Jednostavno pitanje, da li ste sponzoruse, ste mislite o njima? Da li biste bile sa nekim deckom zbog love, da biste bile poznatije u drustvu itd.? Da li ste snobovi? Da li dozvoljavate da vam decko placa pice, picu, poklone, da vam uplacuje kredit i slicno?
p.s. Pitanje je za devojke, ali mogu svi naravno da komentarisu... Pisite nesto o tome, i molim vas sve nas postedite kratkih odgovora (jesam, nisam, da, ne i sl.) i obrazlozite malo svoje stavove... hvala
Reč ''sponzoruša'' nekad me je terala na povraćanje, al sam bila mlada i luda...
Bože moj, nek radi ko šta hoće, nije moje da se mešam u nečiju vezu i razloge zašto su neki ljudi zajedno.
Zbog para nikad ne bih bila s nekim. Prosto, važnije su mi druge stvari - da imam teme za razgovor s njim, da mogu da blejim, da me privlači fizički, da imamo neki ''klik'', da je seks okej (ja se izvinjavam, znam da ovo čitaju i klinci, al šta da radim, kažem kako jeste)... ma, najvažnije je da imamo o čemu da pričamo. Što onda povlači to da nikad, ali nikad, ne bih mogla biti sa neinteligentnim dečkom ili nekim ko ima samo osnovnu. Može on da bude lep ko slika i dobar ko hlebac, ali totalno smo drugačiji svetovi.
Da bih bila poznatija u društvu - okej, kapiram da sam ovo prerasla

možda bi me i doticalo tamo negde u višim razredima osnovne. I to je okej. Cura to uradi, pa se opeče, ili se čak i ne opeče (ko kaže da su svi popularni momci po difoltu gadovi?), i sve super.
Da li sam snob? Jesam, donekle, mada to nema veze s mojim dečkom, čak ni sa mojim roditeljima koji su me učili da budem skromna, jednostavno, postala sam snob nekako sama od sebe... ali donekle. Ne smeta mi što mi dečko nema auto i mrzim da dajem pare za E prevoz kad već imam mesečnu markicu, iako je E toliko divan i hladan i uvek sedim i....aaaaaaa. Uglavnom, ponekad pomislim da sam baš snob, na primer, donedavno sam kategorično odbijala ideju da živim u studentskom domu, onda sam počela da se predomišljam ali idem isključivo u neki sa sopstvenim kupatilom frižiderom i televizorom...

i još neki tripovi. Al šta znam, nije strašno, bar mislim da nije - niko se dosad nije žalio, nikoga ne ugrožavam.
I odgovor na poslednje pitanje - da, dozvoljavam da mi dečko plaća piće, kafu, picu, sladoled i šta god, ali samo zato što znam da ću sledeći put platiti ja, a da ćemo treći put deliti troškove. To mi se nekako podrazumeva i bilo bi mi užasno neprijatno da stalno on plaća. A što se tiče kredita - nema potrebe da mi uplaćuje, uvek imam više nego dovoljno, a znam da bih popiiiiizdela da to uradi. Al znam da neće
Nadam se da sam bila iscrpna
slazem se, ali ja nisam glasala na anteti, jel stvarno ne znam. rekla sam da mi podjednako vazno i jedno i drugo.
nikad se ne bi udala/zabavljala sa nekim ko ima sve sto pozeli, ali je ruzan.
nikad se ne bi udala/zabavljala sa nekim ko prosi na ulici, a prelep je. jednostavno bilo bi pozeljno i jedno i drugo. mada mozda malo vise ljubav....
Curo, o čemu ti baljezgaš...
