Pisala sam pre nekih mesec i kusur dana o tome da ja sumnjam da kod moje majke kreće demencija. Dobila sam par dobrih saveta, iščitala valjda celu temu, nastavila da pratim situaciju. Sve se nadajući da je to samo starost, klonulost, usaljenost, nemoć. Trudila sam se da joj olakšam koliko mogu, ali stanje se mnogo ne popravlja. Zbog velikih bolova u kičmi (nakon povrede) išla je na fizikalnu terapiju, trenutno uči da radi vežbe, one najjednostavnije da sačuva minimalnu pokretljivost. I tu se opet javljaju problemi, svaka promena terapije, ležaja na kojem dobija terapiju u ordinaciji, satnice za nju je veliki problem. Pa su nam tako stvarno izašli u susret, imala je terapiju u isto vreme, na istom ležaju. Nakon preporuke da radi vežbe, danima je ponavljala da je doktorka nju otpisala. Nisam umela da joj objasnim da će vežbe da joj pomognu. a da će tokom jeseni svakako ponovo ići kod doktorke. To bi sve još nekako išlo, ali sada nastupa ozbiljniji problem da često, uglavnom nakon što se probudi, nije u stanju da razazna šta je daljinski za TV, daljinac za klimu, a šta kučni telefon. i onda pritiska dugmiće, pa me ponekad i pozove jer sam svoj broj namestila kao brzi poziv na telefonu. Napisala sam i uputstvo, ali ni to ne funkcioniše baš uvek. Naravno, jasno je i njoj da toga ranije nije bilo i razumljivo je što je zbog toga poprilično očajna. Posle, kada se razbudi i živne, onda nekako funkcioniše. Ali, problem jeste period posle buđenja, a celog života je spavala u ratama i nema svoj ritam, tako da to ne mogu ni da predvidim. Ima tu još gomila sitnih stvari poput toga da nešto traži a nalazi joj se ispred nosa, odn. ne zna nekada ni šta je izašto tražila. Kada treba da se ide negde, uglavnom u Dom zdravlja, onda je noć pre toga uznemirena, mada uvek uveče sve spremimo a i ja idem skoro uvek sa njom.Tako smo danas bile da bi dobila terapiju za grlo (bakterije i kandida), pa smo onda tražile od opšte lekarke uput za neuropsihijatra u DZ za početak. Nakon toga bih je vodila dalje, ali hoći da uradimo prvo ove osnovne pregede, a i da se tamo pozabave njenim depresivnim ponašanjem (u crno obojeno sada mi je sve, što bi rekao Keba u prepevanoj verziji jedne pesme Rolingstonusa), jer i to, koliko sam čitala i nagledala se nemačkih i engleskih dokumentaraca na Jutjubu, hoće itekako da utiče na pamćenje, pa čak i da daje slične simptone kao demencija).
Htedoh ovim samo kratko da ispričam šta se dešava, da smo sada u fazi kada ne možemo i ne smemo da ignorišemo simptome, pa ćemo videti šta dalje. Njoj svakako treba pomoć u kuči jer ne živim s njom, pa sam zvala neku agenciju za pomoć u kući (registrovani su i seriozni za razliku od divljaka koji nam pune sandučiće nepismenim ponudama), sve zvuči bajno, košta solidno, ali bi me zanimalo da li neko ima iskustva sa tim. Malo zazirem od neprofesionalaca jer ona pije dosta lekova, od toga neke po potrebi, a pošto je psihički malo labilna, ne bih volela da je neko sluđuje ili manipuliše njome. Ovi iz agencije su mi rekli da su oni u svakodnevnom kontaktu sa ženom koja dolazi, a i meni je bolje da nekada preko njih mogu da insistiram na nekim stvarima, a ne da se objašnjavam direktno sa nekom ženom.
@bllizance
problem sa lekovima imamo i mi. ona često ne zna šta je popila, slaže po kutijicama, ali u stvari ja kontrolišem terapiju. kod nje će trenutno pre da se desi da lek ne popije nego da popije duplo, što i nije loše. nema tendenciju da zatura stvari, pa za sada funkcionišemo, ali se pitam dokle i šta posle?
Veliki pozdrav svima, moramo nekako da plivamo kroz ovaj užas. Ja još uvek ne mogu sasvim da iskontrolišem zgranutost kada po ko zna koji put "vežbam" telefoniranje i uključivanje televizora, a znam da od toga ne bude bolje.