gost 198384
Iskusan
- Poruka
- 5.444
Odgovor na pitanje ko su starosedeoci Balkana ne zna ni presvetli Žare Perika ali mu to ne smeta da razotkrije još jednu nacionalističku zaveru...Menjamo prošlost da ulepšamo sadašnjost
Čak 68 odsto građana Srbije veruje u istorijsku superiornost srpskog u odnosu na druge balkanske narode (39 odsto građana Srbije veruje da su Srbi oduvek živeli na Balkanu, a 29 odsto da su svakako pre Hrvata došli na Balkan). Pored toga 63 odsto pogrešno veruje da su Solun i Beograd bili u sastavu Dušanovog carstva, 55 odsto je u zabludi da je Niš bio deo Srbije u vreme Miloša Obrenovića, a 45 odsto naivno veruje da je Dubrovnik tokom istorije bio u sastavu srpske države.
Kao da nije dovoljno što nam je budućnost neizvesna, ovi podaci dobijeni na osnovu istraživanja Beogradskog centra za ljudska prava koji su obuhvatili 1.086 punoletnih građana Srbije i objavljeni u publikaciji indikativnog naslova “Novosti iz prošlosti - Znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije”, pokazuju da nam je, paradoksalno, neizvesna i prošlost, iako je konačna i završena, dakle nepromenljiva.
- Podaci vezani za prisustvo Srba na Balkanu pre svega su dokaz nedostatka formalnog obrazovanja, potpunog podbačaja našeg školskog sistema jer deca u osnovnoj školi kao nimalo nevažnu lekciju uče kada su se Sloveni doselili na Balkan. Ostalo ukazuje na sistemske greške, na nacionalističku indoktrinaciju: mi ne samo da oduvek ovde živimo nego smo imali i jedno ogromno carstvo koje je praktično obuhvatalo ceo Balkan. Dakle, nacionalistička interpretacija istorije pobedila je naučnu intrepretaciju istorije, što je veoma opasno. Toga imate i kod drugih naroda, nisu Srbi u tome jedinstveni. Englezi tako najviše cene kralja Ričarda Lavlje Srce koje skoro i da nije živeo u Engleskoj. Njega je kao vladara koji je išao da oslobađa Hristov grob glorifikovala srednjovekovna nacionalistička literatura, i to je praktično priča o Robinu Hudu. Međutim, taj jaz između naučne i nacionalističke interpretacije istorije Srba trebalo bi da bude manji jer je tolika prevaga nacionalističke interpretacije loša pošto je duboko netačna. Grubo rečeno, imate naučne dokaze da je Zemlja okrugla, ali u društvu vlada mišljenje da je ravna ploča. Onda obrazovani pojedinac, da bi se uspešno socijalizovao, da ne bi ispao glup u društvu, počne i sami da priča da je Zemlja ravna ploča, iako sasvim sigurno zna da nije - kaže psiholog Žarko Korać.
Pored zabluda u vezi sa sopstvenom istorijom, rezultati svedoče i o snažnom etnocentrizmu ispitanika, mišljenje je istoričarke Dubravke Stojanović, jedne od autorki “Novosti iz prošlosti”.
- Ispitanici uvek vide vodeću poziciju sopstvene nacije i spremni su da “naučene” podatke o prošlosti zaborave i prilagode takvom viđenju sveta. Obratite pažnju na geografske ili istorijske mape u udžbenicima. Na njima je najčešće predstavljena naša zemlja s njenim prirodnim bogatstvima, planinama, rekama, ravnicama, jezerima, svojevremeno i morem, dok se oko nas nalazi pretežno sivkasti prostor. Tako se šalje poruka da je bogati prostor naše zemlje okružen bezličnom sivom masom, samim tim manje vrednom. Takav način viđenja odnosa mi - drugi jasno otkriva obrazovni autizam koji stvara etnocentričnu predstavu o svetu u kome smo mi centralna, ako ne i jedina tačka - kaže Stojanović.
Kao ubedljivo najupečatljiviji rezultat koji tome govori u prilog, ona navodi odgovore koje su ispitanici dali na pitanje koga smatraju najznačajnijom ličnošću u istoriji sveta. Iako je bilo posebno postavljeno pitanje o najznačajnijoj ličnosti u istoriji Srbije, ubedljivo najveći procenat ispitanika kaže da su dve najznačanije svetske ličnosti Nikola Tesla (21%) i Josip Broz Tito (10%). Adolf Hitler (8%) je trećeplasirani, dok je Isus Hrist dobio samo pet odsto glasova, što je poražavajući rezultat za srpsko društvo koje sebe vidi kao vrlo religiozno.
Kakav je naš odnos prema “drugima” i koliko je podložan uticaju politike, bez obzira na istorijske činjenice, pokazuju i odgovori na pitanja “Ko je probio Solunski front?” i “Ko je stradao u Jasenovcu?”. U slučaju proboja Solunskog fronta čak 54 odsto ispitanika ispravno je odgovorilo da su u toj značajnoj vojnoj operaciji učestvovali Srbi, Francuzi i Englezi, ali je ipak čak 42 odsto građana iz tog istorijskog događaja izbacilo Francusku i Englesku, čiji su vojnici bili na tom frontu, i na njihovo mesto stavilo naše današnje saveznike – Ruse (11%) ili Grke (16%). Bilo je i 16 odsto ispitanika koji su zasluge za proboj prepustili samo Srbima.
U slučaju Jasenovca, ubedljivo najveći procenat ispitanika (66%) izjavio je da su tamo stradali Srbi, Jevreji i Romi. Još 12 odsto izjavilo je da su žrtve bili Srbi i Jevreji, dok se sedam odsto opredelilo samo za Srbe (to ukupno čini 85 odsto). Samo je 14 odsto građana među žrtvama videlo i Hrvate, odnosno dalo tačan odgovor (Srbi, Jevreji, Romi i Hrvati). Kao i prethodni primer Solunskog fronta, i slučaj Jasenovac govori o tome da se narodi s kojima su nam trenutni odnosi poremećeni ne vide i ne doživljavaju kao naši mogući saveznici ili sapatnici u bilo kom istorijskom trenutku. To svedoči o tome da su današnja merila i potrebe daleko važnija od eventualnog znanja stečenog u školi.
Ta ista žena je ovako prokomentarisala sledeće dileme:
acionalna istorija u srpskim udžbenicima mogla bi uskoro da doživi reformu pod okriljem i prema preporukama Evropske unije, a sličan recept će se primenjivati i u ostalim državama bivše Jugoslavije. Građanski ratovi, podele, izbeglice, nacionalna mržnja i NATO agresija ubuduće će biti tabu teme, nepoželjne za evro-istoričare. Tako, posle jezičkih preporuka SE o upotrebi termina „majka“ i sličnih reči, Srbiju verovatno očekuje i učenje nove istorije.
Nastava moderne istorije jugoistočne Evrope deo je zajedničkog istorijskog projekta balkanskih zemalja i čine je različiti originalni istorijski izvori o osetljivim temama na području Balkana.
Na škakljiva učenička pitanja, nastavnici istorije odgovaraće nešto lakše. Nove istorijske čitanke sadrže različita objašnjenja balkanskih ratova i Drugog svetskog rata, i tumačenja stručnjaka iz celog regiona.
Priručnici su objavljeni na osam jezika zemalja regiona, a njihov cilj je sprečavanje zloupotreba istorijske građe, razbijanje nacionalnih mitova i promocija demokratskih evropskih vrednosti.
Prema rečima Dubravke Stojanović, istoričarke i urednice drugog srpskog izdanja priručnika „Nastave moderne istorije jugoistočne Evrope“, istorija je kao nauka korišćena za ratove i sukobe, a trebalo bi pokušati da istorija bude faktor mira i pomirenja.
– To je podrška i evropskoj Srbiji, jer obrazovanje je osnova modernog evropskog društva. Zajednički udžbenik istorije je ono od čega treba poći – smatra Stojanovićeva.
Po njoj je dakle tabuiziranje i relativizacija genocida nad Srbima u XX veku solidan osnov za pomirenje!!!
To je bolesno.
Ako je samo ovako tendenciozna interpretacija nekakvog istraživanja u čiju metodologiju sa punim pravom sumnjam s obzirom da znam ko ga je sproveo onda je gradžanstvo zapalo u duboku krizu pošto je očito da moraju da izmišljaju nacionalističku avet i tamo gde je objektivno nema.
Meni je jasno da mnogi ljudi nisu u stanju da obuzdaju antisrpsku histeriju u sebi jer je očigledno da se samo kroz neselktivno i neosnovano pljuvanje po zemlji u kojoj žive održavaju bolesnu iluziju o svojoj intelektualnoj superiornosti u odnosu na okolinu ali zašto im režimski mediji daju prostora za ovakva bulažnjenja - teško je razumeti.
U svakom slučaju obratite pažnju na naglašenu tendencioznost u njihovim stavovima.
Za ovu Drubravku postoji i dilema KO JE STRADAO U JASENOVCU i ne vidi ništa u problematičnom i manipulativnom formulisanju upitnika! Cilj je jedan, zaborav zločina nad Srbima.
Poslednja izmena: