije nikakva pretnja Srbiji. Opšte poznata stvar je da članstvo u međunarodnim organizacijama donosi i neke obaveze, biće prinuđeni Albanci da se pridržavaju međunarodnih normi, konvencija, rezolucija, samim tim će i Srbi na Kosovu biti sigurniji, a položaj Srbije bolji…

Uglavnom, novi „kosovski ciklus“ kuvanja žabe svodi se na navedene argumente. Bez „Republike Kosovo“ u UN nema mira, stabilnosti, ekonomskog napretka. Nema nam budućnosti.

Ne tako davno, iz istih „propagandnih laboratorija“, od istih protagonista, slušali smo iste ove fraze tokom duge referendumske kampanje o statusu Crne Gore. Neka se Crna Gora osamostali, na dobrobit i Beograda i Podgorice. Bolje ćemo živeti tako, nego u zajedničnoj državi. Zajednička država je nefunkcionalna, nemoguće ju je urediti, veličina saveznih republika neproporcionalna, to je uzrok stalnih tenzija.

Najveselija teza glasila je da ćemo tako imati „dva glasa“ u EU! Kao na izboru za pesmu Evrovizije: mi njima 12 bodova, oni nama isto — dobijamo i jedni i drugi. Šta znaju u Briselu, oni su glupi, mi smo pametni. Delimo se da bismo ih pobedili. Neka Crna Gora ide, obezbedićemo mir i stabilnost, stabilnost i mir, ekonomski napredak, napredak u ekonomiji.

Evo gde smo svega deceniju kasnije došli. Raspračavanje srpskih zemalja, drobljenje etnoprostora i kontinualni pritisak na srpski korpus nisu aktivnosti koje se preduzimaju radi mira i stabilnosti, našeg napretka ili osiguravanja „svetle budućnosti“. Sve se to radi zbog geopolitičkih razloga. Valja privesti kraju započeto sredinom devedesetih, opravdati NATO agresiju. Dokazati da su drugi bili u pravu, prihvatiti njihovu sliku istorijskih procesa.


Zarad tog cilja mora se slomiti jedan narod, „kolektivno ubiti“ u pojam, ne sme mu se dozvoliti da ikada više podigne glavu. To je svrha onoga što se danas u Podgorici radi. To je svrha priče o „kosovskom rešenju“. I to je razlog za pružanje otpora.

Sloboda nije u ropstvu, budućnosti nema u prihvatanju nametnutog. U suprotnom, moraćemo Mila da prihvatimo i kao patrijarha. A posle njega i Ramuša, ili Hašima. Malo je što smo ih gledali kao premijere, ili kao predsednike.
 

Back
Top