''razum vuche srce lancem
srce vuche razum koncem''
-Procjena je bitna, ali ako ne razmatramo sebe, pogledajmo spojeve u svom okruzenju...koliko puta bi se pitali, ''kako li se nadjoshe i ko je ovdje lud?''
-Svaka chast ko umije da procijeni odmah, pa da izbjegne takvu osobu, ali poshto se ta veza netje ni desiti, kako onda moze da zna''shta bi bilo,da je bilo''
-Kad se osvaja teritorija, sve je cvijece i proljece, iz hiljadu razloga.
Kad znash da je neshto''tvoje'', onda paznja popushta pa lako se krece u mijenjanje osobina druge osobe i zvocanje...medjutim, ako nas''oklepi''po ushima (da je mozemo izgubiti), opet slijedi povlachenje i tako iznova tamo-vamo(valjda da ne bude dosadno...)
A ako nas ne oklepi, onda slijedi akcija sprovodjenja svega onoga shto smo (uz hektolitre kafe-ochi u ochi i tokom vishegodishnjih telefonskih filozofskih razmatranja(a oni jadni misle da prichamo o kolachima i krpicama)) prichale drugaricama, jer njemu nismo smjele retji, da se ne naljuti ili da ne promijeni mishljenje o nashoj dobroti(smeta nam ili kako ne vidi to...shta mu\nam neko radi, chesto se desi da smo bar 70%u pravu, ne uvjek)pa mi znamo kako treba.
Onda umotati u celofan i servirati na pravi nachin( ko umije il' koga je mama nauchila, kako treba dresirati, blago njemu... ), jer u protivnom nastaju povremene oluje i grmljavine, koje bash ostave gorak ukus, bez obzira da li su bile neophodne... :-?