- Poruka
- 9.451
Pozitivan napredak u jednoj oblasti nekada sa sobom nosi odredjenu dozu dekadencije koja pogadja neku drugu oblast, kao što i neki lijek ima ljekovita svojstva u jednoj oblasti, tako isto mnogi od njih, u većoj ili manjoj mjeri nakon konzumacije izazivaju i neželjena dejstva.
Ove polarnosti na relaciji dobro-loše su zastupljene u mnogim oblastima, nekada je to nužno da dobro sa sobom nosi i loše/zlo, ili zlo i loše da sa sobom nose i nešto dobro..
Tema je generalno komplikovana, ali ono što me je podstaklo na istu je to da u poslednje vrijeme vidjam mlade, mlade koji su odrasli u digitalnom okruženju, koji nose sa sobom neželjena dejstva upravo pod uticajem ovog digitalnog doba!
Najpre, ne znaju reći dobar dan, ne da ne žele, nego ne znaju i osjećaju se neprijatno kada se susreću sa drugim osobama, nivo asocijalnosti raste, otudjenosti jednih od drugih, nema društvene interakcije gde mogu učiti kako da se ponašaju i ophode jedni prema drugima, oni ne znaju da se verbalizuju i da komuniciraju, da se izraze, prosto ne znaju da se ponašaju. Uprkos ovom novom dobu, gde imamo više stvari i mogućnosti, pa čak i slobode, ovo novo doba rezultira jednom velikom dozom mentalne dekadencije, ali i fizičke, jer je manje igre i manje kretanja kod mladih, tijelo se ne razvija kako bi trebalo, a ni mozak!
Pre digitalizacije društva, ulica je imala posebno mjesto u odrastanju, ona je sa sobom nosila druge oblike dekadencije, rizike i opasnosti, i neželjena dejstva, ali po nekom mom zapažanju disbalans digitalnog doba neminovno pogadja skoro sve, i oblikuje jednu sličnu mentalnu svijest kod mladih internacionalno, globalno.
Čini mi se da je ovo put bez povratka, jednostavno mora dalje, ovako, pametni telefoni, društvene mreže, igrice, aplikacije, kompjuteri itd. neće nestati, sa njima će se od sada pa nadalje morati živjeti, oni će uvijek predstavljati odredjeni neminovan socijalni disbalans, ali kako i šta možemo očekivati u budućnosti, da li će biti gore, ili će postojati neki oblik adaptacije digiralnom dobu kojim će se ublažiti ovaj raskorak? Statistike su globalno poražavajuće, ljudi po svijetu, a pogotovo mladi postaju više anksiozni, depresivni, nesrećni, više je samoubistava, self-help se traži i preplavljeni smo tom vrstom literature i sadržajima po internetu upravo zbog ovih negativnih posledica, ali na kraju i taj dostupan self-help ima vrlo slab učinak u praksi, statistika nas i dalje vodi u nove poraze..
Ove polarnosti na relaciji dobro-loše su zastupljene u mnogim oblastima, nekada je to nužno da dobro sa sobom nosi i loše/zlo, ili zlo i loše da sa sobom nose i nešto dobro..
Tema je generalno komplikovana, ali ono što me je podstaklo na istu je to da u poslednje vrijeme vidjam mlade, mlade koji su odrasli u digitalnom okruženju, koji nose sa sobom neželjena dejstva upravo pod uticajem ovog digitalnog doba!
Najpre, ne znaju reći dobar dan, ne da ne žele, nego ne znaju i osjećaju se neprijatno kada se susreću sa drugim osobama, nivo asocijalnosti raste, otudjenosti jednih od drugih, nema društvene interakcije gde mogu učiti kako da se ponašaju i ophode jedni prema drugima, oni ne znaju da se verbalizuju i da komuniciraju, da se izraze, prosto ne znaju da se ponašaju. Uprkos ovom novom dobu, gde imamo više stvari i mogućnosti, pa čak i slobode, ovo novo doba rezultira jednom velikom dozom mentalne dekadencije, ali i fizičke, jer je manje igre i manje kretanja kod mladih, tijelo se ne razvija kako bi trebalo, a ni mozak!
Pre digitalizacije društva, ulica je imala posebno mjesto u odrastanju, ona je sa sobom nosila druge oblike dekadencije, rizike i opasnosti, i neželjena dejstva, ali po nekom mom zapažanju disbalans digitalnog doba neminovno pogadja skoro sve, i oblikuje jednu sličnu mentalnu svijest kod mladih internacionalno, globalno.
Čini mi se da je ovo put bez povratka, jednostavno mora dalje, ovako, pametni telefoni, društvene mreže, igrice, aplikacije, kompjuteri itd. neće nestati, sa njima će se od sada pa nadalje morati živjeti, oni će uvijek predstavljati odredjeni neminovan socijalni disbalans, ali kako i šta možemo očekivati u budućnosti, da li će biti gore, ili će postojati neki oblik adaptacije digiralnom dobu kojim će se ublažiti ovaj raskorak? Statistike su globalno poražavajuće, ljudi po svijetu, a pogotovo mladi postaju više anksiozni, depresivni, nesrećni, više je samoubistava, self-help se traži i preplavljeni smo tom vrstom literature i sadržajima po internetu upravo zbog ovih negativnih posledica, ali na kraju i taj dostupan self-help ima vrlo slab učinak u praksi, statistika nas i dalje vodi u nove poraze..