Девојке за себе, момци за себе

Bobe, ne znam sa koliko si momaka otišao na piće, ali ovi "moji" obično lako prelaze na stvar..... pri tom ne mislim da bi odmah u krevet, ali bi odma da "ozvaniče".....

Ljudi su postali dosadni i isprazni, svi su isti, i to me je toliko udavilo da sam i ja postala dosadna, isprazna i ista kao oni, pa sad ni ja nikome više nisam interesantna koliko oni nisu bili meni. Sedela bih i blejala u lika bez imalo predstave o smislu našeg sedenja u datom trenutku na datom mestu, kada mogu kući raditi elaborat, to me ionako čeka..... evo ovde pričam sa vama i to ispunjava moju potrebu za izbacivanjem viška misli, odem sa drugaricom u pab i to zadovolji moju potrebu za posmatranjem poznatih i nepoznatih ljudi uz pivo, duvanski dim i uvek istu muziku.....

Ne, nije mi se još desilo da me nepoznati mladić startuje na trčanju, pored svog onog smeća uz prugu, znojavu, zajapurenu, zadihanu i prašnjavu, govoreći "kako su ti lepe oči dok hvataš dah"..... prolazili su, ali svojim poslom. Potrebno je da se istuširam, natuknem masku na lice, pogledam u ogledalo i pomislim "vau, da li si me zapamtio od pre dve nedelje?", nije kao da sam se primila, ali dajmo šansu :roll:
Niko me još nije oborio s nogu makar šablonskim glupostima, ostavljanjem ružnjikavog, crvenog karanfila ispred vrata, pevanjem pod prozorom (a da zna da neću popizdeti od toga), slučajnim/namernim sudarom u prolazu, dobila sam možda par prelepih mail-ova i na tome sam zahvalna, zasluživala ih ili ne.....

Niko nije napravio priču, svi bi da se namontiram, zalepim na bulju "slobodna sam", ili odem na semafor žurku :roll: pa da se teatralno pojave uz pitanje - a yel ti se sviđam, aaaa?

A šta sam ja uradila? Ništa. Nikoga nisam startovala, jednom pokušala i to je propalo iz čiste trapavosti, niti imam želju niti potrebu. Ali znaš šta? Ja ne trčkaram okolo trtljajući kako su me svi ispalili i kako su tipovi arogantni. I znaš šta još? Imala sam evidentno ružnjikavu drugaricu..... neprivlačnu. Ali, takva kakva je, nikad se nije plašila da startuje. OK, plašila se, ali je to i dalje činila. Nespretno, planirano, sllučajno, kada nije ni mislila to da radi..... i znaš šta još? Dok smo išle u tu školu, sve i jedan je odbio.

A gle čuda, i ona je nekako startovala sve neke "lepotane" :|
Ala su arogantni ovi muškarci, aaa?

Onda se okrenem - gle! Ostarila sam, a ljudi su i dalje isprazni i isti..... i dalje mrljave iste priče i piju ista pića, izlaze na ista mesta i podjednako su neinteresantni kao kad sam bila 10, 20 godina mlađa. Da li se upustiti u suživot sa nekim takvim? Zašto da ne..... bar će me neko pokriti noću kad se otkrijem :|

e sunce mu poljubim...ova lexa iz krajnosti u krajnost....kad procitam neke njene postove, dodje mi da je katapultiram ....a kad sam ovo gore procitao...
zaljubio sam se :(
 

Back
Top