Neprilagođena
Leptirica
- Poruka
- 89.432
https://24sedam.rs/kultura/7-dana-sa-umetnicima/41908/davolji-violinista-paganini-opsednut-smrcu-inspiraciju-nalazio-na-grobljima/vest
NaslovnaKultura7 dana sa umetnicima
Paganini opsednut smrću inspiraciju nalazio na grobljima
Nikolo Paganini bio je italijanski violinista, violista, gitarista i kompozitor,
bio je najslavniji violinista-virtuoz svoga vremena,
a ostavio je trag i kao jedan od stubova savremene violinske tehnike.
Nikolo Paganini rođen je u Đenovi, tadašnjem glavnom gradu Republike Đenove, 27. oktobra 1782. godine,
kao treće od šestoro dece Antonija i Tereze (rođene Bočardo) Paganini.
Paganinijev otac je bio neuspešan trgovac, ali je uspeo da dopuni svoje prihode kroz sviranje muzike na mandolini.
U petoj godini, Paganini je počeo da uči mandolinu od svog oca, a kasnije je prešao na violinu, u sedmoj godini.
Njegovi muzički talenti su brzo prepoznati; njima je stekao brojne stipendije za časove violine.
Mladi Paganini studirao je kod različitih lokalnih violinista, uključujući Đovanija Serveta i Đakoma Koste
, ali je njegov napredak brzo prevazišao njihove sposobnosti.
Nikolo je vredno učio i vežbao razvijajući svoj talenat, a 31. jula 1795. godine održao je svoj prvi koncert u pozorištu “Sant Agostini” u Đenovi
kako bi sakupio novac za dalje školovanje u Parmi.
Nakon izuzetnog koncerta ispunjenog Nikolovim varijacijama više poznatih dela,
Paganini i njegov otac su otputovali u Parmu da traže dalja uputstva od Alesandra Role.
Rola ga je odmah uputio kod svog učitelja Ferdinanda Paera, a kasnije i kod Paerovog vlastitog učitelja, Gaspara Giretija.
Iako Paganini nije ostao dugo sa Paerom ili Giretijem, oni su imali znatan uticaj na njegov stil komponovanja.
La Campanella
Uskoro se vratio u rodnu Đenovu i počeo da izučava harmoniju i kontrapunkt.
U to doba Napoleonova osvajanja menjaju političke prilike u Đenovi, a 1800. godine zauzimaju je Austrijanci,
nakon čega sledi opsada engleske flote.
Paganini odlučuje da se udalji iz Đenove i počne sa održavanjem koncerata širom Italije.
Na njima iskazuje sve svoje umeće, sklonost muzičkim i tehničkim akrobacijama na instrumentu kojim je više nego suvereno vladao.
Godine 1805, na sopstveni zahtev, Paganini postaje prvi violinista Nacionalnog republikanskog orkestra,
a nedugo zatim i drugi violinista na dvoru Elize Bonaparte, vladarke kneževine Luke.
Eliza se, videvši sa kakvom strašću Nikolo svira, zaljubila u njega, ali je ta ljubav ostala skrivena.
NaslovnaKultura7 dana sa umetnicima
Paganini opsednut smrću inspiraciju nalazio na grobljima
Nikolo Paganini bio je italijanski violinista, violista, gitarista i kompozitor,
bio je najslavniji violinista-virtuoz svoga vremena,
a ostavio je trag i kao jedan od stubova savremene violinske tehnike.
Nikolo Paganini rođen je u Đenovi, tadašnjem glavnom gradu Republike Đenove, 27. oktobra 1782. godine,
kao treće od šestoro dece Antonija i Tereze (rođene Bočardo) Paganini.
Paganinijev otac je bio neuspešan trgovac, ali je uspeo da dopuni svoje prihode kroz sviranje muzike na mandolini.
U petoj godini, Paganini je počeo da uči mandolinu od svog oca, a kasnije je prešao na violinu, u sedmoj godini.

Njegovi muzički talenti su brzo prepoznati; njima je stekao brojne stipendije za časove violine.
Mladi Paganini studirao je kod različitih lokalnih violinista, uključujući Đovanija Serveta i Đakoma Koste
, ali je njegov napredak brzo prevazišao njihove sposobnosti.
Nikolo je vredno učio i vežbao razvijajući svoj talenat, a 31. jula 1795. godine održao je svoj prvi koncert u pozorištu “Sant Agostini” u Đenovi
kako bi sakupio novac za dalje školovanje u Parmi.
Nakon izuzetnog koncerta ispunjenog Nikolovim varijacijama više poznatih dela,
Paganini i njegov otac su otputovali u Parmu da traže dalja uputstva od Alesandra Role.
Rola ga je odmah uputio kod svog učitelja Ferdinanda Paera, a kasnije i kod Paerovog vlastitog učitelja, Gaspara Giretija.
Iako Paganini nije ostao dugo sa Paerom ili Giretijem, oni su imali znatan uticaj na njegov stil komponovanja.
La Campanella
Uskoro se vratio u rodnu Đenovu i počeo da izučava harmoniju i kontrapunkt.
U to doba Napoleonova osvajanja menjaju političke prilike u Đenovi, a 1800. godine zauzimaju je Austrijanci,
nakon čega sledi opsada engleske flote.
Paganini odlučuje da se udalji iz Đenove i počne sa održavanjem koncerata širom Italije.
Na njima iskazuje sve svoje umeće, sklonost muzičkim i tehničkim akrobacijama na instrumentu kojim je više nego suvereno vladao.
Godine 1805, na sopstveni zahtev, Paganini postaje prvi violinista Nacionalnog republikanskog orkestra,
a nedugo zatim i drugi violinista na dvoru Elize Bonaparte, vladarke kneževine Luke.
Eliza se, videvši sa kakvom strašću Nikolo svira, zaljubila u njega, ali je ta ljubav ostala skrivena.
