*Bella
Početnik
- Poruka
- 12
Hajde malo da obrnemo stvari i da, ako ste raspolozeni, prodiskutujemo na zadatu temu.
Naime, prateci teme na forumu susrela sam se sa mnogo komentara vezano za raslojavanje u drustvu, a posebno medju decom.
Ruku na srce, slazem se sa velikom vecinom.
Ali hajde da obrnemo stvari i da sagledamo i neku drugu realnost!!!
Ukratko da pojasnim:
Moja porodica spada u u onaj mali procenat situiranih porodica nase preterano osiromasene zemlje.
Sve, ali bas sve, postigli iskljucivo svojim radom (bez lazne skromnosti) i malo uz pomoc srece. Ovo stoga sto verujem da u ovoj zemlji nesto stvarno mora "odozgo" da te pogleda pa da u pravom momentu preseces i krenes iznova (tako je bilo i kod nas, ja trudna, volontiram u sudu kao pripravnik, suprug daje otkaz i preko oglasa se zaposljava u privatnoj firmi na radnom mestu mnogo ispod svojih kvalifikacija...napreduje i za 3 godine postaje generalni direktor iste...tada pocinje poglavlje koje nazivamo "materijalno obezbedjeni").
Inace, suprug i ja smo, i dalje smatram, mladi ljudi...40 god oboje, od toga smo 22 zajedno...kuc,kuc u drvo ...savrseno funkcionisemo.
Dobili smo sina (na zalost jedno dete, ali...nada umire poslednja), koji je zbog tatinog posla uglavnom vreme provodio sa mamom.
S obzirom da i suprug i ja poticemo iz vrednih, postenih, radnickih porodica...dete smo vaspitavali u tom duhu. On zaista ima sve, bar sve sto mu u tom periodu treba, i ima mnogo vise mogucnosti nego deca koja nas okruzuju. Ali zar svaki roditelj ne tezi da pruzi svom detetu maksimalno?
E sad, da li je to opravdanje za torturu koju je dete proslo i prolazi u poslednjih par godina, samo zato sto smo mi, njegovi roditelji, zeleli da nam dete raste u "normalnom" okruzenju, u naselju u kom smo i mi odrasli, da nema osecaj privilegovanosti, da shvati sta je zivot i da ne zivi pod staklenim zvonom???
Izuzetno sam stroga majka, trazim rad, red, disciplinu, postovanje obaveza, postovanje licnosti drugih i pre svega zagovonik iskljucivo istine.
Dete smo vaspitali da materijalno nikada ne moze biti ispred duhovnog, da novacem ne mozes kupiti sreci, da svakog treba da postuje, da zastiti slabije i da se ne bahati!
Naucili smo ga da je u porodici najvaznije da se ljudi vole, uvazavaju, ne lazu, brinu jedni o drugima, da se sve postize vrednim radom i da zivot uvek moze da te iznenadi i da za to moras biti spreman i sposoban da se boris sa svakim problemom.
Objasnili smo da novac koji zarade roditelji nije njegov novac...morace da vredno uci, radi, stice vestine da bi jednog dana mogao kvalitetno i samostalno da zivi. Nikada ne dobija sve sto pozeli, sve mora da zasluzi svojim ponasanjem i vrednim radom. On zna da postoje prioriteti: hrana, zdravlje, troskovi oko sporta i usavrsavanja jezika pa tek onda zabava i sl...Plata se prima 2 puta u mesecu i mora da traje do sledeceg dela...znaci, nije uvek sad i odmah...
Ima tu jos gomila stvari koje i svi vi verovatno usadjujete svom detetu.
I onda smo naisli na probleme...
- prvo smo mi (suprug i ja) izopsteni od strane okoline...jer pobogu ja radim i otimam od usta nekima kojima je to potrebnije, a ne moram jer muz dobro zaradjuje???
- suprug vozi dobar automobil a narod nema sta da jede ??? ( a svi znaju kako je sve steceno jer smo odrasli u istom ovom okruzenju...poznaju nas i kad je bilo lose a i sada kada je dobro)
a najbolnije od svega ... nadrljalo je dete!!!
I ako je vredan, radan, odlican ucenik ( i svaka ocena je zasluzena...jer ja drugacije ne bih dozvolila) dete je vredjano na svakom koraku:
- mali razmazeni bogatas ( culi od mame, tate, bake, deke...)
- tvoj tata ne zivi sa tobom svaki dan??? (covek na putu 2-3 dana u nedelji i cesto dolazi kasno uvece)
- "druze" se sa njim tako sto ga ucenjuju i traze igracke da bi se igrali sa njim...
- starije komsije ga teraju iz ulice dok se igra sa drugom decom iz kraja pod parolom - imas pare pa mozes da ides u park???
(i tu ja napravim lom pa jos ispadnem bahata kucka!!!)
- kada smo ga upisali na plivanje...komentar je bio da bolujem da mi sin bude najzgodnije dete...tako da je postao i "mali narcis"
- kada je otisao na opstinsko takmicenje iz matematike i srpskog komentari su bili "verovatno ga tata progurao"???
- kada sam dozivela visestruke spontane pobacaje, sinu je komsinica objasnila da mama pravi dramu da veze tatu za sebe jer puno je sponzorusica koje bi da nam "maznu" tatu!!! (pa sada ti detetu od 7 godina koje pati sto necemo vise imati bebu i zali se svima redom objasni sta je pisac hteo da kaze)
- u 5 razredu su poceli da njegove petice pravdaju time sto je zgodan i sarmantan, elokventan pa "obradjuje" nastavnice!!!!???? (sledece je valjda seksualno uznemiravanje)
a niko ne razmislja koliko truda je bilo potrebno da od deteta koje je svesno da ima mnogo vise mogucnosti od druge dece stvoris bice sa radnim navikama, zdravim ambicijama, sportskim duhom i navikama, poslusno dete ali i dete koje se uklapa u drustvo i nije smotanko ili bahati razmazenko.
Ima toliko toga sto se izdesavalo za prethodnih 5 godina...epilog je da smo ispisali dete iz drzavne osnovne skole, jer su se vredjali i tukli na dnevnom nivou ( tukao je i moj kada ga diraju...ruku na srce), upisali ga u privatnu jer nece morati da objasnjava zasto nosi ove ili one patike, letuje gde vec letuje, ima od igracaka sta ima
Ja i danas ne znam da se nosim sa ovom situacijom i ovakvim okruzenjem...kako tek dete da se izbori???
A sada da cujem komentare...naravno ako ste raspolozeni i ako ih imate
P.S. Samo da naglasim, ovo nije "kukanje" vec neka druga realnost u vremenu kada se jako tesko zivi.
Sad, budi pametan pa u svim ovim okolnostima napravi od deteta pametnog, sposobnog, vrednog i kvalitetnog coveka.
Mi smo kao roditelji presekli, odlucili kako smo mislili da je najbolje za nase dete, jer smo shvatili da je nemoguca misija pokusavati da budes "normalan" kada vise nista nije normalno oko tebe i kada su sve vrednosti poremecene!!!
Ne postoje losa vremena, postoje samo losi ljud ...a ova vremena su probudila najgore u ljudima ...pa ti kao ostani normalan
Naime, prateci teme na forumu susrela sam se sa mnogo komentara vezano za raslojavanje u drustvu, a posebno medju decom.
Ruku na srce, slazem se sa velikom vecinom.
Ali hajde da obrnemo stvari i da sagledamo i neku drugu realnost!!!
Ukratko da pojasnim:
Moja porodica spada u u onaj mali procenat situiranih porodica nase preterano osiromasene zemlje.
Sve, ali bas sve, postigli iskljucivo svojim radom (bez lazne skromnosti) i malo uz pomoc srece. Ovo stoga sto verujem da u ovoj zemlji nesto stvarno mora "odozgo" da te pogleda pa da u pravom momentu preseces i krenes iznova (tako je bilo i kod nas, ja trudna, volontiram u sudu kao pripravnik, suprug daje otkaz i preko oglasa se zaposljava u privatnoj firmi na radnom mestu mnogo ispod svojih kvalifikacija...napreduje i za 3 godine postaje generalni direktor iste...tada pocinje poglavlje koje nazivamo "materijalno obezbedjeni").
Inace, suprug i ja smo, i dalje smatram, mladi ljudi...40 god oboje, od toga smo 22 zajedno...kuc,kuc u drvo ...savrseno funkcionisemo.
Dobili smo sina (na zalost jedno dete, ali...nada umire poslednja), koji je zbog tatinog posla uglavnom vreme provodio sa mamom.
S obzirom da i suprug i ja poticemo iz vrednih, postenih, radnickih porodica...dete smo vaspitavali u tom duhu. On zaista ima sve, bar sve sto mu u tom periodu treba, i ima mnogo vise mogucnosti nego deca koja nas okruzuju. Ali zar svaki roditelj ne tezi da pruzi svom detetu maksimalno?
E sad, da li je to opravdanje za torturu koju je dete proslo i prolazi u poslednjih par godina, samo zato sto smo mi, njegovi roditelji, zeleli da nam dete raste u "normalnom" okruzenju, u naselju u kom smo i mi odrasli, da nema osecaj privilegovanosti, da shvati sta je zivot i da ne zivi pod staklenim zvonom???
Izuzetno sam stroga majka, trazim rad, red, disciplinu, postovanje obaveza, postovanje licnosti drugih i pre svega zagovonik iskljucivo istine.
Dete smo vaspitali da materijalno nikada ne moze biti ispred duhovnog, da novacem ne mozes kupiti sreci, da svakog treba da postuje, da zastiti slabije i da se ne bahati!
Naucili smo ga da je u porodici najvaznije da se ljudi vole, uvazavaju, ne lazu, brinu jedni o drugima, da se sve postize vrednim radom i da zivot uvek moze da te iznenadi i da za to moras biti spreman i sposoban da se boris sa svakim problemom.
Objasnili smo da novac koji zarade roditelji nije njegov novac...morace da vredno uci, radi, stice vestine da bi jednog dana mogao kvalitetno i samostalno da zivi. Nikada ne dobija sve sto pozeli, sve mora da zasluzi svojim ponasanjem i vrednim radom. On zna da postoje prioriteti: hrana, zdravlje, troskovi oko sporta i usavrsavanja jezika pa tek onda zabava i sl...Plata se prima 2 puta u mesecu i mora da traje do sledeceg dela...znaci, nije uvek sad i odmah...
Ima tu jos gomila stvari koje i svi vi verovatno usadjujete svom detetu.
I onda smo naisli na probleme...
- prvo smo mi (suprug i ja) izopsteni od strane okoline...jer pobogu ja radim i otimam od usta nekima kojima je to potrebnije, a ne moram jer muz dobro zaradjuje???
- suprug vozi dobar automobil a narod nema sta da jede ??? ( a svi znaju kako je sve steceno jer smo odrasli u istom ovom okruzenju...poznaju nas i kad je bilo lose a i sada kada je dobro)
a najbolnije od svega ... nadrljalo je dete!!!
I ako je vredan, radan, odlican ucenik ( i svaka ocena je zasluzena...jer ja drugacije ne bih dozvolila) dete je vredjano na svakom koraku:
- mali razmazeni bogatas ( culi od mame, tate, bake, deke...)
- tvoj tata ne zivi sa tobom svaki dan??? (covek na putu 2-3 dana u nedelji i cesto dolazi kasno uvece)
- "druze" se sa njim tako sto ga ucenjuju i traze igracke da bi se igrali sa njim...
- starije komsije ga teraju iz ulice dok se igra sa drugom decom iz kraja pod parolom - imas pare pa mozes da ides u park???
(i tu ja napravim lom pa jos ispadnem bahata kucka!!!)
- kada smo ga upisali na plivanje...komentar je bio da bolujem da mi sin bude najzgodnije dete...tako da je postao i "mali narcis"
- kada je otisao na opstinsko takmicenje iz matematike i srpskog komentari su bili "verovatno ga tata progurao"???
- kada sam dozivela visestruke spontane pobacaje, sinu je komsinica objasnila da mama pravi dramu da veze tatu za sebe jer puno je sponzorusica koje bi da nam "maznu" tatu!!! (pa sada ti detetu od 7 godina koje pati sto necemo vise imati bebu i zali se svima redom objasni sta je pisac hteo da kaze)
- u 5 razredu su poceli da njegove petice pravdaju time sto je zgodan i sarmantan, elokventan pa "obradjuje" nastavnice!!!!???? (sledece je valjda seksualno uznemiravanje)
a niko ne razmislja koliko truda je bilo potrebno da od deteta koje je svesno da ima mnogo vise mogucnosti od druge dece stvoris bice sa radnim navikama, zdravim ambicijama, sportskim duhom i navikama, poslusno dete ali i dete koje se uklapa u drustvo i nije smotanko ili bahati razmazenko.
Ima toliko toga sto se izdesavalo za prethodnih 5 godina...epilog je da smo ispisali dete iz drzavne osnovne skole, jer su se vredjali i tukli na dnevnom nivou ( tukao je i moj kada ga diraju...ruku na srce), upisali ga u privatnu jer nece morati da objasnjava zasto nosi ove ili one patike, letuje gde vec letuje, ima od igracaka sta ima

Ja i danas ne znam da se nosim sa ovom situacijom i ovakvim okruzenjem...kako tek dete da se izbori???
A sada da cujem komentare...naravno ako ste raspolozeni i ako ih imate

P.S. Samo da naglasim, ovo nije "kukanje" vec neka druga realnost u vremenu kada se jako tesko zivi.
Sad, budi pametan pa u svim ovim okolnostima napravi od deteta pametnog, sposobnog, vrednog i kvalitetnog coveka.
Mi smo kao roditelji presekli, odlucili kako smo mislili da je najbolje za nase dete, jer smo shvatili da je nemoguca misija pokusavati da budes "normalan" kada vise nista nije normalno oko tebe i kada su sve vrednosti poremecene!!!
Ne postoje losa vremena, postoje samo losi ljud ...a ova vremena su probudila najgore u ljudima ...pa ti kao ostani normalan
