U potpunosti se slazem sa dr.
Velika je odgovonost ( a pomalo i sebicnost) uskratiti detetu pravo na oca. Moja poznanica je rodila musko dete s tim da je oca u potpunosti (po dogovoru) odstranila iz detetovog zivota (znaci decak ne zna ko je otac, niti je primao alimentaciju). Malisan odrasta u zenskom okruzenju, polako ali sigurno se pretvara u malog tiranina (ne mogu da kontrolisu njegov bes i aroganciju - dolazi i do fizickih nasrtaja, popustljivi su previse prema decijim hirovima uz izgovor da je sve samo prolazna faza razvoja...

, predali su mu kontrolu nad svojim zivotima), cezne za muskim drustvom (postaje pravi mali chichak ako mu bilo koja muska odrasla osoba posveti paznju

) i u ponasanju ispoljava dve krajnosti: ili je mali stodjavo ili je umiljato andjeoce. S druge strane, pokazuje zelju da pomogne oko kucnih "muskih" poslova posto mu stalno ponavljaju da je on "domacin" i "muska ruka" u kuci.
Takodje i kada je rodjenje devojcice u pitanju - preti opasnost da se majka i dete zatvore u jedan svet i kasnije majka tesko prihvata cinjenicu da ptiche treba da poleti.
Moguce je da ima i lepih primera, ali definitivno sam protiv te varijante (na kraju krajeva, dosta se moze videti i na temi Deca razvedenih roditelja - sa aspekta kolika je decija patnja zbog gubitka jednog od roditelja).