orator
Ističe se
- Poruka
- 2.224
Cestitam dan drzavnosti svim narodima i gradjanima drzave B i H......
-
- Popularno:
- Šta se smatra dobrom platom u Evropi, a...
- Jel biste glasali za osobu koja ne zna...
- Vučićeva posebna socijalna zaštita je...
- zdravija ishrana
- Koliki bakšiš ostavljate konobaricama?
- Koji veganski brendovi su vam poznati?
- Kako spreciti Kurtija da iseli i Srbe...
- Koju dekadu najviše volite i zašto: '70...
- Volim da setam po kisi
- Crko Ajfon
Dan Drzavnosti B i H
- Začetnik teme orator
- Datum pokretanja
4thman
Veoma poznat
- Poruka
- 13.279
Bosnjaka i Hrvata?
Ovaj srpski predsednik jednog celog entiteta, kaze da to nije dan BiH. Jel se on sa tim nije slozio.
Od svega na slici ja zapazio: Uspavana lepotica.
Ovaj srpski predsednik jednog celog entiteta, kaze da to nije dan BiH. Jel se on sa tim nije slozio.
Od svega na slici ja zapazio: Uspavana lepotica.
Poslednja izmena:
комшија
Stara legenda
- Poruka
- 95.352
ZAVNOBIH: Prizvuk logike potreban i danas
Sličnosti sa situacijom u kojoj se BiH danas nalazi mogu navesti na zaključke zašto se negira ZAVNOBiH.
Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a odvijalo se svega nekoliko desetina kilometara od njemačkog garnizona u Banjoj Luci
Piše: Nihad Kreševljaković
BiH ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno rješenje, ne samo za narode BiH već i za našu zajednicu u cjelini
Josip Broz Tito 1979. godine u Sarajevu.
***
Iako se u današnjoj Bosni i Hercegovini i dalje iz godine u godinu poteže pitanje obilježavanja 25. novembra, svakom historičaru je jasno prepoznati važnost ovog datuma.
Upravo ta važnost, glavni je razlog zbog čega se pojedine političke i ideološke struje žestoko odupiru prepoznavanju i priznavanju suštine onog što se dogodilo 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić gradu.
Dvije različite prespektive
Za jedne je tog dana potvrđen kontinuitet bosanske državnosti, te se udareni temelji modernoj bosanskohercegovačkoj državnosti baziranoj na jednakopravnosti njenih građana.
Za druge, sadržaj ZAVNOBiH-a isključivo je bio vezan za ulogu Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije, a napuštanjem iste početkom devedesetih, sve druge odluke izgubile su, navodno, svoju važnost i smisao!
Zbog toga podsjetimo se nekih detalja u vezi sa tim događajem, a upravo brojne sličnosti sa situacijom u kojoj se danas naša zemlja nalazi možda mogu navesti na zaključke šta je zapravo suština negiranja odluka ZAVNOBiH-a.
Odluka o sazivanju zemaljskih antifašističkih vijeća donesena je na Prvom zasjedanju AVNOJ-a održanom 26. novembra 1942. godine u Bihaću.
S obzirom na odnose koji su vladali u zemlji neposredno pred fašističku okupaciju i uspostavljanje marionetske zločinčake Nezavisne države Hrvatske i među pojedinim rukovodiocima unutar Komunističke partije postojali su stavovi kako Bosna i Hercegovina ne može biti zasebna federalna jedinica.
Revolucionari i komunisti
Kao problem oni su detektirali višenacionalni sastav njenog stanovništva, te su smatrali da bi Bosna trebala imati status autonomne pokrajine unutar Srbije ili Hrvatske.
S druge strane bili su revolucionari i komunisti koji su imali potpuno drugačije mišljenje.
Oni su insistirali isključivo na ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije.
Poučeni negativnim iskustvima u smislu ideja o istovremenom svojatanju Bosne od strane srpskih i hrvatskih nacionalista prevladala je opcija o organiziranju zasebnog Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a odvijalo se svega nekoliko desetina kilometara od njemačkog garnizona u Banjoj Luci. Započelo je u 19.00 i trajalo je do 4 sata ujutro 26. novembra.
Prisutvovalo je 247 delegata, od čega 193 s pravom glasa, a dnevni red je sadržavao 10 tema. Zasjedanjem je predsjedavao dr Vojislav Kecmanović - Đedo, liječnik iz Bijeljine, a prve izgovorene riječi sa govornice bile su:„Smrt fašizmu, sloboda narodu!“
U svom pozdravnom govoru Dr Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a rekao je: „... Bosna je bila prva koja je ostvarila bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, lako je ona imala najkrvavijih dana, iako su tu vršeni najkrvaviji pokolji, nije opustošena zahvaljujući borbi Narodnooslobodilačke vojske... Naše divizije se junački bore širom Bosne i Hercegovine, ali ne samo da oslobode Bosnu i Hercegovinu, nego da učine zauvijek kraj zavadama naroda hrvatskog, srpskog i muslimanskog, da protjeraju okupatora i unište izdajnike; da Srbi, Hrvati i Muslimani Bosne i Hercegovine stvore svoje predstavništvo u zajednici s ostalim jedinicama Federativne Demokratske Jugoslavije u kojoj i Bosna i Hercegovina treba da uzme ono mjesto koje joj i pripada..."
“Bosna je pravi centar Jugoslavije“
Karakter i ulogu Bosne u budućoj Jugoslavenskoj zajednici definirao je u svom pozdravnom govoru predstavnik Osvobodilne fronte Slovenije, Josip Vidmar.
On je rekao: „... Bosna je pravi centar Jugoslavije koja će biti nezavisna, demokratska, federativna zemlja. Bosna je matica i centar politike koja se mora ostvarivati u budućoj Jugoslaviji. Bosna je zemlja u kojoj žive narodi triju vjera: katoličke, islamske i pravoslavne. To je najkomplikovanija zemlja u Evropi, pa ako se u njoj ostvari bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, njega neće biti teško ostvariti između Srba, Hrvata i Slovenaca, Makedonaca i čak Bugara......"
Govoreći o „Spoljnoj i unutrašnjoj političkoj situaciji" Rodoljub Čolaković je rekao: „... na našem putu biće još mnogo teškoća i žrtava, ali cilj koji su preda se postavili u ovom surovom, prelomnom dobu za čitavo čovječanstvo najbolji sinovi naše, kroz vijekove ponižavane, ugnjetavane i mrcvarene domovine, takav je da za njega nije prevelika nikakva žrtva..."
Sličnu stvar u svom referatu „Značaj ZAVNOBIH-a“ naglašava i Osman Karabegović koji je za govornicom rekao: ,,Mi možemo danas s pravom reći da smo se muški othrvali okupatorskim namjerama istrebljenja naših naroda. Mi smo na putu bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mi to jedinstvo kujemo i ovim veličanstvenim činom - stvaranjem i organizovanjem ovog našeg Vijeća..."
Predsjedavajući, Vojislav Kecmanovic Đedo, u svom završnom izlaganju ponovno je naglasio: „Otupljena je oštrica najmoćnijeg oružja koje je neprijatelj uperio protiv naroda Jugoslavije, pomoću kojeg je htio uništiti nas i osigurati sebi život na Balkanu. To je oružje bratoubilačkog rata. To oružje danas je nemoćno.“
Rezolucija
Najvažniji zaključak sa zasjedanja, bio je definiranje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene država jednakopravnih naroda.
Rezolucija, odnosno osnovni dokument Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a sumirala je sve stavove u slijedećoj izjavi: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da i njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude zbratimljena i slobodna Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaćc ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije."
Odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a potvrđene su na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu od 29. novembra 1943. čime je Bosna i Hercegovina postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji koju je činilo 5 naroda.
Unatoč određenim pokušajima Bošnjaci, odnosno mulimani nisu dobili tu vrstu priznanja.
Prevashodno zalaganjem Edvarda Kardelja, te u finalu odlukom Milovana Đilasa muslimani su definirani kao etnička skupina, a ne kao narod.
Ta tema će biti predmetom brojnih rasprava i trajat ce do početka 70-tih, odnosno do 1971. godine kada su amandmanom na novi Ustav SFRJ, Bošnjaci pod imenom Muslimani postali konstitutivan narod.
Nakon prvog zasjedanja, uslijedit će drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, održano u Sanskom Mostu u periodu od 30. juna do 2. jula 1944. godine.
Deklaracija o pravima građana
Ono je posebno važno zbog činjenice da je na njemu donesena Deklaracija o pravima građana u BiH.
Tom Deklaracijom se posebnim odredbama garantira sloboda vjeroispovijesti, sloboda zbora, dogovora i udruživanja, sloboda štampe, lična imovinska sigurnost građana, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, te ravnopravnost žena i muškaraca, kao i to da niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.
Po svome sadržaju Deklaracija je, iako napisana tri godine ranije, bila u potpunosti usaglašena sa duhom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Konačno, nakon oslobođenja zemlja, održano je i III zasjedanje ZAVNOBIH-a u oslobođenom Sarajevu, 26. aprila 1945. godine na kojem je konstituirana Privremena Narodna skupština Bosne i Hercegovine koja će donijeti Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.
Po mnogo čemu važnost ovog datuma prevazilazi ono što je on značio za Bosnu i Hercegovinu, prevazilaćeći granice ove male evropske zemlje.
Ono što je izrečeno u izmaglici tog novembarskog dana bilo je kristalno jasno.
Artikulirana je jedna univerzalna, plemenita ideja podjednako važna za nas koji ovdje živimo, za naše susjede u regiji, za cijelu Evropu, pa i za ovaj današnji svijet, ispunjen nepravdom, osvajačkim i bratoubilačkim ratovima.
Skender Kulenović u Oslobođenju od 15. decembra 1943. U svom izvještaju, piše: „Bratstvo naših naroda na tlu Bosne i Hercegovine - to je malj ravno u čelo švapskoj i četničko ustaškoj pogani! Tu ga učvrstiti znači položiti nesalomive temelje zgradi koju danas krvlju i kostima zidamo. To jasno osjećamo mi iz Bosne, ali, u istoj mjeri, svjesni su toga i naši drugovi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, čitave naše domovine. Osnažiti bratsku zajednicu na tlu gdje su krvni naši dušmani htjeli da stvore zvjerinjak bratoubojica, znači iščupati glavno korijenje svim neprijateljima našeg naroda u čitavoj našoj zemlji...“
НАСТАВИЋЕ СЕ..
Sličnosti sa situacijom u kojoj se BiH danas nalazi mogu navesti na zaključke zašto se negira ZAVNOBiH.
Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a odvijalo se svega nekoliko desetina kilometara od njemačkog garnizona u Banjoj Luci
Piše: Nihad Kreševljaković
BiH ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno rješenje, ne samo za narode BiH već i za našu zajednicu u cjelini
Josip Broz Tito 1979. godine u Sarajevu.
***
Iako se u današnjoj Bosni i Hercegovini i dalje iz godine u godinu poteže pitanje obilježavanja 25. novembra, svakom historičaru je jasno prepoznati važnost ovog datuma.
Upravo ta važnost, glavni je razlog zbog čega se pojedine političke i ideološke struje žestoko odupiru prepoznavanju i priznavanju suštine onog što se dogodilo 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić gradu.
Dvije različite prespektive
Za jedne je tog dana potvrđen kontinuitet bosanske državnosti, te se udareni temelji modernoj bosanskohercegovačkoj državnosti baziranoj na jednakopravnosti njenih građana.
Za druge, sadržaj ZAVNOBiH-a isključivo je bio vezan za ulogu Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije, a napuštanjem iste početkom devedesetih, sve druge odluke izgubile su, navodno, svoju važnost i smisao!
Zbog toga podsjetimo se nekih detalja u vezi sa tim događajem, a upravo brojne sličnosti sa situacijom u kojoj se danas naša zemlja nalazi možda mogu navesti na zaključke šta je zapravo suština negiranja odluka ZAVNOBiH-a.
Odluka o sazivanju zemaljskih antifašističkih vijeća donesena je na Prvom zasjedanju AVNOJ-a održanom 26. novembra 1942. godine u Bihaću.
S obzirom na odnose koji su vladali u zemlji neposredno pred fašističku okupaciju i uspostavljanje marionetske zločinčake Nezavisne države Hrvatske i među pojedinim rukovodiocima unutar Komunističke partije postojali su stavovi kako Bosna i Hercegovina ne može biti zasebna federalna jedinica.
Revolucionari i komunisti
Kao problem oni su detektirali višenacionalni sastav njenog stanovništva, te su smatrali da bi Bosna trebala imati status autonomne pokrajine unutar Srbije ili Hrvatske.
S druge strane bili su revolucionari i komunisti koji su imali potpuno drugačije mišljenje.
Oni su insistirali isključivo na ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije.
Poučeni negativnim iskustvima u smislu ideja o istovremenom svojatanju Bosne od strane srpskih i hrvatskih nacionalista prevladala je opcija o organiziranju zasebnog Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a odvijalo se svega nekoliko desetina kilometara od njemačkog garnizona u Banjoj Luci. Započelo je u 19.00 i trajalo je do 4 sata ujutro 26. novembra.
Prisutvovalo je 247 delegata, od čega 193 s pravom glasa, a dnevni red je sadržavao 10 tema. Zasjedanjem je predsjedavao dr Vojislav Kecmanović - Đedo, liječnik iz Bijeljine, a prve izgovorene riječi sa govornice bile su:„Smrt fašizmu, sloboda narodu!“
U svom pozdravnom govoru Dr Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a rekao je: „... Bosna je bila prva koja je ostvarila bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, lako je ona imala najkrvavijih dana, iako su tu vršeni najkrvaviji pokolji, nije opustošena zahvaljujući borbi Narodnooslobodilačke vojske... Naše divizije se junački bore širom Bosne i Hercegovine, ali ne samo da oslobode Bosnu i Hercegovinu, nego da učine zauvijek kraj zavadama naroda hrvatskog, srpskog i muslimanskog, da protjeraju okupatora i unište izdajnike; da Srbi, Hrvati i Muslimani Bosne i Hercegovine stvore svoje predstavništvo u zajednici s ostalim jedinicama Federativne Demokratske Jugoslavije u kojoj i Bosna i Hercegovina treba da uzme ono mjesto koje joj i pripada..."
“Bosna je pravi centar Jugoslavije“
Karakter i ulogu Bosne u budućoj Jugoslavenskoj zajednici definirao je u svom pozdravnom govoru predstavnik Osvobodilne fronte Slovenije, Josip Vidmar.
On je rekao: „... Bosna je pravi centar Jugoslavije koja će biti nezavisna, demokratska, federativna zemlja. Bosna je matica i centar politike koja se mora ostvarivati u budućoj Jugoslaviji. Bosna je zemlja u kojoj žive narodi triju vjera: katoličke, islamske i pravoslavne. To je najkomplikovanija zemlja u Evropi, pa ako se u njoj ostvari bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, njega neće biti teško ostvariti između Srba, Hrvata i Slovenaca, Makedonaca i čak Bugara......"
Govoreći o „Spoljnoj i unutrašnjoj političkoj situaciji" Rodoljub Čolaković je rekao: „... na našem putu biće još mnogo teškoća i žrtava, ali cilj koji su preda se postavili u ovom surovom, prelomnom dobu za čitavo čovječanstvo najbolji sinovi naše, kroz vijekove ponižavane, ugnjetavane i mrcvarene domovine, takav je da za njega nije prevelika nikakva žrtva..."
Sličnu stvar u svom referatu „Značaj ZAVNOBIH-a“ naglašava i Osman Karabegović koji je za govornicom rekao: ,,Mi možemo danas s pravom reći da smo se muški othrvali okupatorskim namjerama istrebljenja naših naroda. Mi smo na putu bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mi to jedinstvo kujemo i ovim veličanstvenim činom - stvaranjem i organizovanjem ovog našeg Vijeća..."
Predsjedavajući, Vojislav Kecmanovic Đedo, u svom završnom izlaganju ponovno je naglasio: „Otupljena je oštrica najmoćnijeg oružja koje je neprijatelj uperio protiv naroda Jugoslavije, pomoću kojeg je htio uništiti nas i osigurati sebi život na Balkanu. To je oružje bratoubilačkog rata. To oružje danas je nemoćno.“
Rezolucija
Najvažniji zaključak sa zasjedanja, bio je definiranje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene država jednakopravnih naroda.
Rezolucija, odnosno osnovni dokument Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a sumirala je sve stavove u slijedećoj izjavi: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da i njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude zbratimljena i slobodna Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaćc ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije."
Odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a potvrđene su na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu od 29. novembra 1943. čime je Bosna i Hercegovina postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji koju je činilo 5 naroda.
Unatoč određenim pokušajima Bošnjaci, odnosno mulimani nisu dobili tu vrstu priznanja.
Prevashodno zalaganjem Edvarda Kardelja, te u finalu odlukom Milovana Đilasa muslimani su definirani kao etnička skupina, a ne kao narod.
Ta tema će biti predmetom brojnih rasprava i trajat ce do početka 70-tih, odnosno do 1971. godine kada su amandmanom na novi Ustav SFRJ, Bošnjaci pod imenom Muslimani postali konstitutivan narod.
Nakon prvog zasjedanja, uslijedit će drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, održano u Sanskom Mostu u periodu od 30. juna do 2. jula 1944. godine.
Deklaracija o pravima građana
Ono je posebno važno zbog činjenice da je na njemu donesena Deklaracija o pravima građana u BiH.
Tom Deklaracijom se posebnim odredbama garantira sloboda vjeroispovijesti, sloboda zbora, dogovora i udruživanja, sloboda štampe, lična imovinska sigurnost građana, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, te ravnopravnost žena i muškaraca, kao i to da niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.
Po svome sadržaju Deklaracija je, iako napisana tri godine ranije, bila u potpunosti usaglašena sa duhom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Konačno, nakon oslobođenja zemlja, održano je i III zasjedanje ZAVNOBIH-a u oslobođenom Sarajevu, 26. aprila 1945. godine na kojem je konstituirana Privremena Narodna skupština Bosne i Hercegovine koja će donijeti Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.
Po mnogo čemu važnost ovog datuma prevazilazi ono što je on značio za Bosnu i Hercegovinu, prevazilaćeći granice ove male evropske zemlje.
Ono što je izrečeno u izmaglici tog novembarskog dana bilo je kristalno jasno.
Artikulirana je jedna univerzalna, plemenita ideja podjednako važna za nas koji ovdje živimo, za naše susjede u regiji, za cijelu Evropu, pa i za ovaj današnji svijet, ispunjen nepravdom, osvajačkim i bratoubilačkim ratovima.
Skender Kulenović u Oslobođenju od 15. decembra 1943. U svom izvještaju, piše: „Bratstvo naših naroda na tlu Bosne i Hercegovine - to je malj ravno u čelo švapskoj i četničko ustaškoj pogani! Tu ga učvrstiti znači položiti nesalomive temelje zgradi koju danas krvlju i kostima zidamo. To jasno osjećamo mi iz Bosne, ali, u istoj mjeri, svjesni su toga i naši drugovi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, čitave naše domovine. Osnažiti bratsku zajednicu na tlu gdje su krvni naši dušmani htjeli da stvore zvjerinjak bratoubojica, znači iščupati glavno korijenje svim neprijateljima našeg naroda u čitavoj našoj zemlji...“
НАСТАВИЋЕ СЕ..
- Poruka
- 27.467
ZAVNOBIH: Prizvuk logike potreban i danas
Sličnosti sa situacijom u kojoj se BiH danas nalazi mogu navesti na zaključke zašto se negira ZAVNOBiH.
Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a odvijalo se svega nekoliko desetina kilometara od njemačkog garnizona u Banjoj Luci
Piše: Nihad Kreševljaković
BiH ne može pripadati ni ovom ni onom, već narodima koji je od davnina nastanjuju. Uostalom, to njima nije niko poklonio, već su to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali. Bilo je to jedino moguće i srećno rješenje, ne samo za narode BiH već i za našu zajednicu u cjelini
Josip Broz Tito 1979. godine u Sarajevu.
***
Iako se u današnjoj Bosni i Hercegovini i dalje iz godine u godinu poteže pitanje obilježavanja 25. novembra, svakom historičaru je jasno prepoznati važnost ovog datuma.
Upravo ta važnost, glavni je razlog zbog čega se pojedine političke i ideološke struje žestoko odupiru prepoznavanju i priznavanju suštine onog što se dogodilo 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić gradu.
Dvije različite prespektive
Za jedne je tog dana potvrđen kontinuitet bosanske državnosti, te se udareni temelji modernoj bosanskohercegovačkoj državnosti baziranoj na jednakopravnosti njenih građana.
Za druge, sadržaj ZAVNOBiH-a isključivo je bio vezan za ulogu Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije, a napuštanjem iste početkom devedesetih, sve druge odluke izgubile su, navodno, svoju važnost i smisao!
Zbog toga podsjetimo se nekih detalja u vezi sa tim događajem, a upravo brojne sličnosti sa situacijom u kojoj se danas naša zemlja nalazi možda mogu navesti na zaključke šta je zapravo suština negiranja odluka ZAVNOBiH-a.
Odluka o sazivanju zemaljskih antifašističkih vijeća donesena je na Prvom zasjedanju AVNOJ-a održanom 26. novembra 1942. godine u Bihaću.
S obzirom na odnose koji su vladali u zemlji neposredno pred fašističku okupaciju i uspostavljanje marionetske zločinčake Nezavisne države Hrvatske i među pojedinim rukovodiocima unutar Komunističke partije postojali su stavovi kako Bosna i Hercegovina ne može biti zasebna federalna jedinica.
Revolucionari i komunisti
Kao problem oni su detektirali višenacionalni sastav njenog stanovništva, te su smatrali da bi Bosna trebala imati status autonomne pokrajine unutar Srbije ili Hrvatske.
S druge strane bili su revolucionari i komunisti koji su imali potpuno drugačije mišljenje.
Oni su insistirali isključivo na ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske federacije.
Poučeni negativnim iskustvima u smislu ideja o istovremenom svojatanju Bosne od strane srpskih i hrvatskih nacionalista prevladala je opcija o organiziranju zasebnog Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a odvijalo se svega nekoliko desetina kilometara od njemačkog garnizona u Banjoj Luci. Započelo je u 19.00 i trajalo je do 4 sata ujutro 26. novembra.
Prisutvovalo je 247 delegata, od čega 193 s pravom glasa, a dnevni red je sadržavao 10 tema. Zasjedanjem je predsjedavao dr Vojislav Kecmanović - Đedo, liječnik iz Bijeljine, a prve izgovorene riječi sa govornice bile su:„Smrt fašizmu, sloboda narodu!“
U svom pozdravnom govoru Dr Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a rekao je: „... Bosna je bila prva koja je ostvarila bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, lako je ona imala najkrvavijih dana, iako su tu vršeni najkrvaviji pokolji, nije opustošena zahvaljujući borbi Narodnooslobodilačke vojske... Naše divizije se junački bore širom Bosne i Hercegovine, ali ne samo da oslobode Bosnu i Hercegovinu, nego da učine zauvijek kraj zavadama naroda hrvatskog, srpskog i muslimanskog, da protjeraju okupatora i unište izdajnike; da Srbi, Hrvati i Muslimani Bosne i Hercegovine stvore svoje predstavništvo u zajednici s ostalim jedinicama Federativne Demokratske Jugoslavije u kojoj i Bosna i Hercegovina treba da uzme ono mjesto koje joj i pripada..."
“Bosna je pravi centar Jugoslavije“
Karakter i ulogu Bosne u budućoj Jugoslavenskoj zajednici definirao je u svom pozdravnom govoru predstavnik Osvobodilne fronte Slovenije, Josip Vidmar.
On je rekao: „... Bosna je pravi centar Jugoslavije koja će biti nezavisna, demokratska, federativna zemlja. Bosna je matica i centar politike koja se mora ostvarivati u budućoj Jugoslaviji. Bosna je zemlja u kojoj žive narodi triju vjera: katoličke, islamske i pravoslavne. To je najkomplikovanija zemlja u Evropi, pa ako se u njoj ostvari bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, njega neće biti teško ostvariti između Srba, Hrvata i Slovenaca, Makedonaca i čak Bugara......"
Govoreći o „Spoljnoj i unutrašnjoj političkoj situaciji" Rodoljub Čolaković je rekao: „... na našem putu biće još mnogo teškoća i žrtava, ali cilj koji su preda se postavili u ovom surovom, prelomnom dobu za čitavo čovječanstvo najbolji sinovi naše, kroz vijekove ponižavane, ugnjetavane i mrcvarene domovine, takav je da za njega nije prevelika nikakva žrtva..."
Sličnu stvar u svom referatu „Značaj ZAVNOBIH-a“ naglašava i Osman Karabegović koji je za govornicom rekao: ,,Mi možemo danas s pravom reći da smo se muški othrvali okupatorskim namjerama istrebljenja naših naroda. Mi smo na putu bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mi to jedinstvo kujemo i ovim veličanstvenim činom - stvaranjem i organizovanjem ovog našeg Vijeća..."
Predsjedavajući, Vojislav Kecmanovic Đedo, u svom završnom izlaganju ponovno je naglasio: „Otupljena je oštrica najmoćnijeg oružja koje je neprijatelj uperio protiv naroda Jugoslavije, pomoću kojeg je htio uništiti nas i osigurati sebi život na Balkanu. To je oružje bratoubilačkog rata. To oružje danas je nemoćno.“
Rezolucija
Najvažniji zaključak sa zasjedanja, bio je definiranje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene država jednakopravnih naroda.
Rezolucija, odnosno osnovni dokument Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a sumirala je sve stavove u slijedećoj izjavi: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da i njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude zbratimljena i slobodna Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaćc ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije."
Odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a potvrđene su na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu od 29. novembra 1943. čime je Bosna i Hercegovina postala šesta federalna jedinica u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji koju je činilo 5 naroda.
Unatoč određenim pokušajima Bošnjaci, odnosno mulimani nisu dobili tu vrstu priznanja.
Prevashodno zalaganjem Edvarda Kardelja, te u finalu odlukom Milovana Đilasa muslimani su definirani kao etnička skupina, a ne kao narod.
Ta tema će biti predmetom brojnih rasprava i trajat ce do početka 70-tih, odnosno do 1971. godine kada su amandmanom na novi Ustav SFRJ, Bošnjaci pod imenom Muslimani postali konstitutivan narod.
Nakon prvog zasjedanja, uslijedit će drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, održano u Sanskom Mostu u periodu od 30. juna do 2. jula 1944. godine.
Deklaracija o pravima građana
Ono je posebno važno zbog činjenice da je na njemu donesena Deklaracija o pravima građana u BiH.
Tom Deklaracijom se posebnim odredbama garantira sloboda vjeroispovijesti, sloboda zbora, dogovora i udruživanja, sloboda štampe, lična imovinska sigurnost građana, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, te ravnopravnost žena i muškaraca, kao i to da niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.
Po svome sadržaju Deklaracija je, iako napisana tri godine ranije, bila u potpunosti usaglašena sa duhom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Konačno, nakon oslobođenja zemlja, održano je i III zasjedanje ZAVNOBIH-a u oslobođenom Sarajevu, 26. aprila 1945. godine na kojem je konstituirana Privremena Narodna skupština Bosne i Hercegovine koja će donijeti Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.
Po mnogo čemu važnost ovog datuma prevazilazi ono što je on značio za Bosnu i Hercegovinu, prevazilaćeći granice ove male evropske zemlje.
Ono što je izrečeno u izmaglici tog novembarskog dana bilo je kristalno jasno.
Artikulirana je jedna univerzalna, plemenita ideja podjednako važna za nas koji ovdje živimo, za naše susjede u regiji, za cijelu Evropu, pa i za ovaj današnji svijet, ispunjen nepravdom, osvajačkim i bratoubilačkim ratovima.
Skender Kulenović u Oslobođenju od 15. decembra 1943. U svom izvještaju, piše: „Bratstvo naših naroda na tlu Bosne i Hercegovine - to je malj ravno u čelo švapskoj i četničko ustaškoj pogani! Tu ga učvrstiti znači položiti nesalomive temelje zgradi koju danas krvlju i kostima zidamo. To jasno osjećamo mi iz Bosne, ali, u istoj mjeri, svjesni su toga i naši drugovi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, čitave naše domovine. Osnažiti bratsku zajednicu na tlu gdje su krvni naši dušmani htjeli da stvore zvjerinjak bratoubojica, znači iščupati glavno korijenje svim neprijateljima našeg naroda u čitavoj našoj zemlji...“
НАСТАВИЋЕ СЕ..
Болес'
комшија
Stara legenda
- Poruka
- 95.352
НАСТАВАК...
Situacija danas
Nedvojbeno, ova poruka i danas ima smisla, iako ne zvuči svima isto, a upućena je prije svega običnom radnom čovjeku, građaninu.
Bez obzira na ideološku pozadinu skupa u Mrkonjić gradu, kao i na naše moguće neslaganje sa istom, teško je neprimjetiti da je u središtu pažnje delagata, neosporno bio interes za budućnost običnog čovjeka.
Ne mislim da morate biti titoista, komunista, pa ni ljevičar da bi većina izrečenog u toku zasjedanja ZAVNOBIH-a imalo prijatni prizvuk logike, podjednako potreban danas, kao i u periodu Narodno-oslobodilačkog rata.
Ne počinje slučajno spomenuti izvještaj Skendera Kulenovića upravo pričom o malom šegrtu u jednoj jedinoj mrkonjičkoj brijačnici koji, umoran od posla vjerovatno nije bio svjestan onoga čemu svjedoči.
Skender je duboko vjerovao da će u narednim godišnjicama, šegrt postati ponosan na obrijane brade prvih delegata našeg bosansko-hercegovačkog parlamenta.
U svakom slučaju, takva pretpostavka je logična, ali ono što je potpuno nelogično je da , već godinama, mnogi neobrijani i obrijani članovi istog tog parlamenta, utemeljenog 25. novembra 1943. godine, negiraju značaj ovog datuma.
Oni ne mare za ono što je u Mrkonjiću izrečeno, a ne mare ni za riječi Mitra Subotića, jednog od posljednjih odbornika AVNOJA-a i ZAVNOBiH-a izgovorene neposredno pred smrt u februaru prošle godine.
U duhu ZAVNOBIH-a pokojni Subotić je poručio: "Mi moramo nastaviti živjeti zajedno. Ovo je naša domovina i moramo je cijeniti, voljeti i zajedno graditi. Ne treba se niko zavaravati da će Bosne nestati. BiH niko neće i ne može ukinuti".
Izvor: Al Jazeera
Situacija danas
Nedvojbeno, ova poruka i danas ima smisla, iako ne zvuči svima isto, a upućena je prije svega običnom radnom čovjeku, građaninu.
Bez obzira na ideološku pozadinu skupa u Mrkonjić gradu, kao i na naše moguće neslaganje sa istom, teško je neprimjetiti da je u središtu pažnje delagata, neosporno bio interes za budućnost običnog čovjeka.
Ne mislim da morate biti titoista, komunista, pa ni ljevičar da bi većina izrečenog u toku zasjedanja ZAVNOBIH-a imalo prijatni prizvuk logike, podjednako potreban danas, kao i u periodu Narodno-oslobodilačkog rata.
Ne počinje slučajno spomenuti izvještaj Skendera Kulenovića upravo pričom o malom šegrtu u jednoj jedinoj mrkonjičkoj brijačnici koji, umoran od posla vjerovatno nije bio svjestan onoga čemu svjedoči.
Skender je duboko vjerovao da će u narednim godišnjicama, šegrt postati ponosan na obrijane brade prvih delegata našeg bosansko-hercegovačkog parlamenta.
U svakom slučaju, takva pretpostavka je logična, ali ono što je potpuno nelogično je da , već godinama, mnogi neobrijani i obrijani članovi istog tog parlamenta, utemeljenog 25. novembra 1943. godine, negiraju značaj ovog datuma.
Oni ne mare za ono što je u Mrkonjiću izrečeno, a ne mare ni za riječi Mitra Subotića, jednog od posljednjih odbornika AVNOJA-a i ZAVNOBiH-a izgovorene neposredno pred smrt u februaru prošle godine.
U duhu ZAVNOBIH-a pokojni Subotić je poručio: "Mi moramo nastaviti živjeti zajedno. Ovo je naša domovina i moramo je cijeniti, voljeti i zajedno graditi. Ne treba se niko zavaravati da će Bosne nestati. BiH niko neće i ne može ukinuti".
Izvor: Al Jazeera
orator
Ističe se
- Poruka
- 2.224
Bosnjaka i Hrvata?
Ovaj srpski predsednik jednog celog entiteta, kaze da to nije dan BiH. Jel se on sa tim nije slozio.
Od svega na slici ja zapazio: Uspavana lepotica.
Ne razumijem ga jer on koji je biran i izabran za jednog clana predsjednistva i koji nam probi mozak o potrebama za izvornim Daytonom, trebao bih biti upoznat sa naeksom ugovora koji se tice praznika i tamo lijepo pise da ce vaziti sadasnji postojeci praznici dok se o njima drugacije ne dogovorimo! I sta njemu sada nije jasno?
- - - - - - - - - -
Poslednja izmena od moderatora:
orator
Ističe se
- Poruka
- 2.224
ZAVNOBIH je samo potvrdio drzavnost B i H, i sto je jos pohvalno, njegova forma koja se moze i danas primjeniti, i ni u jednom segmentu nije u suprotnosti sa danasnjom Evropskom poveljom o ljudskim pravima. Medjutim. ZAVNOBIH je tvrdio da je Bosna i muslimanska i srpska i hrvatska, ali nedugo zazim iz deklaracije izbrisa vecinski narod muslimane, kao da ih nikada nije bilo, i natjera ih da se mogu izjasnjavat ili kao Srbi ili kao Hrvati, nekoliko godina poslije i kao neopredjeljeni, a to je u konacnici znacilo niko i nista.....toliko o ZAVNOBIHU za sada.....
veliki krang
Legenda
- Poruka
- 71.078
Dan državnosti se obeležava u državama, a ova BiH nakaza to svakako nije 
orator
Ističe se
- Poruka
- 2.224
Dan državnosti se obeležava u državama, a ova BiH nakaza to svakako nije
Istorija se ponavlja i svaki put sve vise kosta...
- Poruka
- 29.366
Istorija se ponavlja i svaki put sve vise kosta...
Ti to nešto pretiš,primatu?
- - - - - - - - - -
BiH ne postoji kao država.Dva od tri naroda je neće niti će je ikada hteti.BiH postoji samo na papiru a papir trpi sve.
U praksi bih prestaje da postoji čim se izađe iz 23% Trokutistana.
Maloumne balje trpe zbog svoje iluzije svakodnevno uriniranje po licu od 1995. do danas.Mnogo je zlatnih kapi palo na krastave krezube kreature.
- Poruka
- 29.366
- - - - - - - - - -
Prošlo je zlatno doba balinsko kad je EU zidala kuće Arapi zidali dzamije kojekakvi probisveti ukidali i otimali nadležnosti Republici Srpskoj,pisale se knjige o lažnom genocidu maštalo se o otimanju srpske zemlje ,ukidanju Srpske,građanskoj muslimanskoj BiH.
Sad vam lomimo kičmu.
KESH
Buduća legenda
- Poruka
- 37.329
Federaciji BiH srecan praznik.
- Poruka
- 29.366
HB Hrvati ne slave.
Pa neka rade na tome da se izdvoje. Trenutna situacija je da u Fbih muslimani imaju vecinu i to veliku.
- Poruka
- 29.366
- - - - - - - - - -
Baš lepa državotvorna proslava.Multietnička.Prava evropska kultura.
Amuletum
Poznat
- Poruka
- 9.796
Годишњица Дејтона или Париза, само то има логике да буде дан државности БиХ. Какав црни ЗАВНОБиХ, мало ко и зна шта значи та скраћеница.
KraNp
Veoma poznat
- Poruka
- 10.552
Хаха.....како су глупе ове потурице ! Па нека искрено кажу......онако.....НАЈИСКРЕНИЈЕ......да ли СТВАРНО верују да је БиХ држава и да има будућност !! Па ја кажем да ни ова данашња Србија није држава и да нема никакву будућност а камоли неке "Чунга лунга државе" попут БиХ, Црне Горе, Косова, Македоније па и Хрватске. Трајаће до првог, новог "Стаљинграда" у Европи. Руси су им сјеббали ИСИЛ у Сирији. Још мало па могу да окрену нишан и ка Балкану.
Poslednja izmena:
KESH
Buduća legenda
- Poruka
- 37.329
help baznia nau pliz
veliki krang
Legenda
- Poruka
- 71.078
Istorija se ponavlja i svaki put sve vise kosta...
Do sada si već trebao da shvatiš kako se mi ne plašimo jadnika poput tebe. Dođi
- Poruka
- 29.366
Pošalji mi link ka tom crtaću sa patak Dačom porukom na forumu
KraNp
Veoma poznat
- Poruka
- 10.552
Bren
Elita
- Poruka
- 21.952
Jedino što Srbi trebaju u budućnosti da obeleže biće dan raspada nakazne tvorevine zvane BiH.
KraNp
Veoma poznat
- Poruka
- 10.552
Днашња ЕУ је заправо потомак некадашње АУ. Босна ће у тој причи проћи као и АУ 1918. год. Мислим.....тотално лудило да се БиХ ставља у контекст државе. Ја не разумем ове потурице. Чему се они уопште надају. Биће третирани као ИСИЛ. И не само они, него и ОВК и *********. А неће боље проћи ни хрватско-украјински нацисти.
- Poruka
- 29.366
Super hvala ti
