Deca i odrzavanje srpskog jezika u dijaspori

Smartanabil

Buduća legenda
Poruka
29.334
Ne znam da li postoji ovakva tema ; ako postoji neka @Vexy spoji sa tom temom

Zanima me kako roditelji koji zive u dijaspori odrzavaju to da im dete prica srpski s' obzirom na to da su izlozeni drugom jeziku, sto preko skole, sto preko drustva i dece s kojom se druze. Imam osecaj da se vremenom i roditelji uklope u to da kad im dete odgovori na nekom drugom jeziku, i oni pocnu da pricaju sa decom na tom istom jeziku jer je tako laksa komunikacija.

Sta vi mislite o tome ?

Molim bez nekih nostalgicnih komentara tipa "Ima da prica srpski il' ga nema"
 
Djecica upijaju jezike kao spuzva vodu...njihov jezik igre je onaj iz skole, vrtica i drustva zemlje domacina, naravno, a kod kuce, ako se sa djetetom govori srpski, ako mu se kaze, prvi put kada se roditeljima obrati na stranom jeziku: ja te ne razumijem, ako se ulozi vrijeme u kontakt, nece biti problema! :)
Ja sam imao situaciju kod prijatelja gde je se dete povuklo i posle par godina su ustanovili da JEDINI razlog zasto dete ne prica sa njima je zato sto je dete doslo u taj dojam da ga roditelji stvarno ne razumeju a on ne moze da prica na tom jeziku kojim oni pricaju
 
Od moje školske drugarice sin priča engleski, sa roditeljima komunicira na engleskom, ne na srpskom jeziku(oba roditelja su Srbi). Kad dođe u Srbiju, baku kritikuje kako ne zna engleski jezik.Vremenom je naučio i srpski(zezaju se kako on uči baku engleski, baka njega srpski), sad i mala deca rano uče engleski jezik, pa se može s decom sporazumevati i na engleskom kad dođe u Srbiju.
 
Деца ће да науче језик земље у којој живе јер им је то де факто основни језик којим комуницирају са светом око себе а првенствено у школи. Ако им је српски био први језик којим су проговорили онда ће увек баратати српским на неком нивоу. Што су више изложени српском то ће боље баратати (открио рупу на саксији баш овде). Дакле, родитељи причају српски у кући. Ако је среће, ту су бабе и деде бар повремено. Слање у Србију преко распуста пуно помаже. Али, на крају баладе, ако се не ради о гастарбајтерима (онима који увек сањају да се врате), српски ће увек бити споредан језик и у другој-трећој генерације се (скоро) потпуно губи.
 
Da... naravno ima mešovitih brakova. Napr. moj komšija Srbin oženjen Ukrajinkom, imaju kćer i žive u Americi. Svi govore engleski.Što bi dete učilo Srpski i Ruski? Majka ne zna Srpski, otac ne zna Ruski. Mada, to u principu zavisi od dominantnijeg roditelja, pa možda mala i nauči Srpski.
Pardon, da kažem Ukrajinski.
 
Od 5godine do 18godine sam živeo u CG crnogorski jezik sam naučio gledajući rekleme crnogorske i razne crtane na crnogorskom,kada sam došao u Srbiju imao sam u školi problema zbog ijekavice i zbog nekih reči tipa polugođe(polugodište)reka sam(rekao sam) itd.

Postepeno sam učio da govorim srpski i da pišem i naučio.
Bravo, tebi je baš bilo teško savladati tolike jezičke barijere!Šalim se, naravno.
 
Знао сам једног американца који је са једне стране био француског порекла. До пете године га чувала баба која је само француски причала с њим те је и он причао само француски. Енглески једва да је знао да бекне па је чак имао и проблема кад је требао да крене у предшколско. Престаје са француским скроз и за дваес година је већ све заборавио. Остала је само успомена.
 
Знао сам једног американца који је са једне стране био француског порекла. До пете године га чувала баба која је само француски причала с њим те је и он причао само француски. Енглески једва да је знао да бекне па је чак имао и проблема кад је требао да крене у предшколско. Престаје са француским скроз и за дваес година је већ све заборавио. Остала је само успомена.
...otisla je djevojcica iz CH u BiH,
imala je 5. godina,
provela godinu dana u Zavidovicima
kod babe i djeda
a rodjena je u CH
kad se vratila
jednu jedinu rijec nije znala njemackog
a,
kad je posla mozda je par rijeci znala
srpsko_hrvatskog...?
 
Pravilo broj jedan je koristiti ga u svom domu i ako se stice dojam da ne daje neki reziiltat, ipak nije tako. Moje licno iskustvo je da djeca iz porodica koje imaju vise rodbine u blizini i svjesno nastoje na tome da pricaju maternjim jezikom imaju bolje poznavanje jezika.
Djed i nana su definitvno najbolji nacin, jer najradije pricaju na maternjem. U koliko covjek uspije da im docara nasu kulturu na jedan fin nacin postoji nada da ce se sami malo vise potruditi kad odrastu.
U mnogim zemljama postoji dodatna nastava maternjeg jezika ali jako je malo djece pohadja i sto su stariji teze ih motivisati da nastave. Ako imas tu mogucnost defintivno je iskoristi, pogotovo dok je djete malo. Ucenje jezika stvara dobru podlogu za sve ostale jezike kasnije, vidim to po svom dejtetu.
 
Која глупа тема, родитељи у Београду се утркују да дете што пре дају на страни језик, деца још ни не прогледају а већ уче енглески по вртићима и приватно, док још ни српски нису савладала, језик нам се претворио у мешавину разних туђица, утркују се шупљлоглавци са разних екрана ко ће више туђица да убаци, писмо смо изгубили негде успут, а ти постављаш тему о српском језику негде у туђини.
 
Која глупа тема, родитељи у Београду се утркују да дете што пре дају на страни језик, деца још ни не прогледају а већ уче енглески по вртићима и приватно, док још ни српски нису савладала, језик нам се претворио у мешавину разних туђица, утркују се шупљлоглавци са разних екрана ко ће више туђица да убаци, писмо смо изгубили негде успут, а ти постављаш тему о српском језику негде у туђини.
Slažem se.Moja drugarica upisala dete u Oxford vrtić, klinac ima jedva tri godina.Još ne zna ni srpski,a već uči engleski.To su preterivanja.
 
Ja sam ceo život učila engleski i ruski, ali badava.Deca moraju da uče nemački,srpski već znaju.Kontam da se deci koja su rođena u inostranstvu, stvara na taj način pritisak da nauče srpski pogotovu ako roditelji međusobno komuniciraju na srpskom.Mislim da je to nepotrebno.Naučiće vremenom sami, njima srpski nije maternji jezik.
 
Svrha poznavanja jezika je komunikacija. Da bi to dijete komuniciralo sa dedom, nanom, tetkom treba znati maternji jezik. Jezik je barijera u stvaranju te bliske relacije koje svakom covjeku znači puno.
Učenje maternjeg jezika spontano, u početku ne zahtjevno. Većina djece sa dvojezicnim porjeklom progovori kasnije od svojih vršnjaka pa se roditelji često zabrinu, međutim studije pokazuju da ta djeca imaju prednost u učenju jezika kasnije u životu.
 
Nije, Samo tako mala deca mogu da paralelno uče 2-3 jezika. Jednostavno su ljudi shvatili da će im dete bez dorbog znanja engleskog biti funkcionalno nepismeno...
Meni je to preambiciozno. Deca u tom uzrastu bi trebalo da se igraju i borave što više u prirodi, sve do predškolskog uzrasta. Ima vremena i za školu i za strane jezike, za to i služi škola.
 
U ranom uzrastu deca ga usvajaju kao maternji a ne kao steani jezik
слажем се.
како се друштво развија, тако је потребно све више и више улагати у децу да би имали шансу за пристојан живот.
Не тако давно (100-150 година), основна школа је била закон. После, матурант гимназије (мање од 100 година), па дипломац на факултету (мање од 50 година). Данас без магистарског нема културног посла мада је докторат оно што се тражи. Ко може да уложи данас у своје дете да научи светски језик, где је енглески на првом месту без премца, му даје предност над осталима као што је факултет био пре 50 година.
 

Back
Top