Neno
Elita
- Poruka
- 20.442
Dan vjenčanja je najsrećniji dan u životu svake žene!
Skoro sve djevojke sanjaju veliko vjenčanje, koje izgleda kao bajka.. bajka koja postaje život. Vjenčanje ipak traje samo jedan dan a brak je za cijeli život..?
Stupanjem u brak daje se legitimno pravo za stvaranjem potomstva a to se naravno najbolje postiže u bračnim zajednicama.
Radjanjem i podizanjem djece, smatra se svetom dužnnošću svakog čovjeka, sve druge stvari u braku smatraju se sporednim..
Ali, stupamo u brak kad nam se ukaže povoljna i zgodna "prilika" a ne tek tako.. u zadnje vrijeme , malo,malo pa se može čuti pitanje koje nam stvara knedlu u grlu, pitanje koje je po svojoj samoj definiciji teško i koje nas neumoljivo vraća u (gorku) realnost; "kad ćeš se (već jednom) udati, oženiti.."?? "u tvojim godinama sam.. bla, bla.." .. pa daj bre imaš li dušu.
Danas je manje-više normalno da se djevojke prvo odluče za karijeru, pa onda za poroduicu i bračni život.. ali često to postaje problem. Kada je "spremna" za brak, oni iole zgodni i prilični su već uveliko zauzeti a ostali su oni okoreli koji teško stupaju u neku ozbiljniju vezu ili brak.
Uvjek se sjetim riječi jedne majke svojoj kćerki: "hoćeš sama da ostariš, kako ćeš kroz život bez ikoga svoga.. šta će ti muž, rodi sebi dijete na vrijeme dok ti već kasno nije.." teške su to riječi jedne majke, ali treba je razumjeti-- i ne priča to tek tako. A kćerka, fakultetski obrazovana, elokventna, više nego lijepa, tijelo manekenke, zaposlena, samostalna.. srećom posle se udala.
Nije mali broj onih koje su ostale neudate, same ili u nekim neozbiljnim vezama koje ne obećavaju ili nemaju alternativu za budućnost. Ili one koje su imale gorka iskustva, bile u vezi i vjerovale u pogrešnog ili grubijana te na taj način izgubile svaku vjeru u muški rod a time i u brak?
Da li žena u tim okolnostima treba po svaku cijenu da rodi, da dobije neku zaštitu, i da se ostvari kao majka?
Skoro sve djevojke sanjaju veliko vjenčanje, koje izgleda kao bajka.. bajka koja postaje život. Vjenčanje ipak traje samo jedan dan a brak je za cijeli život..?
Stupanjem u brak daje se legitimno pravo za stvaranjem potomstva a to se naravno najbolje postiže u bračnim zajednicama.
Radjanjem i podizanjem djece, smatra se svetom dužnnošću svakog čovjeka, sve druge stvari u braku smatraju se sporednim..
Ali, stupamo u brak kad nam se ukaže povoljna i zgodna "prilika" a ne tek tako.. u zadnje vrijeme , malo,malo pa se može čuti pitanje koje nam stvara knedlu u grlu, pitanje koje je po svojoj samoj definiciji teško i koje nas neumoljivo vraća u (gorku) realnost; "kad ćeš se (već jednom) udati, oženiti.."?? "u tvojim godinama sam.. bla, bla.." .. pa daj bre imaš li dušu.
Danas je manje-više normalno da se djevojke prvo odluče za karijeru, pa onda za poroduicu i bračni život.. ali često to postaje problem. Kada je "spremna" za brak, oni iole zgodni i prilični su već uveliko zauzeti a ostali su oni okoreli koji teško stupaju u neku ozbiljniju vezu ili brak.
Uvjek se sjetim riječi jedne majke svojoj kćerki: "hoćeš sama da ostariš, kako ćeš kroz život bez ikoga svoga.. šta će ti muž, rodi sebi dijete na vrijeme dok ti već kasno nije.." teške su to riječi jedne majke, ali treba je razumjeti-- i ne priča to tek tako. A kćerka, fakultetski obrazovana, elokventna, više nego lijepa, tijelo manekenke, zaposlena, samostalna.. srećom posle se udala.
Nije mali broj onih koje su ostale neudate, same ili u nekim neozbiljnim vezama koje ne obećavaju ili nemaju alternativu za budućnost. Ili one koje su imale gorka iskustva, bile u vezi i vjerovale u pogrešnog ili grubijana te na taj način izgubile svaku vjeru u muški rod a time i u brak?
Da li žena u tim okolnostima treba po svaku cijenu da rodi, da dobije neku zaštitu, i da se ostvari kao majka?
Poslednja izmena: