gost 114587
Elita
- Poruka
- 23.661
juce sam odvela dete do instituta za majku i dete na novom beogradu radi nekog pregleda. prvo na sta nailazite je krcat parking, pa onda krcati prakinzi okolnih zgrada, pa onda shvatite zasto na institut nikad ne treba da ide jedna odrasla osoba sa detetom - da bi ova druga mogla da drezdi u kolima i pomera ih svaki cas...
elem, unutra na prijemnom salteru predajete knjizicu i uput, pa pricekate (negde sa strane) dok vas prozovu i posalju na odeljenje. nema ni reda ni rasporeda, ali to je tek sitnica.
kad stignete na odeljenje gde su vas poslali, obicno vas odatle posalju po dodatne analize (sto je sasvim normalno) krvi, mokrace... naravno sve to radite u drugom ulazu. e tamo, ispred sobe 20 gde se uzima krv, ceka vas masa roditelja sa bolesnim i nervoznim malisanima. e tamo tek nema reda. prventsvo imaju deca koja vade krv iz vene, a potom deca koja vade krv iz prsta. tako da ako vase dete vadi krv iz prsta mora malko da saceka ispred vrata, a to malko je vrlo irelevantan pojam, jer kad dodje vas red mozda se bas tada pojavi jos neko ko vadi krv iz vene i td... razlog : samo jedna osoba vadi krv! halo, na onoliki institut i onoliki broj dece, oni imaju samo jednu osobu za vadjenje krvi???
kada prodjete spalir roditelja i dece koji su i dalje u neorganizovanom redu, nailazite na cekaonicu na odeljenju gde ste upuceni. u nasem slucaju, to je bila hematologija. doktor pregleda decu oko 11, tako da smo se parkirali za cekanje u trajanju od dva sata... sa nama jos nekoliko roditelja i ... bolesne dece
verujte, mnogo je tesko i tuzno gledati ophodjenje ovog sistema prema njima. deca, medju kojima i par njih bez kose, ipak su naoruzani osmesima, kao i njihovi roditelji. e onda kontam, sto je ipak troje ljudi uvek dovodilo dete na institut. jedno ceka u kolima (to je onaj sa pocetka price na parkingu), jedno ostaje sa detetom dok jedno moze da izadje napolje, kupi detetu sokic, sendvic, ili makar protegne noge... 
negde ne mogu da shvatim odnos sistema prema bolesnoj decici... ja mislim da gora muka ne postoji nego kad ti je dete bolesno. i jos na tu muku sistem vam uvali onako gospodski sa ledja, cisto da nemas samo jednu muku da je mucis... u ovoj bolnici je trenutno toliko losa organizacija da je to ravno hororu. jer dok na nekim mestima fale zaposleni, na drugima ih ima i viska. taj visak ispija kafe i lakira nokte, dok mali pacijenti sa osmehom na licu cekaju svoj red poluuspavani, na krilima roditelja, nadaju se ozdravljenju, nekim lepsim danima, bez ovog tuznog i surovog mesta...
elem, unutra na prijemnom salteru predajete knjizicu i uput, pa pricekate (negde sa strane) dok vas prozovu i posalju na odeljenje. nema ni reda ni rasporeda, ali to je tek sitnica.
kad stignete na odeljenje gde su vas poslali, obicno vas odatle posalju po dodatne analize (sto je sasvim normalno) krvi, mokrace... naravno sve to radite u drugom ulazu. e tamo, ispred sobe 20 gde se uzima krv, ceka vas masa roditelja sa bolesnim i nervoznim malisanima. e tamo tek nema reda. prventsvo imaju deca koja vade krv iz vene, a potom deca koja vade krv iz prsta. tako da ako vase dete vadi krv iz prsta mora malko da saceka ispred vrata, a to malko je vrlo irelevantan pojam, jer kad dodje vas red mozda se bas tada pojavi jos neko ko vadi krv iz vene i td... razlog : samo jedna osoba vadi krv! halo, na onoliki institut i onoliki broj dece, oni imaju samo jednu osobu za vadjenje krvi???

kada prodjete spalir roditelja i dece koji su i dalje u neorganizovanom redu, nailazite na cekaonicu na odeljenju gde ste upuceni. u nasem slucaju, to je bila hematologija. doktor pregleda decu oko 11, tako da smo se parkirali za cekanje u trajanju od dva sata... sa nama jos nekoliko roditelja i ... bolesne dece


negde ne mogu da shvatim odnos sistema prema bolesnoj decici... ja mislim da gora muka ne postoji nego kad ti je dete bolesno. i jos na tu muku sistem vam uvali onako gospodski sa ledja, cisto da nemas samo jednu muku da je mucis... u ovoj bolnici je trenutno toliko losa organizacija da je to ravno hororu. jer dok na nekim mestima fale zaposleni, na drugima ih ima i viska. taj visak ispija kafe i lakira nokte, dok mali pacijenti sa osmehom na licu cekaju svoj red poluuspavani, na krilima roditelja, nadaju se ozdravljenju, nekim lepsim danima, bez ovog tuznog i surovog mesta...