U Srbiji nikada nije urađen obračun koliko je finansijskog i simboličkog kapitala izgubljeno u privatizaciji – od pada standarda života miliona ljudi, do smanjenja kvaliteta i kvantiteta kulturne produkcije, znanja i društvene solidarnosti. Jasno je da tajkuni u bilo kojoj oblasti neće sami od sebe pustiti kontrolu nad resursima i da ideologija koja nam poručuje: „Skupite se kao interesna grupa pojedinaca i konkurišite na slobodnom tržištu“ služi samo da okrivi one koji nemaju pristup resursima zato što nemaju pristup resursima. Kako možemo stvoriti društvene odnose koji bi mogli da vrate sav društveni kapital nazad u društvene ruke?