Christadelphian
Aktivan član
- Poruka
- 1.554
U starom zavetu, ima puno dokaza da su "demoni" isto što i idoli. 5Moj.25:22-28, 59-61 su pretkazali da će duševna bolest biti jedna od kazni štovanja idola/demona. Ovo objašnjava povezanost demona s duševnom bolešću u Novom zavetu. Ali tu je zabeleženo da je jezik o demonima povezan s bolešću, ne grehom. Mi ne čitamo da Hrist isteruje demone zavisti, ubistva itd. Takođe se mora zabeležiti da Biblija govori o ljudima koji imaju demona/bolest, umesto da govori da su demoni uzrokovali bolest. Značajno je to da je grčka verzija Starog zaveta (Septuaginta) upotrebila reč 'daimonion' za "idola" u 5Moj.32:17 i Ps.106:37, ova je reč prevedena "demon u Novom zavetu. Ps.106:36-39 opisuje greške Izraela i izjednačuje idole Hanana s demonima:-
"Stadoše (Izrael) služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima (izv. "demonima"). Prolivaše krv pravu; krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim… Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim."
Prilično jasno demoni su samo drugo ime za idole. Njihovo štovanje demona je opisano od Boga kao štovanje 'dela svojih' i 'postupanje svoje' jer je njihovo verovanje u demone bio ishod ljudske imaginacije; idole koje su oni stvorili bijahu vlastita 'dela njihova'. Pa tako oni koji veruju u demone danas veruju u stvari koje su izmišljene od ljudi, ljudska tvorevina, umesto onome što nas Bog uči.
5Moj.32:15-24 opisuje kako se gnevi Bog kad Njegovi ljudi veruju u demone: Izrael "prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima (izv.demonima, "idolima"-Bakotić), ne Bogu, bogovima, kojih nijesu znali…kojih se nijesu strašili oci vaši… I reče (Bog): sakriću od njih lice svoje… jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama… Zgrnuću na njih zla".
Pa tako Bog opisuje demone da su isto što i idoli, gadovi i taštine – stvari u koje je zaludno verovati, koje ne postoje. Verovanje u demone pokazuje nedostatak vere u Boga. Nije lako imati veru da Bog čini sve, i dobro i loše u životu. Lakše je misliti da loše stvari dolaze od nekog drugog, jer jednom kad kažemo da dolaze od Boga, onda trebamo imati veru da će ih Bog i odneti ili da će nam one na kraju biti od koristi.
"Stadoše (Izrael) služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima (izv. "demonima"). Prolivaše krv pravu; krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim… Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim."
Prilično jasno demoni su samo drugo ime za idole. Njihovo štovanje demona je opisano od Boga kao štovanje 'dela svojih' i 'postupanje svoje' jer je njihovo verovanje u demone bio ishod ljudske imaginacije; idole koje su oni stvorili bijahu vlastita 'dela njihova'. Pa tako oni koji veruju u demone danas veruju u stvari koje su izmišljene od ljudi, ljudska tvorevina, umesto onome što nas Bog uči.
5Moj.32:15-24 opisuje kako se gnevi Bog kad Njegovi ljudi veruju u demone: Izrael "prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima (izv.demonima, "idolima"-Bakotić), ne Bogu, bogovima, kojih nijesu znali…kojih se nijesu strašili oci vaši… I reče (Bog): sakriću od njih lice svoje… jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama… Zgrnuću na njih zla".
Pa tako Bog opisuje demone da su isto što i idoli, gadovi i taštine – stvari u koje je zaludno verovati, koje ne postoje. Verovanje u demone pokazuje nedostatak vere u Boga. Nije lako imati veru da Bog čini sve, i dobro i loše u životu. Lakše je misliti da loše stvari dolaze od nekog drugog, jer jednom kad kažemo da dolaze od Boga, onda trebamo imati veru da će ih Bog i odneti ili da će nam one na kraju biti od koristi.