Diskusija o učenju Jehovinih Svedoka

[>NiNa<]

Nije mu vise ostalo krvi...

Da,sad ce da dodje neki DR JS,da objasni kako je zbog toga sto je davao krv,na kraju zaradio pritisak,jer je to retko u njegovim godinama

 

[besmrtna]

evo iz casopisa naseg nesto o krvi

Beskrvna medicina i kirurgija — sve se više traže

Beskrvna medicina i kirurgija u današnje vrijeme primjenjuju se više nego ikad ranije. Zašto su toliko tražene? Predstavljaju li sigurnu alternativu za transfuziju krvi?

Pioniri medicine

KAD je imao 61 godinu, Belgijanac José, koji stanuje u gradiću Oupeyeu, saznao je da mora transplantirati jetru. ”U životu nisam doživio veći šok“, kaže on. Prije samo četiri desetljeća transplantacija jetre bila je nezamisliva. Čak i 1970-ih preživjelo je samo oko 30 posto ljudi. Međutim, danas se transplantacije jetre redovito vrše, i to uz puno veći uspjeh.
No, još uvijek postoji jedan veliki nedostatak. Budući da je transplantacija jetre često popraćena obilnim krvarenjem, liječnici tijekom takve operacije obično koriste transfuziju krvi. Zbog svojih vjerskih uvjerenja, José nije želio primiti krv. Ali želio je transplantirati jetru. Je li to nemoguće? Neki možda misle da jest. Međutim, glavni kirurg smatrao je da postoje velike šanse da on i njegovi kolege tu operaciju uspješno obave bez krvi. A to su i učinili! Samo 25 dana nakon operacije José je otišao kući svojoj ženi i kćerki.
Zahvaljujući vještini onih koje časopis Time naziva ”herojima medicine“, beskrvna medicina i kirurgija sada su uobičajenije nego ikada prije. Ali zašto se toliko traže? Da bismo odgovorili na to pitanje, osvrnimo se na mučnu povijest transfuzije krvi.
[Bilješka]
Jehovini svjedoci smatraju da je transplantacija organa stvar savjesti pojedinca.
[Slika na stranici 3]
Diljem svijeta trenutno ima više od 90 000 liječnika koji su dali do znanja da su spremni liječiti Jehovine svjedoke bez krvi

 

[v.v.ilic]

Jeste,molitva leci sve,pa i visok pritisak

A koji je tekst? Govori brze, ja vec 12 godina pijem Lozap, Urandil i Zorem. Spasavaj. :
lakse mi je da se pomolim nego da mislim na jutarnu i vecernju dozu lekova!

 

[besmrtna]

Transfuzija krvi — duga povijest ispunjena polemikom

”Kad bi crvene krvne stanice danas bile novi lijek, bilo bi jako teško odobriti ga za upotrebu“ (dr. Jeffrey McCullough).
U ZIMU 1667. nasilnog luđaka Antoinea Mauroya doveli su pred Jean-Baptistea Denisa, istaknutog liječnika francuskog kralja Luja XIV. Denis je imao savršeni ”lijek“ za Mauroyevu maniju — transfuziju teleće krvi, za koju je smatrao da će umirujuće djelovati na njegovog pacijenta. No za Mauroya stvari se nisu odvijale baš najbolje. Istina, nakon druge transfuzije stanje mu se poboljšalo. No tog je Francuza uskoro ponovno zadesilo ludilo i za kratko vrijeme je umro.
Iako se kasnije otkrilo da je Mauroy zapravo umro od trovanja arsenom, Denisovi eksperimenti sa životinjskom krvlju izazvali su žestoke polemike u Francuskoj. Godine 1670. taj je medicinski postupak na koncu zabranjen. S vremenom je isto učinio i engleski parlament, pa čak i papa. Sljedećih 150 godina transfuzija krvi pala je u zaborav.
Početni rizici
U 19. stoljeću transfuzija krvi ponovno je stupila na scenu. Tom je povratku najviše doprinio engleski opstetričar James Blundell. Svojim usavršenim tehnikama i modernijim instrumentima — te inzistiranjem da se koristi isključivo ljudska krv — Blundell je transfuziju krvi ponovno doveo u centar pažnje.
No 1873. poljski liječnik F. Gesellius povratak transfuzije usporio je šokantnim otkrićem: Više od polovine transfuzija završilo je smrću. Kad su to saznali, istaknuti liječnici počeli su kritizirati taj medicinski postupak. Popularnost transfuzije ponovno je opala.
Onda je francuski liječnik Georges Hayem 1878. usavršio solnu otopinu, tvrdeći da ona može zamijeniti krv. Za razliku od krvi, solna otopina nije imala štetnih nuspojava, nije se zgrušavala i lako se transportirala. Dakako, Hayemova solna otopina počela se uvelike koristiti. Međutim, neobično je bilo to što se na krv uskoro još jednom počelo gledati pozitivno. Zašto?
Godine 1900. austrijski patolog Karl Landsteiner otkrio je postojanje krvnih grupa i ustanovio da one uvijek ne odgovaraju jedna drugoj. Ne čudi što je toliko mnogo danih transfuzija u prošlosti tragično završilo! Sada se to moglo promijeniti tako što bi se naprosto pazilo da krvna grupa darivaoca odgovara krvnoj grupi primaoca. Sad kad su to znali, liječnici su obnovili svoje povjerenje u transfuziju — baš pred prvi svjetski rat.
Transfuzija krvi i rat
Tijekom prvog svjetskog rata ranjenim vojnicima transfundirane su velike količine krvi. Naravno, krv se brzo zgrušava, pa je prije bilo gotovo nemoguće dopremiti je na bojno polje. No početkom 20. stoljeća uspio je eksperiment s natrijskim citratom, jednom vrstom antikoagulancije, koji je izveo dr. Richard Lewisohn iz njujorške bolnice Mount Sinai. Neki su liječnici to uzbudljivo otkriće smatrali čudom. ”Bilo je to gotovo kao da se Sunce zaustavilo“, napisao je dr. Bertram M. Bernheim, istaknuti liječnik svog vremena.
U drugom svjetskom ratu krv se sve više tražila. Javnost se bombardiralo plakatima na kojima su stajali slogani kao što su: ”Odmah darujte krv“, ”Vaša ga krv može spasiti“ i ”On je darovao svoju krv. Hoćete li i Vi svoju?“ Apel za darivanje krvi naišao je na veliki odaziv. Tijekom drugog svjetskog rata u Sjedinjenim Državama darovano je nekih 13 000 000 doza krvi. Procijenjeno je da je u Londonu bilo sakupljeno i dano više od 260 000 litara krvi. Naravno, transfuzija krvi izazvala je izvjestan broj zdravstvenih rizika, što je uskoro postalo očito.

 

[besmrtna]

Bolesti koje se prenose krvlju

Veliki napredak u medicini nakon drugog svjetskog rata omogućio je obavljanje nekih kirurških zahvata na koje se prije nije niti pomišljalo. To je dovelo do začetka globalne privredne grane koja je godišnje donosila milijarde dolara dobiti, a nabavljala je krv za transfuzije koje su liječnici počeli smatrati sastavnim dijelom operacije.
Međutim, na vidjelo je ubrzo izašla zabrinutost zbog bolesti povezanih s transfuzijom. Naprimjer, tokom korejskog rata hepatitis je imalo skoro 22 posto onih kojima je transfundirana plazma — gotovo tri puta više nego u drugom svjetskom ratu. Do 1970-ih američki Centri za kontrolu bolesti procijenili su da od hepatitisa koji se prenosi transfuzijom godišnje umre 3 500 osoba. Drugi su baratali deset puta većom brojkom.
Broj slučajeva zaraženosti hepatitisom B smanjio se zbog boljeg testiranja i pažljivijeg odabira davalaca. No onda je novi, a ponekad fatalan oblik tog virusa — hepatitis C — uzeo veliki danak. Procijenjeno je da se tim virusom zarazilo četiri milijuna Amerikanaca, od čega nekoliko stotina tisuća njih putem transfuzije krvi. Na svu sreću, detaljna testiranja na koncu su smanjila raširenost hepatitisa C. Pa ipak, neki se boje da će se pojaviti nove opasnosti koje će se dokučiti tek onda kad već bude prekasno.
Još jedan skandal: krv zaražena HIV-om
U 1980-ima utvrđeno je da krv može biti zaražena HIV-om, virusom koji uzrokuje AIDS. Isprva su radnici u bankama krvi nerado prihvaćali činjenicu da bi njihove zalihe mogle biti zaražene. Mnogi od njih u početku su prijetnju HIV-a dočekali sa skepticizmom. Dr. Bruce Evatt kaže da je to ”bilo kao da je netko dolutao iz pustinje i rekao: ’Vidio sam vanzemaljca.‘ Poslušali su, ali jednostavno nisu vjerovali.“
Usprkos tome, u jednoj zemlji za drugom izbijali su skandali zbog krvi koja je zaražena HIV-om. Prema statistikama, u Francuskoj je od 1982. do 1985. između 6 000 i 8 000 ljudi bilo zaraženo HIV-om, a dobili su ga putem transfuzije krvi. Transfuzije krvi uzrokovale su 10 posto zaraza HIV-om diljem Afrike i 40 posto zaraženih AIDS-om u Pakistanu. Danas se, zbog boljeg testiranja, u razvijenim zemljama HIV rijetko kad prenosi putem transfuzije. Međutim, prenošenje tog virusa i dalje predstavlja problem u zemljama u razvoju u kojima se krv ne kontrolira.
Sasvim je razumljivo zašto posljednjih godina vlada sve veći interes za beskrvnom medicinom i kirurgijom. No, je li ta alternativa pouzdana?
[Okvir na stranici 6]
Transfuzije krvi — nisu medicinsko pravilo

Svake godine samo u Sjedinjenim Državama 3 000 000 pacijenata putem transfuzije dobije više od 11 000 000 doza crvenih krvnih stanica. Budući da se radi o tako velikoj brojci, netko bi mogao pretpostaviti da među liječnicima postoji neko strogo pravilo o davanju krvi. Međutim, The New England Journal of Medicine zapaža da postoji iznenađujuće malo podataka ”koji pomažu pri donošenju odluke o davanju transfuzije“. Ustvari, u praksi ima svega, ne samo s obzirom na to što se točno transfundira i koliko već i s obzirom na to je li transfuzija uopće potrebna ili nije. ”Hoće li se transfuzija dati ovisi o liječniku, a ne o pacijentu“, kaže medicinski časopis Acta Anæsthesiologica Belgica. Uzimajući u obzir sve što je gore navedeno, ne bismo se trebali iznenaditi otkrićem jedne studije objavljene u časopisu The New England Journal of Medicine koja kaže da se ”oko 66 posto transfuzija neadekvatno daje“.

 

[>NiNa<]

evo iz casopisa naseg nesto o krvi

Beskrvna medicina i kirurgija — sve se više traže

Beskrvna medicina i kirurgija u današnje vrijeme primjenjuju se više nego ikad ranije. Zašto su toliko tražene? Predstavljaju li sigurnu alternativu za transfuziju krvi?

Pioniri medicine

KAD je imao 61 godinu, Belgijanac José, koji stanuje u gradiću Oupeyeu, saznao je da mora transplantirati jetru. ”U životu nisam doživio veći šok“, kaže on. Prije samo četiri desetljeća transplantacija jetre bila je nezamisliva. Čak i 1970-ih preživjelo je samo oko 30 posto ljudi. Međutim, danas se transplantacije jetre redovito vrše, i to uz puno veći uspjeh.
No, još uvijek postoji jedan veliki nedostatak. Budući da je transplantacija jetre često popraćena obilnim krvarenjem, liječnici tijekom takve operacije obično koriste transfuziju krvi. Zbog svojih vjerskih uvjerenja, José nije želio primiti krv. Ali želio je transplantirati jetru. Je li to nemoguće? Neki možda misle da jest. Međutim, glavni kirurg smatrao je da postoje velike šanse da on i njegovi kolege tu operaciju uspješno obave bez krvi. A to su i učinili! Samo 25 dana nakon operacije José je otišao kući svojoj ženi i kćerki.
Zahvaljujući vještini onih koje časopis Time naziva ”herojima medicine“, beskrvna medicina i kirurgija sada su uobičajenije nego ikada prije. Ali zašto se toliko traže? Da bismo odgovorili na to pitanje, osvrnimo se na mučnu povijest transfuzije krvi.
[Bilješka]
Jehovini svjedoci smatraju da je transplantacija organa stvar savjesti pojedinca.
[Slika na stranici 3]
Diljem svijeta trenutno ima više od 90 000 liječnika koji su dali do znanja da su spremni liječiti Jehovine svjedoke bez krvi

Ahahahahah

Daj,devojko,ne blamiraj se vise.
Idi odmori malo. zzzzzzzzzZZz

 

[besmrtna]

Beskrvna medicina i kirurgija sve se više traže

”Svi koji rade s krvlju i njeguju pacijente na odjelu kirurgije moraju razmisliti o beskrvnoj kirurgiji“ (dr. Joachim Boldt, profesor anesteziologije, Ludwigshafen, Njemačka).
TRAGEDIJA AIDS-a nagnala je znanstvenike i liječnike da poduzmu dodatne korake kako bi operacijske dvorane učinili sigurnijima. To očito zahtijeva još pažljivije testiranje krvi. No stručnjaci kažu da čak ni takve mjere ne jamče da će transfuzija proći bez ikakvog rizika. ”Mada društvo, da bi zalihe krvi učinilo sigurnijima nego ikada prije, troši velike sume“, stoji u časopisu Transfusion, ”smatramo da će pacijenti i dalje nastojati izbjegavati alogenične [darovane] transfuzije jednostavno zato što zalihe krvi nikada ne mogu u potpunosti biti sigurne.“
Ne čudi što mnogi liječnici postaju oprezniji s obzirom na davanje krvi. ”Transfuzije krvi u biti nisu dobre i mi ih svim silama izbjegavamo davati bilo kome“, kaže dr. Alex Zapolanski iz San Francisca (Kalifornija).
I javnost postaje svjesna koliko je transfuzija opasna. Ustvari, jedna anketa iz 1996. otkrila je da bi 89 posto Kanađana radije koristilo neku alternativu nego darovanu krv. ”Neće svi pacijenti odbiti homolognu transfuziju kao što to čine Jehovini svjedoci“, kaže Journal of Vascular Surgery. ”Usprkos tome, rizici prenošenja bolesti i imunomodulacije pružaju jasan dokaz da moramo pronaći alternative za sve naše pacijente.“
Poželjna metoda
Sva sreća pa postoji alternativa — beskrvna medicina i kirurgija. Mnogi je pacijenti ne smatraju posljednjim izlazom već poželjnim načinom liječenja, i to s dobrim razlogom. Stephen Geoffrey Pollard, britanski kirurški savjetnik, zapaža da je postotak morbiditeta i mortaliteta među onima koji su pristali na beskrvnu kirurgiju ”u najmanju ruku isti kao i kod pacijenata koji su primili krv, s tim da su oni u mnogo slučajeva pošteđeni postoperativnih infekcija i komplikacija koje se često pripisuju krvi“.
Kako je tekao razvoj beskrvnog liječenja? U jednu ruku to je pitanje prilično čudno jer se beskrvna medicina ustvari koristila prije krvi. Doista, tek početkom 20. stoljeća transfuzijska je tehnologija toliko uznapredovala da se počela rutinski koristiti. Usprkos tome, zadnjih desetljeća neki su popularizirali područje beskrvne kirurgije. Naprimjer, tijekom 1960-ih poznati kirurg Denton Cooley obavio je neke od prvih operacija na otvorenom srcu bez upotrebe krvi.
Zbog porasta pojave hepatitisa među onima koji su u 1970-ima dobili transfuziju, mnogi su liječnici počeli tražiti alternative za krv. Do 1980-ih izvjestan broj velikih medicinskih timova vršio je kirurške zahvate bez krvi. Onda su, kad je izbila epidemija AIDS-a, liječnici koji su jedva čekali primijeniti iste te tehnike neprestano tražili savjete od tih timova. Tokom 1990-ih mnoge su bolnice razradile programe koji pacijentima stavljaju na raspolaganje beskrvni način liječenja.
Liječnici sada uspješno koriste beskrvne tehnike prilikom operacija i hitnih slučajeva koji su inače zahtijevali transfuziju. ”Ozbiljni kardiološki, vaskularni, ginekološki i opstetrički, ortopedski i urološki kirurški zahvati mogu se uspješno obavljati bez upotrebe krvi ili krvnih derivata“, zapaža D. H. W. Wong u časopisu Canadian Journal of Anaesthesia.
Jedna od prednosti beskrvne kirurgije je to što ona omogućava pružanje kvalitetnije njege. ”U sprečavanju gubitka krvi najvažniju ulogu igra vještina kirurga“, kaže dr. Benjamin J. Reichstein, direktor kirurškog odjela u Clevelandu (Ohio). U jednom pravnom časopisu iz Južnoafričke Republike kaže se da beskrvni kirurški zahvat u nekim slučajevima može biti ”brži, zdraviji i jeftiniji“. U njemu dalje stoji: ”Dakako, u mnogim je slučajevima i postoperativna njega bila jeftinija i kraća.“ To je samo nekoliko razloga zašto oko 180 bolnica diljem svijeta sada ima specijalizirane programe beskrvne medicine i kirurgije.

 

[besmrtna]

Krv i Jehovini svjedoci


Jehovini svjedoci odbijaju transfuziju krvi iz biblijskih razloga. No prihvaćaju — i odlučno zahtijevaju — medicinske alternative umjesto krvi. ”Jehovini svjedoci aktivno traže ono najbolje u liječenju“, rekao je dr. Richard K. Spence, dok je bio direktor kirurškog odjela u jednoj njujorškoj bolnici. ”U cjelini gledano, oni su najbolje upućeni pacijenti s kojima će se kirurg ikad susresti.“
Liječnici su usavršili mnoge tehnike beskrvne kirurgije na Jehovinim svjedocima. Razmotrite iskustvo kardiovaskularnog kirurga Dentona Cooleya. U razdoblju od 27 godina njegov je tim na 663 Jehovina svjedoka izvršio beskrvne kirurške zahvate na otvorenom srcu. Rezultati jasno pokazuju da se kardiološke operacije mogu uspješno provoditi bez korištenja krvi.

Istina, mnogi kritiziraju Jehovine svjedoke zbog njihovog odbijanja krvi. No vodič koji je izdalo Društvo anestetičara Velike Britanije i Irske stav Svjedoka smatra ”znakom poštovanja života“. Nepromjenjiv stav Svjedoka zapravo je bio značajan faktor koji je omogućio da sigurnije medicinsko liječenje postane dostupno svim ljudima. ”Budući da su im trebale usluge kirurgije, Jehovini svjedoci su pokazali kako usavršiti jedan važan sektor norveške zdravstvene službe i vršili su pritisak da se to i učini“, piše profesor Stein A. Evensen iz norveške državne bolnice.

Da bi pomogli liječnicima u liječenju bez korištenja krvi, Jehovini svjedoci osnovali su korisnu kontaktnu službu. Trenutno diljem svijeta ima više od 1 400 Odbora za kontaktiranje s bolnicama koji liječnicima i istraživačima mogu nabaviti medicinsku literaturu iz baze podataka s više od 3 000 članaka koji govore o beskrvnoj medicini i kirurgiji. ”Zahvaljujući radu Odbora za kontaktiranje s bolnicama koje vode Svjedoci, manja je vjerojatnost da će se danas pacijentima općenito, a ne samo Jehovinim svjedocima, dati nepotrebna transfuzija krvi“, zapaža dr. Charles Baron, profesor na pravnom fakultetu u Bostonu.

Informacije o beskrvnoj medicini i kirurgiji koje su sakupili Jehovini svjedoci koriste mnogima na području medicine. Naprimjer, pripremajući gradivo za knjigu pod naslovom Autotransfusion: Therapeutic Principles and Trends, autori su zamolili Jehovine svjedoke da ih informiraju o korištenju alternativa umjesto transfuzije krvi. Svjedoci su rado udovoljili njihovoj molbi. Nakon toga, autori su sa zahvalnošću rekli: ”Iako smo o toj temi pročitali puno toga, nikada nismo naišli na tako sažete, potpune popise strategija kojima se izbjegava homologna transfuzija krvi.“
Napredak na području medicine mnoge je potaknuo da razmisle o beskrvnoj medicini. Kojim se još naprecima možemo nadati? Profesor Luc Montagnier, koji je otkrio virus AIDS-a, kaže: ”Kako se naše razumijevanje na ovom području stalno povećava, tako nam postaje jasnije da transfuzija krvi jednog dana mora izumrijeti.“ U međuvremenu, korištenje alternativa umjesto krvi već spašava živote.
[Bilješke]

Vidi 3. Mojsijevu 7:26, 27; 17:10-14; 5. Mojsijevu 12:23-25; 15:23; Djela apostolska 15:20, 28, 29; 21:25.
Isto tako, ukoliko dobiju poziv, Odbori za kontaktiranje s bolnicama održavaju prezentacije bolničkom osoblju. Nadalje, ako pacijenti izričito zatraže njihovu pomoć, oni im pomažu da na vrijeme uspostave otvorenu i stalnu komunikaciju s odgovornim liječnikom.
[Okvir/slike na stranici 7]

Što kažu neki liječnici
’Beskrvna kirurgija nije samo za Jehovine svjedoke već i za sve pacijente. Smatram da bi svaki liječnik trebao biti upoznat s njom‘ (dr. Joachim Boldt, profesor anesteziologije, Ludwigshafen, Njemačka).
”Iako su transfuzije krvi danas sigurnije nego što je to bilo u prošlosti, one još uvijek donose rizike, uključujući i reakcije imunološkog sustava te zaraženost hepatitisom ili spolno prenosivim bolestima“ (dr. Terrence J. Sacchi, klinički docent medicine).
”Većina liječnika automatski poseže za transfuzijom, daju je šakom i kapom. Ja ne“ (dr. Alex Zapolanski, direktor kardiokirurgije na Kardiološkom institutu u San Franciscu).
”Ne znam ni za jednu konvencionalnu operaciju trbušne šupljine koju kod klasičnog pacijenta treba obaviti uz rutinsku primjenu transfuzije krvi“ (dr. Johannes Scheele, profesor kirurgije, Jena, Njemačka).
[Slike]
Dr. Joachim Boldt
Dr. Terrence J. Sacchi

 

[besmrtna]

[Okvir/slike na stranicama 8 i 9]

Neke metode
beskrvne medicine i kirurgije

Tekućine: Ringerov laktat, dekstran, hidroksietilirani škrob i drugi preparati koriste se za održavanje volumena krvi, čime se sprečava hipovelmijski šok. Neke tekućine koje se sada testira mogu prenositi kisik.

Lijekovi: Proteini dobiveni genetičkim inženjerstvom mogu stimulirati na proizvodnju crvenih krvnih stanica (eritropoetin), krvnih pločica (interleukin-11) i različitih bijelih krvnih stanica (GFRM, GFR). Drugi lijekovi uvelike smanjuju gubitak krvi tijekom kirurškog zahvata (aprotinin, antifibrinolitici) ili pomažu pri smanjenju akutnog krvarenja (dezmopresin).

Biološki adhezivi: Kolagen i celulozom protkani jastučići koriste se za zaustavljanje krvarenja direktnim primjenjivanjem. Fibrinskim ljepilima i začepljivačima mogu se zatvoriti otvorene rane ili prekriti velika površina tkiva koje krvari.

Sakupljanje krvi: Aparati za sakupljanje krvi ponovno upotrebljavaju krv izgubljenu prilikom operacije ili ozljede. Ta se krv pročišćava i može se ponovno dati pacijentu, a da se kružni tok ne prekida. U hitnim slučajevima na taj se način može ponovno upotrijebiti nekoliko litara krvi.

Kirurška pomagala: Neki aparati istovremeno režu i zatvaraju krvne žile. Drugi mogu zaustaviti krvarenje na velikim površinama tkiva. Laparoskopski i minimalno invazivni instrumenti omogućavaju da se operacije obave bez gubitka krvi, što je popratna pojava velikih rezova.

Kirurške tehnike: Temeljito operativno planiranje, uključujući i konzultaciju s iskusnim kliničarima, pomaže kirurškom timu da izbjegne komplikacije. Od presudne je važnosti zaustaviti krvarenje čim ono počne. Ako se to ne učini u roku od 24 sata, time se može uvelike povećati mortalitet pacijenta. Dijeljenje velikih kirurških zahvata na nekoliko manjih smanjuje ukupni gubitak krvi.
[Okvir/slike na stranici 10]

Beskrvna medicina - novi ”standardni način njege“?

PROBUDITE SE! je o koristima beskrvne medicine i kirurgije razgovarao s četiri stručnjaka na tom području.
Tko je još, osim pacijenata koji iz vjerskih razloga odbijaju transfuziju krvi, zainteresiran za beskrvnu medicinu?
Dr. Spahn: Oni koji zahtijevaju beskrvnu medicinu u našem centru uglavnom su jako dobro informirani pacijenti.
Dr. Shander: Godine 1998. broj pacijenata koji su odbili krv iz osobnih razloga bio je veći od onih koji su to učinili iz vjerskih razloga.
Dr. Boyd: To su, naprimjer, pacijenti koji imaju rak. U mnogo slučajeva pokazalo se da, ukoliko ne prime krv, brže se oporavljaju i rjeđe im se rak opet pojavi.
Dr. Spahn: Mi često liječimo sveučilišne profesore i njihove obitelji bez korištenja krvi. Čak i kirurzi zahtijevaju da izbjegavamo transfuziju! Naprimjer, jedan je kirurg došao k nama zbog svoje supruge, koja je morala na operaciju. Rekao je: ”Jedno neka vam bude jasno — ona ne smije dobiti transfuziju krvi!“
Dr. Shander: Članovi mog odjela anestezije rekli su: ’Pacijenti koji ne dobiju krv oporavljaju se jednako dobro, ako ne i bolje. Zašto moramo imati dva načina njege? Ako je to najbolja njega, trebamo je primjenjivati kod svih.‘ Stoga se sada nadamo da će beskrvna medicina postati standardni način njege.
Gosp. Earnshaw: Istina je da se beskrvna kirurgija naročito provodi na Jehovinim svjedocima. Međutim, tako želimo liječiti svakoga.
Je li beskrvna medicina skuplja ili jeftinija?
Gosp. Earnshaw: Isplativija je.
Dr. Shander: U beskrvnoj medicini troškovi su manji za 25 posto.
Dr. Boyd: Ako zbog ničeg drugog, zbog toga bismo je trebali koristiti.
Koliko se daleko stiglo u primjeni beskrvnog medicinskog liječenja?
Dr. Boyd: Mislim da je napredak jako velik. No tu nikako nije kraj. Svaki put kad se osvrnemo oko sebe, pronađemo neki dobar novi razlog zašto ne koristiti krv.
[Slike]
Dr. Donat R. Spahn profesor anesteziologije (Zürich, Švicarska)
Dr. Aryeh Shander klinički docent anesteziologije (Sjedinjene Države)
Gosp. Peter Earnshaw, FRCS, savjetnik ortopedske kirurgije (London, Engleska)
Dr. Mark E. Boyd profesor opstetricije i ginekologije (Kanada)

 

[>NiNa<]

A koji je tekst? Govori brze, ja vec 12 godina pijem Lozap, Urandil i Zorem. Spasavaj. :
lakse mi je da se pomolim nego da mislim na jutarnu i vecernju dozu lekova!

Pitaj ovu sto misli da nece umreti nikada,pa joj ni krv ne treba.
Imortal,imortal....

 

[besmrtna]

Pitaj ovu sto misli da nece umreti nikada,pa joj ni krv ne treba.
Imortal,imortal....

tako je sta ce meni krv imam molitvu

 

[v.v.ilic]

Pitaj ovu sto misli da nece umreti nikada,pa joj ni krv ne treba.
Imortal,imortal....

A kolko puta na dan se izgovara? I jel moze da ja to uradim sve u jednom danu unapred pa da posle budem miran?

 

[gost 94299]

Jeste,molitva leci sve,pa i visok pritisak

Setih se onog vica "lecis li ti sinko suljeve"...
Isti princip...

 

[Caliburn]

na primer infuzija beskrvih sastojaka... koji su potrebni organizmu...

Infuzija je nešto veoma različito od transfuzije.
Uzgred, ne odgovori na pitanje kako bi rešila problem obilatog krvarenja bez transfuzije.

mani su na primer u bolnici davali obicnu infuziju plus kalijum infuzijom...
i to je bilo dovoljno...

I emni su, ali ne zato što sam iskrvario.

bitno je nadoknaditi volumen tecnosti a krv razredjena lako prenosi kiseonik do celija
a takodje se crvena krvna zrnca brzo regenerisu...

Ono što prenosi kiseonik jesu crvena krvna zrnca i velika je razlika da li ćeš napuniti krvotok krvlju ili bozom.

Е видиш ја не само што не бих избегавао реч СЕКТА него ми није ни на крај памети да прихватим твоје медитирање у вези те речи чије си значење тачно објаснио а затим си "одлутао".

Da li te je to Immortal_girl učila značenju pojma meditiranje, pošto vidim da ga i ti koristiš u istom značenju?

Лично ми је заиста доста свакодневног НАСИЉА над српским језиком и свакодневног проглашавања неке речи да је НЕПОДОБНА. Реч СЕКТА потпуно тачно и далеко прецизније а и разумљивије означава оно што се
жели именовати. Каква "деноминација" - којешта. Не кажем да је ова друга
нетачна али је једноставно СТРАНА!

eremita... ovaj...

Reč denominacija koja dolazi iz latinskog je strana, ali je zato reč sekta koja dolazi iz latinskog domaća?!

Neprocenjivo!
Prvo, nije potpuno tačno, obzirom da se reč sekta upotrebljava u pežorativnoj konotaciji.
Drugo, nije ni precizna, jer ne opisuje razlike između dve denominacije.
Treće, jeste razumljivije... onima kojima nedostaje obrazovanje u vezi religija.
Četvrto, kada se sretnu dva čoveka koji se ne bave ovim temama i razmatraju pamflete koje su im tutnuli u ruke objašnjavajući da je kraj blizu i slično, jeste razumljiviej da koriste termin sekta, jker bi ih denominacija samo zbunila. Međutim, razlog tome je što većina naroda i ne zna šta je značenje termina sekta.

 

[Caliburn]

Kvalitetne alternative transfuziji

No, da vidimo te tekstove iz brošura.
Brošura je propagandni materijal, a ne referentna litetura.

Svatko, uključujući i Jehovine svjedoke, želi djelotvornu medicinsku njegu visoke kakvoće. Dr. Grant E. Steffen je istaknuo dva ključna elementa: ”Kvalitetna medicinska njega je sposobnost da elementi te njege dosegnu legitimne medicinske i nemedicinske ciljeve“ (The Journal of the American Medical Association, 1. srpnja 1988).

Postavlja se pitanje na koje će svako (osim maloumnika) odgovoriti sa da, čime se stvara pozitivan stav prema tekstu, još na samom početku, naročito ako niste koncentrisani dok čitate. Takođe se navodi stručnjak, te bi se mogao steći utisak da pomenuti stručnjak podržava dalji tekst, što nije slučaj.
U stvari, neko je samo našao citat koji je prigodan za propagande svrhe.

Ako je osoba izgubila mnogo krvi, može izgledati logičnim jednostavno je zamijeniti. U normalnim slučajevima u svakih 100 kubičnih centimetara tvoje krvi imaš oko 14 ili 15 grama hemoglobina. (Druga mjera je hematokrit, čija je uobičajena mjera oko 45.) Prihvaćeno ”pravilo“ je da se bolesniku prije operacije da transfuzija ako mu je hemoglobin ispod 10 (ili 0,30 za hematokrit). Švicarski časopis Vox Sanguinis (ožujak 1987) izvijestio je da ”65% [anesteziologa] zahtijeva da pacijenti prije operacije imaju 10 gm/dl hemoglobina za neobavezni kirurški zahvat“.
Međutim, na konferenciji za transfuziju krvi 1988. godine, profesor Howard L. Zauder je upitao: ”Kako smo dobili ’magični broj‘?“ Jasno je izjavio: ”Etiologija [proučavanje uzroka] koja zahtijeva da pacijent ima 10 grama hemoglobina (Hgb) prije primanja anestezije prikrivena je tradicijom, obavijena tamom i nije zasnovana kliničkim ili eksperimentalnim dokazima“. Pomisli na mnoge tisuće bolesnika čije su transfuzije bile potaknute ’tamnim, neosnovanim‘ zahtjevima!
Netko se može pitati: ’Zašto je razina hemoglobina 14 normalna ako se možeš provući i sa mnogo manje?‘ Na taj način imaš znatan rezervni kapacitet prenošenja kisika tako da si spreman za vježbanje ili naporan rad. Studije o anemičnim pacijentima otkrile su da je ”teško pronaći nedostatak u radnoj sposobnosti s koncentracijom hemoglobina od 7 g/dl. Drugi su pronašli dokaze samo umjereno oslabljenih funkcija“ (Contemporary Transfusion Practice, 1987).

Veoma dobar razlog za insistiranje anesteziologa je taj što ne žele da budu odgovorni ako nastanu problemi.
U ovom odeljku se vešto manipuliše radnom sposobnošću anemičnog čoveka i osobe koja je izbugila puno krvi. Pri tome se nigde ne pominje na primer razlika u pritisku, odnosno da onaj ko ima manje krvi, ne samo što ima manje kiseonika koji doalzi do svih ćelija, nego taj kiseonik stiže sporije.
Hiruški zahvati u slučajevima povreda koje uzrokuju veliko krvarenje su veliki stresovi za organizam, te poređenje radne sposobnosti koja je umereno oslabljena sa operacijom na osobi kojoj je cirkularna testera odsekla ruku i kojoj šiklja krv iz arterije je u najmanju ruku drsko, a u svakom slučaju je reč o propagandi.

Ako se odrasli i mogu prilagoditi niskoj razini hemoglobina, kako je s djecom?

Videli smo da ne mogu.

Dr. James A. Stockman III kaže: ”Uz nekoliko iznimaka, djeca rođena prije vremena iskusit će pad hemoglobina u prva tri mjeseca (...) Indikacije za transfuziju u slučajevima male djece nisu u potpunosti definirane. Zaista, izgleda da mnoga djeca podnose izvanredno niske razine koncentracije hemoglobina bez vidljivih kliničkih poteškoća“ (Pediatric Clinics of North America, veljača 1986).

Deca koja su rođena, ne deca koja su doživela tešku nesreću, pa im krv lipti na sve strane.

Zamjena volumena može se izvršiti bez upotrebe pune krvi ili krvne plazme. Različite beskrvne tekućine su djelotvorni širitelji volumena. Najjednostavnija je solna otopina, koja je i jeftina i odgovara našoj krvi. Postoje također tekućine s posebnim svojstvima, kao što su dextran, Haemaccel i laktatna Ringerova otopina. Hetastarch (HES) je noviji nadomjestak volumena, i ”sa sigurnošću se može preporučiti za one uporne pacijente koji odbijaju krvne proizvode“ (Journal of Burn Care & Rehabilitation, siječanj/veljača 1989).

Pri ovome se ne pominje da se navedeni članak bavi opekotinama nastalih izalganjem visokoj temperaturi ili agresivnim hemikalijama, a ne mehaničkim povredama ili krvarenjem usled ruptura unutrašnjih organa.
Pri tome se ne navodi, da neko debelo zarađuje na alternativama za krv, dok na krvi niko ne zarađuje.

No, mogao bi pitati: ”Zašto beskrvne tekućine za nadoknadu volumena dobro funkcioniraju, kad su crvena krvna tjelešca potrebna da mi tijelom prenose kisik?“ Kao što je ranije spomenuto, ti posjeduješ rezerve za prenošenje kisika. Ako gubiš krv, pokreće se čudesan kompenzatorni mehanizam.

Pitao sam se kada ćemo do do čudesa.

Sa svakim udarcem tvoje srce pumpa sve više krvi. Budući da je izgubljena krv nadomještena odgovarajućom tekućinom, sada razrijeđena krv teče mnogo lakše, čak i u malim krvnim žilama. Kao posljedica kemijskih promjena, više se kisika otpušta tkivima. Te su prilagodbe toliko djelotvorne da i kad bi ostala samo polovica tvojih crvenih krvnih tjelešaca, prijenos kisika može biti 75% normalnog. Dok pacijent miruje, on troši samo 25% kisika koji mu stoji na raspolaganju u njegovoj krvi. I većina općih anestezija ograničava potrebu tijela za kisikom.

Srce pumpa više, ali to ne znači da ima više krvi.

KAKO LIJEČNICI MOGU POMOĆI?
Vješti liječnici mogu pomoći onome koji je izgubio krvi i stoga ima manje crvenih krvnih tjelešaca. Kad se jednom povrati obujam, liječnici mogu dati kisik visoke koncentracije. Na taj je način dostupniji tijelu i često je dao izvanredne rezultate. Britanski liječnici su to primijenili na ženi koja je izgubila toliko krvi da je ”njen hemoglobin pao na 1,8 g/dl. Uspješno je liječena (...) visokim koncentracijama kisika za udisanje i infuzijama velikih količina otopine želatine [Haemaccel]“ (Anaesthesia, siječanj 1987). Izvještaj kaže da su i drugi s akutnim gubitkom krvi uspješno liječeni u komorama za hiperbaričku oksigenaciju.

Pomogli su jednoj ženi, dok su hiljade drugih umrli usled gubitka krvi.
Hm, da... hiperbarična komora, dostupna na svakom ćošku, naročito blizu teških saobraćajnih nesreća, da ne pominjem koliko je glomazna i koliko košta.

Liječnici također mogu pomoći svojim pacijentima da stvore više crvenih krvnih tjelešaca. Kako? Dajući im preparate koji sadrže željezo (u mišiće ili vene), koji mogu pomoći tijelu u stvaranju crvenih krvnih stanica tri ili četiri puta brže nego je to uobičajeno.

Hm, da... poznato je da se krv obnavlja stopom od litar na pet minuta, zar ne?

Moguća je i druga pomoć. Tvoji bubrezi stvaraju hormon zvan eritropoetin (EPO), koji stimulira koštanu srž da stvara crvena krvna tjelešca. Sada je dostupan sintetički (rekombinirani) EPO. Liječnici mogu to dati nekim anemičnim pacijentima, pomažući im tako da vrlo brzo stvore zamjenska crvena krvna tjelešca.

U vremenskom periodu od pet minuta... ili beše pet meseci?

I tokom kirurškog zahvata umješni i savjesni kirurzi i anesteziolozi mogu primijeniti napredne metode čuvanja krvi. Precizna operativna tehnika, kao što je elektroauterizacija koja smanjuje gubitak krvi, ne može biti previše istaknuta. Ponekad krv koja se slijeva u ranu može biti usisana, pročišćena i upućena natrag u krvotok.

Električnoauterizovana hidraulična presa koja gnječi ruku, cirkularna testera ili saobraćajna nesreća?

Pacijenti s aparatom srce-pluća koji je ispunjen beskrvnom tekućinom mogu imati koristi iz hemodilucije koja je posljedica manjeg gubitka crvenih krvnih tjelešaca.

Postoji drastična razlika između ovakvog pacijenta i onog koji je naglo izgubio veliku količinu krvi usled traume.

Postoje i drugi načini da se pomogne. Hlađenje pacijenta da bi se smanjile njegove potrebe za kisikom tokom kirurškog zahvata. Hipotenzivna anestezija (pod neobično niskim krvnim pritiskom). Terapija da bi se poboljšalo zgrušavanje. Desmopressin (DDAVP) da bi se skratilo vrijeme krvarenja. Laserski ”skalpeli“. Vidjet ćeš da popis raste dok liječnici i zainteresirani pacijenti nastoje izbjeći transfuzije krvi. Nadamo se da nikada nećeš izgubiti veliku količinu krvi. Ako se to i dogodi, vrlo je vjerojatno da će te umješni liječnici moći njegovati bez upotrebe krvi i njenih opasnosti.

I biser za kraj. Poboljšanje zgrušavanja kod pacijenta koji ima veliki nedostatak krvi će dovesti do posledica kao što je moždani udar.


Sve u svemu, navodiš pojedine slučajeve, koji nisu reprezentativni.
Odnosno, gubitak krvi usled traume nije nigde obrađen. Pominju se alternative transfuziji krvi samo u strogo kontrolisanim uslovima, a gomilanjem različitih slučajeva želi se napraviti utisak kod čitaoca da je alternativa transfuziji krvi široko raširena i moguća u svim slučajevima, što je daleko od istine i u stvari je tehnika manipulacije.
Svako da postoje neosporne pozitivne strane alternativa transfuziji krvi, koje su navedene u prethodnom tekstu, ali ne i u slučajevima obilnog krvarenja usled traume.
Ja sam odgovorio, da ne bude da vaše brošure a priori odbacujemo.

 

[Caliburn]

HIRURŠKI ZAHVAT, DA – ALI BEZ TRANSFUZIJE

Mnogi ljudi danas neće prihvatiti krv.

Čista manipulacija iznošenjem tvrdnje da se radi o mnogo ljudi.

Oni zbog zdravstenih razloga zahtijevaju ono što Svjedoci traže prvenstveno s vjerske osnove: kvalitetnu medicinsku njegu koja primjenjuje beskrvni postupak.

Opet manipulacija, jer se transfuzija krvi poistovećuje sa nekvalitetnim lečenjem.

Kao što smo zapazili, veći kirurški zahvati još uvijek su mogući.

Stvarno?! A ja mislio da veći hirurški zahvati nisu više mogući.

Ako imaš neke ustrajnije sumnje, drugi dokazi iz medicinske literature mogu ih rastjerati.
Članak ”Quadruple Major Joint Replacement in Member of Jehovah’s Witnesses“ (Četverostruka zamjena većih zglobova na članu Jehovinih svjedoka [Orthopaedic Review, kolovoz 1986]) izvještava o anemičnom pacijentu s ”uznapredovalim razaranjem oba koljena i kukova“. Željezni dextran je primijenjen prije i poslije etapnog kirurškog zahvata, koji je bio uspješan.

Dextran je bio primenjen i pre samog zahvata.
Da li se Dextran primenjuje i pre teških saobraćajnih nesreća, fabričkih nesreća ili drugih trauma koje uzrokuju veliko krvarenje?

British Journal of Anaesthesia (1982) je izvijestio o 52-godišnjem Svjedoku sa razinom hemoglobina ispod 10. Primjenom hipotenzivne anestezije da bi se smanjio gubitak krvi, potpuno mu je zamijenjeno rame i kuk. Kirurška ekipa na Sveučilištu Arkansas (SAD) također je primjenjivala tu metodu na stotinu zamjena kukova na Svjedocima, i svi su se pacijenti oporavili. Profesor koji upravlja odjelom komentira: ”Ono što smo naučili na tim pacijentima (Svjedocima), sada primjenjujemo na svim našim pacijentima kojima u potpunosti mijenjamo kukove“.

Dakle, krvarenje je izazvano u strogo kontrolisanim uslovima od strane elitnih hirurga.
I to ima veze sa drobljenjem noge u hidrauličnoj presi na koji način?

Savjest nekih Svjedoka dopušta im prihvatiti transplantaciju organa ako se izvrši bez krvi. Izvještaj o 13 transplantacija bubrega zaključuje: ”Sveukupni rezultati pokazuju da se transplantacije bubrega mogu sigurno i djelotvorno primijeniti na većinu Jehovinih svjedoka (Transplantation, lipanj 1988). Također, odbijanje krvi ne stoji na putu ni uspješnim transplantacijama srca.

Opet malo manipulacije. Ovde se naglašava da Jehovini svedoci imaju savest po kojoj postupaju, čime se takođe implicira da je transfuzija krvi nesavesni postupak.

’Kako je sa beskrvnim kirurškim zahvatima drugih vrsta?‘ možeš se pitati.

Na primer, zamena sočiva se obavlja bez transfuzije krvi.

Medical Hotline travanj/svibanj 1983) govorio je o kirurškim zahvatima na ”Jehovinim svjedocima koji su podvrgnuti većim ginekološkim i opstetričkim operacijama [na Sveučilištu Wayne State] bez transfuzija krvi“. Bilten dodaje svoj komentar izvještaju: ”Nije bilo više slučajeva smrti i komplikacija nego u žena koje su bile podvrgnute sličnim operacijama s transfuzijama krvi.“ Komentar: ”Rezultati ove studije mogu dati pravo za novi pogled na upotrebu krvi u svih žena koje su podvrgnute opstetričkim i ginekološkim opreracijama.“
U bolnici Sveučilišta u Göttingenu (Njemačka), 30 bolesnika koji su odbili krv podvrgnuto je općem kirurškom zahvatu. ”Nije izbila nijedna komplikacija koja ne bi mogla izbiti i u pacijenata koji prihvaćaju transfuzije krvi (...) Ne treba precijeniti činjenicu da pribjegavanje transfuziji nije moguće i zato ne treba odustati od operacije koja je neophodna i kirurški opravdana“ (Risiko in der Chirurgie, 1987).

Opet, reč o strogo kontrolisanim uslovima, pri čemu su hirurški timovi obratili veću pažnju, jer su bili svesni rizika koji donosi odbijanje transfuzije krvi.

Provedeni su i brojni kirurški zahvati na mozgu u odraslih i djece, kao naprimjer, u New York University Medical Centeru. Dr. Joseph Ransohoff, šef neurokirurgije, je 1989. pisao: ”Vrlo je jasno da se u najvećem broju slučajeva izbjegavanje krvnih proizvoda može postići s minimalnim rizikom za pacijente koji imaju religiozna uvjerenja protiv upotrebe tih proizvoda, naročito ako se kirurški zahvat može izvesti brzo i u relativno kratkom operativnom periodu. Od značajnog je interesa i činjenica koju često zaboravljam, da je pacijent Svjedok do trenutka otpuštanja, kad mi zahvale što sam poštivao njihova religiozna uvjerenja“.

Ako tokom operacije na mozgu nastanje situacija u kojoj je neophodna transfuzija krvi, onda tu nešto debelo nije u redu.

Konačno, može li se složeni kirurški zahvat na srcu i krvnim žilama vršiti bez krvi na odraslima i djeci? Dr. Denton A. Cooley je pionir na tom polju. Kao što se može vidjeti u medicinskom članku koji je prenešen u Dodatku, na stranicama 27-29, na temelju jedne ranije analize, dr. Cooley je zaključio ”da rizik kirurškog zahvata na pacijentima grupe Jehovinih svjedoka nije u osnovi veći od bilo koje druge grupe“. Sada, nakon što je izvršio 1 106 takvih operacija, piše: ”Moja nagodba ili sporazum sa pacijentom, ostaje u svakom pojedinom slučaju“, to jest, da se ne upotrebljava krv.
Kirurzi su primijetili da je dobro držanje još jedan činilac kod Jehovinih svjedoka. ”Držanje ovih pacijenata je primjerno“, pisao je dr. Cooley listopada 1989. ”Oni se ne boje komplikacija ili smrti poput većine pacijenata. Oni imaju duboku i trajnu vjeru u svoja uvjerenja i u svog Boga.“

Još jednom, strogo kontrolisani uslovi, precizna i spacijalno kreirana hirurška tehnika.
I da... malo propagande na kraju... "duboka i trajna vera... u Boga"

To ne znači da oni zagovaraju pravo na smrt. Oni aktivno teže za kvalitetnom njegom jer žele ozdraviti. Uvjereni su da je slušanje Božjeg zakona u vezi krvi mudro, a takvo gledište ima pozitivan utjecaj na beskrvnu kirurgiju.

Opet se implicira da je transfuzija krvi nekvalitetna medicinska nega.
Što se tiče beskrvne hirurgije, velike su pare u pitanju, te je razumljivo što lobi koji je zagovara nalazi u Jehovinim svedocima prirodne saveznike i besplatne zamorčiće.

Profesor dr. V. Schlosser, s kirurške bolnice na Sveučilištu u Freiburgu (Njemačka), zamijetio je: ”Među tom grupom pacijenata, učestalost krvarenja tokom operativnog perioda nije bila viša, a komplikacija, ako ih je i bilo, bilo je manje. Posebno gledište o bolesti, svojstveno za Jehovine svjedoke, ima pozitivan utjecaj u operativnom procesu“ (Herz Kreislauf, kolovoz 1987).

Učestanost krvarenja, ne potreba za transfuzijom. Drugim rečima, Jehovini svedoci krvare isto onoliko često koliko i drugi ljudi.
Kakav čudesan zaključak!
Zahvaljujući svojoj veri, Jehovini svedoci na zaista čudesan načine se ne mogu razlikovati od bilo kog drugog pacijenta.
Što se tiče komplikacija, svakako da ih je bilo manje, jer deo komplikacija nastaje usled ljudske greške lekara i drugog bolničkog osoblja. U slučaju Jehovinih svedoka, zbog njihovog odbijanja transfuzije krvi, reč je o pacijentima sa povećanim stepenom rizika, te im bolničko osoblje posvećuje više pažnje, čime se otklanja deo komplikacija, što se statitistički odražava na ukupan uspeh lečenja.
"Majka ne zna za dete koje ne čuje."
Narodna poslovica

 

[Caliburn]

STAV SVJEDOKA PREMA TERAPIJI

Čujmo, čujmo!

Jehovini svjedoci prihvaćaju medicinsko i kirurško liječenje. Ustvari, mnogi su i sami liječnici, čak kirurzi.

Nije li to krasno?
"Mnogi" su lekari, pa čak i hirurzi.
Kako se ne nađe nijedan da vam napiše ove tekstove kako treba?
Uh, da... umalo da zaboravim... opet manipulacija, jer se ukazuje na to da su Jehovini svedoci visoko obrazovani, ugledni članovi zajednice.
Izgleda da mi na ovom podforumu, baš nismo imali sreće, te nam je dopalo ovih nekoliko koji nisu obrazovani...

Svjedoci vjeruju da se krv koja se odstrani iz tijela mora ukloniti, i stoga ne prihvaćaju autotransfuziju ranije uskladištene krvi.

Za ovo nema baš nikave potpore u navedenim citatima iz Svetog pisma, jer ako je krv duša, onda nema razloga da čovek ne primi sopstvenu krv.
Dalje, upotrebljava se izraz "krv koja se odstrani iz tela", kao da je reč o nekom stranom elementu, prljavštini i slično, čime se utiče na stav čitaoca... da, manipulacija.

TMeđutim, mnogi Svjedoci dopuštaju upotrebu opreme za dijalizu i stroj srce-pluća (koji nisu ispunjeni krvlju) isto kao i intraoperativno sačuvanje prilikom kojeg nije prekinuta vantjelesna cirkulacija; liječnik bi se trebao osobno posavjetovati sa pacijentom obzirom na diktate njegove savjesti.

I opet se naglašava da Jehovini svedoci postupaju po savesti, dok je transfuzija krvi nesavesna...

Svjedoci ne smatraju da Biblija direktno govori o transplantacijama organa; stoga odluke obzirom na rožnicu, bubreg ili drugo tkivo za transplantaciju mora donositi pojedinačni Svjedok.

A jetru?


Da li je ovo dovoljno ili da analiziram i ostale članke iz brošura?

 

[rdeki]

Ти си све побркао - због тога и овако поједностављено поимање.

Не уочаваш основно а то је разлика између ЦРКВЕ и СЕКТЕ.

ЦРКВА има апостолско прејемство и има своје УЧЕЊЕ старо
скоро 2000 година које је проучавано, тумачено и сагледавано
кроз Васељенске саборе вековима уназад.

СЕКТА су групе ОТПАЛЕ од ЦРКВЕ(уназад 100-150 година)
које покушавају да на неприхватљив начин протумаче
Свето писмо Старог и Новог завета.

Да су се секте (о којима је у овој теми реч) одрекле
Христа - ОК... нека верују у светог перу, баш ме брига, не
дотиче ме се, али НЕ - они управо покушавају да уруше и
изврну наопако хришћанство а нарочито Православље.

Vidi prijatelju, da li neko ima apostolsko prijemstvo na osnovu starosti svog učenja je manje bitno od toga šta je Istina. Pa ako tako gledaš, Jevreji na te dve hiljade godina imaju još svojih dve hiljade godina, pa bi oni svakako sa svojim učenjem trebali da imaju prijemstvo u odnosu na hrišćane. O staroj srpskoj paganskoj veri da ne pričam.

Ako posmatramo potrebu da se obnovi i očuva pravoslavna tradicija kako bi se sačuvao ugroženi nacionalni identitet Srba, to je već neka druga tema.

 

[rdeki]

Pa to je to...
Uhvatimo se nečega što piše u Bibliji kao pijani plota ignorišući celinu i teramo svoje.
Adventisti tako poštuju subotu. U Starom Zavetu je jedno od zapovesti da se subotom ne radi. To što Isus govori u Novom Zavetu da je "sin čovečji" gospodar subote i da je bitnija ljubav prema bližnjima nego slepo pridržavanje zakona, to tumače na svoje načine.
Pentakostalci su se uhvatili čuda koje se desilo 50 dana od Vaznesenja, kada su apostoli dobili moć da pričaju raznim jezicima kako bi prenosili Jevanđelje celom svetu, pa imaju običaj da padajući u trans govore nerazumne reči na ko zna kojim jezicima.

A Jehovini Svedoci su opet posebna priča. Iskopaše u nekim prevodima ime Jehova, pa se uhvatiše njega. Iako im ukažeš na Mojsijevo pitanje Bogu i odgovor koji je dobio, oni i tu umeću reč Jehova i nazivaju se njegovim svedocima. Pitaš ih za novozavetne spise, a oni ti kažu kako pretpostavljaju da je u tim spisima pisalo ime Jehova, jer su pisci bili Jevreji. Ali, isto tako ne mogu pretpostaviti da je Isus bio oženjen prostom činjenicom da je bio Jevrejin.
Onda odoše i dalje od svih. Negde u Bibliji stoji da je krv duša (u metaforičkom smislu), a oni iz toga izvukoše da ne treba spasavati živote ljudima, iako je Isus svojim delom pokazao da je ljudski život vredniji od bilo kog pisanog zakona koji su ljudi napisali.

Što se tiče agresivnosti, tu su zaista prvi. Ako vas neko sretne na ulici pričom o kraju sveta, to je Jehovin Svedok. Ako vam neko pozvoni na vrata nudeći hrišćansku literaturu, to sigurno nije niko drugi nego opet Jehovin Svedok. Ako ga odbijete žureći negde (autobus samo što nije krenuo sa stanice), onda vas ispraća najstrašnijim mogućim kletvama. Pogledajte ovde. Sve tema do teme, i to čitavi romani ispisani, a suštine nigde (samo copy-paste).

No, opet moram da kažem, iako su agresivni u svom nastupu, u svakom slučaju bolje je oni da presreću našu decu nego narko dileri i slični.

 

[vorki]

Pa to je to...
Uhvatimo se nečega što piše u Bibliji kao pijani plota ignorišući celinu i teramo svoje.
Adventisti tako poštuju subotu. U Starom Zavetu je jedno od zapovesti da se subotom ne radi. To što Isus govori u Novom Zavetu da je "sin čovečji" gospodar subote i da je bitnija ljubav prema bližnjima nego slepo pridržavanje zakona, to tumače na svoje načine.
Pentakostalci su se uhvatili čuda koje se desilo 50 dana od Vaznesenja, kada su apostoli dobili moć da pričaju raznim jezicima kako bi prenosili Jevanđelje celom svetu, pa imaju običaj da padajući u trans govore nerazumne reči na ko zna kojim jezicima.

A Jehovini Svedoci su opet posebna priča. Iskopaše u nekim prevodima ime Jehova, pa se uhvatiše njega. Iako im ukažeš na Mojsijevo pitanje Bogu i odgovor koji je dobio, oni i tu umeću reč Jehova i nazivaju se njegovim svedocima. Pitaš ih za novozavetne spise, a oni ti kažu kako pretpostavljaju da je u tim spisima pisalo ime Jehova, jer su pisci bili Jevreji. Ali, isto tako ne mogu pretpostaviti da je Isus bio oženjen prostom činjenicom da je bio Jevrejin.
Onda odoše i dalje od svih. Negde u Bibliji stoji da je krv duša (u metaforičkom smislu), a oni iz toga izvukoše da ne treba spasavati živote ljudima, iako je Isus svojim delom pokazao da je ljudski život vredniji od bilo kog pisanog zakona koji su ljudi napisali.

Što se tiče agresivnosti, tu su zaista prvi. Ako vas neko sretne na ulici pričom o kraju sveta, to je Jehovin Svedok. Ako vam neko pozvoni na vrata nudeći hrišćansku literaturu, to sigurno nije niko drugi nego opet Jehovin Svedok. Ako ga odbijete žureći negde (autobus samo što nije krenuo sa stanice), onda vas ispraća najstrašnijim mogućim kletvama. Pogledajte ovde. Sve tema do teme, i to čitavi romani ispisani, a suštine nigde (samo copy-paste).

No, opet moram da kažem, iako su agresivni u svom nastupu, u svakom slučaju bolje je oni da presreću našu decu nego narko dileri i slični.

Nisi u pravu.

Nismo mi iskopali Božje ime JHVH u nekim prijevodima, nogo ono postoji u tentagramu u trenutno najstarijim kopijama i svicima sa Mrtvoga mora.

To što ti to nemožeš da prihvatiš u svome umu, je samo tvoj problem.

Kao primjer, kako prevoditelji Biblije gledaju na Božje ime, razmotri samo jedan citat gdje se ono pojavljuje: Psalam 83:18. Ovdje slijedi kako je taj citat preveden u četiri različite Biblije:

„I neka znadu da si ti kojemu je ime Gospodin, jedini najviši nad svom zemljom“ (Prijevod Biblije Daničić—Karadžić).

„Da se nauče da si ti, o Vječni, da si ti svevišnji Bog nad cijelim svijetom“ (Novi prijevod Biblije od Jamesa Moffatta iz 1922. godine).

„Nek poznaju: ti si kome je ime Jahve, jedini Višnji nad svom zemljom“ (Prijevod izdavačke kuće Stvarnost iz Zagreba iz 1969. godine).

„I nek znaju da si ti sam, kome je ime Jehova, Svevišnji nad celom zemljom“ (Prijevod Biblije od dra Luje Bakotića iz 1933. godine).

Prema tome, Božje IME je JHVH, a izgovara se Jehova, Jahwe, Jehovah i sl, zavisi u kojoj zemlji.

Moraš da naućiš razliku između ZNAČENJA imena, što je opisano u 2. Mojsijevoj 3:13. i 14. sitih i IZGOVORA imena, što je opisano u 2. Mojsijevoj 3:15.

U Novom zavjetu se koristilo Božje ime, jer je naprimjer Evanđelje po Mateju bilo napisano na Hebrejskom jeziku. Kasnije se Božje ime počelo mijenjati sa Gospod ili Gospodin, od kako se Biblija počela prevoditi na Grčki jezik.

Isus nije imao ženu i djecu, jer bi u protivnom to bilo zabilježeno u njegovoj biografiji Evanđelja.

Što se tiče krvi, tu postoji malo dublji razlog nego što ga ti iznosiš. Između ostalog, život čovijeka je u njegovoj krvi. No, glavni razlog je taj što je Bog namjenio krv isključivo za poškropljenje saveza i prolijevanja radi otkupa grijeha. Za sve ostalo krv je bila ZABRANJENA, te se morala proliti na pod, ako se nije koristila u navedene svrhe.

Slijedeća bitna stvar je što Biblija govori da će čovijek izgubiti pravi život, vječni, ako u ovom životu namjerno krši Božje zakone i načela. I zbog spašavanja života, putem kršenja zakona, osoba gubi pravi život. Kakva je korist spasiti život, kršeći zakon, da bi ga produžio za nekoliko godina, a pri tome zauvijek gubiš pravi, vječni život ???

Vidiš, to je sada pitanje VJERE U BIBLIJU kao Božju nadahnutu Riječ.

 

[lokateli]

Vidi prijatelju, da li neko ima apostolsko prijemstvo na osnovu starosti svog učenja je manje bitno od toga šta je Istina. Pa ako tako gledaš, Jevreji na te dve hiljade godina imaju još svojih dve hiljade godina, pa bi oni svakako sa svojim učenjem trebali da imaju prijemstvo u odnosu na hrišćane. O staroj srpskoj paganskoj veri da ne pričam.

Ako posmatramo potrebu da se obnovi i očuva pravoslavna tradicija kako bi se sačuvao ugroženi nacionalni identitet Srba, to je već neka druga tema.

Ja mislim da je Eremita u pravu, a da ti nisi pažljivo pročitao njegov post.... Nije reč o tome da je ispravno ono učenje koje je starije.. Da su JS 1879. proglasili Svetog Peru, kao što kaže Eremita- ok...eto, pojavio se prorok Čarls, kome se javio Pera i rekao da okuplja stado oko vere perizma... I, u redu....Pojavom Pere, nastala je nova religija perizam, kao što je pojavom Hrista nastalo hrišćanstvo... Ali ne! Po Jehovinim svedocima, rodio se Hrist, a posle nekih 1900 godina eto nam i Čarlsa koji će da nas prosvetli i objasni šta je to zapravo hrišćanstvo..... Pojavljuje se mister Rasel, koji će da izlektoriše Bibliju na svoj čudovišan način, i objavi ko je to Bog, ko je to Hrist, i šta je to hrišćanstvo...... Pa izvini mister Čarlse, ali to je plagijat......ako se hoćeš zvati prorokom, smisli nešto originalno, nemoj da plagiraš......

 

[rdeki]

Nisi u pravu.

Nismo mi iskopali Božje ime JHVH u nekim prijevodima, nogo ono postoji u tentagramu u trenutno najstarijim kopijama i svicima sa Mrtvoga mora.

To što ti to nemožeš da prihvatiš u svome umu, je samo tvoj problem.

Kao primjer, kako prevoditelji Biblije gledaju na Božje ime, razmotri samo jedan citat gdje se ono pojavljuje: Psalam 83:18. Ovdje slijedi kako je taj citat preveden u četiri različite Biblije:

„I neka znadu da si ti kojemu je ime Gospodin, jedini najviši nad svom zemljom“ (Prijevod Biblije Daničić—Karadžić).

„Da se nauče da si ti, o Vječni, da si ti svevišnji Bog nad cijelim svijetom“ (Novi prijevod Biblije od Jamesa Moffatta iz 1922. godine).

„Nek poznaju: ti si kome je ime Jahve, jedini Višnji nad svom zemljom“ (Prijevod izdavačke kuće Stvarnost iz Zagreba iz 1969. godine).

„I nek znaju da si ti sam, kome je ime Jehova, Svevišnji nad celom zemljom“ (Prijevod Biblije od dra Luje Bakotića iz 1933. godine).

Prema tome, Božje IME je JHVH, a izgovara se Jehova, Jahwe, Jehovah i sl, zavisi u kojoj zemlji.

Pa to kažem, sve prevodi iz XX veka. Kao da su naručeni.
I da li je to problem u mom umu, ili u većini umova ljudi koji ne prihvataju vaše stavove?

Moraš da naućiš razliku između ZNAČENJA imena, što je opisano u 2. Mojsijevoj 3:13. i 14. sitih i IZGOVORA imena, što je opisano u 2. Mojsijevoj 3:15.

Da nisi pomešao Glave i stihove?

U Novom zavjetu se koristilo Božje ime, jer je naprimjer Evanđelje po Mateju bilo napisano na Hebrejskom jeziku. Kasnije se Božje ime počelo mijenjati sa Gospod ili Gospodin, od kako se Biblija počela prevoditi na Grčki jezik.

Pitao sam te već nekoliko puta da li ima pronađenih novozavetnih spisa u kojima je zastupljeno ime Jehova. Odgovorio si mi da nema. Znači, vi pretostavljate da je Jevanđelje po Mateju sadržalo ime Jehova jer je pisano na hebrejskom. Ništa više od pretpostavke.

Isus nije imao ženu i djecu, jer bi u protivnom to bilo zabilježeno u njegovoj biografiji Evanđelja.

A ne piše ni da nije imao ženu i decu. Zapravo, ne piše u ova 4 Jevanđelja koja mi imamo kao sastavni deo Novog Zaveta, ali postoje naznake da takvih priča ima u drugim Jevanđeljima koje je neko iz nekog razloga proglasio nepoželjnim.

Što se tiče krvi, tu postoji malo dublji razlog nego što ga ti iznosiš. Između ostalog, život čovijeka je u njegovoj krvi. No, glavni razlog je taj što je Bog namjenio krv isključivo za poškropljenje saveza i prolijevanja radi otkupa grijeha. Za sve ostalo krv je bila ZABRANJENA, te se morala proliti na pod, ako se nije koristila u navedene svrhe.

I onda, možeš proliti krv na pod, ali je ne smeš upotrebiti da spaseš ljudski život???

Slijedeća bitna stvar je što Biblija govori da će čovijek izgubiti pravi život, vječni, ako u ovom životu namjerno krši Božje zakone i načela. I zbog spašavanja života, putem kršenja zakona, osoba gubi pravi život. Kakva je korist spasiti život, kršeći zakon, da bi ga produžio za nekoliko godina, a pri tome zauvijek gubiš pravi, vječni život ???

Problem je što se tu nikakav zakon ne krši. Tu samo vi, Jehovini Svedoci, vidite kršenje zakona. Gde u Bibliji piše da je zabranjeno raditi transfuziju?

S druge strane, zar nije Isus kršio subotnji zakon lečeći i spašavajući ljude? Zašto je to radio?

Vidiš, to je sada pitanje VJERE U BIBLIJU kao Božju nadahnutu Riječ.

Treba li imati vere u gomilu međusobno kontradiktornih spisa koje je napisao čovek, ili u Boga? Šta misliš?

 

[goxy]

Dovoljno je znati da NE PRIMAJU TRANSFUZIJU,ništa drugo ne treba isticati.Verovatno jedna od najextremnijih protestantskih sekti,posle Amiša

 

[vorki]

Dovoljno je znati da NE PRIMAJU TRANSFUZIJU,ništa drugo ne treba isticati.Verovatno jedna od najextremnijih protestantskih sekti,posle Amiša

Netočno.

 

[Bulletdodger]

Netočno.

Shta , da niste mozhda extermniji ste od Amisha