Danica Grujičić: Vučić je veleizdajnik, svi ostali su saučesnici!

Nije Kosovo 1999. već bilo nepovratno izgubljeno i nije sve posle bilo samo formalnost. Zapadu tamo nisu trebali Albanci kao Albanci, zabole njih ko je na nekoj teritoriji, nego partner koji će biti čvrsto vezan za njihov bezbednosni kišobran. Da je Srbija tada, posle 5. oktobra, pokazala jasan zaokret ka zapadu i spremnost da postane deo njihovog sistema vrednosti i bezbednosti, sasvim drugačiji ishod bi bio. Albanci su dobili prednost samo zato što su bili spremniji da igraju po zapadnim pravilima. Srbija nije znala šta hoće, između "hoćemo u EU" i "ali da se ne zamerimo Rusiji", i to je ono što nas je zakopalo.

Zapad u tom trenutku nije imao ništa protiv toga da Kosovo ostane u okviru Srbije, ali Srbije kao kredibilnog i stabilnog partnera, integrisanog u NATO i EU. Pošto to nismo bili, zapad je izabrao onoga ko je bio spreman da bude lojalan. To je suština. Kosovo nije izgubljeno zato što je Amerika tako odlučila, nego zato što Srbija nije imala hrabrosti da preseče i stane tamo gde joj je realno mesto. Da smo tada napravili jasan geopolitički izbor, ne bismo danas raspravljali o "izgubljenom Kosovu", nego o tome koliko napredujemo kao normalna evropska država. Ovako smo izabrali lebdenje između Istoka i Zapada i izgubili i jedno i drugo. Pa smo na kraju dobili q u vidu korupcije i Vučića.
Bauljamo, sad recimo vise uz rusiju
A tvrdim ti da rumunija,madjarska,hrvatska i bugarska predju na rusku stranu, mi bi postali prozapadni do daske
Sve nesto seremo
 
Ne verujem u to raspustanje BIA, jednostavno ne verujem. To je nemoguce. Ne postoji prava iskrena volja za tim. To nije moguce. Neke promene su moguce, ali to nije sustina.
Raspuštanje BIA, uz raspuštanje RTS-a i pravljenja nove službe i novog javnog servisa od novih ljudi, jeste važan deo suštinske promene koju narod traži. Ako se to ne uradi, promene će budu više-manje kozmetičke, kao što su to uostalom bile sve promene SRBIJANSKIH vlada od Osme sednice Saveza komunista Srbije do zadnjih izbora, uključujući naravno i promene nastale posle predsedničkih i saveznih izbora u SRJ u septembru 2000-te koje su posle pobede dr Vojislava Koštunice dovele do vlade dr Zorana Đinđića, a koja se pogrešno predstavlja kao suštinski reformska jer ista je samo nastavila pljačkašku privatizaciju koju je 1998. godine započeo Miloševićev režim; pri tome Đinđićeva vlada osim par kadrovskih izmena nije raspustila tajnu policiju niti RTS gde se samo promenio direktor i par urednika, nije nacionalizovala imovinu Miloševićevih tajkuna, nije donela doživotnu zabranu za pojedince iz SPS-a, JUL-a i SRS-a da se bave politikom i shodno tome nije odbacila "memorandumski" srpski nacionalizam koji je Srbiju gurnuo u blato.

Stvarno suštinsku promenu bi predstavljalo proglašenje Druge Republike i promenu sistema. Mora da se izvrši decentralizacija Srbije na regije gde bi svaka regija imala svoj parlament i sama odlučivala o svojim parama, a da centralna vlast bude minimalističkog tipa. A to ne može da se uradi sa istom "dubokom državom."
 

Back
Top