Demencija

Pomoc prijatelja ako moze!!!:think:
U poslednjih mesec dana dva puta se desilo da nestanu mamini lekovi iz obelezenjih posudica za dorucak,rucak i veceru i to onda kada sam ih za naredni dan spakovala pre mraka.Ostavim joj tako sve pripremljeno ali nisam sigurna da li ih pije mada joj je mnogo bolje pa cenim da ih uzima kad treba.Realno nema ko da prekontrolise to umesto mene a ja nisam u stanu 24h.Danas se dogodilo da sam posle rucka odredila sutrasnju dozu i otisla napolje.Kada sam se vratila lekova nije bilo a majka kaze da ih nisam ni ostavila a jesam...znam...Nigde ih nema...pomislih da ih je bacila ili sakrila...ili ko zna popila...ona nema pojma,kaze da rnije videla.Plasim se da nepopije vise no sto treba...Kako da znam?

Uh. blizance, moras to da iscackas nekako. Pretpostavljam da ih stavlja na neko mesto, gde je njoj "sigurnije". Moja mama tako sve premesta i obelezava necim ili umotava u neke kesice i vezuje u cvorove... Dobro je sto je stabilna, ali moras da utvrdis sta se desava. Mislim da je vreme da joj neko daje lek, da ne moze vise sama o tome da brine. Znam po mojoj majci da je opterecuje i zbunuje svaka i minimalna obaveza.
 
Pomoc prijatelja ako moze!!!:think:
U poslednjih mesec dana dva puta se desilo da nestanu mamini lekovi iz obelezenjih posudica za dorucak,rucak i veceru i to onda kada sam ih za naredni dan spakovala pre mraka.Ostavim joj tako sve pripremljeno ali nisam sigurna da li ih pije mada joj je mnogo bolje pa cenim da ih uzima kad treba.Realno nema ko da prekontrolise to umesto mene a ja nisam u stanu 24h.Danas se dogodilo da sam posle rucka odredila sutrasnju dozu i otisla napolje.Kada sam se vratila lekova nije bilo a majka kaze da ih nisam ni ostavila a jesam...znam...Nigde ih nema...pomislih da ih je bacila ili sakrila...ili ko zna popila...ona nema pojma,kaze da rnije videla.Plasim se da nepopije vise no sto treba...Kako da znam?

Ovo mi je jako poznato! Najverovatnije je da je bacila lekove i odmah zaboravila. Moja majka je takodje bacala lekove, samo su nestajali, pa sam ipak shvatila da ih baca, sto u djubre, sto preko terase. Nazalost, bilo da je u pitanju bacanje ili sakrivanje, to je signal da mora neko drugi da vodi racuna o lekovima i to trajno.
 
Pomoc prijatelja ako moze!!!:think:
U poslednjih mesec dana dva puta se desilo da nestanu mamini lekovi iz obelezenjih posudica za dorucak,rucak i veceru i to onda kada sam ih za naredni dan spakovala pre mraka.Ostavim joj tako sve pripremljeno ali nisam sigurna da li ih pije mada joj je mnogo bolje pa cenim da ih uzima kad treba.Realno nema ko da prekontrolise to umesto mene a ja nisam u stanu 24h.Danas se dogodilo da sam posle rucka odredila sutrasnju dozu i otisla napolje.Kada sam se vratila lekova nije bilo a majka kaze da ih nisam ni ostavila a jesam...znam...Nigde ih nema...pomislih da ih je bacila ili sakrila...ili ko zna popila...ona nema pojma,kaze da rnije videla.Plasim se da nepopije vise no sto treba...Kako da znam?

Mislim da je došlo vrijeme za promjene u vašim životima. To mi je poznata situacija i neko mora preuzeti kontrolu nad ljekovima. Dobro je ako ih negdje baci, veća mogućnost je da će ih sve popiti :(
Želim ti sve najbolje, nadam se da ćeš uspjeti nešto riješiti.

- - - - - - - - - -

što se tiče tih pelena na navlačenje, kod nas (Mostar) su jaaako skupe 14 komada je 10 eura, pa vi izračunajte ;)
 
U poslednjih mesec dana dva puta se desilo da nestanu mamini lekovi iz obelezenjih posudica za dorucak,rucak i veceru...

pa dobro, dvaput u mesec dana i nije strašno, ali ako krene da se ponavlja - moraćeš nešto da preduzmeš... ne mora to odmah da bude angažovanje družbenice ili negovateljice, nego prosto drugačija organizacija (npr. razdvajanje posudica za svaki obrok, tj. da ne stoje svi na istom mestu, ili čak skrivanje na određenim mestima - ali u tom slučaju bi morala da je zivkaš svaki put kad treba da popije lekove i da joj govoriš gde su, mada nisam sigurna da bi ta igra skrivalice bila dobra)

to sve naravno važi samo ako se potvrdi da je kod tvoje mame demencija samo nuspojava i da nije klasični alchajmer... inače ne vredi se zezati -

nego bre, nešto si mi i ti sumnjiva: pretposlednji post si duplirala, pišeš u ponoć, sigurno si umorna i napeta zbog kompletne situacije i nije nemoguće da si zaista zaboravila da spakuješ lekove... (da se razumemo, ne znači automatski da si i ti dementna, ljudi zaboravljaju svaki dan koješta)

eto, proradio mi detektivski instinkt, jače od mene, sorry :lol:

- - - - - - - - - -

inače, stres je naš najveći neprijatelj -
 
Poslednja izmena:
Uh. blizance, moras to da iscackas nekako. Pretpostavljam da ih stavlja na neko mesto, gde je njoj "sigurnije". Moja mama tako sve premesta i obelezava necim ili umotava u neke kesice i vezuje u cvorove... Dobro je sto je stabilna, ali moras da utvrdis sta se desava. Mislim da je vreme da joj neko daje lek, da ne moze vise sama o tome da brine. Znam po mojoj majci da je opterecuje i zbunuje svaka i minimalna obaveza.

Znam da mi treba jos neko zbog kontrole oko lekova kad sam na poslu.Ova med.sestra sto dolazi ujutru moze da kontrolise posle doruka ali ponekad za rucak i veceru nemam koga da angazujem.Nemam rodbine u Beogradu,svi poumirase za par godina i to prilicno mladi...boze me sacuvaj...Komsiluk mi je metuzalemski pa vise ja njima pomazem nego sto mogu ocekivati od njih da priskoce.Ono malo prijtelja se razbezalo kad su culi mamine dijagnoze tako da sam joj za sada samo ja ostala.:(
 
Ovo mi je jako poznato! Najverovatnije je da je bacila lekove i odmah zaboravila. Moja majka je takodje bacala lekove, samo su nestajali, pa sam ipak shvatila da ih baca, sto u djubre, sto preko terase. Nazalost, bilo da je u pitanju bacanje ili sakrivanje, to je signal da mora neko drugi da vodi racuna o lekovima i to trajno.

Nisam mogla da prevrcem po kanti ali moguce je da su bili tamo ili u wc solji,uglavnom ona je bila zarepascena sto ih nema...kao i ja..

- - - - - - - - - -

Mislim da je došlo vrijeme za promjene u vašim životima. To mi je poznata situacija i neko mora preuzeti kontrolu nad ljekovima. Dobro je ako ih negdje baci, veća mogućnost je da će ih sve popiti :(
Želim ti sve najbolje, nadam se da ćeš uspjeti nešto riješiti.

- - - - - - - - - -

što se tiče tih pelena na navlačenje, kod nas (Mostar) su jaaako skupe 14 komada je 10 eura, pa vi izračunajte ;)

Hvala na lepim recima podrske.Nesto cu vec smisliti,,,
 
pa dobro, dvaput u mesec dana i nije strašno, ali ako krene da se ponavlja - moraćeš nešto da preduzmeš... ne mora to odmah da bude angažovanje družbenice ili negovateljice, nego prosto drugačija organizacija (npr. razdvajanje posudica za svaki obrok, tj. da ne stoje svi na istom mestu, ili čak skrivanje na određenim mestima - ali u tom slučaju bi morala da je zivkaš svaki put kad treba da popije lekove i da joj govoriš gde su, mada nisam sigurna da bi ta igra skrivalice bila dobra)

to sve naravno važi samo ako se potvrdi da je kod tvoje mame demencija samo nuspojava i da nije klasični alchajmer... inače ne vredi se zezati -

nego bre, nešto si mi i ti sumnjiva: pretposlednji post si duplirala, pišeš u ponoć, sigurno si umorna i napeta zbog kompletne situacije i nije nemoguće da si zaista zaboravila da spakuješ lekove... (da se razumemo, ne znači automatski da si i ti dementna, ljudi zaboravljaju svaki dan koješta)

eto, proradio mi detektivski instinkt, jače od mene, sorry :lol:

- - - - - - - - - -

inače, stres je naš najveći neprijatelj -

Nista,nista...samo ti operisi po temi zato te i drzimo ovde jer nam trebma policajac:heart:;)

Lekove sam upakovala u oznacene kutijice za svaki obrok i od pocetka ih drzimo tako rasporedjene kako je n joj odgovaralo.Svaki obrok na drgoj polici,sama je tako htela i to je ok funkcionisalo do sada,
Jesam premorena i pomalo mi svira promaja kroz glavu:zcepanje:i pprvo sam pomisila da sam ja omanula u pakovanju ali onda vratih film i moje me dete uveri da sam ih ispravno upakovala jer je bila prisutna kad sam odvajala lekove.Daaaklem...jos se drzim van demncije a dokkkkleeemmnn cu ima da vidio:DVideh da sam duplirala post ko velim neceee se baci :zper:al mi ovaj prekidac na lapetope jooopet igra kako on oooce...:think:Za stres si upravu,da je gadan,gadan je i da sam podnjim cim oci otvorim.Sva sreca jos mogu dobro da spavam i bez dopinga pa me to drzi u delimcnoj normali da tako kazem.
 
Uh,Blizance kod tebe bas losa situacija sto se tice organizacije oko davanja lekova.A verujem da si sve pokusala :(

Ovo je,nazalost istina,uglavno te svi napuste kad neko tvoj,ili ti sam se razbolite.

Jeste...ali cu smisliti neku novu strategiju al kakvi ce biti efekti to cu tek da vidim.Plasim se samo da ne dodje u situaciju da popije sve odjenom.Danas sam je citav dan posmatrala od sinoc do veceras reko da vidim kako izgleda da nije slucajno popila vise.Bila je dobro a gde su lekovi nestali ostace tajna sigurno jos dugo,
 
Nista,nista...samo ti operisi po temi zato te i drzimo ovde jer nam trebma policajac:heart:;)

Lekove sam upakovala u oznacene kutijice za svaki obrok i od pocetka ih drzimo tako rasporedjene kako je n joj odgovaralo.Svaki obrok na drgoj polici,sama je tako htela i to je ok funkcionisalo do sada.

eh, da sam stvarno "policajac" - naredila bih ti da instaliraš skrivene kamere, još ako bih znala gde su najjeftinije (a kažu da su inače jako jeftine) - iha!
........ pa bih te ondaK poslala na saslušanje, pa na snimanje, pa na rendgen........
i na kraju na ODMOR! (spakuješ i dete i mamu, pa sve tri komplet u neku banju, to bi bilo najbolje)

;)
 
Poslednja izmena:
eh, da sam stvarno "policajac" - naredila bih ti da instaliraš skrivene kamere, još ako bih znala gde su najjeftinije (a kažu da su inače jako jeftine) - iha!
........ pa bih te ondaK poslala na saslušanje, pa na snimanje, pa na rendgen........
i na kraju na ODMOR! (spakuješ i dete i mamu, pa sve tri komplet u neku banju, to bi bilo najbolje)

;)

Bas si zloca!!!:lol::lol:Zar i mamu da vodim?/??:dash::p

- - - - - - - - - -

Zar je bilo tako strasno?
 
Zar je bilo tako strasno?

Pretpostavljam da se ovo poslednje pitanje odnosilo na Sumaru...

A ono prethodno je ipak samo naše zezanje na aktuelne probleme. Šalu na stranu, ti svakako moraš da nađeš neko rešenje, jer koja god da je bolest spopala tvoju mamu - ne možeš je ostavljati po ceo dan samu... Bolje bi joj bilo u nekom finom domu, pogotovu dok je još svesna i komunikativna.
 
Pretpostavljam da se ovo poslednje pitanje odnosilo na Sumaru...

A ono prethodno je ipak samo naše zezanje na aktuelne probleme. Šalu na stranu, ti svakako moraš da nađeš neko rešenje, jer koja god da je bolest spopala tvoju mamu - ne možeš je ostavljati po ceo dan samu... Bolje bi joj bilo u nekom finom domu, pogotovu dok je još svesna i komunikativna.


Jeste,draga Beket odnosilo se na Sumaru i hvala ti na pomoci...mrzelo me ponovo da kuckam a tastatura mi skace kako ona hoce.

Nije mama citav dan sama.Vrtimo se nas troje oko nje ako u to uracunam i maloletno dete.Trenutno sam dom potpuno izbacila iz opcije jer je prilicno stabilno mada kao sto ti kazes nije na odmet imati ga uvidu.Sacekacu neko vreme da vidim sta ce se dogadjati i koja je konacna dijagnoza.Bittno je da je sada svima zivot podnosljiv u ovim trenutnim uslovima.Idemo dan za danom,nema mnogo planova za buducnost,Ako se stanje pogorsa dom je uvek dobra opcija.Lekove sam sklonila na bezbedno mesto s tim da ga menjam povremeno da nebi provalila g de stoje osim onih dnevnih i pakujem ih za sutradan tek posto ona ode na spavanje da budem sigurna da nije uzela duplu dozu.
 
Pisala sam pre nekih mesec i kusur dana o tome da ja sumnjam da kod moje majke kreće demencija. Dobila sam par dobrih saveta, iščitala valjda celu temu, nastavila da pratim situaciju. Sve se nadajući da je to samo starost, klonulost, usaljenost, nemoć. Trudila sam se da joj olakšam koliko mogu, ali stanje se mnogo ne popravlja. Zbog velikih bolova u kičmi (nakon povrede) išla je na fizikalnu terapiju, trenutno uči da radi vežbe, one najjednostavnije da sačuva minimalnu pokretljivost. I tu se opet javljaju problemi, svaka promena terapije, ležaja na kojem dobija terapiju u ordinaciji, satnice za nju je veliki problem. Pa su nam tako stvarno izašli u susret, imala je terapiju u isto vreme, na istom ležaju. Nakon preporuke da radi vežbe, danima je ponavljala da je doktorka nju otpisala. Nisam umela da joj objasnim da će vežbe da joj pomognu. a da će tokom jeseni svakako ponovo ići kod doktorke. To bi sve još nekako išlo, ali sada nastupa ozbiljniji problem da često, uglavnom nakon što se probudi, nije u stanju da razazna šta je daljinski za TV, daljinac za klimu, a šta kučni telefon. i onda pritiska dugmiće, pa me ponekad i pozove jer sam svoj broj namestila kao brzi poziv na telefonu. Napisala sam i uputstvo, ali ni to ne funkcioniše baš uvek. Naravno, jasno je i njoj da toga ranije nije bilo i razumljivo je što je zbog toga poprilično očajna. Posle, kada se razbudi i živne, onda nekako funkcioniše. Ali, problem jeste period posle buđenja, a celog života je spavala u ratama i nema svoj ritam, tako da to ne mogu ni da predvidim. Ima tu još gomila sitnih stvari poput toga da nešto traži a nalazi joj se ispred nosa, odn. ne zna nekada ni šta je izašto tražila. Kada treba da se ide negde, uglavnom u Dom zdravlja, onda je noć pre toga uznemirena, mada uvek uveče sve spremimo a i ja idem skoro uvek sa njom.Tako smo danas bile da bi dobila terapiju za grlo (bakterije i kandida), pa smo onda tražile od opšte lekarke uput za neuropsihijatra u DZ za početak. Nakon toga bih je vodila dalje, ali hoći da uradimo prvo ove osnovne pregede, a i da se tamo pozabave njenim depresivnim ponašanjem (u crno obojeno sada mi je sve, što bi rekao Keba u prepevanoj verziji jedne pesme Rolingstonusa), jer i to, koliko sam čitala i nagledala se nemačkih i engleskih dokumentaraca na Jutjubu, hoće itekako da utiče na pamćenje, pa čak i da daje slične simptone kao demencija).
Htedoh ovim samo kratko da ispričam šta se dešava, da smo sada u fazi kada ne možemo i ne smemo da ignorišemo simptome, pa ćemo videti šta dalje. Njoj svakako treba pomoć u kuči jer ne živim s njom, pa sam zvala neku agenciju za pomoć u kući (registrovani su i seriozni za razliku od divljaka koji nam pune sandučiće nepismenim ponudama), sve zvuči bajno, košta solidno, ali bi me zanimalo da li neko ima iskustva sa tim. Malo zazirem od neprofesionalaca jer ona pije dosta lekova, od toga neke po potrebi, a pošto je psihički malo labilna, ne bih volela da je neko sluđuje ili manipuliše njome. Ovi iz agencije su mi rekli da su oni u svakodnevnom kontaktu sa ženom koja dolazi, a i meni je bolje da nekada preko njih mogu da insistiram na nekim stvarima, a ne da se objašnjavam direktno sa nekom ženom.

@bllizance
problem sa lekovima imamo i mi. ona često ne zna šta je popila, slaže po kutijicama, ali u stvari ja kontrolišem terapiju. kod nje će trenutno pre da se desi da lek ne popije nego da popije duplo, što i nije loše. nema tendenciju da zatura stvari, pa za sada funkcionišemo, ali se pitam dokle i šta posle?

Veliki pozdrav svima, moramo nekako da plivamo kroz ovaj užas. Ja još uvek ne mogu sasvim da iskontrolišem zgranutost kada po ko zna koji put "vežbam" telefoniranje i uključivanje televizora, a znam da od toga ne bude bolje.
 
Pisala sam pre nekih mesec i kusur dana o tome da ja sumnjam da kod moje majke kreće demencija.
draga arabeska, niko od nas koji pisemo nije lekar, posebno ne specijalista da bi mogao da ti kaze da li je tvoja majka dementa ili nije, ali koliko sam procitala tvoj post odlicno si krenula. nadam se samo da ces u d.zdravlja imati vise srece sa specijalistom od mene. pretpostavljam da ce joj dati gomilu uputa za snimanja (odradi to sve) a onda ako ti kaze "lekovi po potrebi" odmah trazi uput za neku kliniku. izgubila sam dosta vremena jer nisam odmah prepoznala bolest. sto se pomoci u kuci tice, sacekaj da se javi ljilja, koliko znam samo ona je od prisutnih imala zenu koja joj je pazila tatu.

polako spremam tatu za bolnicu i "tihujem". pokusavam na sve moguce nacine da ne primeti da imam problem sa tim, ali mi bas ne ide. danas prvi put nisam uspela da ga okupam. nekoliko dana urla od bolova u nogama. zvala sam prosle nedelje d.zdravlja rekose da mu dam panadol za bolove. da bude jos gore, pre neki dan me uFatila ona kisetina na pijaci i pametnica (bile mi tri masine vesa na susenju) potrcim kuci i tresnem koliko sam dugacka na sred pesackog prelaza. izlete zena iz kola da mi pomogne da pokupim voce i povrce, mojim kolima stignem do zgrade i.... i ? tresnem ispred ulaza ponovo. ovog puta na zadnjicu. usla sam u kucu blatnjava sa svih strana. kasnije se jesam smejala ali nije da nemam bolove u rukama (posekotinu na kolenu). ma, lazem, sve me bolE ! ramena otkidaju. nemam snage tatu da odvucem do kupatila. sutra cu mu prvo dati panadol (do sada nisam) pa cemo polako.

sve vas :zag:
 
draga arabeska, niko od nas koji pisemo nije lekar, posebno ne specijalista da bi mogao da ti kaze da li je tvoja majka dementa ili nije, ali koliko sam procitala tvoj post odlicno si krenula. nadam se samo da ces u d.zdravlja imati vise srece sa specijalistom od mene. pretpostavljam da ce joj dati gomilu uputa za snimanja (odradi to sve) a onda ako ti kaze "lekovi po potrebi" odmah trazi uput za neku kliniku. izgubila sam dosta vremena jer nisam odmah prepoznala bolest. sto se pomoci u kuci tice, sacekaj da se javi ljilja, koliko znam samo ona je od prisutnih imala zenu koja joj je pazila tatu.

polako spremam tatu za bolnicu i "tihujem". pokusavam na sve moguce nacine da ne primeti da imam problem sa tim, ali mi bas ne ide. danas prvi put nisam uspela da ga okupam. nekoliko dana urla od bolova u nogama. zvala sam prosle nedelje d.zdravlja rekose da mu dam panadol za bolove. da bude jos gore, pre neki dan me uFatila ona kisetina na pijaci i pametnica (bile mi tri masine vesa na susenju) potrcim kuci i tresnem koliko sam dugacka na sred pesackog prelaza. izlete zena iz kola da mi pomogne da pokupim voce i povrce, mojim kolima stignem do zgrade i.... i ? tresnem ispred ulaza ponovo. ovog puta na zadnjicu. usla sam u kucu blatnjava sa svih strana. kasnije se jesam smejala ali nije da nemam bolove u rukama (posekotinu na kolenu). ma, lazem, sve me bolE ! ramena otkidaju. nemam snage tatu da odvucem do kupatila. sutra cu mu prvo dati panadol (do sada nisam) pa cemo polako.

sve vas :zag:

Joooj,ovako necega sam se i plasila za tebe.Umorna si previse i razapeta na sve strane.Sta si sebi dala protiv bolova???Uh...Henri...

Meni se nekako cini odlazak tvog tate u bolnicu kao olaksavajuca okolnost za tebe.Koliko god da mu je lose tamo ce imati ono sto ce biti potrebno da bude pod nadzorom sa terapijom..Tamo ce ga dizati i spusati strucno osoblje i nadam se da imaju potpunu odgovornost za to.Eh...mozda i mastam da su oni kako treba ali to sto ti gubis snagu je vec signal da si na izmaku fizickih mogucnosti.Koliko god ti je tesko da ga odpremis tamo on izgleda tamo zaista mora da ode.Nadajmo se da ce mu barem biti stabilno ako vec ne bolje zdravstveno stanje.
 
Pisala sam pre nekih mesec i kusur dana o tome da ja sumnjam da kod moje majke kreće demencija. Dobila sam par dobrih saveta, iščitala valjda celu temu, nastavila da pratim situaciju. Sve se nadajući da je to samo starost, klonulost, usaljenost, nemoć. Trudila sam se da joj olakšam koliko mogu, ali stanje se mnogo ne popravlja. Zbog velikih bolova u kičmi (nakon povrede) išla je na fizikalnu terapiju, trenutno uči da radi vežbe, one najjednostavnije da sačuva minimalnu pokretljivost. I tu se opet javljaju problemi, svaka promena terapije, ležaja na kojem dobija terapiju u ordinaciji, satnice za nju je veliki problem. Pa su nam tako stvarno izašli u susret, imala je terapiju u isto vreme, na istom ležaju. Nakon preporuke da radi vežbe, danima je ponavljala da je doktorka nju otpisala. Nisam umela da joj objasnim da će vežbe da joj pomognu. a da će tokom jeseni svakako ponovo ići kod doktorke. To bi sve još nekako išlo, ali sada nastupa ozbiljniji problem da često, uglavnom nakon što se probudi, nije u stanju da razazna šta je daljinski za TV, daljinac za klimu, a šta kučni telefon. i onda pritiska dugmiće, pa me ponekad i pozove jer sam svoj broj namestila kao brzi poziv na telefonu. Napisala sam i uputstvo, ali ni to ne funkcioniše baš uvek. Naravno, jasno je i njoj da toga ranije nije bilo i razumljivo je što je zbog toga poprilično očajna. Posle, kada se razbudi i živne, onda nekako funkcioniše. Ali, problem jeste period posle buđenja, a celog života je spavala u ratama i nema svoj ritam, tako da to ne mogu ni da predvidim. Ima tu još gomila sitnih stvari poput toga da nešto traži a nalazi joj se ispred nosa, odn. ne zna nekada ni šta je izašto tražila. Kada treba da se ide negde, uglavnom u Dom zdravlja, onda je noć pre toga uznemirena, mada uvek uveče sve spremimo a i ja idem skoro uvek sa njom.Tako smo danas bile da bi dobila terapiju za grlo (bakterije i kandida), pa smo onda tražile od opšte lekarke uput za neuropsihijatra u DZ za početak. Nakon toga bih je vodila dalje, ali hoći da uradimo prvo ove osnovne pregede, a i da se tamo pozabave njenim depresivnim ponašanjem (u crno obojeno sada mi je sve, što bi rekao Keba u prepevanoj verziji jedne pesme Rolingstonusa), jer i to, koliko sam čitala i nagledala se nemačkih i engleskih dokumentaraca na Jutjubu, hoće itekako da utiče na pamćenje, pa čak i da daje slične simptone kao demencija).
Htedoh ovim samo kratko da ispričam šta se dešava, da smo sada u fazi kada ne možemo i ne smemo da ignorišemo simptome, pa ćemo videti šta dalje. Njoj svakako treba pomoć u kuči jer ne živim s njom, pa sam zvala neku agenciju za pomoć u kući (registrovani su i seriozni za razliku od divljaka koji nam pune sandučiće nepismenim ponudama), sve zvuči bajno, košta solidno, ali bi me zanimalo da li neko ima iskustva sa tim. Malo zazirem od neprofesionalaca jer ona pije dosta lekova, od toga neke po potrebi, a pošto je psihički malo labilna, ne bih volela da je neko sluđuje ili manipuliše njome. Ovi iz agencije su mi rekli da su oni u svakodnevnom kontaktu sa ženom koja dolazi, a i meni je bolje da nekada preko njih mogu da insistiram na nekim stvarima, a ne da se objašnjavam direktno sa nekom ženom.

@bllizance
problem sa lekovima imamo i mi. ona često ne zna šta je popila, slaže po kutijicama, ali u stvari ja kontrolišem terapiju. kod nje će trenutno pre da se desi da lek ne popije nego da popije duplo, što i nije loše. nema tendenciju da zatura stvari, pa za sada funkcionišemo, ali se pitam dokle i šta posle?

Veliki pozdrav svima, moramo nekako da plivamo kroz ovaj užas. Ja još uvek ne mogu sasvim da iskontrolišem zgranutost kada po ko zna koji put "vežbam" telefoniranje i uključivanje televizora, a znam da od toga ne bude bolje.

Mozda je povreda kicme uzrok ostalih njenih problema o kojima pises.Mozda bi se oni sredili kad kicma dodje na svoje.Prati te vezbe i terapije i budi oprezna.Ovi po Domovima zdravlja na fizikalnoj terapiji nisu uvek tako strucni kao sto mi mislimo.Vazno je naci uzrok bolova posle povrede i raditi na tome.Mozda je bolje da je odvedes u neku drugu ustanovu sa dobrom reputacijom i da je oni pogledaju posle takve povrede.U Domovima zdravlja se te terapije obavljaju rutinski i bez mnogo pomoci.Nekome pomognu a nekome ne,zato sto se rade uopsteno i po sablonu.Mozda njoj treba neko ko ce se baviti samo njenim problemom i uci u njega do kraja.Mozda bi tada i njeni psihicki problemi nestali.Razmisli,znam da to iziskuje vece finansije ali veruj...ako zelis nesto da postignes moras kopati i rukama i nogama u suprotnom...vrteces se u zacaranom krugu a ona ce dzabe odlaziti na terapije koje mozda i nemaju nikakav efekat.
 
Nisam umela da joj objasnim da će vežbe da joj pomognu. a da će tokom jeseni svakako ponovo ići kod doktorke. To bi sve još nekako išlo, ali sada nastupa ozbiljniji problem da često, uglavnom nakon što se probudi, nije u stanju da razazna šta je daljinski za TV, daljinac za klimu, a šta kučni telefon. i onda pritiska dugmiće, pa me ponekad i pozove jer sam svoj broj namestila kao brzi poziv na telefonu. Napisala sam i uputstvo, ali ni to ne funkcioniše baš uvek. Naravno, jasno je i njoj da toga ranije nije bilo i razumljivo je što je zbog toga poprilično očajna. Posle, kada se razbudi i živne, onda nekako funkcioniše. Ali, problem jeste period posle buđenja, a celog života je spavala u ratama i nema svoj ritam, tako da to ne mogu ni da predvidim. Ima tu još gomila sitnih stvari poput toga da nešto traži a nalazi joj se ispred nosa, odn. ne zna nekada ni šta je izašto tražila. Kada treba da se ide negde, uglavnom u Dom zdravlja, onda je noć pre toga uznemirena, mada uvek uveče sve spremimo a i ja idem skoro uvek sa njom.Tako smo danas bile da bi dobila terapiju za grlo (bakterije i kandida), pa smo onda tražile od opšte lekarke uput za neuropsihijatra u DZ za početak.

Očigledno jeste depresivna, zato je dobro što će ići kod neuropsihijatra, jer samo oni to leče. Mislim da nije u pitanju demencija (zbog onog "kada se razbudi i živne"), ali to se bar lako može proveriti snimanjem mozga i psihološkim testovima. Naravno da je depresija čest simptom demencije, ali nije jedini. A depresija može da se javi i samo od hronične kandide (to sam nedavno slučajno saznala), plus ti silni bolovi i nepoverenje u medicinsko osoblje (koje uostalom manje-više svi imamo) - to su sve debeli razlozi za depresiju.

Ne znam za pomoć u kući, lično nemam iskustva, ali mislim da su preko tih agencija uglavnom samo usluge čistačice. Ali postoje raznorazne organizacije, čak i palijativnog tipa (za onkološke slučajeve na primer), neki to rade volonterski ali samo ako sami procene da je njihova pomoć neophodna. Moguće da ima i kombinovanih usluga, mnogi fizioterapeuti dolaze po pozivu, treba se raspitati na sve strane. Postoje navodno i geronto-domaćice koje prema preporuci doma zdravlja dolaze jednom nedeljno da čiste i obiđu usamljene starce.
Ali koliko ja kapiram, ne postoje nikakve agencije koje pružaju i psihološku pomoć bolesnicima, tako da su porodice dementnih osuđeni da angažuju ipak nekog privatno - nekog sa jakim živcima i pozitivnom energijom... ili medicinsku sestru sa iskustvom u negovanju nepokretnih (u kasnijim fazama). Sve to, naravno, prilično košta, možda i više nego smeštaj u nekom prosečnom domu za stare i bolesne.
 
Poslednja izmena:
pre neki dan me uFatila ona kisetina na pijaci i pametnica (bile mi tri masine vesa na susenju) potrcim kuci i tresnem koliko sam dugacka na sred pesackog prelaza. izlete zena iz kola da mi pomogne da pokupim voce i povrce, mojim kolima stignem do zgrade i.... i ? tresnem ispred ulaza ponovo. ovog puta na zadnjicu. usla sam u kucu blatnjava sa svih strana. kasnije se jesam smejala ali nije da nemam bolove u rukama (posekotinu na kolenu). ma, lazem, sve me bolE ! ramena otkidaju. nemam snage tatu da odvucem do kupatila

Henri, dobro si prošla! kako je moglo... :eek: ma to ti je opomena: ne trči nigde!
Pod stresom si, to je normalno, samo dalje polako i redom...
 
Dakle, deda je oborio tv u dnevnoj sobi....sad je vezan jer je nezaustavljiv 24 sata. Traži nekad da ide u toalet pa ga odvedu.Odvezali su ga malo u krevetu i trebao mu je ceo minut da preskoči ogradicu na krevetu. I ne buni se što je u krevetu vezan....igra se sa ćebetom, svađa sa jastukom i počeo je da jede mušemu koju je ispod sebe izvukao i igrao se sa njom.....msm, pre nego joj je načeo ćošak i strpao u usta. Juče sam ja bila njegova mama....
"baš sam se radovao što ćeš doći......hoću da spavam kod tebe kući....biću dobar....
"ali ja moram da radim....
"moraš? i sutra?...daj jednu cigaru :lol:
"ali ovde ne možeš da pušiš
"otvori prozor ....reče onako zaverenički, šapatom ....i svi se nasmejasmo:lol:
"tata, ko sam ja?
"ti si .....tiiiiiiiiiii" i ubi se od smejanja :lol:

Dobila sam pismo iz PIO povodom zahteva za tuđu negu i pomoć.....kažu da mi fali papir nalaz PSIHOLOGA.....:eek:
Dakle, pored neurologa i psihijatra treba mi i psiholog.
Jutros uzeh uput za Klinički centra gde smo bili kod psihijatra..nosim sve, i nalaz njene koleginice psihijatra, pa nek mi da tu ćagu jer tatu ne mogu da pomeram. Ako baš želi taj psiholog da razgovara sa njim, odvešću ga/gu kolima u dom pa nek se razgovaraju.
Doktorka opšte prakse se iznervirala kad je videla dopis. Kaže, napišite im žalbu na ovo i kažite da oni tamo imaju psihologa u timu, pa kad vam zakažu da dedu dovedete nek obaveste i psihologa i neka ga njihov čovek odmah pogleda :evil:
Pored toga, na pelene nemamo pravo. Samo dijagnoza multipla skleroza ima pravo na pelene i niko više. Vojni osiguranici imaju pravo na pelene, vitamine, lekove, pomagala....civilni skoro da nemaju nikakva prava /spisak je baš mali).
Kada nas pozovu ovi iz PIO, pozajmljujemo kolica iz doma, dedu vodim takav kakav jeste, u pidžami....i vozim ga vezanog u kolicima i tamo kod njih da ga vide i propitaju.
 
Mozda je povreda kicme uzrok ostalih njenih problema o kojima pises.Mozda bi se oni sredili kad kicma dodje na svoje.Prati te vezbe i terapije i budi oprezna.Ovi po Domovima zdravlja na fizikalnoj terapiji nisu uvek tako strucni kao sto mi mislimo.Vazno je naci uzrok bolova posle povrede i raditi na tome.Mozda je bolje da je odvedes u neku drugu ustanovu sa dobrom reputacijom i da je oni pogledaju posle takve povrede.U Domovima zdravlja se te terapije obavljaju rutinski i bez mnogo pomoci.Nekome pomognu a nekome ne,zato sto se rade uopsteno i po sablonu.Mozda njoj treba neko ko ce se baviti samo njenim problemom i uci u njega do kraja.Mozda bi tada i njeni psihicki problemi nestali.Razmisli,znam da to iziskuje vece finansije ali veruj...ako zelis nesto da postignes moras kopati i rukama i nogama u suprotnom...vrteces se u zacaranom krugu a ona ce dzabe odlaziti na terapije koje mozda i nemaju nikakav efekat.

Problemi sa kicmom mogu malo da se ublaze - lekovi, fizikalna, vezbe - i na tome radimo. Bila je kod raznih lekara, snimalo se vise puta, ona bi neke bolove imala i bez tog pada kada je povredila prsljene. Sa osamdeseti i vise godina, degenerativne promene imaju skoro svi.
U drzavni DZ sam poslednjih par puta isla sa njom na fizikalnu i bila uzasnuta povrsnoscu i odnosom prema mami, kao, super smo ljubazni, ali nas boli uvo i bolje da ne dolazi jer nas mrzi da joj se posvetimo i gledamo kako radi vezbe itd. Sada smo isli privatno, taksijem jedno dvadesetak puta, a sada su na redu vezbe jer ce inace atrofirati od sedenja pred TV-om. Terapeutkinja dolazi u kucu i pokazuje i prati vezbe, mada bi mama najradije samo da caska sa njom. Tesko joj je da dugo stoji ili hoda, a bila je bezvoljna i pre povrede, pa nekako svaki izgovor dobro dodje da se vezbe ne rade ili brzo prekinu. Zato i hocu da vidim da li moze da se nesto uradi sa depresijom jer ona jednostavno nema impuls da se pokrene. Govorili su i lekari da je bolje da se krece sa blagim bolovima (kad bi uzela tabletu, pa cekala da deluje, i onda krenula malo oko zgrade ili do prodavnice koja je bas blizu) nego da samo sedi ili prilegne svaki cas. Znam da je to tesko ali je to jedina sansa da ne zavrsi u krevetu za koji mesec.
 
draga arabeska, niko od nas koji pisemo nije lekar, posebno ne specijalista da bi mogao da ti kaze da li je tvoja majka dementa ili nije, ali koliko sam procitala tvoj post odlicno si krenula. nadam se samo da ces u d.zdravlja imati vise srece sa specijalistom od mene. pretpostavljam da ce joj dati gomilu uputa za snimanja (odradi to sve) a onda ako ti kaze "lekovi po potrebi" odmah trazi uput za neku kliniku. izgubila sam dosta vremena jer nisam odmah prepoznala bolest. sto se pomoci u kuci tice, sacekaj da se javi ljilja, koliko znam samo ona je od prisutnih imala zenu koja joj je pazila tatu.

polako spremam tatu za bolnicu i "tihujem". pokusavam na sve moguce nacine da ne primeti da imam problem sa tim, ali mi bas ne ide. danas prvi put nisam uspela da ga okupam. nekoliko dana urla od bolova u nogama. zvala sam prosle nedelje d.zdravlja rekose da mu dam panadol za bolove. da bude jos gore, pre neki dan me uFatila ona kisetina na pijaci i pametnica (bile mi tri masine vesa na susenju) potrcim kuci i tresnem koliko sam dugacka na sred pesackog prelaza. izlete zena iz kola da mi pomogne da pokupim voce i povrce, mojim kolima stignem do zgrade i.... i ? tresnem ispred ulaza ponovo. ovog puta na zadnjicu. usla sam u kucu blatnjava sa svih strana. kasnije se jesam smejala ali nije da nemam bolove u rukama (posekotinu na kolenu). ma, lazem, sve me bolE ! ramena otkidaju. nemam snage tatu da odvucem do kupatila. sutra cu mu prvo dati panadol (do sada nisam) pa cemo polako.

sve vas :zag:

znam da ne mogu da dobijem lekarsku procenu, ali mi je iskustvo podjednako vazno.
gledala sam na netu kako izgleda onaj mini memory test, na neka pitanja onda definitivno nece znati odgovor, ali videcemo iduce nedelje.

uzmi panadol zajedno sa tatom jer ces tako brze stati na noge, opustenije ces se kretati i neces se grciti da nadjes zgodan polozaj. ti padovi umeju da budu bas gadni, ja sam pre par godina pala u mestu, takoreci, i bas se iscimala, nisam bila ugruvana ali sam se potpuno razglavila. posle toga sam imala isijas, pa diskus herniju i mislim da je to negde povezano, uz sedeci posao i nedostatak vremena za fizicku aktivnost, ako izuzmemo hodanje po gradu, kada imam vremena.
 
Očigledno jeste depresivna, zato je dobro što će ići kod neuropsihijatra, jer samo oni to leče. Mislim da nije u pitanju demencija (zbog onog "kada se razbudi i živne"), ali to se bar lako može proveriti snimanjem mozga i psihološkim testovima. Naravno da je depresija čest simptom demencije, ali nije jedini. A depresija može da se javi i samo od hronične kandide (to sam nedavno slučajno saznala), plus ti silni bolovi i nepoverenje u medicinsko osoblje (koje uostalom manje-više svi imamo) - to su sve debeli razlozi za depresiju.

Ne znam za pomoć u kući, lično nemam iskustva, ali mislim da su preko tih agencija uglavnom samo usluge čistačice. Ali postoje raznorazne organizacije, čak i palijativnog tipa (za onkološke slučajeve na primer), neki to rade volonterski ali samo ako sami procene da je njihova pomoć neophodna. Moguće da ima i kombinovanih usluga, mnogi fizioterapeuti dolaze po pozivu, treba se raspitati na sve strane. Postoje navodno i geronto-domaćice koje prema preporuci doma zdravlja dolaze jednom nedeljno da čiste i obiđu usamljene starce.
Ali koliko ja kapiram, ne postoje nikakve agencije koje pružaju i psihološku pomoć bolesnicima, tako da su porodice dementnih osuđeni da angažuju ipak nekog privatno - nekog sa jakim živcima i pozitivnom energijom... ili medicinsku sestru sa iskustvom u negovanju nepokretnih (u kasnijim fazama). Sve to, naravno, prilično košta, možda i više nego smeštaj u nekom prosečnom domu za stare i bolesne.

pricala sam sa agencijom, one nude nesto poput gerontodomacica. prosle godine su nas odbili u socijalnom za gerontodomacicu, pisala sam i zalbu na dve strane na koju nisam dobila odgovor. uzasno su bezobrazni i citiraju zakone i pravilnike potpuno proizvoljno, ali sta vredi, jedino da smo kukali po novinama, ali bi nam, s pravom, rekli da ima ugrozenijih od nas. sada su ukinuli puno toga, sveli na minimum, pa necu za sada trositi vreme i zivce na takve stvari. psiholoska pomoc bi zaista dobrodosla, kada sam mami zakazivala pregled kod psihijatra u DZ, sestra je pitala da li je to za mene i verovatno nije nista lose mislila. Pomislih posle, pa mogla bih i ja da trazim uput i malo se iskukam. Verovatno bi mi zabranili omiljenu igricu na kompu i kupovinu gluposti na rasprodajama, a to bih bas tesko podnela :)
 
arabeska, moj ti je savet da nađeš privatno domaćicu ili majci družbenicu.Gerontodomaćice su jako skupe privatno. Mesečno izađe kao dom, a opet je sve na tebi.
Mi smo imali sreće da nađemo D. Ona nije kuvala, čistila, spremala, mada je umela sama da uradi ono što ja i ćera ne stignemo. I cveće je sređivala, dvorište jer ga i ona ima. Dosadno joj je bilo, a i psihički razbija sedenje sa dementnom osobom.
Neka obična žena bi ti možda najviše odgovarala.
 

Back
Top